DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1905 str. 7     <-- 7 -->        PDF

— 295 —


vremena dvostruki, jedan u Bosni a drugi u Slavoniji; oba ta
posjeda dobiše bosanski biskupi darovnicama izmedju godine


1230-40.


Posjede u Bosnoj darovao je ban Matej Ninoslav oko
god. 1233. i to: oko Sarajeva u župi Vrhbosni, zatim u župama:
Neretvi, Lepenici, Vidgonji, Bored, Borac, ter u bosanskoj
Posavini oko Tolise; napokon desetinu u oblastima:
Usori, Soli i Doljnili Krajili i t. d.


Ovomu posjedu dodao je god. 1374. kralj Stjepan Tvrdko
svoje imanje Jelšavicu kod Dubice, što potvrdi i papa Grga


XI. pismom od 21. listopada 1374.
Posjed u Slavoniji darovao je bosanskom biskupu Ponsi
Koloman, vojvoda Slavonije god. 1239.; što potvrdi papa Grgur


IX. pismom od 7. prosinca 1239.; a ponovi Kolomanov brat
kralj Bela IV. dne 20. srpnja g. 1244. Srediste tog posjeda
bijaše Djakovo (i Blezna) u tadašnjoj županiji vukovskoj. Taj
posjed zauzimao je cieli prostor od izvora potoka Bidja k Levanjskoj
varoši. Selcima, Gorjanima, zatim uz Jošavu k Mikanovcima
i pod Cernu natrag k Savi prama Tolisi (u Bosni).
Vedi dio toga prostranoga imanja sačinjavaku u ono doba i
još za dugo vremena šume.
Biskup Petar, zaslužni državnik Ljudevita I. Anžuvinca,
potražio je od istog kralja obnovu darovnice Kolomanove, što
je Ljudevit i učinio, a papa Grgur XI. dne 31. listopada
1375. u Avignonu potvrdio.


Reambulacijom od g. 1422, bijahu vlastelinski medjaši u
Slavoniji iznovice utvrdjeni.


Padom Bosne god. 1463. lišen je biskup bosanski svojih
posjeda preko Save, a padom Slavonije 1526. zauzeše Turciimanje crkve djakovačke u Slavoniji.


U 16. i 17. stoljeću, dok su Turci u zemlji vladali, po


djeliše pojedini begovi medju se sela u Djakovštini, kao manje


spahiluke, dočim su sami begovi većinom prebivali u Djakovu.


Ovdje je bilo u 17. stoljeću do 30 begova gospodara pojedinih
sela, a biskupi i redovnici sv. Franje morahu se skrivati
po samostanima u Bosni.