DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1905 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 260 — manje. Drvarska trgovina uzima sve vedi obim, i nigdje 8e još nije primetilo, da se drvo manje troši, ili da ga zamenjuju drugi proizvodi, nego naprotiv potrošnja drveta biva sve veda. Svi oni, od kojih, zavisi napredak države, i u čije je ruke predata bududnost naroda, morali bi imati na umu redi glasovitog šumarskog stručnjaka Melarda: »upotreba drva u današnje vreme u mnogome je izmenjena, ali za to ipak nije ni u koliko smanjena«. Time završujemo ovaj člančić. kojim smo želeli podsetiti čitaoce na opšte poznato zlo, da šuma nestaje, i da ih usljed sve vede upotrebe drveta nestati mora. Puni smo ubedjenja, da de on doista u mnogom ostati kao neki prigovor proti sada vladajudim nazorima a potekao izmedju šumarskog osoblja, koje svoj vek provodi oko gajenja i čuvanja ovog neocenjenog opštenarodnoga dobra, boredi se pri tome gotovo u svima državama, da mu se njegov rad, ako ved ne nagradi ono barem prizna. Divjak. Iz povijesti austrijskoga šumarstva. Prigodom proslave 50-godišnjice vladanja Njegova Veličanstva cara i kralja Franje Josipa I. izdao je posebni odbor pod protektoratom ministra za poljodjelstvo spomen-spis, u kojem je obrađena »povijest austrijskoga gospodarstva i šumarstva i njihove industrije od godine 1848. do 1898.<. Djelo je veliko i opsežno a izašlo je u 5 svezaka nakladom Mavre Perlesa u Beču. Dok se prva tri svezka bave prilikama gospodarskim, odnosno i vrtljarstvom, veterinarstvom, osjeguravanjem, gospodarskim strojarstvom i t. d., obrađeno je u četvrtom i petom svezku šumarstvo i njegova industrija, šumarska i gospodarska nastava, rad šumarskih i gospodarskih pokušališta, šumarska i gospodarska statistika, šumarska i gospodarska literatura, prilike šumarskih i gospodarskih činovnika, službenika i radnika, lov i zaštita ptica. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1905 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 261 — ribogojstvo, a ima i monografija i specijalnili radnja o šumskogospodarstvenom razvoju pojedinih zemalja i krajeva, pa o njikovim kulturama i uspjehu tih kultura. Vrijedno je, da i mi naše čitaoce u nekoliko kratkih poteza upoznamo s povjesti šumarstva u susjednim nam zemljama u ovo 50 godina, pa zato evo iz četvrtoga i petoga sveska toga djela donosime u prijevodu ono, što je najvažnije i najzanimivije. * * * I. Šumarstvo i Industrija mu. Razvoj šumskoga gospodarenja i njegovo uređenje. (Po profesoru Guttenbergu u Beču). Začetak austrijskom šumarenju valja nam tražiti u C e s k o j , Moravskoj i Šleskoj, gdje je po velikim onim šumskim posjedima uslijed guste napučenosti i živahne industrije (ti su posjedi bili prosti od servituta i rezervata), a pod dojmom njemačkoga šumarenja već 1848. cvalo uzorno gospodarenje. U to je vrijeme šumsko gospodarenje po alpinski m zemljam a stradalo ne samo s toga, što je šumski posjed bio razkomadan, već i s toga, što su ga teretili još i nesnosni servituti a poimence rezervati u rudarske svrhe. Sume su bile podređene rudarskim oblastima, a ove su opet nastojale, da si svoju potrebu na ugljenu i drvu namire što jeftinije, ni ne obazirući se na to, da tako stradava šuma. S druge opet strane moraju alpinske zemlje bas toj okolnosti zahvaliti silni nupredak u razvitku šumskih prometila imenito u splavljanju. U zemljama po dunavskima, Gornjoj i Donjoj Austriji, bijahu šumarski odnošaji dijelom takovi kao u alpinskim zemljama, dijelom opet kao u Moravskoj i Češkoj. Najbolji razvitak pokazao se u dva velika područja drživnih šuma i to » Salzkammergut- u« i »Winerwald-u« U sj evero-i stočnim zemljama, Galiciji i Bukovini, stajalo je šumarenje, radi slabe prođe drveta, na još nižem stupnju. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1905 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 262 — U primorski m je opet zemljama spalo šumsko gospodarenje, bezbrižno iscrpljujući vrijedne šumske sastojine, na još niže grane. Svud a je u to doba austrijskim šumama, ma da im je tadanje stanje njihovo i bilo tako različno, trebalo jedinstvenih šumskih zakona, koji bi odgovarali tadanjim prilikama i zamijenili stari šumski red, valjalo je ukloniti po šume štetne rezervate i zemljišne služnosti, te unaprijediti šumarsku kulturu njegujući šumarsku nastavu, trebalo je unaprijediti šumarsku znanost i poduprijeti sva ona nastojanja, koja su išla za tim, da podignu šumsko gospodarenje. Prvim dvjema točkama dade valjanu podlogu šumsk i zakon od 3. prosinca 1852,, koji je nepromijenjen još i danas u krijeposti, i carski patent od 5. srpnja 1863. 0 otkupu i uređenju šumskih služnosti. Što je sve u Austriji od 1848. do 1898. učinjeno za njegu šumarske nauke i istraživanja, spomenut ćemo na drugom mjestu. Razvoj, do kojega se u spomenutom vremenu podiglo šumsko gospodarstvo, u uskom je eavezu s razvojem čitavoga narodnoga gospodarstva, poimence industrije i prometila. Tim je znatno porasla šumarska proizvodnja, a povisila se i šumska renta, premda je šumska površina ostala, osim nekoliko eamo iznimaka, prilično nepromijenjena. Sadanje stanje austrijskih šuma, kao i razdioba šumske površine po kategoriji posjeda, vidi se iz slijedeće skrižaljke na str. 263. Po njoj iznosi ukupna površina šuma u Austriji 9,706.620 ha, šu m ov i tos t joj je dakle 32-6Vo- Najviše šuma — razmjerno prema čitavoj površini zemlje ima u Štajerskoj 47*97o) a najmanje u Galiciji 2o"77o- Nu ako se u račun uzme i obrast izlazi, da su primorske zemlje najslabije šumovite. Za razdijeljenje šuma po kategorijama posjeda, najhitnija je karakteristika to, da u Češkoj, Moravskoj i Šleskoj (TO-SVo čitave šumske površine) pa i u Galiciji (62´67o) pre |
| ŠUMARSKI LIST 6/1905 str. 15 <-- 15 --> PDF |
263 o co CO ´^ -Tti O O ^i oo "* rH IC >o co O CK CD m Ol CM os o i) 6l lb rH 01 O CM i^ dl do <6 CD CB cio čb os će -^ IO -^ »o co CM lO lO lO »^ lO co rt r OlOl -* ^ ^ o o co ^ ^ 10 0:0^0 o ^ 05 o CD O ^ co 00 ^ co co * o lO 00 O L— iC t^ T^ .—1 CD O O OC C3S t´ co co oS t-; ^ (M T-H ^ co (M o: rH "Tt< t^ ^H Oi <:^ ^ rt Ol ^ -fl ^ X5 t--»o t-´ o:) o -^" O oi d Tji <>i o-cb oi OŠ ^rt ci 01 CO CD Ol co Ol iO (71 »O CM 0-1 CO^ Ol Ol rt 1—( CM os O Ol l> t^ ´^ -»t Ol "* CM CO t^ Ol CM CM co IO "" ^ oi~ CD lO 02 — O CM OD CO 01 rH ´CO o 00 1^ čet^ O 1^ 00 ? dl t-CO O CM L^ I^ CM ´Ti; ^^ rH IO l^ ^ 00 ^ o os LC5 iO O — ^ rf -^ o i> co co os ^ o o ^ ^ CP jd co o co co lO co \C o oi cb CM >´o cb č co E-^ ai t-^ -*o 00 co -^ CD GO IO co 00 ´ CM co Ttl ,—1 X O L~ (^ > ^H rH co 1—i t^ IO Ol 00 co ^ ^^ "^ co" ´^´´ ^ rt ^^ (M r-H (M ^ —f co co IO co .1 § ^" a j; 1 Cvl IO t^ 00 00 -* CM rr> O lO 00 CM co CM IC t^ 00 Ol co 00 co Ol 00 C3S rt o ^ co o co lO CM -—1 1—´ .—1 05 Oi 00 t~ ^ Ol CD co O CD 13 ..^ ^ c-; 7~A -H iC^ ^´ CO O T-^ MO ^ 01 r* C> co´ rt Ol cei lb Ol CM CM os Ol Ol ^ IO CD CM Ovi t-H t- !> ´-D ^H IO O C3S lO Ol -t Ol E^ co s :M Oi CO 00 CT: ip :C CO lO -rfi lO ^ co *o "TiH X) ep Ci IO ^ cb O CM O O:) C33 lb Oi o dl cio -^ o i´c CM cb ^^ i 6 -^ lO iC rH -^ co IC ^ OJ ^ ^ ^"´ O IO »o t— 00 1:- L^ ^ CO CD co 02 IO Tt< -^ co os »o -# ^1 a t^ CM c:;. ´^ O; CM ;M C3i —´ co rrti CD c - ir os 00 CD IO OD CO iO 1—1 t- -i; r-H GO T-; CO CO 00 ^ rt^ ep ^ [>. ep J3 ^ »: ^. 1 .s oi co cd od -1^ t^ (M -H ^ t>^ :3Ć r:ti rt´ t> c(X; CM -^ "* 00 CM O 00 lO os lO IO o: lO CO o ^ ^ ^co 01 Ol -* z co 00 ^ CM Ir- OO O 00 ep 00 -^ o >o ´p O T-l L^ ir~ j;^ -* 05 č> cb o t> ´i) cb rH lb A cb C) 1 o lb -^ 6 ´—i IC TH T—f T-l lO ^ rH Ol ""^ O) —^ o ^ CM r- co -—I ^ t^ CD O co ,—1 ^H o dl 01 toc ^ o: cT! co Cl co 1—I »o o o co o co ^^ CO rH -* CM CD CM lO co CM O lO CO CO CD CO O C3S oc CD co 03 oJ CD ci co 00 -^ t-* o CM´ co´ lb od t^ ^ 00 oi -5 ´^ -5 ´^ CM 00 Gq rH CX) CM co 00 I> 1 os CM Ol ^ 1—1 1-H Ol Ol IO co -* o^ " lAOUSU od iaBpodso3 o CM O o t- rH )0 L^ oc o ´^ Ol co iC cj:^ Tt ´-O co IO o os TJoO} pQ ^ co Ol ^ x; c^ ^ Tfi ^ rH CM T-H IO -^ IO — ^ ´"´ -* ^ |1S0}[A CM O -Tf L;- Ol CM -ttH co co b-ep p ^ ep GO h-t~^ 00 CD ^ Ol ^-t- -rf- "^ TH Oi Oi c3c a; t^ cb ci) lb cb b-&l CO co ^ ^CM CM CM OlOl co -ouins qu90oij -* -f^ CO CO ^ -^ CM (M Ol co r^ ^ IO OD co (Ji CD L-^ ´—^ Cl CM Oi CO Ol lO co O GO 00 t-IO o c3 c5 03 Oi lO lO 00 t^ CO t-o 02 t^ ´* Ol CM a= -H Ol CD eo co CM 00 >p oi ciO co L^ CD co 0= rH -ri^ CD a g t. OŠ rH OO co CD CM´ O CM* "*. Vr^ ^.-^ rH a: »o CD on os -a co 00 O co O t- lO -rfi rH CO 00 co co o o t-o o CO -* CM "-1,0^-Ttl ^ CM CO CD lO ^ rH CM^ o^ co os^-* r 7-^1-^ Ol ^ co" r-T of c:" ^ ´"´ o o o :z w .-i a. . . . 1 3 13 3 ´. ^ ! 3 03.2, p 3 3 U2 OJ « ^ o 1 t N o 1 — « OJ rt 03 N N OJ ^0. M a 1. 1 a rt /i! r^ -H CD r-m O o o s s o 03 .a a M 02 H":>2 t<: < 0P3 JL > |
| ŠUMARSKI LIST 6/1905 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 264 — teže privatni šumski v e 1 e-p osjed. Općinskoga šumskoga posjeda ima najviše u primorskim zemljama (50´47o) i Tirolu (50-97o)- U ostalim je alpinskim i podunavskim zemljama pretežniji šumski maloposjed (od prilike 50Vo)- Državne šume prevlađuju samo u Salzburgu (53-2´´/*´), Buko vina (51´l7o); znatnu površinu zapremaju u Gornjoj Austriji (19-S7o) i u Galiciji (157o)- Od čitave dakle šumske površine otpada po prilici 607o na šume, kojima se gospodari. Bit će da je ukupni godišnji prirast 27,523.241 č. m. ili 2´83 č. m. po hektaru, kako ga iskazuju službeni podaci, nešto premalen. Kako je rasla proizvodnja drva u austrijskim šumama osvijetlit će nam brojke o izvozu njegovu iz Austro-Ugarske. Dok se godina 1852.—1860. popriječno izvozilo 5"6 milijuna metričkih centi, iznosio je izvoz drva 1897. 3 milijuna metričkih centi ili 7—8 milijuna č. m. Ma da su pri tom porastu proizvodnje odveć brzo potrošene one velike zalihe staroga drva poimence po karpatskim zemljama, ipak se ne treba plašiti budućnosti, jer će Austrija, gdje skoro ´A ha šume otpada na jednoga žitelja, uvijek ostati izvozna zemlja. Uvoz drva u Austro-Ugarsku neznatan je, popriječno 2 milijuna metričkih centi ili V2 milijuna č. m. Po razvoj šumskoga gospodarstva od 1848. do danas bio je od najveće važnosti razvoj putev a imenito željeznica. Godine 1848. imala je Austrija 1387 km. željeznica, 1898 pak 17.157 km a uza to još 1134 km. t. zv. »Schleppbahnen.« I tako je transport po vodi, koji je 1848. skoro jedino i dolazio u obzir za drvo, znatno stegnut transportom po kopnu. Na dlanu je dakako od kakovog je zamašaja morao biti ovaj preokret po gospodarenje i uređenje šuma. Od isto tako velike važnosti bijaše i to, što je spa o po trošak na gorivom drvu i drvenom ugljenu od kako je u kućanstvo i industriju uveden kameni ugljen i koks, nadalje i to, što je u tuzemstvu i inozemstvu porasao potrošak na građevnom i tvorivom LVVU. Šumsko se |
| ŠUMARSKI LIST 6/1905 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 265 gospodarstvo dakle usljed toga moralo u glavnome obratiti k proizvodnji ovoga potonjega. Kako transport vodom i splav- Ijanje utječu na vanjski izgled i dobrotu drva građevnoga i tvorivoga, bio je nuždan transport kopnom, dakle dobro izgrađenim putevima. Ograničiti splavljanje trebalo je napokon i 8 obzirom na zaštitu obala. Tim su se doduše znatno povisili gospodarski troškovi, al´su zato poskočile i cij ene građevnom i tvorivom drvu od 1848. do 1898. za dvostruko dapače trostruko. Danas cijene ukupnu produkciju sirovine u austrijskim šumama na 100 —120 milijuna forinti godišnje. Iz rečenoga proizlazi, da su se čisti prihodi šumskoga gospodarstva počam od 1848. — općenito uzevši — znatno povisili, a u više slučajeva i pomnogostručili. Smanjio se pak čisti prihod samo ondje, gdje su šume bile opterećene služnostima, gdje dakle posjednik nije imao koristi od toga, što su cijene drvu poskočile a ipak je sam moraD snositi sve gospodarske troškove. I za upravu državnih šuma 1848. je godina početak nove ere. Državne šume, koje su do toga vremena bile podređene raznim oblastima, budu 1849. dodijeljene novo stvorenom ministarstvu za kulturu tla i rudarstvo. U posebnom šumskom de par tement-u bila je uprava državnih šuma, 0 koje su se do tada brinuli kameralisti ili rudari, po prvi put u rukama šumarskih tehničara: Feistm antel-a, Wessely-a, Hausegger-a,Bauer-a. Ovim muževi naima uprava austrijskih šuma da zahvali novu svoju organizaciju: rijesenje šumskoga zakona od 3. prosinca 1852. uvedenje šumarskih državnih ispita i rijesenje carskoga patenta od 5. srpnja 1853. o otkupu i uređenju služnosti. Kad je godine 1853. raspušteno ministarstvo za kulturu tla i rudarstvo, prenesoše upravu državnih šuma na ministar stvo financija, a tim je u razvoju gospodarenja s državnim |
| ŠUMARSKI LIST 6/1905 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 266 — šumama nastupila kratka stanka, jer ne mogoše smoći potrebnih im sredstava. Od 1855. počinje nesretno ono doba prodaje državnih dobar a, kojom se posjed državnih šuma s 1,290.50 Oha godine 1855. obalio na 634.408 ha godine 1885, smanjio se dakle za čitavih 507o. Novi život otpoče, kad 1872. prenesoše upravu državnih šuma na ministarstvo za poljodjelstvo, koje bie utemeljeno još 1867. Nova organizacija, koju je proveo zemaljski nadšumarnik M i k 1 i t z, omogućila je upravi državnih šuma, da u brzo naknadi sve ono, što je bila zanemarila, tako da ona sad opet stoji na prvom mjestu među austrijskim šumarskim upravama. Glavne točke te nove organizacije bile su: samostalnost i strukovno vodstvo šumarstva u centrali, ustrojstvo posebnih šumarskih ravnateljstva a njima na čelu šumarski tehničari, samostalni šumarski činovnici kao mjesni Činovnici. Državni posjed a i onaj zakladnih dobara opet se povećao kupom. Počam od 1885. kupiše 181.000 ha od toga 148.060 ha šume. Pa i po uređenje šuma bio je od bitne važnosti taj prenos državne šumske uprave na ministarstvo za poljodjelstvo. Prijašni načini uređenja bijahu već zastarjeli, gdjegdje se na uređenje i zaboravilo, a na mnogim ga mjestima nije ni bilo. Tomu je zlu doskočio Miklitz svojom »instrukcijom za omeđašenjCj izmjeru i uređenje šuma državnih i zakladnih od godine 1873.« Ova se prislanja na saski način uređenja, nu ipak je udešena tako, da se etat, koji se izračunava dijelenjem površine, kontrolira još izračunavanjem prihoda po metodi kameralne takse. Za šume po Karpatima dopuštao se i jednostavniji način uređenja. Godine 1897. bilo je uređeno 91 "470 ukupne šumske površine; na jednoj većoj polovici tih uređenih šuma obavljena je već prva, na drugoj manjoj polovici pače već i druga revizija. I uređenje privatnih šuma znatno je napredovalo u zadnjih 50 godina i to poimence u Češkoj, Moravskoj i Šleskoj, nadalje u Gornjoj i Donjoj Austriji, Galiciji i Bukovini. Ne |
| ŠUMARSKI LIST 6/1905 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 267 — povoljnije su prilike u alpinskim zemljama, gdje tek 20% privatnih šuma uređeno, i u primorskim zemljama i Dalmaciji, gdje je površina uređenih šuma radi pretežnosti maloposjeda, još manja. U svemu bilo je Austriji 1895. od d-1 milijuna hektara šuma uređeno 3*9 milijuna hektara dakle 40% ili odbivši šumski maloposjed 577o. Još je dakle prostrano polje, koje čeka rada. Da se austrijskom šumarstvu i nadalje osigura povoljni razvoj, bit će nužno pobrinuti se za zaštitu šume, za njeno uređenje, koje 6e odgovarati današnjem vremenu, a toj zadaći kao da baš nije u potpunom opsegu kadar udovoljiti današnji već 50 godina stari šumski zakon. Poimence je nužoo, da se šuma oslobodi sviju spona i tereta, da se poprave prilike posjednika, a uza to, da se povisi šumarsko znanje i povoljnije urede transportna i prometna sredstva. II. Uporaba šuma. (Po šumarskom savjetniku L. Hampelu.) Razvoj šumskoga gospodarstva u zadnjih 50 godina najbolje se očituje u izvanrednom porastu cijena za građevno i tvorivo drvo. Kako nema statističkih podataka o šumarskoj proizvodnji, osvijetlit ćemo taj porast cijena porastom izvoza iz Austro-ugarskoga carinskoga područja, o kom je već naprijed bilo govora, i prometom drva na željeznicama. Tako se primjerice na sjevernoj željeznici cara Ferdinanda u ovih 50 godina povisio ukupni iznos otpremljenoga drva s 4742 t na 679.315 t, a od 1859. do konca 1896. — dakle u 37 godina — porasao je iznos otpremljenoga građevnogatvorivoga drva s 20.778 t na 636.675 t. U isto to vrijeme postala je uporabivost pojedinih vrsti drveća mnogostranijom. U dobivanju i dopremanju šumskih proizvoda nije do sada, ma da je produkcija tako silno porasla, — 20 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1905 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 268 — valjda radi konzervativnoga duha šumskih radnika - bilo onakvih poteškoda, kakve se skoro svagdje po drugim obrtima očituju u nestašici radnika ili u njihovim zahtjevima na vedu pladu. Taj konzervativni elemenat, koji je šumarskom gospodarstvu ved nekako prirođen, kriv je opet s druge strane, da oruđe, koje služi kod dobivanja šumskih proizvoda, nije baš ono najbolje, što danas moderna industrija stavlja na razpolaganje. Izvrsne amerikanske pile, pa one što ih fabriciraju Dominicusovi sinovi u Remscheidu, kan´ da se baš nisu jako udomaćile u šumi, kao ni Hawkey-ovo krčilo za panjeve. S jačim je iscrpljivanjem šuma išlo uporedo i pobolj šanje transporta. Snažno se razvijala izgradnja šumskih puteva i žeijeznica, i sve više u nazadak potiskivala priprosto splavljanje. Sve su ove prilike povoljno utjecale na uporabu drveta, a očituje se to i u porastu cijena za drvo. Među nuzužitcimana prvom je mjestu dobivanje kore. Smrekovoj je kori, koja se upotrebljuje samo za prethodno strojenje, ili za strojenje slabih koža, katkat kao dodatak jačim tvarima, stala je popriječno ista cijena. Drugčije je s hrastovom korom, kojoj je cijena od mnogo vede gospodarske vrijednosti, jer je njeno dobivanje vezano na osobit način gospodarenja, kod kojega je sama proizvodnja drva tek sporedne važnosti. Sume guljače bile su nekada vrlo unosne. Nu kako je u strojbarstvu veliki obrt istisnuo mali, uvozi se izvana jeftinija kora i svakojaki surogati, pa bududi da je taj uvoz i prost od poreza, znatno je spala cijena hrastovoj kori. No u Austriji se još uvijek hrastova šuma guljača isplaćuje bar toliko kao najbolja visoka šuma. Šumarski savjetnik Hampel osvjedočen je, da de se šume guljače i u budude ispladivati, jer potreba na hrastovoj kori neprestano raste (U Njemačkoj misle malo drukčije o tomu.) Uporaba hranivoga materijala [iz šume izgubila je na svojoj važnosti, jer je šumska paša u znatnoj mjeri potisnuta. Možda de uporaba toga materijala opet doći do vrijednosti ako |
| ŠUMARSKI LIST 6/1905 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 269 — se uvede hranjenje lisnikom, koje bi moglo biti od koristi po domaće životinje i po divljač. Savjetnik se Hampel imenito nada koristi od stroja, koji su za priugotavljanje kida za hranu, konstruirali Lane i Trochel u Hamburgu (U Njemačkoj se ne govori vise ma baš ništa o hranjenju lisnikom). Stelj a se u opde kupi još samo ondje, gdje to nije štetno po šume. Dakako da seosko pučanstvo na mnogim mjestima upotrebljuje stelju na račun šume. I dobivanje smole trpi, jer padaju cijene smoli i to zato, što je uvoz prekomorske smole, koji je prost od poreza, pet puta veći nego njena produkcija u Austriji. Gospodarski semeđutimni užitci, koji se ograničuju samo na dobro tlo, uživaju samo 2 do 3 godine poslije sječe uz istodobno pošumljivanje površine, pa se tako dobiva znatan direktni ili indirektni prihod. Na mjesto negdanje žiropaše , koja je uslijed promijenjenih sastojinskih prilika sasvim svoju nekadanju važnost izgubila, stupila je važna industrija šumskoga sjemenja. Razvoj šumskih nuz-obrta predočit ćemo na drugom mjestu. III. Uzgoj šuma. (Po profesoru Hempel-u u Beču). Dok je još općeno raširena bila preborna sječa s prirodnim pomlađivanjem, bio je umjetni uzgoj sjetvom i sadnjom tek podređene vrijednosti. Upotreba ovih načina uzgoja za takove vrsti drva i takove stojbine, za koje nije valjalo prirodno pomlađivanje, rađala je sve većom protivštinom spram ovoga potonjega načina. A kako je poslijedica toga bila, da se udomaćila čista sjeČa a s njom i osnivanje sastojina sjetvom i sadnjom, svrnuše od sada austrijski šumari više pažnje na to, da usavrše metode za sjetvu i sadnju obazirući se još i na to, da je prije toga nužno obraditi tlo. Metode, koje dođoše iz Njemačke, promijeniše i usavršiše dalje već prema domaćim prilikama, a |
| ŠUMARSKI LIST 6/1905 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 270 — stvorise i mnogo nova, što je i u Njemaekoj bilo poznato, pa steklo i priznanja. Sjetimo se: Hackerovog sijala i. njegova stroja za presađivanje, pa Eotterovog, Zitnijevog sijala itd. Jako poticalo za usavršivanje umjetnoga uzgoja drva bile su za austrijske šumare i mnoge one pustoši, koje su nastale nerazumnim gospodarenjem imenito u šumama velegorja. I šumski zakon od 1852 živo je podupirao sva nastojanja šumara, koja su išla za ponovnim pošumljenjem. Za podizanje kulturnoga stanja po šumama velegorja bilo je nadalje od važnosti, što je car Franjo J o s i p I. zajedno s riješenjem šumskoga zakona od 1(S52. raspisa o 4 nagrade od 400, 300, 200 i 100 dukata za uspješno pošumljivanje golih površina po vele gorju. Tražilo se samo, da te površine budu bar 17 ha velike. Austrijsko šumarstvo ima napokon mnogo da zahvali i šumarskim društvima, koja su pismenim i usmenim podukama, kao i neposrednim pobudama i potporama podupirala pošumljivanje, i razumnoj njezi, kojom su šumsk i veleposjednici njegovali svoje šume. Na svim tim nastojanjima mogla je državna šumsk a uprav a u pravoj mjeri participirati tek onda, kad bje 1872. odvojena od ministarstva financija te pridjeljena ministarstvu za poljodjelstvo. Poimence svratiše mnogo pažnje na primješavanje korisnih vrsti drveća bukovoj šumi, na pretvorbu manjih šuma listača u četinjave i na izdašni uzgoj »pinus Cembrae« po visokim položajima. A opsežne pokuse izvedoše i o uzgoju sjeverno-američkih vrsti drva. U pojedinim se krunovinama uzgoj razvio vrlo razhčno. Najviše je napredovao uĆeskoj, Moravskoj i Šleskoj gdje su prilike uzgoja stajale uvijek na visini dotične dobe. U Donjoj i Gornjoj Austriji digao se uzgoj tek od 1872. do željene visine. U sjevero-istočnim zemljama Galici j i i Bukovin i nije polovinom prošloga vijeka bilo ni govora 0 kakovom pomlađivanju šuma; ono se sad tek javlja pa se već i prihčno razvilo. Po alpskim su zemljama bile |
| ŠUMARSKI LIST 6/1905 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 271 — uzgojne prilike sredinom prošloga vijeka još vrlo nepovoljne, nu ipak su se u zadnjih 50 godina podigle načinom, koji za služuje svako priznanje. Najteža je zadaća čekala šumare po južnim krunovinama: po Primorju, Dalmaciji i susjednoj Kranjskoj u pošumljen ju Krasa. U slijedećem ćemo poglavlju razložiti kako 8U austrijski šumari riješili tu zadaću. iy. PošiimljeDje Krasa. (Po dvorskom savjetniku vitezu H. pl. Guttenb&rgu, c. k. zemalj. šum. nadzorniku u Grazu.) Krašk o kamenj e sastoji ponajviše iz skoro čistoga ugljično kiseloga vapna; samo na gdjekojim je mjestima taj vapnenac dolomitičan ili bituminozan. Na svim je dakle mjestima, izuzevši ova potonja, rastrošba vrlo polagana. T 1 0 je kameno, raspucano ima podzemnih špilja i Ijevkastih udubina (dolina, ponikava), koje su opet uzrokom, da nema nadzemnih vrela i potoka. Uslijed toga nastaje ljeti često osjetljiva nestašica vode. Većim dijelom kraškoga područja vlada zimi strahovita bura — sjever ili sjevero-istočnjak, — koji oštećuje kulture. Po ponikvama, koje su nastale ispiranjem ili prodorom, prekriveno je kamenje »t e r r a r o s s o rn,« ilovastom zemljom, koja je uslijed sadržaja na željeznom oksidu poput opeke crveno bojadisana i ispremješana s kamenjem, nu ima je i tamo, gdje slojevi kamenja leže horizontalno. Ta crvena zemlja dosta je plodna, budući da željezni oksid upija iz zraka amonijak, pa tako djeluje kao gnojivo. Obli k tl a je različit. Naći ćeš ravni, brežuljaka i gora. Ove potonje pretežu u Dalmaciji, gdje se uzdižu sve do visine ođ 1900 m. Pod Krašem u užem smislu razumijevamo samo neposumljene, kamene površine, koje su ponajviše obrasle rijetkom nu dobrom travom, pa i služe kao pašnjaci. Marvu šio pase sačinjavaju ovce i koze, koje su uništile pomladak sadanjih šuma, |
| ŠUMARSKI LIST 6/1905 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 272 — a mjestimice bile su uzrokom i nestašici drva. Površina tih pašnjaka, uključivo još i tlo austrijskoga Krasa (Kranjska, Primorje i Dalmacija) računaju se na 9.400 km´^ a od toga najveći dio otpada na Dalmaciju (7.000 km´^). K tome spada još i sjevero-istočni dio Bosne, Hercegovine i Crne gore s kojih 12,000 km^ gologa Krasa, o kom ovdje neće biti govora. Klim a Krasa vrlo je različna prema nadmorskoj visini i geografskoj širini. Flora obuhvaća subalpsku i alpsku zonu. Srednja godišnja temperatura kreće se između S?" C (Postojna) i 16´8" C (Dubrovnik), a množina godišnjih oborina između 70 i 100 em (Dalmacija i Gorica). Ipak je množina kiše, poimence u Istri i Dalmaciji, vrlo nejednako razdijeljena: ljeto suho, a snijega rijetko kada. Prirodn a rasprostranjenos t pojedini h vrst a drveć a različna je prema visini položaja. Po gorju i kraškom platea u-u Kranjske, u onim naime šumama, što ih još ima, uz bukvu je najpretežnija jela, slabije je zastupana smreka i crni bor, ariša i običnoga bora nema. Treba istaći tu osebinu, da u gdjekojim kraškim šumama, n. pr. u onoj poznatoj državnoj šumi »Ternova,« na višim položajima prevlađuje bukve, a na nižima jela. Taj se napadni pojav tumači tako, da niži položaji često stradaju od kasnih mrazova. U srednjoj klimatičnoj zoni, koja leži između 200 i 400 m nadmorske visine, a obuhvaća kraški plateau kraj Gorice i Trsta te veći dio Istre i Dalmacije, prevlađuje »Quercus pubescens,« koji nigdje doduše ne dolazi u sklopljenim sastojinama, al´ je glavna vrst drva u niskim šumama Istre i Dalmacije. Uz njega dolazi još: Ostrja carpinifolia, Ornus europaea, Acer monspelliensis, Prunus Mahaleb, Carpinus orientalis drugi. Primorska regija Istre i Dalmacije ima pretežno vazda zeleno grmlje i drveće: Quercu8 ilex, Arbutus unedo, Laurus nobilis, Mjrtus communis, Viburnum tinus, RosmarinuB officinalis, Rhamnus alaternus, Erica arborea. Kraj |
| ŠUMARSKI LIST 6/1905 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 273 Pulj-a dolazi i C^aercus suber. Od četinjače : Pinus lialepensis, pojedince Pinug pinea, podivljali »cupressus« i tri »juniperus-a« (oxycedrus, macrocarpa i phoenicea). Nekad je najveći dio Krasa bio pokriven visokom šumom. Takovo mišljenje opravdava činjenica, da na Krasu ima još i danas visokih šuma dobroga obrasta, a protežu se u velike na takovom tlu, koje nije baš ništa bolje od današnjih golih površina. Ovo mišljenje podupire napokon i studij povjesti i mjegnih imena. Pa kako je gotovo bez traga nestalo većine tih šuma ? Glavni je razlog tomu u prilikama posjeda. Dok šume, što se održaše, bijahu kroz stoljeća vlasničtvo države i veleposjednika, bile su one, što ih danas više nema, vlastničtvo općina, koje su svoje sastojine iscrpljivale bez obzira, a mladike im opet uništiše koze i ovce. Površina šuma, koje su još sad na životu, skoro je točno u obratnom razmjeru s površinom zajedničkoga vlastničtva pojedinih mjesnih općina. Da je nestalo četinjavih šuma krivi su i šumsk i požari, koji za suha vremena ni danas nijesu rijetki. Nadalje je i sjek na glav u mnogu negdanju šumu po Istri i Dalmaciji pretvorio u kamenu pustoš. Nestašica drva, koja je bila posljedica svega toga, silila je žitelje, da su za ogrijev tražili i mlade izbojke i korijenje; to je opet sprečavalo prirodno pošumljivanje, a ono malo zemlje otplavila je voda i raznijela bura. Već stoljeća nastojali su tomu zlu doskočiti mnogobrojnim zakonima i naredbama, nu sve to, poglavito zbog manjkavoga nadzora, ostade bez uspjeha. I državni šumski zakon od 1852. pobrinuo se doduše, da se očuvaju šume, koje su još tada bile na životu, ali za pošumljivanje golih i pustih površina nije pitao. Prve korake u tomu smjeru učinio je gra d Trst , kad je 1842. pokušao, da pošumi nešto kraškoga tla. Prve pokuse |
| ŠUMARSKI LIST 6/1905 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 274 — učiniše s listačama: hrastom> grabom i jasenom, nu ti ne uspješe radi ljetne suše. Pa i smreka i jela uspijevahu samo na sjenovitim mjestima, koja su bila zastiđena od bure. Pokazalo se, da je od svih vrsti drveća najprikladniji crn i bor . Najstarije sastojine crnoga bora, što ih je osnovao grad Trst, već su tako visoke, da se u njihovoj sjeni već od nekoliko godina mogu uspješno saditi jele i bukve. Visina im je 15 m, a promjer 25—30 cm. Naslaga humusa već je tako debela, da iz nje ne proviruje više ni jedan kamen. Taj dobri primjer potakao je i susjedne posjednike ])a se i ovi latiše pošumljivanja. Kad je 1865. austrijsko državno šumarsko družtv o pregledalo uspjeh pošumljivanja, umoli ono državnu vladu, da posjednike pošumljenih zemljišta na neko primjereno vrijeme oprosti od plaćanja poreza, da za vođenje poslova oko pošumljivanja namjesti šumarske tehničare, te da i sa strane države pruži pripomoći za pošumljivanje. Država austrijska odazove se tomu poticaju i stavi na razpolaganje potrebno osoblje, nastojeći, da predobije sklonost pučanstva k pošumljivanju, osnuje biljevišta i odobri novčane pripomoći. Do godine 1880. ta su pošumljivanja zauzela toliki opseg, da se površina pašnjaka znatno smanjila, a to je opet okolnost, koja je pojačala otpor pučanstva proti daljnjem pošumljivanju, pa se činilo, da bi bez posebnih zakonskih mjera bio ugrožen daljnji uspješni rad oko pošumljivanja. Od 1882. do 1887. izdani su za pojedine austrijske kraške predjele posebni zakoni za pošumljivanje, po kojima je za svaku zemlju ustrojeno »povjerenstvo za pošumljivanje. « Zadaća ovoga bijaše, da katastrira sva ona zemljišta, za koja mu se činilo, da bi trajna šumsko-gospodarska uporaba njihova bila potrebna u interesu zemaljske kulture. Ta je zemljišta valjalo u nekom, zakonom propisanom roku pošumiti. Uobičajna uzgojn a metod a jest sadnja dvo-godišnjih borića (crnih) u 30 cm. duboke jame. Gdje nema zemlje za sadnju, donose je iz ponikava. Kulture se još ograđuju^suhim |
| ŠUMARSKI LIST 6/1905 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 275 — ziđem za obranu od marve. U blizini željeznica služi to ziđe još i za obranu od iskara iz lokomotive. Poprečni troškovi za prvo osnivanje kulture iznose po hektaru 70 for., k tomu treba još pribrojiti 10 do 20 for. za ograđivanje i 20—80 for. za popravljanje, tako da ukupni troškovi po hektaru iznose 100 do 200 for. Tim je načinom pošumljeno do 1897. na osnovu zakona za pošumljivanje u Kranjskoj 1681 ha Gradiška-Gorici 2570 ha Trstu 567 ha Istri 708 ha Ukupno 5526 Površina, koja je određena za pošumljivanje iznosi 31.836 ha, dok površina čitavog Krasa iznosi 240.800 ha. Dakle od ukupne površine Krasa samo je maleni dio opredjeljen za pošumljivanje — učinjeno je to s obzirom na posjednike marve. Na daljnje će se proširenje šumske površine moći misliti tek onda, kad budu te novo osnovane sastojine tako stare, da će žiteljstvo moći u njima naći dosta zarade. Uz pošumljivanje još su dvije okolnosti, koje su smanjile puste površine kraškoga područja naime : čuvanj e onih šuma, što ih je još bilo i dioba općinskih pašnjaka. Kod istraživanja kraškoga područja po »povjerenstvu za pošumljivanje« ispostavilo se, da je na mnogim mjestima bilo ostataka šumske vegetacije, koji bi se bili mogli održati na životu, od kojih bi se dapače, kad bi ih potpunoma očuvali od marve, mogli nadati i ponovnom prirodnom pošumljenju. Valjanim je zabranama do 1897. u primorskim zemljama ništa manje nego 22.500 ha pašnjaka pretvoreno u nisku šumu, koja svom gospodaru već sada odbacuje priličnu korist. Kraške su se pustoši smanjile nadalje i tim, što su po mnogim općinama, poimence u grofoviji Gradiško-goričkoj, zajednički pašnjaci podijeljeni kao »slobodno vlastničtvo« među pojedine članove općine, u koliko nisu po zakonu opredjeljeni |
| ŠUMARSKI LIST 6/1905 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 276 — za pošumljenje. Posljedica te podjelje bijaše, da je pojedini novi vlastnik očistio svoje zemljište od kamenja, koje je upotrijebio za ogradu, te dotadanji slabi pašnjak ved prema prilikama pretvorio u šumu, polje ili livadu. Tim načinom nastade 4855 ha šuma, 1819 ha livada i 452 ha polja. Vlastnici ovih zemljišta napustiše sada pašu te se dadoše na hranjenje irarve u staji, dadoše se na mlijekarstvo. U kraljevini Dalmaciji nisu ovakove mjere za pošumljenje još provedene, jer bi radi nepovoljnih prilika bili troškovi mnogo vedi i jer još po prostranim površinama ima ostataka hrastovih šuma, iz kojih bi se, kad bi ih očuvali od marve, u brzo razvile hjepe šume. Od 1873. zakonom je zabranjena prodaja korijenja i ugon koza na zemljišta, koja bi se dala pošumiti. Od 1876. državnim je zakonom određena dioba onih opdinskih zemljišta, koja su prikladna za kulturu, i izlučenje jednoga dijela tih zemljišta za pošumljenje. Pošum- Ijivanje, kako je to određeno zakonom od 1888, izvodi se ograđivanjem, zabranom šumske paše i drugih užitaka, a gdje je od potrebe sjetvom i sadnjom. Zemljišta, koja valja pošumiti, katastrirana su i pod nadzorom oblasti. Tim je načinom stavljeno pod zabranu ved oko 155.000 ha, koje bi ved mogli nazvati i šumama. Paša koza zabranjena je na 455.000 ha. Nije zanemareno ni umjetno pošumljivanje. Uspjeh svih tih mjera vrlo je povoljan. Troškovi od 1888—1897 iznosili su 747.661 for. Danas se dakle ved može smatrati riješenim problem ponovnoga pošumljenja austrijskoga Krasa. (Svršit će se.) JZJ X S ´JL´.ick-JE^- Osobne viesti Ban kraljevina Hrvatsko, Slavonije i Dalmacije obnašao je imenovati absolventa kr. šumarske akademije zagrebačke, Paju Pop o vica privrem šum. vježbenikom kod kr. kot. oblasti u Vrbovskom sa sustavnom pripomoći. |