DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1905 str. 4     <-- 4 -->        PDF

— 524 —


ima da bude u prvom redu uresom stručnoga organa. Svoje odvraćaje
stegnuti ću na koliko će se to samo dati i moći tako, da ću iste ili slične
prigovore obojice gospođe prikupiti u jednu, ter se tada na njih osvrnuti.


G. n. B. pozabavio se je u svojem odvratu ponajprije sa formom
mojega članka. Da nješto, što čovjek u hitnji pribere, može i dobro biti
to nije ničim oprovrgnuto, kao što nije niti dokazano da je samo ona
radnja valjana, za koju je dugo vremena trebalo. Sama hitnja ili sporost
nisu dakle kriteriji koji o valjanosti koje radnje odlučuju, pa bi taj
momenat moje radnje mirniji protivnik za cielo bio mimoišao, pošto to
o samoj radnji nikako neodlučuje. Ja te svoje hitnje nisam naveo da
šnje izpričam možda koju moju tvrdnju, već zato: da budem izpričan,
ako sam koji hitniji nedostatak propisa pregledao.
Sasraa je kriv nazor g. n. B. o „umjesnosti" kritike glede njeke
norme izdane po kr. zem. vladi, na koliko se opazke i prigovori odnose
na samu sučnost te norme. Nješto je drugog poticati na odpor proti
vladinoj odredbi i propisom — česa meni g. n. B. valjda imputirati
htio nije, a druga je reci: ova ili ona vladina odredba ne odgovara
našim odnošajem ili nezaštićuje naše probitke. Jer kad bi o predmetu
vriedilo ono što je g. n. B. uztvrdio, onda se mi nebi nalazili u ustavnoj
državi, pošto bi svaka izjava obćekoristnog samostalnog mišljenja bila
zabranjena, pa bi se tada sve naše sudjelovanje pri javnim poslovima
stegnulo Uh na to, da pred svakom oblastnom padamo nice, ter da se
istoj klanjamo do zanosa. Držim da se je upravo tog pripomenka g. n.


B. morao strogo čuvati već i zato, što je isti u velike prikladan da
svakomu začepi usta, koj bi o predmetu htio ma s koje strane razpredati.
Gdje je skromnost kod kuće i gdje se ljudi nedrže nepogrješivim,
tamo se dapače i rado čuje mnienje protivnikovo. Valjano li je, to će
obćenitost od njega crpiti korist, nevalja li — oprovrći ćemo ga, pa smo
tako poslužili stališu i struci.
Odlučujuću težinu svojih argumenata osovio je g. n. B. na objelodanjenje
uredničke tajne, da sam ja svoju radnju „dva puta" natrag
povukao, da nju preradim i nadopunim. Da me je g. urednik i zatražio
bio za ovlaštenje da tu tajnu odade, ja bi mu drage volje na to bio
dao svoju privolu, jer javnost te tajne, na temeljitost same radnje nikako
ne upliva. No kad smo u odkrićima, to ću napomenuti samo to,
da moja radnja nije mogla dugo vremena ugledati svietla, ter da je g.
urednik P. živo želio, e se u obće nebi otisnula. Pošto se je tada vodila
izmedju mene i g. n. B. nješto živahnija polemika o „revizijama",
to sam bio zamolio g. urednika da mi vrati članak, da ga pregledam,
nije li možda u radnji ikoja takova pripomenka, koja bi na osobnu
čutljivost ma čiju dielovati mogla, jer sam kao svagda i tada želio, da