DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1905 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 525 — se iz stvarnog razpravljanja svaka izključi, koje tamo nespada. Pošto u mojoj radnji ništa sličnog pronaći mogao nisam, to sam ju nepromjenjenu vratio na uvrštenje. Nakon ponovnog prigodičnog ustmenog razpravljanja sa g. n. P. o predmetu, povukao sam radnju, da iz nje izpustim jednu refleksiju, koja se je odnosila na razliku mnienja dotično nazivoslovlja obstojalog izmedju mene i urednika glede gospod. osnove, vidjene na izletu u šume bosanske. Nu sve da i jesam svoju radnju nadopunjao i preradjivao, to takav postupak po me ništa porazna značiti mogao nebi, već bi nasuprot dokazivao, da sam s pomnjom i savjestno oko svoje radnje prigledao. G. n. B. nije smio na str. 254. napisati nelojalne bojazni, kao da bi moja razprava mogla zavesti mladje drugove da uzrade proti postojećim propisom, pošto sam ja na str. 177. svoje radnje naročito rekao: „ . . . . osobito važnog po naše zem. šum. zvaničnike, koji će taj naputak provoditi imati na korist naših šuma i njihovih šumoposjednika". Po tome nije g. n. B. bio ovlašten da mojoj radnji podmetne konspiratorskih namjera. Niti toga nije smio g. n. B. napisati, da su moje tvrdnje „izhitrene". Ako značenje te riječi dobro shvaćam, rad izhitriti znači: „etwas schnell ersinnen, etwas Neues erkiinsteln". O čovjeku, koji radi 30 godina praktično u struci, ter koj diljem tih godina i strukovnu literaturu prati, a baš predmetu o kojem razglabasmo puno pomnje posvećuje, veći dio navoda citatima iz strukovne literature podkriepljuje, ne smije se tvrditi, da nješto izhitruje o čemu u tri broja stručnog časopisa piše. Svaki čovjek jest proizvod svog uzgoja, pa i strukovnog. Ja sam o predmetu razpravljao aperatom svog strukovnog pregleda, s kojim razpolažem, pa je na g. n. B. bilo da me izpravi, gdje nisam na pravom stajalištu bio. To pravo mu je pristojalo. Ali mene potvoriti s „izhitrenja", mojoj radnji htjeti podmenuti tu namjeru, nije izpravno, pa je od te pogriješke g. n. B. morao očuvati onaj respekt kojim se svakako medjusobno susretati moramo, želimo li, da od javnosti za koju pišemo, poštivani budemo. Pa čemu da ja izhitrujem pri i´azpravi o vladinoj strukovnoj naredbi? Njezine provedbe osujetiti niti sam namjeravao niti mogu. Ili da potamnim slavu sastavljačevu ? Neće biti dakle od izhitrenja ništa, već je ono moje mnienje, jasno i javno 0 predmetu izrečeno, kojemu nitko i ničesa podmitati ne smije, što ono nesadržaje. Njemačka rečenica, s kojom sam svoju razpravu ođpočeo, nije g. n. B. po ćudi a niti razumljiva. Sjeti li se, da sam u jednoj prijašnjoj razpravici zagovarao desetgodišnje periode i revizije, tada će lahko shvatiti moje stajalište u tom pogledu. Ja sam s njome htio reći, da |