DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1905 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 295 — vremena dvostruki, jedan u Bosni a drugi u Slavoniji; oba ta posjeda dobiše bosanski biskupi darovnicama izmedju godine 1230-40. Posjede u Bosnoj darovao je ban Matej Ninoslav oko god. 1233. i to: oko Sarajeva u župi Vrhbosni, zatim u župama: Neretvi, Lepenici, Vidgonji, Bored, Borac, ter u bosanskoj Posavini oko Tolise; napokon desetinu u oblastima: Usori, Soli i Doljnili Krajili i t. d. Ovomu posjedu dodao je god. 1374. kralj Stjepan Tvrdko svoje imanje Jelšavicu kod Dubice, što potvrdi i papa Grga XI. pismom od 21. listopada 1374. Posjed u Slavoniji darovao je bosanskom biskupu Ponsi Koloman, vojvoda Slavonije god. 1239.; što potvrdi papa Grgur IX. pismom od 7. prosinca 1239.; a ponovi Kolomanov brat kralj Bela IV. dne 20. srpnja g. 1244. Srediste tog posjeda bijaše Djakovo (i Blezna) u tadašnjoj županiji vukovskoj. Taj posjed zauzimao je cieli prostor od izvora potoka Bidja k Levanjskoj varoši. Selcima, Gorjanima, zatim uz Jošavu k Mikanovcima i pod Cernu natrag k Savi prama Tolisi (u Bosni). Vedi dio toga prostranoga imanja sačinjavaku u ono doba i još za dugo vremena šume. Biskup Petar, zaslužni državnik Ljudevita I. Anžuvinca, potražio je od istog kralja obnovu darovnice Kolomanove, što je Ljudevit i učinio, a papa Grgur XI. dne 31. listopada 1375. u Avignonu potvrdio. Reambulacijom od g. 1422, bijahu vlastelinski medjaši u Slavoniji iznovice utvrdjeni. Padom Bosne god. 1463. lišen je biskup bosanski svojih posjeda preko Save, a padom Slavonije 1526. zauzeše Turciimanje crkve djakovačke u Slavoniji. U 16. i 17. stoljeću, dok su Turci u zemlji vladali, po djeliše pojedini begovi medju se sela u Djakovštini, kao manje spahiluke, dočim su sami begovi većinom prebivali u Djakovu. Ovdje je bilo u 17. stoljeću do 30 begova gospodara pojedinih sela, a biskupi i redovnici sv. Franje morahu se skrivati po samostanima u Bosni. |