DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1905 str. 8     <-- 8 -->        PDF

— 296 —


Medjutim uspomena na stare posjede nije prestala, a na
to su pazili biskupi i za vremena turskoga, koji su dobro
znali, da je u srednjem vjeku Djakovo sa okolišem »po pravu
i od starine« (»de jure ab antiquo«) posjed biskupski.


Ovo starinsko pravo na posjed u Slavoniji priznao je biskupu
O. Marijanu Maroviću car i kralj Ferdinand III. poveljom,
izdanom u Bežu 4. rujna 1650., kojom daje istomu
biskupu i nasljednikom njegovim grad Djakovo sa zemljištem
i svim drugim posjedima izmedju Save i Drave, premda je još
do blizu 40 godina iza te povelje faktično ostao Turčin gospodarom
Slavonije.


U listopadu 1687. udje u Djakovo odkuda su Turci sami
otišli — zapovjednik d´ Aspremont — a deset godina posije


t. j . darovnicom od 27. rujna 1697., izdanom u Ebersdorfu
(kod Beča) ponovi car i kralj Leopold I. gornju povelju Ferdinanda
III. tadašnjem biskupu fra. Nikoli Ogranidu (starinom
Bošnjaku iz Orlova), kojom se istom priznaje pravo na vlastelinstvo
djakovačko.
Na temelju ove povelje zauze biskup Ogranid Djakovo sa
pustom okolicom od 54 za nuždu naseljena sela i kakovih 87
pustoselina. Djakovština je naime u 16. i 17. vieku bila sielo
turskih gospodara, te sada po odlazku njihovome, malo ne najpustiji
kraj u Slavoniji. Tako je primjerice nabrojeno koncem


XVII. stoljeća do 17.000 jutara puste oranice.
Ogranić je uzevši u posjed vlastelinstTO prvi počeo, koliko
se je za onda moglo, uvadjati kulturu oranica, livada, vinograda
i t. d. oko Djakova, a neko doba uživao i Kosku sve
do svoje smrti (god. 1701.).


Sve ove posjede priznade i car — kralj Karlo IV. biskupu
Petru Bakicu riešenjem od 14. siečnja 1717. navlastice
»residenciju u gradu djakovačkom, samo mjesto Djakovo, a isto
tako sva ovamo spadajuća sela, dobra i imanja«. Kraj svega
toga okrnjeno je izmedju god. 1745 — 49. vlastelinstvo i to
onaj dio na Bidju, kada je bila novoustrojena slavonska Krajina,
zašto je osobito radio grof Kolovrat, predsjednik komisije