DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 19 — sa stanovitim obsegom šumskog vlastničtva moraju tako i tako osposobljene šumarske činovnike imati, koji će morati imati svoj državni izpit i bit de prema dotičnim zakonskim ustanovama i glede beriva i glede svoje obskrbe za slučaj oboljenja i nesposobnosti za službu osigurani. Jedno je samo u čemu se ne bi mogao složiti podpuno s mnogo poštovanim g. narodnim zastupnikom pregradskim, kojemu sam u ostalom zahvalom za nazore, koje je izvoljeo ovdje razviti i koji su bili vrlo poučni, naime u tom, da bi samo vriedio državni izpit za samostalno vodjenje šumarskog gospodarstva u Zagrebu. Molim pokorno, ja držim po svom skromnom mnienju, da bi to bila vrlo pogibeljna, zakonska ustanova, jer ja ne znam, da li se ne bi onda dokinuo nama reciprocitet ne samo glede šumarske službe, nego i glede ostalih ugovorenih i postojećih reciprociteta. Završujući, molim mnogopoštovanog gospodina zastupnika pregradskoga, neka bude umiren, da će zemaljska vlada htjeti i znati i u tom svoju dužnost učiniti«. Novosti iz života podkornjaka. Pod naslovom »Zagonetka potkornjaka« donosi »Zoologisches Zentralblatt« u svezci 21. od 31. listopada 1905. opširni izvadak od N. pl. Adelung-a iz radnje uvaženoga ruskoga stručnjaka na polju šumarske entomologije Ivana Sevireva, koja je izašla u ruskom šumarskom listu »Lesnoj-Journal« od god. 1905, pod naslovom »L^enigme des Scoljtiens (zagadka korojedov). I. Sevirev, stekao si je lijepi glas kao stručnjak na polju šumarske entomologije, bavi se već 20 godina proučavanjem biologije potkornjaka. Na ta ga je mučna i ustrajna proučavanja potakla osobita zgoda, što ju je imao prije mnogo godina, kada je kao šumarsko entomoložki stručnjak bio pozvan, da u disciplinarnoj iztrazi proti dvojici šumarskih činovnika |
| ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 20 izjavi svoje vještačko mnienje, a radilo se je o tom, da se ustanovi, dali su stabla neke sume bila napadnuta od potkornjaka kad su bila već posječena ili dok su još zdrava i neoštećena rasla. Na temelju bioloških podataka pošlo mu je za rukom dokazati, da su bili obtuženi činovnici nedužni. Ta ga je zgoda upozorila na veliku važnost ovakovih šumsko-entemoloških vjestačkih izjava i potakla ga na tim ustrajnije proučavanje života šumskih štetnika. Lijepa i vrlo zanimiva radnja, što je nedavno kao posebni otisak njegovih članaka u »Lesnoj Journal-u« izašla, dokazuje, da mu je pošlo za rukom otkriti novih pouzdanih znakova, po kojima se sigurno može zaključiti, jesu li oštećena stabla bila napadnuta od potkornjaka dok su rasla ili kad su već posjećena bila. Ali su njegova iztraživanja ujedno pokazala, da se i bogata literatura o poznatim šumarskim štetnicima mora još upotpuniti i u mnogom pogledu temeljito ispraviti. Na temelju točnih opažaja na živim potkornjacima i na rastućim stablima upozoruje pisac na znatne pogrješke od velike važaosti, koje su se na temelju starijih opažanja uvukle i u sve naučne knjige o šumarskoj entomologiji. Ove su pogrješke nastale po mnienju Sevirevu poglavito odatle, što su stariji pisci proučavali izbušene hodnike ponajviše na primjercima ošteta u zbirkama, a ne u živoj prirodi, pa ti mrtvi svjedoci nisu mogli izjaviti, dali je dotično stablo još živo (dakle u osnovnom položaju) ili već posječeno (dakle u vodoravnom položaju) bilo od potkornjaka napadnuto i oštećeno. — Po naputcima, što ih ruski entomolog u svojoj radnji daje, možemo sada i po dijelovima davno već posječenih stabala odgovorili na ta pitanja bez znatnih poteškoća. Riješenje ovih pitanja zanimivo je ne samo za entomologe nego je i od važnosti i za šire šumarske krugove, s toga iznašam zanimive resultate ruskoga entomologa i u ovome listu. Svoja razmatranja poč´mlje pisac opisom hodnika, što ih razni potkornjaci buše i opisom vrška na zadku ovih štetnika, jer baš ustrojstvo toga vrška igra u biologiji ovih kornjaša važnu ulogu. Kako je poznato, vršak na zadku kod 1 i k o t o č a |
| ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 21 — (Hjlesinus, Bastkaefer) sveden je i zaobljen, kao i u većine korujaša u opc´e; kod pravih lubotoča (Tomicus, Borkenkaefer ) jesu pokrilca (eljtre) na vršku utisnuta (strmina) i zubcima providjena, a bije l otoc i (Scolytus, Splintkaefer ) imaju vršak zadka splošten kao dlijeto, a pokrilca nisu nadolje previnuta. Značajno uredjene zadka ističe se mnogo očitije i jace kod mužjaka, nego li kod ženka, pa to je potaklo ruskoga entomologa, da pomnije istraži i prouči živovanje tih mužjaka, koji se gotovo uvijek zadržavaju u hodnicima, što ih ženke izbuše Opdenito je mnienje raznih auktora, da ženka potkornjaka biva samo jedan put u životu oplodjena, pa da iza oplodnje započme bušenje kotionice, (materinji hodnik) za odlaganje jajašaca, a da mužjaci, što se u hodnicima sadržavaju, imaju zadaću, da te hodnike čiste od crvotočine, koju kroz ulazni otvor na polje izbacuju. Kod jednostavnih (jednokratkih) osovnih hodnika b i j elotoča (Scoljtus) i likotoča (Hylesinus) nije u opće ni nuždno, da mužjaci čiste hodnike, jer crvotočina sama od sebe ispada na polje. I u horizontalnim (popriječnim Eichoft) hodnicima nekih likotoča može sama ženka vrškom svoga zadka obavljati čiščenje hodnika. U svim na dolje upravljenim kotionicama, kako ih nalazimo kod pravih lubotoča (Tomicus), je pako nuždno čišćenje hodnika i obavlja se tako, da kornjaš svojim nožicama prebaci ervotočinu preko sebe i spremi u dubinu vrh pokrilca, a onda puzajuć natraške svoj tovar dopremi do kotionice pa u rasplodnu komoricu (Rammelkammer), Altum, Judeich i Nitsche, Eichhoff i drugi auktori opisuju i od likotoča i bijelotoča izbušene, na dolje upravljene osnovne hodnike, no buduće da ovi korujaši nemaju na vršku svoga zadka nikakove sprave, kojim bi iz ovakovih hodnika mogli odstraniti ervotočinu, to je ruski pisac došao na misao da se te vijesti oslanjanju na bludnji, koja potiče odatle, što su dotični opisi priredjeni po oštetama, koje su više godina ležale u zbirkama, pa se njihov položaj na živom stablu mogao teško odrediti, a da se točni i istiniti resultati mogu postići samo |
| ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 22 — opažanjem na živom stablu. Da ispita i utvrdi taj svoj nazor, poduzeo je Sevirev mnogobrojne pokuse u živoj prirodi i na temelju točnih opažanja došao do ovih resultata; 1. Bijelotoči (Splintkaefer). Na uspravnom stablu bile su kotionice (materinji hodnici) uvije k smjerom prema vršku stabla izbušene, kod posječena stabla uvijek prema onom kraju, koji je ležao više; ako su kotionice bušene u dva protivna smjera, to nam onda pokazuje, da je posjećeno stablo ležalo horizontalno. Kod ovih pokusa (sa Soljtus Ratzeburgi) pošlo je Sevirevu za rukom ući u trag vrlo zanimivim pojavom u bračnom životu ovog bijelotoča Uim je ženka izbušila ulazni otvor, obavilo se je parenje sa doletjelim mužjakom, a pri tom su kornjasi stajali jedan prema drugomu pod kutom od 90° — ženka u bušotini, mužjak pred bušotinom strmogla viče na kori. Koso odrezani vršci zadka su im se tijesno doticali, što nam razjašnuje onaj čudnovati oblik zadka u ovih potkornjaka. U istoj se bušotini obavi parenje više puta medju raznim parovima, a kornjasi se iza parenja raddju. Ako se ulazna bušotina poslije parenja otvori, ne nadje se u njoj kornjaša. Po točnim opažanjima piščevim, izbuše si dakle ženke ovoga bijelotoča katkada kratke hodnike, koji im služe lih kao privremena razplodna komorica prije nego stanu bušiti hodnik (kotionicu) namijenjen za leglo. Istom kad je ova definitivna kotionica izbušena, započme ženka svoj stalni zajednički bračni život sa samo jednim mužjakom. Parenje se poradi osobite gradnje zadka može obaviti samo onda, ako ženka stoji zabodena u hodniku. Nadalje je Sevirev pokusima dokazao, da i odabrani, stalni mužjak oplodjuje svoju ženku više puta i to kako več napreduje leženje jajašca. Pa u tomu i je razlog, što mužjaci čiste hodnike, jer kad bi hodnici bili zabušeni ervotočinom, ue bi mužjak mogao dospjeti do ženke. 2. Likotoč i (Bastkaefer). Na rastućem stablu bušio je Mjelophilus piniperda L. sve svoje hodnike na gore, na povaljenom stablu u različitom smijeru. Niti jedan hodnik izbušen na raatudem stablu nije pokazivao onoga kvakastoga za |
| ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 23 — voja, što ga pisci opi8i>ju za toga likotoča. Takove kvakasto zavinute hodnike našao je Ševirov samo na povaljenim stablima gdje je ulazni hodnik bio izbušen uvijek prema gore, a kotionice za leglo horizontalno, pa se takovi hodnici mogu smatrati sigurnim znakom, da je Mjelophilus piniperda navalio na stablo, kada je bilo ved posječeno. Uzrok onoga kvakastosca zavoja valja tražiti u tomu, što se iz takova hodnika crvotočina lakše napolje izbaci. Na početku su kotionice na vise mjesta raširene, a tu se za odlaganja jajašca obavlja više puta parenje. Kotionice od Mjelophilus minor Hrt. i Hjlesimus fraxini Panz. i drugih likotača pokazuju onaj pravilni poznati lik dvokrakih vodoravnih hodnika, samo kada su izbušeno na rastučem stablu, na povaljenim deblima i na granama tvori ulazni hodnik tupi kut sa nejednako izbušenom kotionicom, pa i cijela je kotionica nepravilna. Mjelophilu 8 minor pari se i za vrijeme odlaganja jajašca, pri tom sjede kornjaši u kotionicama a zadak pruže kroz ulazni otvor. Da može promatrati baratanje živih potkornjaka , ogulio bi Sevirev frišku koru i pričvrstio na dasku tako, da je nutarnja strana bila gore okrtnuta, pa prije nego što su izašli kornjaši, što su u kori bušili, pokrio je koru staklenom pločom. Kornjaše taj postupak nije ni najmanje smetao u njihovom poslu, oni su bušenje nastavljali pa ih je bilo lako u poslu promatrati. Po toj je metodi uspjelo učeniku Ševirevu, stud. Kevdin-u, razjasniti još jednu u naučnim knjigama vrlo raširenu bludnju. Tako zvana zračišta (Luftlocher) na kotionieama od Scoljtus Katzeburgi ne služe za prozračivanje hodnika, nego samo da omoguče parenje u kotionieama za leženja jajašaea, jer kod parenja mužjak i ženka tvore uvijek pravi kut. Na to nas upučuje i to, što većina tih zračišta ne dopire do površine kore. Kevdin je kod svojih pokusa promatrao opetovano parenje i kod M. piperda, M. minor i T. typographus. Za prave lubotoče (Tomicus) čije kotionice imadu rasplodnu komoricu (Rammelkammer)^ a teku i na gore i na |
| ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 24 — dolje od rasplodne komorice, dokazuje Sevirev, da kotionice ne leže u ravnom pravcu, kako to razni pisci opisuju, nego da dolnje kotionice (kojih ima obično po dvije, rjedje samo po jedna) izlaze iz rasplodne Ikomorice postranc e tako, da ih crvotočina, koja iz gornjih kotionica pada, ne može zabušiti, nego mora dospjeti u koso na gore izbušeni ulazni hodnik i odavle na polje. Iz osovnih kotionica, koje na dolje od rasplodne komorice teku, uklone lubotoči crvotoČinu ovako: Ženka, koja buši hodnik, spremi crvotoČinu svojim nožicama u udubinu pokrilaca, a dim se tu neka množina crvotočine nakupi, približi se mužjak i spremi crvotoČinu svojim nožicama u udubinu na svojim pokrilcima, pa ide natražke po hodniku gore i sprazni donesenu crvotoČinu u koso na van iduči ulazni hodnik. Cim se riješi svoga trha, požuri se mužjak do ženke, miluje ju svojom glavom tako dugo, dok ona počme puzati natraške na gore, pa tada se i mužjak požuri hodnikom do rasplodne komorice, gdje se naglo okrene i sa ženkom, kojoj samo vršak zadka u osovni hodnik proviruje, pod pravim kutom spari. Ova opažanja na živim Tom. 8exdentatns Born, pokazuju, da nagon čistode kod mužjaka od potkornjaka nije baš nesebičan, nego da je razlog tomu izmetanju crvotočine iz hodnika jedino nastojanje, da se omogudi opetovano parenje. Parenje se je opetovalo svaki put, kada je ženka izlegla 6—12 jajašca. Na povaljenim deblima teku kotionice na obje strane, dakle smjerom dužine debla, pa su izbušene tako, da crvotočina, što se iz njih izbacuje, pada uvijek u koso na dolje i na van (dakle u popriječnom smijeru debla) tekudi izlazni hodnik. Tu se često nadje mnogo više uzdužnih kotionica, nego na rastudem, uspravnom stablu, jer se tu hodnici ne mogu tako lako zabušiti crvotočinom, što iz drugih hodnika izpada. N apovaljenim deblima nema na gore izbušenih hodnika. Slike sa dvije uspravne kotionice, što ih donašaju Ju deich i Nitsche, jesu po Ševirovu uzete od povaljenih debala, gdje uspravne kotionice (Lotgiinge) mogu tedi i u jednom te istom pravcu, dok kod uspravnih debala dolnji hodnik leži |
| ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 27 <-- 27 --> PDF |
25 uvije k nešto postrance i ulazi u rasplodnu komoricu sa kvakastim zavojem. I to je sjeguran znak, po komu se može zaključiti, dali je stablo bilo napadnuto od potkornjaka prije ili poslije sječe. To valja i za kotionice od Tomicus typograpbus i T. stenographus. Pisac raspravlja nadalje neke slučajeve, koji se prividno ne slažu s njegovim opažanjima. ;Tako buše na pr. neki likotoči (Phloeosinus thujae Perr , Phl. Aubei Perr.) uspravne kotionice na gore i na dolje, no to se može lako protumačiti time, što mužjaci ovoga roda imadu na vršku svoga zadka nizuzdužno poredanih kvržica, koje nadomještaju onu udubinu na pokrilcima pravih lubotoča. Vrlo su zanimiva i opažanja, što ih pisac navadja za poligamične vrsti roda Pitjogenes . Dok su kotionice od ono 3—9 ženka još kratke, može mužjak izmetanje hodnika obavljati i zadovoljavati svojim bračnim dužnostima kod svih ženka. No kad se kotionice produže i time posao mužjaka poveća, mora on naravno neke ženke zanemariti, a neke hodnike ostavili zabusene, jer ih same ženke nemogii izmetati, budući da je kod ovih vrsti nestalo onoga utiska na vrhu zadka. To su one ženke, što ih Eichhof f nazivlje »udovicama«. Sevirevu je pokusima pošlo za rukom, da i ovu iluziju rasprši. U takovim je hodnicima, koji su od prvobitnoga mužjaka bili zanemareni i zabušeni, našao rasplodne komorice i na van tekuće hodnike, što su ih same ženke izbušile, po čemu se može zaključiti na posjete drugih mužjaka, koji su iz budi kojega razloga ostali neženje, pa sada dolijeću u posjete ovim zanemarenim »udovicama«. Slične odnošaje navadja Sevirev i za Tomicus acumi natus Gyllh. i T. longicollis Gyllh. Kod svih ovih skupina potkornjaka, koje su u biološkom pogledu tako različite, opaža se ipak uvijek jedan zajednički znak, naime da buše uvijek koso od ozdol na gore (gledom na površinu zemlje) tekuće ulazne hodnike, nalazilo se oštećeno deblo u bilo kakovom položaju. Po smjeru ulaznoga hodnika |
| ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 26 — (dali on teče uzdužaitn ili poprijecnim smijerom) modi ćemo u svakom slučaju zaključiti, dali je deblo bilo napadnuto od potkornjaka prije ili podlije sječe. Slamka, utaknuta u ulazni hodnik, pokazati će nam to sigurno, a da i ne trebamo kotionice pobliže iztraživati. Prof. A. K. Reambulacija meda na osnovu katastralnih mapa * Piše inžinir V. Hlavinka, kr. profesor. Kod zemljišnog posjeda u poljskom i šumskom gospodarstvu događa se vrlo često, da su postale prvobitne međe parcela djelomice ili sasvim nejasne i preporne, ili da su se tečajem vremena uslijed slučajnih ili elementarnih dogođaja, dioba, izgradnje cesta, kupa i prodaje ih uslijed samovoljne promjene i nepovlasnog prisvajanja od strane susjeda sasvim izgubile. U takovim slučajevima nastala je potreba, da se međe zemljištnih čestica obnove, odnosno prvobitne prave granice uspostave. Ovo omeđašivanje ili reambulacija izvađa se u praksi također radi osiguranja i obilježenja granica sa trajnim znakovima, ako takovih međašnih znakova do sada nije bilo. Trajno je naime omeđašivanje i fiksiranje zemljišnog posjeda u, interesu svakog vlasnika, jer se samo ovim načinom može zaštititi proti nepovlastnom prisvajanju (uzurpaciji) zemlje i očuvati proti dugotrajnim i skupim pravdama radi smetanja posjeda i priznanja prava vlasništva. To valja osobito kod šumskog posjeda i općinskih pašnjaka, gdje bivaju uzurpacije tla od strane susjeda vrlo česte, jer su prigodom katastralnih izmjera postavljene kod šuma tek nekoje glavne medašne točke ih humke, a i ove su se većinom tečajem vremena izgubile. * Preštampano dozvolom pisca iz broja 5. časopisa »Viesti hrvat, društva inžinira i arhitekta g. 1905. — Opazka uređničtva. |