DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1905 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 313 nadalje šta još imadu uavesti osim poduetih dokaza n dopunu istih, i konačno, koji i koliki deo traže od državne šume, da im se ustupi po potrebi, za slučaj, da komisija ne mogne uvažiti sve podnete dokaze o svojini, kao, pristaju li na sve zakonske obveze, ako bi im komisija ma koliki prostor dosudila, za slučaj nedokazave svojine. Pošto su zastupnik i predsednik opštine, odnosno sela o svima pojedinostima saslušani, onda se, za slučaj, da su se kao na dokaz pozvali i na svedočanstva starih ljudi, saslušaju i ovi starci i odmah na licu mesta zakunu. Njihova svedočanstva redovno se sastoje u tome, kako im je poznato, da je selo od toga i toga vremena šumu uživalo, žir i pašu pod zakup davalo, drva za svoju potrebu seklo itd. Po dovršenim saslušanjima jedne strane, uzima komisija reč od zastupnika države. Ovaj pre svega nastoji dokazati, kako podneti pismeni dokazi, ako ih ima, nemaju zakonske vrednosti, a zatim pomoću zakonskih dokaza i pomoću pribavljenih pismenih dokaza, bilo od ministarstva, bilo od šumara, nastoji dokazati, da je odnosna šuma čista i jedino svojina države. U svojim dokazima poziva se redovno na sve zakone o šumama počam od 1861. god. pa na ovamo, a uživanje pojedinih sela, izvestnih koristi od šuma, dovadja na zakonskom osloncu u vezu sa pravom servituta, a ne sa pravom svojine. Pošto mu svi propisi zakonski idu u prilog, i to kako zakona o šumama tako i gradjanskog zakona, to mu redovno podje za rukom dokazati, da je odnosna šuma svojina države, na koju selo ima pravo služnosti, i to tim pre, što sela gotovo nikada nemaju pismenih dokaza o svojini šuma Kad drži, da je dokazao pravo svojine od strane države na odnosnu šumu, tada po obaveštenju dobivenom od šumara upozori komisiju na preteranost tobožnjih potreba iznošenih od strane seljana, udarajući naročito na okolnost, koliko je šume -selu potrebno za pašu i širenje utvrdjenoga broja stoke, kad se uzme u obzir okolnost, da selo i nadalje ostaje sa ovim pravom služnosti u državnoj šumi. |