DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 21     <-- 21 -->        PDF

— 19 —


sa stanovitim obsegom šumskog vlastničtva moraju tako i tako
osposobljene šumarske činovnike imati, koji će morati imati
svoj državni izpit i bit de prema dotičnim zakonskim ustanovama
i glede beriva i glede svoje obskrbe za slučaj oboljenja
i nesposobnosti za službu osigurani.


Jedno je samo u čemu se ne bi mogao složiti podpuno
s mnogo poštovanim g. narodnim zastupnikom pregradskim,
kojemu sam u ostalom zahvalom za nazore, koje je izvoljeo
ovdje razviti i koji su bili vrlo poučni, naime u tom, da bi
samo vriedio državni izpit za samostalno vodjenje šumarskog
gospodarstva u Zagrebu. Molim pokorno, ja držim po svom
skromnom mnienju, da bi to bila vrlo pogibeljna, zakonska
ustanova, jer ja ne znam, da li se ne bi onda dokinuo nama
reciprocitet ne samo glede šumarske službe, nego i glede ostalih
ugovorenih i postojećih reciprociteta.


Završujući, molim mnogopoštovanog gospodina zastupnika
pregradskoga, neka bude umiren, da će zemaljska vlada htjeti
i znati i u tom svoju dužnost učiniti«.


Novosti iz života podkornjaka.


Pod naslovom »Zagonetka potkornjaka« donosi
»Zoologisches Zentralblatt« u svezci 21. od 31. listopada 1905.
opširni izvadak od N. pl. Adelung-a iz radnje uvaženoga ruskoga
stručnjaka na polju šumarske entomologije Ivana Sevireva,
koja je izašla u ruskom šumarskom listu »Lesnoj-Journal«
od god. 1905, pod naslovom »L^enigme des Scoljtiens (zagadka
korojedov).


I. Sevirev, stekao si je lijepi glas kao stručnjak na polju
šumarske entomologije, bavi se već 20 godina proučavanjem
biologije potkornjaka. Na ta ga je mučna i ustrajna proučavanja
potakla osobita zgoda, što ju je imao prije mnogo godina,
kada je kao šumarsko entomoložki stručnjak bio pozvan,
da u disciplinarnoj iztrazi proti dvojici šumarskih činovnika


ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 20     <-- 20 -->        PDF

— 18 —


Istina je visoki sabore, da u zemaljskoj službi, ali ne samo
u šumarskoj, nego i u upravnoj, sudstvenoj i t. d. jer smo
malena zemlja, imamo maleni status, nemože toliko apertura
biti, kao što u velikoj državi, velikoj zemlji, usljed čega i odpada
ih više, nego kod malobrojnog statusa.


Sto se tiče namještanja tih svršenih šumara u privatnu
službu, visoki sabore, mogu konstatovati, da su sada ved i u
tom pogledu povoljnije okolnosti, jer ved i naša domada vlastela
rado primaju naše mladide u službu, jer su se naša vlastelinstva
uvjerila, da i naša mladež počima biti ozbiljna, što
do prije nekoliko godina nije bio slučaj, pa su bila vlastelinstva
prisiljena iz vana si dobavljati šumare, koji su doista bili
šumari u podpunom smislu rieči, koji su znali i pušku na ledja
uzeti, a nisu bili t. z. „Salonforsteri«. Danas je u tom —
hvala budi našoj mladeži, koja se posveduje toj struci — mnogo
i mnogo bolje.


Glede namještenja u privatnu službu ima kr. zemaljska
vlada još i to napomenuti. Zemaljska vlada odnosne propise
strogo vrši, da naime za samostalno šumsko gospodarenje koli
kod imovnih obdina, toli kod privatnika, a i u zemaljskoj
službi budu namještani samo podpuno osposobljeni za samostalno
vodjenje šumskog gospodarstva, pridržavajudi i vlastelinstva
na to. I danas se ved vlastelinstva, odnosno privatni
posjednici toga propisa drže. Ali, gospodo, kad je na snagu
stupio zakon, nije mogla zemaljska vlada, da zakon natrag
djeluje i da se svi stari privatni šumari odpuste. To se nije
smjelo, niti se to igdje čini.


A sad se moram još jednom vratiti na moj govor u glavnoj
proračunskoj razpravi, pa se nadam, da de to umiriti mnogo
poštovanog gosp. narodnog zastupnika pregrađskog, gdje sam
nagovjestio visokoj kudi, da se u krilu zemaljske vlade izradjuje
zakonska osnova »o gospodarskim činovnicima«. Kad ta
zakonska osnova bude prihvadena po visokom saboru, onda će
biti i položaj tih privatnih šumara mnogo povoljniji, jer de se
ovom zakonskom osnovom takodjer uzakoniti, da i privatnici




ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 17     <-- 17 -->        PDF

— 15 —


organizacijom šumarske akademije morala uzeti u pretres svakako
i sva ona pitanja, koja se tiču i buduće uporabe naših
šumara. U prvom redu meni se čini, da bi visoka vlada morala
nastojati oko promjene onog zakona, po kojem su šumarski
akademici kod prvoga uamještenja uvršteni u XI. pladevni
razred, te da bi bilo od potrebe, da i šumarski akademici
kod prvoga namještenja budu poput ostalih svojih drugova,
koji svrše akademsku naobrazbu, uvršteni u X. plaćevni
razred.


Nadalje u savezu s tim držim, da bi visoka vlada imala
poduzeti korake, da se kod imovnih obdina za šumare plade
urede posve jedinstveno, kao što su i u državnoj službi, da u
tom pogledu ne bude razlike.


Nadalje je od osobite važnosti, da bi zemaljska vlada u
suglasju sa šumarskim zakonom morala i imala odrediti, da je
za samostalno vodjenje šumarskih posala u Hrvatskoj i Slavoniji
nuždno, da se položi državni izpit u Zagrebu, i to bezuslovno
ne samo za šumare zemaljske, ne samo za šumare
imovnih obdina, nego i za šumare vlastelinske i za šumare u
državnim šumama.


Ja ovo potonje naglasujem s razloga, jer ni uprava državnih
šuma nije ništa drugo, nego uprava privatnoga državnoga
poduzeća. Kod privatnih pako državnih poduzeća treba
da se država drži istih onih propisa, koji vriede u obće za
sva druga poduzeća.


Obzirom na to i država je obvezana kod uprave svojih
šuma u Hrvatskoj držati se odredaba šumskoga zakona od


g. 1852., a u tom zakonu u §. 23. nalazi ovaj moj zahtjev
uporišta u toliko, jer i po nagodbenom zakonu javna uprava
šuma spada pod autonomnu upravu Hrvatske; — naša je
dakle vlada vlastna, odnosno dužna odredjivati kakovo osposobljenje
treba da ima onaj, koji želi samostalno upravljati
šumom.
Kada bi se sa šumarskom akademijom provela i proučila
i sva ova pitanja, tada, držim, da bi naša mladež razmjerno u




ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 16     <-- 16 -->        PDF

— 14 —


nove uzima u državnu službu. Sada u najnovije doba dolazi i
vlada bosanska, i ona zakrčuje našim sinovima, koji svrše
nauke šumarske u Hrvatskoj, put u službu, jer u naredbi bosansko-
hercegovačke vlade od 14. rujna 1905. kaže se, da
može u šumarsku upravnu službu Bosne i Hercegovine biti
primljen samo onaj, koji je svršio nauke i položio izpit ili na
visokoj školi za kulturu tla u Beču ili opet u Šdavnici. Dakle
gospodo i ovdje se stavlja prečka našoj djeci, da dodju u službu
u zemlju, kojoj po narodnoj svezi, po pravu i po Bogu spadaju.


Ali ne samo to. Bosanska vlada sa svojom odredbom je
upravo do skrajnosti bagatelizirala i omalovažala našu akademiju,
premda ona i danas ima karakter visoke škole. U
spomenutoj je naime naredbi odredjeno, da oni, koji su državni
izpit za samostalno vodjenje šumarskog gospodarstva položili
kod zemaljske vlade u Zagrebu, mogu biti namješteni u
svojstvu kao šumari — nu´ to ne u onom smislu, u kojem mi
to ovdje uzimamo, nego u onom smislu, da budu namješteni
kao nadlugari.


Dakle naš državni izpit, položen kod visoke vlade naše,
kvalificira u Bosnoj i Hercegovini našu djecu samo za nadlugare,
dok državni izpit u Magjarskoj pribavlja osposobljenje
za šumare.


Ja držim, da je ova odredba svakako uvrieda za našu šumarsku
akademiju, jer kada se oni, koji svrše tu akademiju,
nakon položene mature, ^nakon svršenih tri godina nauke, nakon
položenog državnog izpita, kvalificiraju samo za nadlugare, tada
ja ne mogu pojmiti, može li se u većoj mjeri bagatelizirati naš
najviši zavod, nego li je to učinila bosanska vlada.


Kako dakle gospodo vidimo, danas kako stoji stvar, naši
izuČeni šumari nemaju baš nikakvog izgleda, i budu li prilike
ovako ostale, kakove su danas, tada se bojim, da i najbolja
reorganizacija šumarske akademije nede odgovarati svrsi, te da
će se poslije nekoliko godina morati opet nešto drugoga učiniti
s tom akademijom. Moje je s toga uvjerenje, koje sam
slobodan ovdje iztaknuti, da bi visoka vlada u savezu sa re




ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 13     <-- 13 -->        PDF

— 11 —


panja, po strucnjačkom maienju još i danas naše šume prikazuju
vriednost od možda 800,000.000 K, godišnji prihod njihov
iznosi 3,200.000 K, a izradi se kojekakve gradje i drva od
16,000.000 — 20,000.000 K, povrh toga u tim sumama nalazi
zarade na hiljade i hiljade ljudi svake godine.


Dakle nema dvojbe, da je vrlo važan zadatak državne
uprave, kako da to blago uzcuva i u napredak ne samo pogledom
na tu korist nego i pogledom na veliki zadatak, što
što ga imadu šume obzirom na podneblje.


Prva je zadaća kao što rekoh, ozbiljna skrb za stručno
osoblje, a toj skrbi imade donekle odgovarati i ustrojstvo akademije.
U savezu s tim, glavno je pitanje : što će i kamo će
ti akademičari, kad izuće našu akademiju? Jer ne budu li oni
našli u zemlji uporabe nakon svršenih nauka, sva je prilika,
da bi ta akademija mogla ostati prazna, te da naši sinovi ne
bi ni mogli ni htjeli polaziti predavanja na njoj.


Kako danas prilike stoje, šumari izučeni kod nas mogu
naći priključka ili u službu zemaljsku odnosno u službu imovnih
obćina, ili mogu nači oslona kod naše vlastele ili napokon u
državnoj službi. Ali kakovi su danas odnošaji, meni se čini,
da naši šumari ne nalaze oslona ni na jednom od ova tri
područja.


Ako se dakle ujedno pitanjem šumarske akademije ne
rieši i ovo drugo pitanje, ja se bojim, da bi i reorganizanja
šumarske akademije bila bez koristi.


Gledajmo, kako danas stvari stoje: Danas se zahtjeva od
onoga, koji želi polaziti šumarsku akademiju, matura — dakle
naobrazba, koji traži polazak svake visoke škole. Danas treba
mladež, da vrši na toj akademiji tri godine, a riešilo se pitanje
organizacije šumarske akademije kako mu drago, nema
sumnje, da će u napredak dotičnici u tu svrhu trebati četiri
godine.


Sada dolazi gospodo, iza toga praksa od dvie godine prije,
nego li dotičnik može položiti ispit za samostalno vodjenje
šumskoga gospodarstva, u svemu dakle treba pet do šest go




ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 12     <-- 12 -->        PDF

— 10 —


dr. Franjo Vrbani d uzeo ponovno riec, ter tom prilikom iz


taknuo slijedede :


„Visoki sabore!" Ja du se povesti za mojim veleštovanim
drugom predgovor nikom, te ne ću govoriti o riečkoj rezoluciji,
premda bih mogao i nju uplesti svakako u ovaj naslov,
nego ću preći na drugi jedan predmet, koji ako i nije u neposrednoj
svezi s onim, što je govorio moj mnogopoštovani
drug, ipak je od velike važnosti. To je pitanje našega šumarstva.


Povod tomu dao mi je presvetli gosp. odjelni predstojnik,
kad je u proračunskom svojem govoru spomenuo pitanje reforme
šumarske akademije-


I ja takodjer osjećam veliku potrebu te reforme, i bit će
svakako ne samo šumari nego i čitav narod zahvalan kr. zemaljskoj
vladi, ako pitanje o reformi šumarske akademije rieši
načinom, koji će odgovarati glavnoj svrsi, radi koje je u svoje
vrieme ona i ustrojena.


Fresvietli g. odjelni predstojnik izjavio se o tom vrlo
kratko tim, što je rekao, da će trebati osnovati još i četvrti
tečaj, te da se raspravlja pitanje, kako da se ta akademija ili
prisloni na filozofski fakultet ili posve reorganizira.


Danas je organizacija akademije šumarske absolutno nevaljana.
Ona je mogla u svom sadanjem organizmu donekle
obstojati samo u prvo doba, kad je ustrojena, ali danas nipošto
ne odgovara svojoj svrsi.


Meni se čini, da nije dosta u razpravu uzeti samo pitanje
kako da se organizira šumarska akademija naea, nego da treba
u uskoj svezi tim uzeti u razpravu još i jedno drugo pitanje,
naime kamo da se namjeste u napredak oni šumari, koji tu
akademiju vrše. Nema sumnje, da je svrha čitavoj toj akademiji,
da se zadobije dovoljno stručnog osoblja, koje će upravljati
našim šumama. Još i danas, kako je poznato, te šume sačinjavaju
veliko narodno blago, premda meni se čini, da
zadnjih 30—40 godina to se blago nije čuvalo, kako bi se
moralo.


Ja se ne ću upuštati u kritiku toga dosadašnjeg postu




ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 9     <-- 9 -->        PDF

»Već je ovaj visoki sabor pred više vremena stvorio zaključak,
kojim 86 pozivlje kr. zemaljska vlada, da donese novi
zakon o imovnim obdinama, jer današnji zakon ne odgovarani
pravednosti, a ni potrebama naroda.


Ja sam imao prilike potrebu novoga zakona o imovnim
obćinanoa obrazložiti opetovano, te nedu da zlorabim strpljivost
visoke kuće razglabajući na široko i daleko potrebu toga zakona,
samo iztićem, da kompetencija onako,, kako je uredjena
danas, niti ne odgovara potrebama naroda, niti neodgovara pravu,
uzme li se načelo, koje mu drago, za prosudjivanje te kompetencije.


Kad sam već kod suma, onda u savezu s tim mislim, da
bi se moralo donieti i osnova zakona o uredjenju Krasa, te početi
ozbiljno i što brže s pošumljivanjem onoga velikoga prostora,
koji je gola litica, gdje nema ništa zelena. A taj mrtvi
prostor na takovom je divnom podneblju, u tako krasnu položaju,
da bi se njegovo pošumljivanje moglo provesti sa vrlo
dobrim uspjehom. Da bi pošumljenje Krasa doista imalo povoljna
uspjeha, vidi se odatle, što pošumljivanje na otocima,
koji su još k tomu spram iztoka okrenuti, te izvrgnuti buri i
moru, pokazuje vrlo lijep napredak.


Zato bilo bi potrebno prije svega donieti zakon o pošum-
Ijenju, kako ga imade Austrija, jer bez toga ne ćemo doći do
svrhe, a onda bi valjalo, da vlada i od zajedničkog erara preuzme
velike one površine tla, koje danas nereprezentiraju nikakove
vriednosti, jer su posve gole, valjalo bi, da ih preuzme
u vlastitu upravu.


Kad bi se riešilo pitanje pošumljenja Krasa i kad bi se
on podpuno pošumio, ja mislim visoki sabore, djeca naša i
unuci naši, mogli bi one silne prašume šumske, što se nalaze
u ravninama Slavonije, napose Sriema, kad se narod pomnoža,
izkrčiti, i na onom će tlu moći živjeti stotine i tisuće obitelji,
Držim, da se mora na svaki način ovo jedno i drugo pitanje
zajedno proučavati i zajedno riešiti«.




ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 8     <-- 8 -->        PDF

— 6 —


članova kluba hrvatskih šumarskih akademičara u Zagrebu, za
definitivno uredjenje kr. šumarske akademije u Zagrebu kao
posebnog šumarskog sveuČilištnog fakulteta ili kao specijalne
škole kod postojećeg filozofskog fakulteta i da se moliteljem
podiele sva prava, što ih imadu drugi sveučilištni gradjani«.


Ovaj je podnesak podupirao zastupnik profesor dr. Franjo
Speve e — a sabor ga je ustupio svom odboru za peticije i
pritažbe.


U istoj se je sjednici onda još i narodni zastupnik preČasni
g. Cvjetko E. u b e t i d razpravljajud takodjer o zemaljskom
proračunu o šumarskoj akademiji izjavio kako sliedi:


»Gospodo, ni šumarska akademija nije još podpuna. Taj
zavod nema još ni svojeg posebnog ustroja; niti spada strogo
k sveučilištu, niti je za se podpuna akademija. Profesori toga
zavoda uzeti su djelomice od srednjih škola, a djelomice od
sveučilišta. Ja razumijem, zašto je to učinjeno. I bolje je ovako,
nego nikako. Tu su odlučila novčana sredstva.


Ovako manje stoji, a donekle se polučuje ipak neka svrha.


No naši akademici, kad svrše svoje nauke, u domovini
dobivaju slabo mjesta, jer ih zajednički ured nede da prima. O
tom je ved ovdje bilo dosta govora, te ne du više o tom mnogo
rieČi gubiti. Samo je to žalostno, da drugi ljudi, stranci —
otimlju našim ljudima kruh. Sada im je i Bosna i Hercegovina
zatvorila i svoje područje tako, da naši šumarski akademici ne
znadu drugo, nego da traže sebi kruh po raznim pisarnama.


Moje je mnienje i moj predlog, da visoki sabor i visoka
kr. zemaljska vlada točno proračuna i onda u bududem proračunu
donese na pretresanje proračun, koliko bi stajala podpuna
akademija sama za sebe tako, da onda nebi nitko mogao prigovarati,
da naši akademičari nisu podpunu akademiju svršili
i da nisu vriedni, da se uz bok stave onima, koji su u Sdanici
svršili«.


Narodni zastupnik veleuč. g. profesor dr. Josip Silo vid
takodjer se je razpravljajud u istoj saborskoj sjednici o proračunu


— taknuo šumarstva — i to u sliededem dielu svoga govora:


ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 7     <-- 7 -->        PDF

— 5 —


mije zagrebačke, uputi natrag odboru za peticije
i pritužbe, da na novo razpravu povede i da
onda izv jesti visokom saboru.«


*


* *


U sjednici sabora od 25. studenoga 1905. prigodom razprave
zemaljskoga proračuna za g. 1906. spomenuo je narodni
zastupnik semeljački g. Stjepan Barlovi ć tečajem svog govora
— medju inim takodjer isliedeče: ^>U naslovu 12. osnove
proračuna, pod stavkom 20., koja govori o šumarskoj akademiji,
predloženo je i za iduću godinu više za 4.520 K tako,
da će ova stavka za šumarsku akademiju iznašati 59.346 K.
Ne znaoa, da li sam u svoje vrieme baš zagovarao osnovu o
uv^edenju šumarske akademije i ukinuće bivše šumarske škole
u Križevcima, no svakako sam ju ja radosno prihvatio. Prihvatio
sam ju tim radosnije, jer moram iskreno reći — ako se
ne varam — da je tražila zemlja za križevačku školu u obće


— dakle i za ratarnicu s njom spojeau — 30.000 for. t. j .
60.000 K.
Osnivajući ovu šumarsku akademiju i to u Zagrebu, kako
je i pravo, i nemareći za oveće u tu svrhu troškove, imao sam
ja pred očima, kako će naša nadobudna mladež moći zauzeti
sva ona stručnjačka mjesta, što ih ima u našoj domovini u
šumarskoj struci. Danas se kako rekoh, za samu tu šumarsku
akademiju troši skoro toliko, koliko prije za cieli križevački
zavod. Pa ipak čujemo pritužaba, kako ta naša mladež ne može
da bude namještena u državne službe. Meni je milo i ugodno
bilo čuti iz usta preuzvišenog g. podbana, da se u tom pogledu
djeluje tako, da to uzsliedi.


Ja to radostno pozdravljam i želio bih samo, da se ti odnošaji
urede onako kako u Ugarskoj, kako bi naša djeca, a
svršeni šumarski akademičari bili s onima iz Ugarske ravnopravni
*.


* *
U sjednici sabora od 27. studenoga 1905. najavljen je podnesak,
odnosno ponovna molba slušatelja kr. šumarske akademije i




ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 6     <-- 6 -->        PDF

S ovih razloga želio bih, da visoki sabor ovaj predlog peticijonalnoga
odbora zabaci, a tomu bi bila posljedica, da odbor
uzme ovaj predmet iz nova u pretres prema načelu, sto sam
ga istaknuo. Ja ću stoga glasovati proti predlogu odbora".


Riec je odmah na to uzeo odjelni predstojnik presv. gosp. Levin
pl. Cha vrak-Leto van icki rekavši; »Visoki sabore ! I mimo
zaključka odborova je zemaljska vlada iz ureda, kada je mogla
opaziti, da naši šumarski slušaoci nakon svršenja nauka i položenja
državnih izpita za samostalno vodjt nje šumarske uprave
nisu mogli biti namješteni, zametnula raspravu sa kr. ugarskim
nadležnim ministarstvom, ta se rasprava vodi i nadalje, i zemaljska
se vlada nada, da će se te rasprave modi s uspjehom
dokrajčiti.


Uzprkos tomu čast mi je izjaviti od strane kr. zemaljske
vlade, da pristajem na predlog vrlo poštovanog gosp. zastupnika
pregradskog, da se ne prihvati predlog odborov, nego da
se vrati odboru na ponovnu razpravu«.


Izvjestitelj saborskog peticijonalnog odbora zastupnik g.
dr. Pero Gavranid izjavio je na to; Visoki sabore! Prigodom
razprave ove molbe, odnosno predstavke slušača šumarske
akademije u Zagrebu, peticijonalni je odbor razpravljao od prilike
onako, ako i ne baš onim istim riečima, nu u istom smislu,
kao što sada vrlo poštovani g. zastupnik Vrbanid. Odbor je
smatrao iza te razprave, da je predlog, da se ova molba ustupi
kr. zemaljskoj vladi s preporukom na uredovanje, dovoljan, da
dade kr. zemaljskoj vladi impuls, nebi li u smislu predstavke
poradila štogod, da naš domadi zavod bude izjednačen sa šumarskom
akademijom u Sdavnici. No s obzirom na to, što se
evo vis. kr. zem. vlada sada izjavila, da želi da se ovaj predmet
ponovno uzme u pretres, odbor prepušta visokomu saboru, neka
inače odluči, nego sto odbor predlaže, ali odbor iz principa
mora ostati kod onakvog zaključka kakav je stvorio.


Pri na to usliedivšem glasovanju, prihvatio je sabor
predlog g. dra. Vrbanida idućeg zatim, da se napred spomenuta
predstavka slušača kr. šumarske akade




ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 5     <-- 5 -->        PDF

da dotičnici imadu svršiti šumarsku akademiju u Sćavnici, nego
da moraju položiti državni ispit iz svih učevnih predmeta, koji
se predavaju u Sdavnici. Što se pako tiče primjedbe, da taj
izpit mora biti položen u tuzemstvu, ja bih. se čudio, kad bi
se taj izraz tako tumačio, da Hrvatska nije u tuzemstvu, jer
bi iz toga proizlazilo, da nas vazda smatraju tuzemstvom, kad
se radi o teretima, a kada se radi o pravima, da nas tada
smatraju inozemstvom.


Ja držim, da se takovo tumačenje u ovom slučaju dopustiti
ne može. Nu uza sve to stoji, da se u zajedničku šumarsku
službu ne namještaju ili neće da namještaju oni, koji nisu svršili
šumarsku akademiju u Sćavnici. Ja držim da je ta praksa
posve u opreci sa §. 12. zak. čl. I. od god. 1883., te da se
usljed ove prakse zatvara put našim mladidima u državnu službu.


Ja ne znam, je li u topa pogledu naša vlada što radila ili
nije; te stoga ni neznam, da li je ona u totn pogledu štogod
postigla. Peticijonalni odbor imao je sve ove okolnosti uzeti u
obzir, te ne zaboraviti, da se u nazočnom slučaju ne radi o
tom, da se nekolicini mladih ljudi otvori put u državnu službu,
nego se radi o načelu, te kako da se odstrani dosadanja protuzakonita
praksa kod namještenja državnih šumara.


Dužnost odbora peticijonalnoga bila je, da pozove u svoju
sjednicu stručnjaka vladina, da se uvjeri o dosadanjem postupku
vlade u ovom pitanju; pak ako je vlada u tom pitanju štogod
poduzela, a nije došla do uspjeha, da učini saboru shodan
predlog, kojim de akciju vladinu poduprieti, ako pak vlada nije
u tom pogledu ništa poduzela, onda je bila dužnost odbora, da
on u tom pogledu učini neke korake i stavi shodan predlog
saboru, kako de se to pitanje u prilog naših sinova riešiti. Promotrimo
li gospodo, stvar s prave strane, to se tu radi za pravo


o kruhu, 0 privredi naše djece. Mi znademo, da su naši zavodi
pretrpani, da naši mladi ljudi moraju čekati godine i godine
i kod suda i kod političkih oblasti, dok dobiju samo adjutum;
dok pako to biva, dotle se čitava četa tudjih mladida
namješta kod državnih ureda, a naša djeca moraju sve to
gledati.


ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 4     <-- 4 -->        PDF

— 2 —


vladi s preporukom, ali ne zato, jer ja nebi bio za preporuku,
nego zato, jer ima i drugih načelnih razloga, koje je imao po
mom sudu poštovani peticionalni odbor uzeti u pretres.


U stvari se naime radi o tom, da se našoj mladeži prieči
pristup u državnu službu uprave državnih šuma te bi po mom
sudu bio zadatak odbora nastojati oko toga, kako da se odstrane
one zapreke^, koje tomu na putu stoje.


Kad se osnivala šumarska akademija, tada se izmedju
ostalih razloga navodio i taj za njezin osnutak, da će se tim
načinom, otvoriti put našim šumarima, da mogu biti primljeni
u državnu službu zajedničke vlade, jer im je do sada taj pristup
bio priečen. No prošao je dobar niz godina, odkada je
ustrojena šumarska akademija, a tečajem čitavoga toga vremena
naša kr. zemaljska vlada — ne znam — ili nije mogla ili nije
htjela odstraniti zapreke, koje su do sada tome na putu stajale.
Usljed toga se zbiva, da naša mladež, svršivši šumarsku
akademiju u Zagrebu, ne dobiva mjesta u zajedničkoj službi.
Naši šumari moraju tek gledati, kako se u zajedničku državnu
službu namještaju Magjari. Zadnje imenovanje u tom pogledu
je osobito karakteristično, jer od dosta znatnoga broja novo namještenih
sila imade najmanji broj Hrvata, a najveći Magjara.


Ovakav postupak po mojem je sudu u očitoj opreci sa nagodbenim
zakonom, koji u §. 46. naročito propisuje, da se
imadu kod ureda zajedničkih postavljati naši domadi sinovi, u
koliko to bude moguće i u koliko to dopušća strukovna vještina.
Ja držim da oni, koji svrše šumarsku akademiju u Zagrebu,
koja je — kako je to u svoje doba vlada iztakla —
ustrojena posve onako, kako odgovara modernim zahtjevima, te
da oni, koji tu akademiju svrše imadu podpunu strukovnu vještinu,
koja se za šumarsku službu traži, tomu se ne protivi ni
zajednički zakon, koji govori o uzpostavljenju zajedničkih činovnika
zak. čl. I. : 1883. koji u §. 12. glede šumarske struke
naročito iztiče, da dotičnici koji žele biti namješteni u šumarskoj
struci moraju u tuzemstvu položiti izpit iz svih učevnih predmeta,
koji se predavaju u Sćavnici. Tu se dakle nigdje ne kaže.




ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 3     <-- 3 -->        PDF

Br. 1. u ZAGREBU, 1. siječnja 1906. God. XXX.


Pretplata za neelanove K 12. na godinu. — članovi šumar, đružtva dobivaju
list bezplatno. — članarina iznaša za utemeljitelja K 200. — Za članove podu pirajuee
K 20. — Za redovite članove I. razreda K 10. i 2 K pristupnine. — Za lugarsko
osoblje K. i?, i K !. pristupnine i za „Šum. list" K. 4 u ime predplate. — „Lugarski
viestnik´ dobivaju lugari badava, članarinu prima predsjeđnietvo đružtva.


Dvrstbina oglasa: za 1 stranicu 16 K.; za ´/, stranice 8 K.; za % stranice
5 K. 20 fil.; za y^ stranice 4 K. — Za višekratno uvrštenje primjeiena popustbina.


Šumarstvo pred saborom.


Za netom minuloga zasjedanja sabora kraljevina Hrvatske
i Slavonije, došlo je ponovno i do razprava o njekim po naše
šumarstvo vrlo važnim pitanjima.


Držeć u interesu stvari — don9,šamo u sliedećem tečaj i
doslovni sadržaj odnosnih rasprava i izjava;


U sjednici od 13. studena, podnio je petieionalni odbor,
saboru predlog, da se molba slušača zagrebačke kr.
šumarske akademije, koi.om su isti još prošle godine
zamolili intervenciju vis. sabora, u pitanju
primanja abieturienatate visoke šumarske
škole, u službu kr. državne žumske uprave u
Hrvatskoj i Slavoniji — ustupi kr. zemaljskoj vladi
preporukom na dalnje uredovanje.


Narodni zastupnik i sveučilišni profesor g. Dr. Fra n Vrb
a n i ć, neslažuć se s tim predlogom peticionalnoga odbora zatražio
je riječ, da prema odnosnom stenografskom zapisniku to
svoje stanovište na sliededi način obrazloži :


Visoki sabore! Po mom uvjerenju, poštovani petieionalni
odbor nije ove molbe uzeo u pretres s prave strane, zato se ne
mogu složiti s njegovim predlogom, da se ta molba pošalje




ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 19     <-- 19 -->        PDF

— 17 —


namješteni, zametnula razpravu sfi kr. iigarskim nadležnim ministarstvom,
ta se razprava vodi i na dalje i zemaljska se vlada
nada, da će se ta razprava moći uspjehom dokrajčiti.


»Uzprkos tomu čast mi je izjaviti od strane kr. zemaljske
vlade, da pristajem na predlog vrlo poštovanog g. zastupnika
pregrađskoga da se ne prihvati predlog odborov, nego da se
vrati odboru na ponovnu razpravu«.


Vlada naime želi, da odbor potanko svoje stanovište iznese
i o toj stvari ponovno i izdašnije svoje razprave nastavi,
koje ni danas nisu još prekinute«.


Ja želim tim konstatovati, da je vlada već o tom pitanju
izjavu dala. (Na desnici J Tako je!).


Pita mnogo poštovani gospodin zastupnik pregradski, što
će biti sa našim slušačima visoke šumarske škole, proširene na
4 godišta, kad svrše, svršit će po prilici u 27. godini skupa
sa vojničkom službom, a u zemaljskoj službi počmu istom u
XI dnevnom razredu sa 1000 K pripomoći; u privatnu se
službu ne namještaju, već se uvijek stranci dobavljaju, a i u
državnu se službu ne namještaju, pa kuda će ti mladići ići ?
Zašto da onda šumarsku akademiju preustrojimo?


Svršeni slušači te buduće šumarske akademije kao i danas
ne mogu drugi položaj u zemaljskoj službi zauzeti, nego li i
drugi akademski naobraženi visokoškolac. I taj danas, visoki
sabore, kad se računa, kako to čini gospodin zastupnik pregradski,
dodje istom u 26. ili 27. godini do toga, da dobije
1000 K adjutuma. (Zast. dr. Fran Vrbanić: To su činovnici
u XI. razredu?). Molim i to su isto tako činovnici u XI. razredu
! I nije mogao još ni jedan akademski naobraženi mladić
a drugoj zemaljskoj službi svoju službu odpočeti sa X. razredom.


Tim ja ueželim kazati, da je ta pripomoć ili adjutum od
1000 K. podpuno dostatan, i da odgovara današnjim životnim
potrebama. Morat će se visoki sabore, na to pomisliti, da se
ova početna beriva u zemaljskoj službi prema današnjim životnim
prilikama svojedobno urede, odnosno povise.


2




ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 18     <-- 18 -->        PDF

_ 16 _


u stanovitom broju mogla i "htjela polaziti tu šumarsku akademiju,
jer bi vidjela, da bar donjekle imade i zbilja izgleda
za svoj obstanak, te da će naći privrede u svom budućem
zvanju. A uz to nema sumnje, da bi rešenje ovih pitanja
bilo od neizmjerne koristi i za naše šumarstvo u obće, jer bi
se naša djeca većim veseljem i marom posvetila ovoj struci,
koja je za naše narodno-gospodarstvene prilike od velike i
neprocienjive važnosti.


Obzirom na to, ja sam slobodan svoje nazore preporučiti
visokoj vladi i moliti je, neka kod riešenja pitanja šumarske
akademije uzme u obzir i na ove navode, koje sam imao čast
spomenuti.«


*


, Na ove želje i tegobe zastupnika g. Vrbanića, svratio se
je još u istoj saborskoj sjednici i opet presvietli gospodin odjelni
predstojnik kr. zemaljske vlade Levin pl. Chavrak-L eto van
i č k i sliedećom izjavom:


Ipak se moram malko požaliti na mnogopoštovanoga g.
narodnog zastupnika pregradskoga, ako je istinski mogao predpostaviti,
da će ova zemaljska vlada prije proširiti šumarsku
akademiju na četiri tečaja, nego li dokonča razprave sa kr.
ugar. ministarstvom za poljodjelstvo glede namještenja naših
slušača u državnu službu i priznanja našeg državnog ispita.


Jer visoki sabore, ipak on ne će smjeti i moći ovoj vladi
podmetnuti, da će prije kravicu kupiti, nego imade štalicu.
(Zast, dr. Fran Vrbanić: Ja nisam podmitao. To je prijašnja
vlada obećala prije sedam godina). Vi ste izvolili kazati, da
od ove vlade niste čuli ništa, ja ću Vam dokazati protivno. U
sjednici od 13. studenoga o. g. — to nije davno — kad je
uzeo obsežnu rieč u tom pitanju gosp. narodni zastupnik pregradski,
odgovorio sam ovo (čita): I mimo zaključka odborova
je zemaljska vlada iz ureda, kada je mogla opaziti, da naši
šumarski slušači nakon svršenja nauka i položen ja državnih izpita
za, samostalno vodjenje šumarske uprave nisu mogli biti




ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 15     <-- 15 -->        PDF

— ispisuje
§. 22,, da vlada imade izpitati sposobnost onih, kojim
se povjerava uprava većih kompleljsa šumskih. Dakle načelno
niti kod vlastelinstva nebi mogao obavljati službu šumara onaj,
koji nije osposobljen i to onim načinom, koji je propisan za
sve šumare. Dakle i vlastela nebi smjela namjestiti šumara,
koji nebi imali državnoga izpita.


Ali, gospodo, na to se kod nas ne gleda, te vlastela naša
negledaju na to, da li ti šumari imadu osposobljenje, koje je
propisano kod nas u Hrvatskoj, već primaju u svoju službu,
ponajviše strance, ti stranci naravnim načinom našoj djeci oduzimaju
kruh i privredu, a naši sinovi ne nalaze namještenja,
bar ne u velikoj mjeri, ni kod naših vlastelinstva. Možda bi
u tom pogledu bilo drugčije, kad bi naša vlastela htjela uzimati
one ljude, koji su stekli osposobljenje kod nas i položili
državni izpit u Hrvatskoj.


Meni se čini, da će u svemu biti tih šumara, koji su namješteni
kod vlastele, ako se ne varam preko 104 , ali je naših
ljudi u tom broju baš vrlo malo ili možebiti ništa.


Magjarska vlastela postupaju posve drugčije, ona s riedkim
iznimkama u službu svoju uzimaju samo izučene Magjare, koji
su svršili i nauke u Magjarskoj. Tako bi moralo biti i kod
nas, ali žalibože biva protivno. Dakle i u vlastelinskoj službi
slabi su ili gotovo nikakvi izgledi za našu mladež.


Sada dolaze zajedničke državne službe. Ja sam imao prilike
drugom sgodom već spomenuti, kako se u državnoj službi
danas u nas ne uzima a ma baš nikakav obzir na naše domaće
ljude. Već je — kažu mi — 20 godina prošlo, što nisu
ni jednog šumara Hrvata primili u upravu državnih šuma.
Vlada zajednička odredila je, da šumari, namješteni u državnoj
službi makar i služili u Hrvatskoj, moraju položiti državne
izpite u Sćavnici. Ona nepriznaje državnih izpita šumarskih
položenih kod nas. I tako je gospodo, zatvoren put našim sinovima
u državne službe. Ja ovom prilikom neću razlagati, jer
sam to opetovano spomenuo, kako je tim povriedjena nagoda,
kako bi po zakonu bila dužnost, da zajednička vlada naše si




ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 14     <-- 14 -->        PDF

— 12 —


dina najmanje, dok dotičnik dodje u položaj, da može dobiti
kakovu pripomoć. Ako sad računamo vojničku službu od najmanje
jedne godine, ako nadalje računamo, da poslije svršenoga
vojničtva još prodju 3—4 godine, dok kandidat uzmogne doći
do izpita, a tada takav mladić imade do 27 godina, dok dodje
u priliku, da nakon svoje akademske naobrazbe i nakon svršene
predprakse bude definitivno namješten. Nakon toga vremena
dolazi taj kandidat u najboljem slučaju do toga, da
nakon 7—8 godina, što je svršio akademiju, dolazi do namještenja
da postane šumar drugoga razreda u XI. činovnom razredu
sa plaćom od 1000 K.


Dakle, gospodo, u nijednoj akademskoj naobrazbi, pa
makar bile prilike kako loše, ne dolazi mladić nakon tako
dugog vremena u tako razmjerno dosta visokoj dobi do tako
male privrede, pa i sada on još ostaje u XI razredu ne znam
koliko vremena.


Oni koji se zanimaju za te prilike, izračunali su, da od
ukupnoga šumarskoga osoblja, koji se nalazi u službi zemaljskoj
dolazi njih 8—70 do IX. najviše do VIII. činovnoga razreda
Polovica tih šumara svrši karieru sa X. činovnim razredom,
jedna četvrtina dolazi u IX , a sa riedkim izninkama dolaze
ta gospoda do VIII. činovnoga razreda. Do VI. činovnog razreda
može u obće doći samo jedan, jer je samo jedno mjesto
šumarskoga savjetnika.


Pitam Vas dakle, kakav izgled imadu u zemaljskoj službi
mladići, koji se posvećuju službi šumarskoj, koji u samoj
službi uz veliku odgovornost ^upravljaju velikim narodnim
blagom ? Do kakovog gospodskog položaja dolazi naša mladež
koja se posvećaje šumarskoj službi, koja je vrlo naporna i
teretna?


Ovo će biti jedan od razloga, da se mladež naša tako lako
ako se te prilike nepoprave, ne će htjeti posvećivati šumarstvu.


Ali gospodo, nisu ti izgledi bolji, niti kod službe vlastelinske.
Izučeni šumari morali bi biti namještani i kod vlastelinstva,
jer i za vlastelu vriedi šumski zakon u toHko, što pro




ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 11     <-- 11 -->        PDF

— 9 —


sposobni za izvršivanje službe u zajedničkim šumama, jer taj
zavod naš nije onako vriedan kao onaj u Šdavnici. Nu takav
zavod, držim, da nebi bilo zgodno osnovati u Zagrebu, već bi
ga valjalo opet prenieti u Križevce, gdje bi ta akademija imala
daleko zgodnije polje za praktično naučavanje, gdje imade već
potrebnih pomoćnih zavoda na tamošnjem gospodarstvenom učilištu,
koje bi se takodjer kao visoka škola moglo spojiti sa šumarskom
akademijom«.


* *


U saborskoj sjednici od 7. prosinca 1905. i opet se je
presvietli odjelni predstojnik Levin pl. C h avrak-L etovanički
— prigodom nastavka glavne razprave o proračunu,
taknuo uz ino i pitanja o šumarskoj akademiji, i to sliedećom
izjavom: »Visoki sabore, zemaljska vlada bavi se intenzivno
i pitanjem konačnoga uredjenja šumarske akademije u
Zagrebu, te je došla do uvjerenja, da se naukovanje mora na
4 godine produljiti, poput na istovjetnim zavodima u Beču i
Šćavnici. Ta ciel pako visoki sabore, mogla bi se postići na
tri načina i to, ili pripojenjem našemu sveučilištu, što bi 3000 K
više stajalo, nego li do sada t. j . 81.000 K; ili preselenjem u
u Križevac, što bi prema dosadanjim troškovima 16.000 K
manje stajalo, jer više gospodarsko učilište u Križevcima stoji


75.000 K, a šumarska akademija u Zagrebu 78.000 K, dakle
ukupno 153.000 K; ili napokon ustrojenjem više šumarske
škole u Zagrebu. Trošak samostalno uredjeue vise šumarske
škole u Zagrebu stajao bi 8.500 K više.
Visoki sabore, tehnička visoka škola t. j . sa šumarskim
i inžinirskim odjelom za visoko, cesto-i vodogradjevine, te
zemljomjerstvo, što je naime najnuždnije, stajala bi 250.000 K
godimice, dakle prema sadašnjim troškovima šumarske akademije
za 175.000 više«.


*


* *


Isto je i u saborskoj sjednici od 9. prosinca prigodom
specialne rasprave o proračunu, narodni zastupni k profesor




ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 10     <-- 10 -->        PDF

— 8 —


U sjednici sabora od 1. prosinca 1905., tžlkodjer prigodom
razprave o proračunu, iztakao je i opet narodni zastupnik g.
dr. Miroslav St r i zid, medju inim i sliedede na šimarstvo odnosede
se svoje želje i predloge;


»U svakom proračunskom govoru izticao sam potrebu reforme
imovnih obdina u bivšoj vojnoj krajini. Vremena se mienjaju
a time i odnošaji, te odredbe o upravi imovnih obdina
i 0 pravima i dužnostima pravoužitnika imovnih obdine neodgovaraju
više današnjim odnošajima. Visoka je vlada ved vodila
računa s tim promirnjenim okolnostima i izdala odredbu,
da se kompetencija uedieli više na tako malene dielove, s kojima
pravoužitnička kuda nikako izlaziti ne može, ved da se
svakoj pravoužitničkoj kudi dopita barem kompetencija V2 selišta.
Uprava imovnih obdina´ je često takova, kao da nema
pravoužitnika, a dogadja se, da su pravoužitnici bez potrebnog
drvlja i bez potrebne gradje, te moraju tu gradju nabavljati iz
druge ruke — naime od trgovca, koji je kupio imovinsku šumu.
A tome bi se moglo doskočiti, da se šume neprodaju ukupno,
ved da se stablimidnom prodajom omogudi pravoužitnicima, da
si nabave potrebnu gradju. Mogude da de imovna obdina tim
nješto manje dobiti, ali to nede biti na ustrb toj instituciji, jer
de korist ostati u rukama pravoužitnika — dakle onih, kojima
je namenjena ta institucija.


Tom zgodom neka mi bude dozvoljeno upozoriti visoku
vladu i na stare zaostatke šumskih šteta, koje se vuku ved od
decenija, te mi je poznato, da imade takovih pravoužitničkih
kuda, koje su obteredene sa 1000 K i više, a koje se svote ne
mogu inače utjerati, ved da se vlastnici deposidiraju. Uredjenje
je toga pitanja, istina, tegotno, no ja se nadam, da de visokoj
vladi pođi za rukom, da de i ovo pitanje skoro na zadovoljstvo
pravoužitnika riešiti.


Slažem se sasvim s nazorom poštovanog gospodina zastupnika
III. kotara zagrebadkog, da bi se naša šumarska akademija
imala postaviti na samostalne noge. Tim bi se postiglo,
te se nebi moglo prigovarati našim svršenim šumarima, da nisu