DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1905 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— 514 — ođredjuje, da se i faktičnom uživatelju pravnoga toga ovlaštenja imade dozvoliti, da to ovlašteničto bude spojeno sa nepokretninami bud koje vrsti. Iz svega toga dakle se »pokazuje, da se pravo drvarije i pašarije skopčano sa selištnim posjedom ne može razlučeno od toga posjeda, po kojoj drugoj osobi, nego »i posjedniku selišla, izvršavati. Nije dakle u nazočnoj parftici odlučno, da je tužiteljica izrično Pavlu R. — G. uz nepokretnostf, s kojima je skopčano izvršenje urb pravo šume i paše, prodala takođjer ovo pravo, i da li je bez njezine volje u ugovor stavljen dometak o prodaji toga prava; jer otudjenjem selištnog posjeda, s kojim je rečeno pravo skopčano, otudjeno je i ovo pravo. Da li je pako u kupovini za zemljište sadržan takođjer ekvivalenat za pomenuto urb. pravo, nije predmetom ove parnice, već eventualne druge parnice. Prema takovom stanju stvari nije tužiteljica uspjela negatornom svojom tužbom — pak je stoga, uvaženjem priziva tuženika pravosudnu osudu preinačiti i tužiteljicu bezuvjetno odbiti sa tužbom valjalo. Proti riješitbi ovoj kr. banskog stola podniela je tužiteljica Kata udova Š. previd, pr. 26. listopada 1904. 6/159./12—3 na koji je posljedila rješitba kr. stola sedmorice od 12. siečnja 1905. broj 4t93 ex 1904 , kojom se taj previd tužiteljice odpućuje i potvrdjuje napadana rješitba kr. banskog stola, a to iz razloga : Tužiteljica Kata udova Š. tvrdi i priznaje, da je pokojnomu Pavlu R. — G. predniku tuženika prodala, odnosno u zamjenu dala svoje nepokretnosti u ul. broj 25. obćine G., no tvrdi, da je nekretnine prodala rečenom Pavlu R. — G. bez prava šume i paše, što je s njima spojeno bilo, pak traži od tuženika, koji su se u vršenje toga prava stavili, da joj priznadu, da ovo pravo ona nije uz rečene nepokretnosti njihovu predniku Pavlu R. — G. prodala, ter da se imadu kaniti vršenja toga prava. Medju strankama je nepriporno, da je s rečenim nepokretnostmi spojeno njeko pravo šume i paše, pak se na tu okolnost više obazirati ne imade. Tuženici proti zahtjevu tužbe prigovaraju pozivom na kupoprodajni ugovor od 19 svibnja 1882 pod A. — I., da je pokojni R. — G. s rečenim nepokretnostmi kupio i prieporno pravo šume i paše, i krate joj se to pravo ustupiti. Tužiteljica svoju tvrdnju, .da ona nije uz nekretnine prodala i pravo šume i paše, dokazuje sa svjepoci Tomom P. i Franjom M., koji navadjaju, da kod sklapanja kupoprodaje nije bilo govora o pravu šume i paše, a svjedok Franjo M. izrično navadja, da je sastavitelj ugovora |