DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1905 str. 26     <-- 26 -->        PDF

— 498 —



Očevidno je, da ih bojazan pred svjetlom sili, da se skrivaju
pod ljuskama i pukotinama kore. Pri tom im dobro služi
plosnato tijelo njihovo.


Kako jur prije iztaknuto, napadaju borova stabalca, tako
da ih probadaju sisuč iz njih sok. Ovi su ubodi tako maleni,
da ih je samo pod sitnozorom razpoznati,


Usljed tih uboda razpuca onda kora, i to u značajnim
podužnim pucalinama. Kasnje se onda još i poprečne razcepine
pojavljuju. Ovo je tako karakterističan pojav, da nam zajedno
sa jur spomenutom istodobnom promjenom boje četinja


— bezdvojbeno prisutnost toga zareznika odaje.
Dignemo li tu razpucanu suhu koru, nači demo u bieliku
nabrekline napadno crveno žute boje — koja baš i to pucanje
kore prouzrokuju.


Pod ljuskama kore sjede onda obično i ušenci i to
tako pričvrščeni, da kod odpadauja odlupljene kore ne padnu
na tle — već si odmah i opet pod bližom sliedečom ljuskom
potraže novo sigurno skrovište. Obično sjede pod dolnjimi malenimi
ljuskama kore, koje se tek poČimaju Ijuštiti.


Obumiranje stabala i sušenje sliedi obično hrpimice — i
to najprije po okrajcima sastojine.


Kako taj štetočinae u obće malo strada od prirodnih mu
neprijatelja — jer ga već i sama boja štiti od progona — a
uz to živi i skroz sakriveno — to nam za obraniti se od takovih
ošteta — obično preostaju samo stanovita njeka uzgojna
sredstva.


To su upotreba jakih sadjenica bora, površno obradjivanje
tla, za vrieme vlage i kiša, i po mogudnosti ma i samo slaba
gnojitba mršavoga tla.


Najsigurnije je sredstvo tamanenja uz to, posjeda, izvoz i
popalenje napadnutih stabalca. Tako izsječena napadnuta mjesta
neka se onda popune kojom drugom vrsti bora, a naročito se
u to ime shodnim pokazaše vrste Pinus rigida i Pinus banksiana,
od kojih se napose ova posliednja odlikuje gladkom korom,
koja neprija ušencu.