DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1905 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 543 — Sa extemporeom g. n. B. sadržanim na str. 333.—335. biti ću u iiratko gotov. Vratolomnog skoka u mojoj razpravi nema i nemože biti. Da se uredjajni naputak sa uporabom razdobnog razdielenja dade i na drugi način provesti van po jedino spasonosnom austrijs. uredj. naputku — dokazuju i propisi uredj. wurtemberžkog i gore vi?e spomenuti teoretički citat po Guttenbergu. A da sam za existenciju austrijskog uredjajnog naputka, po kojem je sadanji naš obradjen već odavna i prije izdanja vašeg uredj. naputka, znao, dokazati ću navodom iz službovnog, po meni jošte 15. siečnja 1884. dakle prije 21 godine sastavljenog naputka za upravu i gospod. šumami biskupskog vlast, djakovačkoga, gdje no sam na str. 2. a u §. 4. propisao bio: „već sama narav vlast, posjeda uvjetuje zavođenje potrajne uporabe, ter se prigodom sastavka gosp. osnove irnade bezuvjetno na tu vrst uporabe obzir uzeti. Glede načina sastavka gospod. osnove kao i ovršbe taksacionalnih radnja imada se upotriebiti propisi naputka za omedjašenje, izmjeru i uredjenje austr. državnih i zakladnih šuma". Ako sam ja dakle već god. 1884. poznavao sadržaj austr. uredjajnog naputka onda sam ga svakako morao poznavati i god. 1896. pa da g. n. B. uvaži da đr. Graner (Tiibingen 1889.) na str. 110. o komb. razdob. razdielenju kaže: . . . „die Vorziige der Einfachheit an den Formen, der Sicherheit in den Grundlagen, der Verstandlichkeit, in der Darstellung, der Klarheit in der Erfasung der Wirtschaf(sziele, der Riicksichtnahme auf die Bedurfnisse der nachstliegenden Zuckunft und endlich der Beweglichkeit in der Anwendung und Fortfuhrung wohl kaum werden abgeschprochen werden konnen", onda će mi biti svakako dozvoljeno da uztvrdim, kako se uređjajnom umjeću tek iz našeg uredjajnog naputka učiti morao nisam, ter da sam ob okviru u kojem bi se isti bio imao držati za naše obć. šume, bio puno prije na čistom, no je naš naputak svjetlo i ugledao. Da ja svog koreferata u „Šum. listu" objelodanio nisam imade svoj posebni i skroz osobni razlog. No pošto g. n. B. na str. 333. predstavlja kao da ja o predmetu do izdanja našeg naputka sam sa sobom na šistom bio nebi, to ću i taj razlog obrazložiti. Tko se sjeća kako je gl. skupština god. 1886. tekla, znati će, da je ista dignuta iza podne i da tadanje predsjedničtvo nije smatralo dnevni red toli ozbiljnim, da bi bilo odredilo nastavak razprave za posije podne, po svoj prilici samo zato, da koreferenat nedodje do rječi i da se o predmetu nerazvije razprava. Mješće toga dangubili smo eielo posije podne po zagreb. gosionama. Već drugog dana dostavljena mi bje prijava tadanjeg društvenog predsjednika u kojoj me se objedjivalo: da u šum. društvu bunim proti postojećim zakonima (što je bilo i sa samom istinom u oprieci pošto moj tadanji zahtjev i predlog za „Inte |