DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1905 str. 20     <-- 20 -->        PDF

— 492 —


Još jedna o šumskim požarima kraj željeznica.


Pod naslovom »Šumski požari kraj željeznica« odtisnut bi
u broju 2. 0. 1, t. g. na strani 69. — 72. članak, u kojemu su
bile iztaknute razne mjere opreznosti, što ih za prepreeiti šumske
požare preporučuju A, Burkhard i Dr. Kienitz. U nadopunenju
te razprave priobčiti čemo u sliedećem sadržaj naredbe,
što ju je u isto ime, na 26. siečnja 1905. izdalo prusko
ministarstvo za javne radnje i poljodeljstvo, a koja u bitnosti
sliedeče propise sadržaje :


I. Obćenite ustanove. U koliko s jedne strane do
sada još nije uspjelo posvema zaprečiti frcanje zaredili iskra
iz lokomotiva, dok evo s druge strane broj željezničkih pruga
i promet po njima od godine na godinu sve više raste, pokazuje
se i sve to veća potreba, obraniti šume pomnjivim čuvanjem od pogibelji
požara, koja im od tih željeznica prieti. Najbolja obrana
jesu drvom obrasle t. zv. »zaštitne pruge«, dovoljne širine,
kroz koje tinjajući komadići ugljena ni proći, ni preletjeti nemogu.
Tlo se tih pruga mora očistiti od svih paljivih tvari,
koje bi mogle u slučaju požara — a takav u šumi uvjek počimlje
pri zemlji — prouzročiti veliku vrućinu i na visoko
plazeći plamen. Amo spadaju vriesine, borovica, visoka suha
trava, sirovi humus, odpalo suho granje, suho korovlje, čbunje
i t. d. Posvemašno odstranenje takovog pokrova sa tla na tim
zaštitnim prugama, nije potrebno, dapače to nije u interesu
podržanje snage tla ni poželjno, ali se zato sama stabla moraju
bar do visine od 1"5 m. očistiti od svih suhih grana, a
u koliko bi i zelene grane sizale do tla, treba i ove odstraniti
Samo one zelene grane, što rastu na onoj strani zaštitne pruge
koja leži prema željeznici, ne smiju se nikada odstraniti.
Da se prenos čestih vatra, što se pojave na strminama
samoga željezničkoga nasipa, u samu šumu prepreci, treba izmedju
nasipa i šume, jednu prugu tla u širinu od 1 metra
trajno očistiti od svih paljivih tvari.




ŠUMARSKI LIST 11/1905 str. 21     <-- 21 -->        PDF

-" 493 —


Širina zaštitne šumske pruge ne treba presizati 12—16 m.
ali se zato mora za njom ležeda šuma trajno odieliti stazom u
širini od 1*5 m. očišćenom od svih gorivih tvari. Obje staze
duž željezničke pruge kao i duž zašj;itne šume, moraju se
uz to, kako prema veličini pogibelji, u razmacima od 20 40 m.
medjusobno spojiti isto takovimi poprečnimi stazarai u širini
od 1 m. Na suhom, pješčanom, mršavom tlu, gdje je pogibelj
vatre osobito velika, najbolje je te zaštitne pruge zasaditi
prostim borom, koji se svojom jur za rana debelom korom
pokazao vrlo odpornim proti plazedem ognju, dok mu istodobno
uviek zeleno drvo, u svako doba godine jednakom
sigurnošću suzdržaje iskre. Na boljim se stojbinama može upotrebiti
i omorika. Isto vriedi i za listave vrsti drveća, koje na
mršavu i suhom tlu obično slabo rastu, pak s toga na takovim
mjestima u manjoj mjeri uzrast trave i korovlja zaustavljaju
od bora.


II. Provedba. A) Novi nasadi zaštitnih pruga.
Novi nasadi takovih zaštitnih pruga samo su onda umjestni
ako troškovi stoje u pravom razmerju k veličini pogibelji, koja
šumi prieti, a to se n. pr. kod manjih šumica ne bi izplatilo.
Tamo, gdje se nove željezničke pruge grade, neka
88 šuma duž pruge, samo u toliko prosječe, koliko to pregled
pruge i sigurnost željezničkog i brzojavnog prometa od preva-
Ijenog drvlja zahtjevaju. Cim je željeznički put pruge, kroz
sumu širji, tim se i žareće iskre od ugljena laglje i dalje postrance
u sastojinu raznasaju. Zato se sastojina stojeća s obje
strane željezničke pruge mora onda, na prije spomenuti način i
pretvoriti u zaštitne pruge. Propisno očišćene stare staze mogu,
služiti takodjer i kao putevi, kao odvodni jarci ili se mogu godimice
i okopavinom zasaditi.


Tamo gdje se nalazi suho tresetno tlo, treba očišćene staze
još i pjeskom posipati. Šumska zaštitna pruga ne treba u pravilu
biti širja, nego li je već gori pod I. spomenuto. Za slučaj
da sastojina još ne bi bila tako visoka, da bi mogla iskre zaustavljati,
ili i tamo gdje je terain osobito izvrgnut vjetru, mo




ŠUMARSKI LIST 11/1905 str. 22     <-- 22 -->        PDF

— 494 raju
se i po dvije a eventualno i tri takove zaštitne pi^ge uzporedo
jedna uz drugu urediti.


Sastojine ležede na vanjskoj strani koje krivulje ili suprot
koje čistine, ili pokraj visokoga željezničkoga nasipa, osobito su
izvrgnute požaru, pak´ je s toga i u takovim slučajevima često
potrebna jos i druga paralelna zaštitna pruga.


Ako je sastojina, kojom željeznica prolazi visoka, te uz to
izvrgnuta i vjetrolomu, onda se takova sastojina mora s obzirom
na sigurnost željezničkog kao i brzojavnog prometa, koliko
bude nuždno posjeći, ali se ta sječina mora odmah i opet
iznova sve do stazah duž željezničkog nasipa pošumiti.


B) Postupak sa jur obstojedimi zaštitni mi
sastojinama . Prije svega treba točno izpitati, mogu li jur obstojede
obranbene pruge po svojoj naravi naumljenu svrhu izpuniti.


U jestnom slučaju, imadu se i to odmah prvoga sliededega
proljeća, čim snieg okopni, odnosno ved i do toga vremena,
propisane osnažene staze (ili jarci) očistiti, stabla osloboditi
svih visedih zelenih kao i dolnjih suhih grana, do visine od
1*5 m., a podjedno sa tla odstraniti sve lako paljive, a u slučaju
požara visoki plamen i veliku vrućinu prouzrukujude tvari.
Starije listave sastojine, kao što i sve toj pogibelji neizvrgnute
sastojine na dovoljno svježem tlu, gdje se nejmamo bojati
vatre od žaredeg ugljena, biti de uvjetno dovoljno zastiđene, ved
i samo jednom čistom stazom duž željezničkoga nasipa. Staze,
koje su sadnjom okopavina i zelene krme, namenjene gospodarstvenoj
uporabi, mogu se predhodno u slučaju, da se za
njima nalazi dovoljno široka zaštitna pruga i dalje kao takove
podržavati.


Nalaze li se pred kojom izvrgnutom sastojinom same gole
(puste) zaštitne pruge, tada se takova sastojina mora što prije
pretvoriti u propisanu obraslu zsštitnu prugu. Puste zaštitne
pruge, koje se neobradjuju, neka se postepeno, ostavlanjem
pojedinih čistih staza duž željezničkog nasipa, iznova pošume,
i to u pravilu sadnjom borovih biljka u redovima istotečnim
sa željezničkom prugom.




ŠUMARSKI LIST 11/1905 str. 23     <-- 23 -->        PDF

— 495 —


Jednogodišnje borove biljke sade se u spoju 1*2:0*5 m.;
3 godišnje sadjenice pako u spoju 1*3 :1 "3 m. Tlo izmedju pojedinih
redova treba u proljede svake godine po jedanput okopati,
i to sve, dok god biljke nedorastu-aa 1 m. visoko. Ako
je površina prije našumljenja bila preorana, onda se taj posao
može i motikom obaviti. U slučaju potrebe treba .pruge preko
ljeta još i po drugi put prekopati. Kada se dolnje grane drveća
počmu sušiti, onda se te sube i obumirajude grane moraju
odrezati i sa površine odstraniti. Po dovršenoj periodi popravaka,
uzpostavi se izmedju redova od biljka, odstranenjem
možebitnih suvišnih biljka, razmak od poprečno 1 m. Onda,
kad se tlo, usljed nastavšeg sklopa biljaka ne može više prekopavati,
prosjeku se preko površine propisane čiste staze.


Zaštitna staza u starijoj sastojini ležećoj iza kulture, neka
se tako dugo uzčuva, dok god pred njom ležeda zaštitna pruga
nedosegne potrebnu visinu, da i sama može služiti takovom.
Ni onda, kada bi se imale u mjesto bora saditi mlade listače,
ipak neodpada, potreba prekapanja tla.


Uzgoj i gospodarenje. Okopane se pruge moraju
trajno prekapati, te godimice bar jedan put na proljeće čim
snieg okopni, odnosno do tog vremena (u koliko nisu zasadjene
okopavinom i t. d.), očistiti od listinca, stelje i t. d.


Isto vriedi i za one pruge, što leže izmedju mladih kultura
na zaštitnoj prugi. Sastojine na zaštitnim prugama imadu
se brižno bar 1-5 m. visoko na deblu očistiti od svih obumrlih
kao i nizko visećih grana, ma bile ove još i zelene, uz to i
često proredjivati, ograničujući se ipak pri tom što više samo
na vadjenje suharaka, a štedeć na samom šumskome plastu
svako zeleno stablo i granu. Odpale suhe grane treba sa tla
zaštitne pruge odstraniti, isto i travu, vriesinu i t. d. Sastojina
na zaštitpoj prugi neka se sječe u 60—80 godišnjoj obhodnji.
Imade li se pomladiti, onda se to ne smije nikada učiniti
istodobno s obje, već uviek samo s jedne strane željezničke
pruge i nikada istodobno sa pomladjenjem otraga ležeće sastojine.
Sastojina na drugoj strani željezničke pruge smije se tek




ŠUMARSKI LIST 11/1905 str. 24     <-- 24 -->        PDF

— 496 —


onda pomladiti, kada je kultura na prvo pomladjeno] strani
dosegla ved primjerenu visinu. Visinu dimnjaka na lokomotivi.
Istu visinu mora nadalje da je istodobno dosegla već i ona
nova zaštitna pruga, koja bje zasadjena iza dosadanje stare zaštitne
pruge.


Dok god mlada na zaštitnoj prugi uzgojena sastojina ne
doraste na visinu od 3 m., mora se za njom u širini od
12—-15 m. podržavati obstojeća zaštitna pruga.


Da se ustanovi, u koliko duž pruga državnih željeznica


— unutar državnih šuma obstojeći obranbeni nasadi ovim propisom
odgovaraju, ili u koliko je potrebno prema tim propisom
popuniti ili obnoviti ih, imati de ih, svake godine, šumarski kao
i činovnici željezničke uprave, zajednički najdulje do 15. ožujka
obići i pregledati, te onda prema obnalazu dalnja shodna i potrebna
odrediti.
Troškove klaštrenja doljnjih grana, kao i sve ostale troškove
na tim požarnim obranama nosi pruska državna željeznička
uprava sama.


Borov ušenac — Aradus cinnamomeus, Panz.


u novije se je doba u raznim stranama Njemačke, sporadički
u borovim šumama pojavio i opet u večem broju štetnik,
koji naročito mladje borove nasade na pjeskuljama u dosta
znatnoj mjeri uništuje — a taj jest; vrst stjenice ili ti ušenca,
na kojega je jur g. 1836. njemački entomolog Fintelman šumare
upozorio, a o kojemu je nedavna i profesor Dr. K. Eckstein
u Eber8waldi, u časopisu »Zeitschrift fur Forst- und Jagdvesen
« obširnije razpravljao.


Zove se latinski »Aradus einnamomeus Panz« — njemački
die Kifernrindenwanze«, a spada u rod »Membranacei Latr.,
a vrst »Aradus«


Ovaj je zareznik razpostranjen po svim borovim šumama
Njemačke. U večem se množtvu medjutim pojavlja samo sporadički
i to samo na mršavom pjeskovitom tlu. Napada osobito