DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1906 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 49 — da je po kubiku tehničke drvne gromade polučeno oko 20"50 K. Te brojke dokazuju, da je eiena jasenovoga, briestovogagrabovoga tvoriva zaostala samo za 10 K po ´kubiku od hrastovoga tvoriva II. i III. trpe. Tu činjenicu neka uvaže naši šumari, te neka ne odgajaju svom silom hrnst na onakoj stojbini, koja mu ne prija. Suum cuique — svakomu svoje, valja i u šumarstvu. Izvrstno napredujući jasen uviek de bolje izplatiti, nego li zakržljali hrast. A valja i to uzeti u obzir, da se najljepši hrastovi uzgajaju jedino u stanovitoj mjeri sa cielom šumom, što sam već prvo nekoliko godina u »Šum. listu« dokazao. (Vidi razpravu: Sumogojni i drvotržni aforizmi). Konačni rezultat gornje razpravice dokazuje nam, da je ciena drvu i tvoriva i goriva u opće poskočila, i da danas sutra ne će biti tražena samo hra->tovina, nego i ona druga glavna vrst drvlja hrvatsko slavonskih šuma, naime bukovina. U tom me utvrdjuje okolnost, da je kr. nadšumarski ured Vinkovački prošle jeseni po prvi puta unovčio oveći kompleks bukove šume. Prodao je naime na 10 godina 1000 rali na brdu Prenju za svotu od 473.000 K. Odnošaji kr. magjarske visoke škole za rudarstvo i šumarstvo u Šćavnici? S obzirom na to, da se je u nas već s više strana naglasila navodna potreba, da se prigodom konačnoga riešenja pitanja 0 uredjenju naše šumarske akademije u Zagrebu, imadu što više uočiti i naučne, kao što i ostale uredjajne prilike kr. ugarske visoke škole u Šćavnici, koja da je danas ne samo potpuno na visini nauke, no i inače vriedna nasliedovanja, — to smatramo nuždnim, objelodaniti u slijedećem i sadržaj memoranduma, što ga je gledom na sbiljno današnje stanje te visoke škole i njezinih potreba, prošle godine, dakle malo ne |
| ŠUMARSKI LIST 2/1906 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 50 — neposredno iza proglašenja te bivše akademije visokom školom — upravio na kr. ugarsko ministarstvo i ugarsko zemaljsko šumarsko društvo — putem senata — profesorski sbor visoke škole. Svakako dakle u tom pitanju i za Magjarsku najkompetentniji faktor! Naročito pako želimo da memorandum taj što bolje prouče i oni, koji u nas još i danas misle, da bi i naš Kri že vac bio sgodno mjesto za smještenje šumarske visoke škole. Spomenica datirana je danom 2. lipnja 1905. te glasi:* »Previšnjim riešenjem Njegovog Veličanstva od 3. kolovoza 1904., kojina je potvrdjeno današnje ustrojstvo visoke škole, nastupila je ona prag nove budućnosti. Najvedom zahvalnosti primili smo to preustrojstvo — koje prema starome svakako znači napredak i razvitak. Medjutim baš taj osjedaj zahvalnosti - u savezu sa pomnim svestranim prosudjivanjem sadanjih kao i bududih interesa te visoke škole — a po tom i obdih interesa rudarstva i šumarstva — Naša visoka škola vjerna prošlosti i sadašnjim se je ustrojstvom svojim tiesno prilagodila zahtjevom vremena. Nu ako i jest i prigodom ove reorganizacije vodjen brižni i svestrani obzir, na veliki razvoj i mnoge zahtjeve rudarske kao i šumarske znanosti posljednjeg doba — toli s obzirom na naučni materijal koli i objam obuke, to ipak uza sve to ne m ožemojosuvjek smatrati, da je tim pod jedno konačno rieseno i samo pitanje visoko-školske rudarske i šumarske nastave u nas Ne smatramo ga riešenim vec i zato, jer ustrojstvo bilo samo po sebi kakogod brižljivo provedeno — ipak još sve dotle o´^´taje samo mrtvo slovo, dokle mu nedostaje i mogudnost uspješnoga oživotvorenja. Ta pako nedostaje. Osvrnemo li se na rudarsko-šumarsku višu stručnu obuku u svoj cjehni_ njezinoj, izpitamo li joj i stanje na temelju da * Iz magjarskoga po časopisu „Erđoszeti lapok" preveo Srečko Mayer. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1906 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 51 — našnje naše osnove, te potražimo li uz to i one uvjete — koji su neobhodno potrebni da nam visoka škola i u istinu postigne svoj cilj i izvrši svoj poziv — to moramo dođi i do sliededih zaključaka. Toli kod rudarskoga koli i šumarskoga tehničara, vidimo, da je izobrazba dvojaka. Prva je teoretska, druga praktična. Prvu daje visoka škola, drugu si svaki njih sam stiče praktičnim radom u životu; jer se u istinu do praktičnoga izkustva dolazi samo ličnom izobrazbom, na polju praktičnoga života. Zadaća je visoke škole prema tome, da položi temelj — koji osposobljaje za sticanje kasnijeg praktičnog znanja i usavršenja. Što je dublji i širi temelj, to je sigurnija onda i samo zgrada, koja na njemu počiva. Cim je znanstvena izobrazba ha visokoj školi temeljitija, tim je i vid slušača oštriji, vidokrug širi — prosudjivanje sigurnije, stvaralačka moć plodnija. Drugima riečmi: naučni uzgoj na visokoj školi mora biti širi, nego li ga sama sliedeća specialna djelatnost u strogom smislu zahtjeva. Hoćemo li da izvedemo koji samostalni duševni posao, potrebno je da znademo i više, nego što nam je u praksi absolutno potrebno — svaka je pojedina grana nauke naime vezana bezbrojnim nitima i uz druge nauke, te će i fantazija — taj najvažniji činbenik svake duševne djelatnosti oslabiti — izgubimo li te spojne niti — bez kojih nam i vidokrug ostaje taman — bez kojih nam duševna djelatnost ne može napredovati. Uzmimo i najjednostavniji tehnički problem — koji se u istinu sbiva, pa ćemo vidjeti, da i on može biti vezan na tolike ine prilike i odnošaje, da je pravo i istinito riešenje njegovo — moguće samo na temelju mnogostrane naučne spreme. Tim medjutim nismo mislili iztaknuti to, kao da bi cilj visoke škole imao biti samo teoretski uzgoj. Naprotiv, potpuno smo uvjereni, da moramo slušače pripremali takodjer i za praksu, dakako u koliko je to u obće moguće na polju teoretičkog djelovanja. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1906 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 52 — Ta vtd i sam pr^i članak novih ustanova o organizaciji visoke škole kaže: »svrha je visoke škole — da putem znanstvene obuke — u praktičnom smjeru naobrazi šumarske tehničare&. -tita 86 samo, što se razumjeva pod tom naobrazbom u praktičnom smjeru? Svakako ne to, da bi slušači kao gotovi stručnjaci imali ostavljati visoku školu snabdjeveni i praktičnim znanj(3ni i izkustvom. To si znanje oni mogu — kako smo jur naglasili, samo praksom prisvojiti. Na visokoj školi obdržavane vježbe i laboratorijske radnje, vee zato ne mogu podpunoma nadomjestiti praksu, jer i tu igraju glavnu ulogu same teoretske upute — a uz to pri tom ne može doći ni gospodarski momenat do onoga izražaja — koji je baš pri riešavanju praktičnih pitanja neobhodan uvjet. Sama visoka škola može samo tim dati naobrazbi praktični smjer, što nastoji u slušača pobuditi i razviti što više praktično čuvstvo, bezuvjetnu saruopouzdaju, u svim prilikama pouzdanu sobstvenoBt, uz osjećaj potpune odgovornosti i težnje za usavršenjem i napretkom. Jedino to se može razumjevati pod naobrazbom u praktičnom smjeru na znanstvenoj podlozi. Da su vježbe i laboratorijske radnje za ovako shvaćanu teoretsku obuku u praktičnom smjeru ne samo najsgodnija ved i neobnodna pomoćna sredstva — to je nedvojbeno. Nu sve to ipak još uvjek nisu ni iz daleka i priprema za samu praksu. Zato imade još jedan i to mnogo važniji momenat, bez kojega bi sve vježbe i laboratorijske radnje ostale jalove — a pod tim mislimo, uzgoj kulturni i socialni, kao i uzgoj slušača u državnoj ekonomiji. Tehničara, koji samo zatim teži, da sa što manje truda dodje što prije do dobre zaslužbe — da uzmogne onda i što udobnije živjeti — a koji škole svršava uvjerenjem, da se tu samo radi o neugodnim formalnostima t. j . o dobavi potrebnih svjedočba — takovoga sigurno ne će ni teoretski ni praktični stručnjak priznati tehničarom. Životni poziv stručnjaka današnje dobe treba da se shvati s mnogo uzvišenijega stanovišta. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1906 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 53 — U mjesto ovoga skroz nedoličnoga shvadanja — koje smatra nauku isključivo samo sredstvom za postignuće udobnoga života, potrebna je spoznaja, da je znanje od kulturne važnosti, da mu je dužnost o tom svom djelovanju polagati račun i na kulturnom polju, — Samo takovo uvjerenje kadro je pobuditi onu radinost i nezasitnu težnju za boljim i savršenim — koje s pravom tražimo u svakoga tehničara. »Parni se stroj — kaže Kraft — može posve dobro i pomoću poznatih formula — konstruirati — šta više, moguće je, da stroj sagradimo i kroz cio život polu-spavajući, i da će na koncu ipak ići i svoj posao obavljati«. Nu jesmo li uvjereni, da nam je sveta dužnost, da s utrta i sa ugodnoga puti skrenemo i novim putevima. onda treba da znamo i to, da u kulturnom napretku čovječanstva nema stanke, da dakle i mi moramo bezprekidno stvarati, preinačivati i popravljati. Baš to djelovanje, taj nagon za preinačivanjem i popravljanjem silno su potrebni. Da rudarski i šumarski rad samo onda može i u istinu cvasti, ako je kod rukovodjenja njegova, uz tehničku obrazovanost u dobroj mjeri zastupano i državno ekonomsko, kao što i trgovačko stanovište, o tom danas već sigurno nitko posumnjati ne će. Želimo li dakle koje poduzeće ili gospodarstvo tako rukovoditi, da mu opstanak bude ne samo za sada, već i za dalnju budućnost osjeguran, tada je potrebno, da poznamo trgovačke kao i tehničke strane dotičnoga poduzeća. Što više, mi moramo biti i o tom na čistu — u kojemu medjusobnom odnošaju ti činbenici jedan prema drugome stoje, poznati i najmanje tančine njihove dapače i one učinke, u kojima će pojedine faze trgovačkoga života — uplivati i na državnu ekonomiju. Samo tako moći ćemo vazda predvidjeti i posljedice našega rada i odredaba. Hoćemo li da potpuno udovoljimo svome pozivu, a da nas i zemljo-posjtdnik bude smatrao i doista savršenimi stručnjaci, kojima slobodno može i svoje |
| ŠUMARSKI LIST 2/1906 str. 16 <-- 16 --> PDF |
interese povjeriti — tad moramo biti ne samo dobri tehničari, ved u pravom smislu i trgovci i dobro upućeni poslovodje. Svaki, koji se obrtom bavi, ili se pobliže za nj zanima znade, da je današnje doba sklono i raznim socialnim težnjama, i da se takove težnje pojavljuju i u radničkom pitanju. Obrtni se radnici bore za organizaciju — slično kako je to prošloga stoljeća činio kmet, koji je do onda robotu obavljao. Onda su nosila troškove te organizacije vlastelinstva — a u sadanjoj če ih borbi pladati obrtnička poduzeća. ´ Socialno je pitanje dakle u njeku ruku i sukob radničkih interesa sa interesima obrtničtva. Za pravo pako, to je pojav, koji baš sili tehničara, da postane i socialnim političarom. Tehničar bo stoji baš po sriedi izmedju poslodavca i radnika. On zastupa obrtnika pred radnikom. Njegova je po tom u prvom redu i dužnost, da nastoji, kako bi se nesuglasice — što su se izmedju poslodavca i radnika izrodile — čim brže i sa što manjim žrtvama izravnale A tomu je on i najpozvaniji. Svakdanji ga rad dovodi tako blizu do kruga misli radniČtva, da ne samo što po tom znade, kojim je socialno demokratskim idejama veći dio radničtva zadojen, ved on najbolje može da shvati i razumije i same temeljne uzroke tih pojava. On poznaje iz izkustva umarajude posliedice tjelesne radnje; osjeda uz to i sam opasnost jednomišljeue mase, a uz to je i uvjek obavješten i o tegobama, željama kao i životnim prilikama svojih radnika. U kratko, radničko pitanje — kao i ovome srodne probleme, može tehničar uviek proučavati iz neposredne blizine, i tako de on modi i najbolje znati, što bi valjalo da država i poslodavac poduzmu, kakove institucije treba stvoriti, da se udovolji i pravednim željama radničtva, a pri tom da se ne oštete ni interesi obrtničtva. Nu samo se onda može iz neposredne blizine temeljito proučiti i od izkona izpitati i radničko pitanje, posjedujemo li i k tomu potrebno predznanje. Istina to se temeljno znanje može i praksom steći — ali to često biva samo uz cieuu gorkih obmana i žrtva. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1906 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— oo A sve to možemo uštediti, stupimo li ved i u praksu dobrim temeljem. Slušači naši treba dakle, da su se već i na visokoj školi dostatno upoznali bar sa osnovnim načelima socialnih težnja. Tim smo u glavnom orisali smjer, kojim bi trebala da podje visoka škola s obzirom na naobrazbu slušača, da i doista postigne svrhu i udovolji zadaći svojoj. Nu podjemo li sada još i dalje nepristrano i bez svake sebičnosti iztraživati, da li je ma i samo približno i moguće uzdržati taj smjer uz današnje naše prilike. Obde je poznato, da grad Šćavnica u prispodobi sa razvitkom drugih gradova u zemlji pokazuje stalni nazadak. Ovo ne opažaju samo oni, koji se poslije dužeg izbivanja i opet amo vraćaju, već to priznaju i sami organi gradske uprave. Broj stanovničtva n. pr. koji je g. 1828. iznosio 18,468, a g. 1842.—19.219 duša, spao je glasom resultata popisa od god. 1901. već na 16.375 duša, dok je n. pr. obratno grad Kassa imao g. 1828,—13.606, a godine 1901. već i 40.102 duša. To padanje pučanstva osjeća živo takodjer i naša visoka škola, a štetne posljedice toga pritištu poput olova toli slušače, koli i profesore. Stagnacija obćeg razvitka mjesta donaša sobom i zastoj duševnoga života. To je strogim zakonima osnovani pojav. Obda trulost kuži čitav individium, suspreza i uspavljuje mu duševno pregnuće i težnje, tako da onda više ni ne osjeća potrebu dalnjeg duševnog razvitka, živeć tek ravnodušno — indiferentno. Na žalost to nije moglo minuti ni visoku školu našu. Zalostne se financijelne i kulturne prilike grada odrazuju i u shvaćanju života naše mladeži — pričinjavajući siromašnijim sve ono, što bi u istinu imalo da prinaša u interesu razviča eamonaobrazbe i samoodgoja, tog najglavnijeg zaloga uspješnog dalnjeg djelovanja. Sbog manjkavosti kulturnog života, nemaju naši slušači za uzor ni srodnih umnih krugova, a sasvim su nedostatni i oni obći životni uslovi, koji bi im pažnju sveli i na važnost i ozbiljnost njihovog budućeg zvanja. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1906 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 56 — Samouzgojni krug, književnički i družtveni večernji sastanci, čitanje stručnih djela i slična zanimanja, što oštre um i šire vidokrug — svega je toga nestalo u krugu nsiše mladeži. Pa i za samoga polazka predavanja — uza sve to da često slušamo kako da u obće na visoku školu dolaze samo onakovi mladići, koji već po naravi imadu osobitu volju k struci rudarskoj odnosno i šumarskoj — 0{)ažamo, da u njoj ni u pogledu samih stručnih predmeta nema uvjek onaj uduševljeni mar i trajna marljivost, koje inače pod pormalnimi odnošaji vidimo usporedno sa interesom za odabranu struku — za koju je dotičuik — u pravom smislu rieči — i stvoren. Sve to pako još se povećaje i tim, što i rad Ščavnica u obde ne pruža ni inih oplemenjujuč h udezha. Nemamo ni kazahšta — a ni inih umjetničkiii užitaka koji bi uzgojno djelovali — a na koje je nedavno i bivši ministar prosvjete značajno upozorio. A što je gotovo i nevjerojatno, i istom se športu ovdje može samo težko udovoljavati. Nit imade u gradu prikladne gombaone. ni vježbališta, a nema tako redi ni stope ravnice — gdje bi se moglo urediti ma i samo igralište za nogomet Da nam visoka škola kraj tako siromašnih da regbi baš pretežkih mjestnih prilika ni uz uajsavršenije ustrojstvo nije kadra pružati znanosti, onaj mnogostruki temelj, koji danas već i od mladih stručnjaka zfihtjevamo, ne treba sigurno još i posebice izticati. Tiesau vidokrug i ravaodušnost ne mogu biti sredstvo, kojima bismo se mosrli dignuti do visoke meti umjeća današnjeg rudara i šumara A uz to valja onda da iztaknemo još i sliedeće dvije neprelike, koje su u Sdavnici takodjer velikom zaprekom onoj težnji visoke škole, da odgovarajuće svome zadatku više dade, nego li što u istinu specialna praktična djelatno-*t zahtjeva a to je — jedno što nema osnovanih stolice privatnih docenata, a druž;o što se ne uče strani jezici. Glavniji su predmeti obuke po novoj organizaciji doduše po broju ura predavanja podieljeni obzirom na status profe |
| ŠUMARSKI LIST 2/1906 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 57 — šora — u što moguće većem broju, nu usprkos svega toga taj broj — baš kod strogo stručnih a i za samu praksu najvažnijih predmeta većega objama, još uvijek nije ni iz daleka dovoljan. Pa kako bi onda mogli profesori o svakoj važnijoj partiji svoga predmeta i onoliko i onom potankošću razprav- Ijati — kako to u istinu spomenuti ciljevi visoko školske obuke predpostavljaju i zahtjevaju? A baš tu bi fmogli odmoći privatni docenti, koji iz razloga, što im predavanja obuhvaćaju samo pojedina poglavlja glavnog predmeta, laglje mogu temeljito razglabati, a i obširnije predavati i one na oko neznatnije partije — koje u istinu ipak bitno uplivaju na cielinu — a koje strućnjak profesor — sbog pomanjkanja vremena mora cesto i sasma mimoići. Nu tu vidimo i opet, da Sćavnica u obće nije mjesto, u kojemu bi se stolice privatnih docenta iz rudarstva ili šumarstva mogle udomiti. Protivi se tomu već i sama osamljenost mjesta. U pogledu učenja stranih jazika — po gotovo su prilke´ još nepovoljnije, a niti se možemo nadati, da će vlada uzpostaviti na samoj visokoj školi još i posebnu redovitu profesorsku stolicu za to, a prema dosadanjea; izkustvu izključeno je i to, da bi slušaći visoke škole a i sami profesori mogli ovdje u Sćavnici svrsi shodno proučavati strane jezike i vježbati se u njima. Pa ipak od koliko bi bilo koristi, kad bi se toli slušaći — koli i profesori mogli učiti i vježbati na pr, u francezkom ili englezkom jeziku — to znade najbolje onaj prosuditi, koji pažnjom prati rapidni razvitak stručnih znanosti. A napose naše struke jedva i možemo unapredjivati bez poznavanja stranih jezika. Da se ovoj potrebi doskoči i to bi ovdje u Sčenici stojalo državu samo novih žrtava. Hoćemo li biti iskreni i razmislimo li se o svemu podrobnije, onda moramo priznati, da je ovdje u Sčavnici u obće posve nemoguće provesti teoretsku obuku onako, kako nam to nova naučna osnova toli sgodno opredeljila — al podjedno moramo h |
| ŠUMARSKI LIST 2/1906 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 58 — onda priznati i to, da nam se nijedna visoka škola — baš zato u sadašnjem sjedištu, ne će podići do one visine, koju bi rudarska i šumarska viša stručna obuka u svim prilikama morala postidi. A s"d da vidimo kako stojimo i u pogledu samog praktičnog smjera obuke ovdje? Prije svega ne treba, da koga dovede u zabludu to, da je u sadanjem sjedištu te naše visoke škole, bilo prije toliko i toliko godina, toli razvijeno rudarstvo i talioničarstvo — jer je i ovo medjutim već odavna prevršilo svoju kulminaciju. Zalostna nu neoporeciva je istina, da je Sćavnica sbog bitno promjenjenih odnošaja danas već izgubila za visoku školu — svu svoju veliku važnost i vriednost — što ju je imala dok je ovdašnje rudarstvo i talioničarstvo pružalo najsavršenija pomagala zornoj obuci i praktičnom smjeru učenja. Dobro je znala Marija Terezija, kad je Sćavnicu izabrala sjedištem akademije, gdje je tražiti težište rudarstvu ciele države, a znala je prosuditi i onu neprocjenjivu korist po stručnu obuku — koja imade svoj izvor u tom, ako se i praktični i eksperimentalni rad u školi razpravljenih zasada — sbiva tako rekuć na očigled učeće mladeži. Danas je medjutim kopanje i talenje plemenitih ruda, prema vadjenju ugljena i željezne rudače, kao i ffabrikaciji željeza — koja sve više postaje moćni faktor narodnog blagostanja — izgubilo odavna i svoju njegdašuju važnost za državu. Položaj mjesta tereti onda još i to, da se ovdašnje rudarstvo bori i izvanredno nepovoljnimi prilikama, a to prouzrokuje i opet u velikoj mjeri stagnaciju tehničkih uredjaja, s toga i ne vjerujemo, da ima tako nepristranog rudara, koji bi pogledom na obuku dao prvenstvo Sčavnici, a koji ne bi uvidio, da bi Budimpešta ili Mišklolc — (odakle se lako mogu posjećivati rudnici u Ostrogonu, Tati, Šalgotarjanu, Diosgy6ru itd.) predočivali daleko bolju sliku napredka madjarske tehnike nego Sćavnica, u kojoj danas podpuno mrtvilo vlada. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1906 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 59 — To isto vrijedi i za šumarstvo, jer ovaj šumarski zavod niesu podigli interesi stručne obuke, a niti su to bili opdi državni interesi, nego je on nastao iz sasvim specialne potrebe. T. j . šumarsku su obuku podigli tadanji interesi rudarstva. Već Henrik Wilken8, taj stručnjak dubokog uma, a za njim Lang, pa i Dragutin Wagner izjavili su otvoreno, da se u Sdavnici ne može više održati onakav šumarski zavod, koji bi svome pozivu u svakom pogledu zadovoljavati mogao. Ovo mišljenje prihvatilo je jednoglasnim zaključkom i magjarsko zem. šumarsko družtvo, već na svojoj skupštini od 31. kolovoza 1896. dajuć otvoreno izraza uvjerenju— da Sćavniea nije ono mjesto, gdje bi šumarska visoka škola napredovati mogla. O toj smo činjenici i mi uvjereni, a naglašujemo, da ni u Sdavnici, a ni u njezinoj okolici ne ma shodnog terena ni za praktičnu oboku u šumarstvu. O praktičnoj naobrazbi rekli smo, da može biti uspješna samo onda, ako si slušalac ved na visokoj školi stekne i neki pregled u kulturnim, trgovačkim i socialnim pitanjima. — Da Sdavnica u tom a ma baš ništa ne pruža, o tom ne treba posebice ni raspravljati. A kanimo li da stanovito znanje uciepimo u dušu mlada čovjeka, to izključivo opsežnim tumačenjem toga nikada polučiti ne demo, tomu ga treba uvesti u odnošaje, u kojima de on iz neposredne blizine promatrati modi, i u kojima de on samostalna iskustva sticati, jer se samo tako može u njemu razvijati ona sposobnost, kojom de modi unapred prosudjivati neposredne i budude posljedice vlastite djelatnosti i vlastitoga rada. Ali tamo, gdje rudarstvo, jedini oslon grada, od godine do godine pokazuje sve gore i gore uspjehe, gdje je u mjesto razvitka nastupio rapidan nazadak, tu se ne može više govoriti o kulturnom napredku, o živahnom trgovačkom životu ni o zanimivim socialnim problemima. Nu, tim više možemo govoriti o zdravstvenim prilikama grada. Klima je oštra. Devedeset posto stanova je vlažno i zagušljivo. Voda za pide dobiva se dijelom iz otvorenih reservoira, koja |
| ŠUMARSKI LIST 2/1906 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 60 — je — budud da izvire iz obližnjih pedina — većinom puna raznih sulfida i sulfata, koji se u njoj rastvaraju; a u kišovito doba i posije jakih oluja tako je mutna, da se niti piti ne može. Pogledom na mortalitet stoji Sćavnica na trećem mjestu u zemlji. Broj slučajeva smrti bijaše u god. 1894.—484 ili u postotcima — 2-96. To je tako značajan broj, da ga još samo dva grada u zemlji izkazuju. Od izkazanih 484 slučajeva bila je u 134 slučaja tuberkuloza uzrokom smrti, dakle je ova sama prouzrokovala 287o od sviju smrtnih slučajeva. Nu najsablažnjivije je to, da neimamo niti zimskoga kupališta, uslijed česa se siromašniji mladići od listopada do srpnja ne mogu kupati. Prema tome ne treba da se čudimo, da je na visokoj školi toli znatan broj bolesnika. Prema našem najdubljem uvjerenju bili bi već i dosada navedeni razlozi dovoljni, da čim prije premjestimo ovu visoku školu iz Šćavnice. Pogledajmo medjutim sada malo i u budućnost. I ovoj je visokoj školi stavljena jedna viša zadaća, koja iziskuje znatno intezivniji rad nego je bio dosadanji, a koji se ne će sastojati jedino u predavanjima, nego se imade protegnuti i na samostalno obradjivanje znanosti i književnosti, Dosadanje je naše djelovanje na znanstvenom polju imalo značaj asimilacije stranih nauka. Ali je medjutim eto već nadošao čas, da našu strukovnu znanost iz korjena presadimo u madjarska tla, jer inače nije moguće zadovoljiti ni najhitnijim potrebama našim. Već sada osjećamo često oskudicu u toj stvari, a poglavito kada se radi o našim specialnim prilikama. Naučna istraživanja i književno polje prepušteni su kod nas isključivo profesorima. Zvanični tehnici, koji svoj rad službenim dužnostima posvećuju, ne dospievaju, da i u znanosti ili književnosti vrše redovit posao. A mora li profesorski zbor već da udovolji i ovoj zadaći, onda mora i da bude u neprekidnoj i živahnoj vezi, s jedne strane sa praktičnim životom, a s druge strane sa srodnim naučnim krugovima i zavodima, koji su bezuvjetno najpouzdanije vrelo onog oživljujućeg elementa, koji stvara podlogu valjanoj znanosti i književnosti. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1906 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 61 — Pitajmo se sada, kako ce udovoljiti profesorski zbor ovom svom pozivu ovdje u Šćavnici, udaljen od praktičnog života — udaljen od naučnoga svijeta? Ta kako bi i mogao zadovoljavati ovome pozivu u ovoj osamljenosti i oskudici, bez brojnih pomoćnih sredstava, dok je k tomu i položaj naše škole, uza sav njen naslov, još uvijek takav, da često moramo slušati nemile upravo uvredljive pr igovor e, dok nas ni sami ministri financija i polodjelstva ne smatraju ravnopravnima sa sličnimi zavodi, poricajući nam još uvjek pravo promoviranja na Čast doktora. Sve su to žalosne istine, a da ih dalje ne nabrajamo, spomenuti demo samo još to, da još nismo ni tako daleko došli, da bi mogli u važnijim radnjama mimoidi strane struČjnake. Ne — to nisu prilike, koje bi bile kadre, da oduševljavaju profesore, da pribave ugled profesorskom zboru i položaju svakoga pojedinca — na protiv, one ubijaju malo po malo i najplemenitiju ambiciju, a što nas isto tako ožalošduje: one su neposrednim uzrokom činjenici, da se za naše profesorske stolice odliČniji stručnjaci ni ne otimaju, vec se sustežu od natjecanja i to ne radi premalene plade, nego baš radi toga, što ne de da zakopaju u Šdavnici svoje znanje i iskustvo. Da su usprkos tome nekoji odličniji profesori ove visoke škole ipak mnogo toga uzradili, to svakako ne možemo zahvaliti onim poticajima, koje im je ovaj grad pružao, ved im moramo biti dvaputa zahvalni, što su udaljeni od naučnih krugova, udaljeni od plodonosnog utjecaja praktičnoga života, upravo samopožrtvovnom energijom obavljali ovaj ogromni posao i u zabiti proveli vedi dio svog života. O tomu je bila ved više puta rieč, i do sada nijesmo naišli na stručnjaka, koji nebi uvidio, da je što skorije premješten je visoke škole, ne samo u interesu rudarske i šumarske više stručne obuke, nego da je to ujedno i životno pitanje valjanog razvoja rudarstva i šumarstva. Kada Sdavnica nije bila zgodna, |
| ŠUMARSKI LIST 2/1906 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 62 — da u njoj ostane rudarsko središte, onda je svakako tim manje zgodna, da bude središtem jedne visoke škole, koja je isto tako važan faktor u razvoju našega rudarstva. Pitanje o premještenju postalo je medjutim sada upravo i aktuelnim. Poznato je, da se pri uvedenju novog ustrojstva niesu mogli mimoidi zahtjevi glede proširenja opsega ucevnoga materijala Kod jednih je predmeta opseg znatno proširen, a starim su predmetima dodani i novi predmeti, koji se do sada ili nijesu predavali ili su bili predavani u savezu sa inim predmetima. Isto je tako i broj profesorskih stolica znatno proširen. Nove profesorske stolice osnovane su za elektrotehniku i fiziku, za rudarstvo i nauku o talenju metala, za botaniku, za šumsku geodeziju i za pravoslovje. Bitno prošireni stari predmeti jesu: nauka o tlu, kvalitativna i kvantitatioua analiza i talenje željeza. Izim stolice za pravo, gotovo sve ostale jesu takove naravi, da potrebuju zbirke i laboratorije, gdje će smjestiti svoje instrumente i modele, kao i prostorije za eksperimentiranje. Stolica za elektrotehniku i fiziku ima svoj laboratorij, ali ovaj ne će moći odgovarati novome ustrojstvu. I stolica za kemiju imade kvalitativnu i kvanitativnu radionicu, koja je za starog ustrojstva, dok su ove predmete slušali samo drugo godišnjaci, odgovarala, ali sada, kada su ovi predmeti obvezani, za II. i III. godinu, svakako je premalena. U opće pako neima: botaničkog pokušališta, pokušališta za talenje željeza, dvorane sa strojevima za talenje metala, dvorane za rudarstvo, za šumsku geodeziju, tlomanstvo i šumsku tehnologiju, Buduć da su već i za staroga ustrojstva bile i obe nove zgrad e premalene, tako da već nije mogla ostati u njima ni stolica za rudarstvo ni ona za nauku o strojevima, to bi se tomu zlu moglo doskočiti samo uvećanjem i preinakom sadašnjih zgrada i gradnjom sasma novoga laboratorija. Ali cim je riječ o gradnji i oulaganj n svot e od 250.000 K, to nam se odmah namiće pitanje: ne bi bilo bolje školu premjestiti u drugo mjesto? Jer ako to ne učinimo |
| ŠUMARSKI LIST 2/1906 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 63 — odmah, to Bamo škodimo rudarskoj i šumarskoj višoj stručnoj nastavi — dok se sa samim premještenjem i onako neće ved modi dugo čekati, radi osamljenosti grada te stim u svezi stojećeg nazadka i sve jače rastućega siromaštva. Premještenje moglo bi se u ostalom u najskorijoj budućnosti i provesti, jer bi se s malo dobre volje i u Budimpešti za ovu visoku školu lako mjesta našlo , a ovdje preostale zgrade mogle bi se inače zgodno upotrebiti. Poznato je, da ovdašnji kotarski sud, porezni ured, gimnazija a i licej nemaju potrebitih prostorija. Mogao bi se ovamo premjestiti i porezni ured iz Zarnoce, a i to nije isključeno, da će vojna oblast nastaniti ovdje koji bataljun lovaca, što bi bilo najbolje, jer bi time grad dobio i naknadu za premještenu školu. Ali ako bi se kod premještenja ipak pokazale poteškoće, što će svakako i biti, to su one ipak od manje važnosti, nego što je zastoj u razvitku po našu domovinu toli važnih struka, kao što je rudarstvo, talioničarstvo i šumarstvo. Premje štenje mora prije ili kašnje uslijediti, a na svaki način u što skorijoj budućnosti i baš stoga razloga ne ćemo ni odgadjanjem stvari ništa polučiti. Ali već sada nameće nam se pitanje, kamo bi trebalo ovu visoku školu premjestiti i gdje bi joj bilo odgovarajuće mjesto. Kod riešavanja ovoga pitanja valja u prvom redu pažnju obratiti na to, da se u mjestu novoga sjedišta nad ju bezuvjetno sve uredbe, koje su za valjanu obuku nužne. Da Sćavnica u tom pogledu baš nikako ne odgovara, to smo već gore razjasnili. Mnogo zgodniji bi bio n. pr. Miškolc, gdje nalazimo na okupu najveće rudnike za željezo i ugljen i najmodernije tvornice željeza, gdje bi profesorima šumarstva stajao na raspolaganje opsežan terrain za zornu obuku, a ni rudnici za metale nijesu daleko. Kada bi dakl e lih praktična obuka bila mjerodavna, to bi gradu Miškolcupripadaloprvenstvo. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1906 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 64 — Ali naša škola zastupa i druge interese, koje kod biranja sjedišta nikako s vida pustiti ne možemo. A ti interesi jesu takove naravi, da ne dopuštaju premješten je sjedišta i opet u provinciju, nego odlučno zahtjeva ju rješenje ovoga pitanja u korist Budimpešte. Svim onim zahtjevom, koji uslijed sve jače i jače rastućega obsega naših nauka, i prema tomu sve dublje i dublje zalazečeg specjaliziranja, zahtjevaju visoku obuku, mogu se jedino u glavnome gradu naći, gdje i jedino nalazimo sav onaj savršeni duševni život, koji duševnim poslom zabavljenoga čovjeka bez prestanka nuka na novi rad. Sandor Wekerle, bivši ministar financija, rekao je dne 14. februara 1890. u državnom saboru, da on smatra glavnim uvjetom visoke obuke u rudarstvu t o, da se koli djacima, toli i profesorima pruži prilika, da se bezprekidno drže na nivou razvoja rudarskih znanosti. Ali to na žalost u našim pokrajinskim gradovima nikako nije moguće, a po gotovo ne u Sćavnici. Rudarske i šumarske nauke nalaze se u tolikim raznovrsnim vezama sa drugim naukama, da je njihov nagli razvoj samo u duševnom i kulturnom središtu moguć, gdje im se tehnička i znanstvena pomagala sama po sebi nudjaju. A praktična strana obuke? I u tom pogledu pripada Budimpešti prvenstvo. Jer uzmimo n. pr. samo to, od kolike bi koristi bilo, kada bi naši slušatelji rudarstva mogli polaziti geografski zavod, i kad bi se za vrieme praznika priključivali geolozima, koji polaze na snimanje naše zemlje. Geologija i rudarstvo nalaze se u tako uzkoj vezi, da bi svatko mogao pravom očekivati, da će elitu naših geologa upravo rudari zastupati. A koliko bi mogli naučiti naši talioničari željeza, kada bi u tjednu barem jedanputa posjećivali Granzovu lijevaonu oceli ili koju drugu moderno uredjenu tvornicu strojeva; a šumari, kada bi posjećivali one velike tvornice u okolini Budimpešte, koje se |
| ŠUMARSKI LIST 2/1906 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 65 — bave preradjivanjem drva. Dapače i talioniČari metala bi mnogo toga naučili. U Budimpešti bi se mogla obuka naših talioničara za metale proširiti i na obuku u lijevanju, kovanju i valjanju metala t. j . u njihovu mehaničku tehnologiju, i tako bi naši mladi tehničari ove struke mogli lahko dobiti namještenje i kod budimpeštanskih i pokrajinskih poduzeda, koja mjesta još i danas većim dijelom strani stručnjaci zauzimlju. I izleti u pokrajinu bili bi laglji i jeftiniji. Kada naši profesori žele iz Sdavnice pohoditi najbliže tvornice željeza ili najbliže moderno uredjene ugljenike ili ine rudnike, dotično uzorno vodjena šumska gospodarstva, to potrebuju barem tri dana. Iz Budimpešte mogu pohoditi u jednom danu estrogomske, tatajske i šalgotarjanske naslage, a za tri dana mogu obići i najudaljenije rudnike i tvornice. A da je u glavnom gradu, kao kulturnom trgovačkom i soeialnom središtu, vidokrug naših slušatelja znatno veći, prosudjivanje stvarnije, a obrazovanost općenitija, to je tako jasno, da proti tomu niti protivnici premještenja nikako biti ne mogu. A baš se je ove godine dogodilo, da je dne 13. siječnja jedan glasoviti tehnički profesor, na jednom sastanku amerikanskog sveučilištnog društva istaknuo, da se i visoke tehničke škole moraju u du ševnim sredi štima nalaziti, gdje BU i sveučilišta , jer je prema njegovom vlastitom iskustvu glavna mana izoliranih tehničkih visokih škola baš ta, da slušatelji i profesori imadu premaleni vidokrug. Ali ne samo da će za slušatelje biti Budimpešta velika prednost, nego će to biti prednost takodjer i za profesore i za obuku samu. U Budimpešti, gdje se stiču interesi rudarstva, talioničarstva i šumarstva, postali bi naši profesori koli u znanstvenom toli i u praktičnom pogledu strukovni autoriteti, isto, kao što se smatraju strukovnim autoritetima i profesori ostalih visokih škola* Ovo ne samo da bi znatno dizalo ambiciju i volju za rad, nego bi se za profesorska mjesta više natjecalo, a bila bi i ta prednost, da bi profesori mogli svoja strukovna znanja u svako doba i na raz |
| ŠUMARSKI LIST 2/1906 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 66 — polaganje staviti viSim rudarskim i šumarskim oblastima, a ujedno bi mogli i stalno sudjelovati kod radnja zemaljskoga šumarskoga družtva. Sposobnost naših profesora našla bi višegti´ano ostvarenje, pokazao bi se znatniji uspjeh, nivo bi se naše škole podigao, a obuka bi našla širu podlogu, jer bi se mogla proširiti i na onakova pitanja, na koja se u Sdavnici nikako obazirati ne može. Istina je, da uza sve ove prednosti nalaze mnogi ozbiljno misledi stručnjaci i raznovrsne poteškoće. Boje se na primjer toga, da će velegradski život mladež odviknuti od učenja i da je u Budimpešti teže živjeti nego u Šćavnici. To je sigurno, da će burni život sa tisućama novostih, razne društvene i imovne opreke, a i neznatnost pojedinaca u ouoj poplavi od ljudstva, barem u početku kobno djelovati na mladoga čovjeka. Ali upoznavanje realizma života proširuje joŠ većma vidokrug, a potencirano natjecanje očeličuje snagu i kao što u tjelesnom uzgoju ne kanimo odučiti čovjeka od svakoga lahora, tako i u duševnom odgoju želimo odgojiti čvrste karaktere i generaciju snažne volje, da koje ćemo ali pripomoći samo tako, ako ih provedemo u pravo doba kroz prve okršaje u borbi za obstanak. A radi onih zabava, koje umjetnički život pruža, ne trebamo se bojati za našu mladež. A bas je potrebno, da se i estetsko čuvstvo naših mladih rudara i šumara što bolje u-^avršuje, jer oni često moraju kao nosioci kulture i po više godina u zaboravljenim krajevima bez svake duševne pobude lih za posao živjeti, I u takovom slučaju im ne smije manjkati podloga, koja će ih poticati i oduševljavati za ljepotom, jer bi se u protivnom slučaju lahko dogoditi moglo, da duševno zakržljaju. Istina je: imade i takovih zabava, koje možemo jedino zatornicima duše i tijela smatrati. Ali kada se u Budimpešti ne bojimo za 6000—7000 drugih mladića, zašto da smo u strahu baš za naših 300 slušatelja? U ostalom toga niti kod nas u Šćavnici ne manjka, dapače kod nas druge zabave ni ne imadu. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1906 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 67 Da je u Budimpešti život poprečno skuplji nego u Šdavnici, toga ne možemo tajiti. Ali moramo priznati i to, da siromašni mladici, ako su marljivi i sposobni, uvijek laglje nadju sredstava u Budimpešti nego u Šćavnici. U Šdavnici siromak u opće ne može živjeti, ako odmah u početku ne dobije stipendij, jer je ovdje sporedna zaslužba isključena. Stipendije bi medjutim i u Budimpešti ostale. Navadja se vrlo često jošte jedan razlog, da se naime sa povjesnom tradicijom ne može tako lako prekinuti. Ali slava nijednoga zavoda ne ovisi o mjestu, nego osposobnostima prof. zbora u prvom redu i u drugom redu 0 marljivosti, ustrajnosti i talentu slušatelja samih. Istina je, da narod, koji ne poštiva prošlosti, nezaslužuje niti budučnosti, ali je istina i to, da si onaj narod koji u poštivanju prošlosti tako daleko ide, da si sam za krču je napredak, time i vlastiti grob kopa . Sviju nas sveta je dužnost poštivati prošlost, ali kada s no u poštivanju prošlosti dokučili onu granicu, kod koje bi daljnji razvoj našega zavoda zapeo, onda se više ne smijemo obazirati na prošlost. Visina nivoa kojega zavoda ne može isključivo ovisiti o djelovanju profesorskoga zbora i o trudu mladeži, bar s toga stanovišta ne : da li de mladi ljudi u praktičnom životu uspjeti ili ne, jer su za budući rad od velike važnosti i sva ona pomoćna sredstva, koja tekom uzgoja stoje na raspolaganje, a sve ono što nalazimo u Leobenu, Tubingenu, Jeni i Gotingenu ne imamo ni u najmanjoj mjeri u Sćavnici. Leoben je bogat grad, krasno zasidan, trgovina mu je u cvietu, a udaljen je od Stjrie 110 kim. a uz to je sa 22 vlaka dnevno u svezi sa ovim gradom. Imade kazalište, nekoliko krasnih glazbenih dvorana, kupalište, dvoranu za gombanje dovoljno mjesta za tjeranje svakovrstnih sportova. Pol sata uda ljeno leži mjesto Donauviz sa fabrikom željeza, jednom od naj ljepših na kontinentu, a u neposrednoj blizini imade i njeko |
| ŠUMARSKI LIST 2/1906 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 68 — liko ugljenika i željeznih rudnika prvoga reda. Leoben se dakle ne može uzporediti sa Sćavnicom, a da se to tim manje može učiniti i sa manjim [njemačkim gradovima, uvjeriti demo se lako, bacimo li samo pogled na željezničku mrežu, koja ove gradove presieca, te povučemo li paralelu izmedju Šdavnice i one slike, koju nam pruža obrt i duševni život onih gradova. Ovim smo u kratko prikazali naše čedno mišljenje o položaju rudarske i šumarske stručne obuke i o najpotrebnijim uvjetima za njen budući razvitak. Učinismo to, jer smo to morali učiniti, da nas ne bi danas sutra tko god osudio, što se nismo brinuli za sadašnjost a i za budućnost ove visoke škole. Sto smo kazali kazali smo nepristrano, objektiono i bez truna sebičnosti. Kazali smo pravu istinu, a sada nemamo druge dužnosti, nego ovo isto pitanje podastrijeti i ministrima financija i poljodjelstva na što skorije rješenje. Ujedno pako molimo i sve nadležne faktore, da zauzmu stanovište prema predloženom pitanju — kojemu ne može biti druga svrha nego životni interesi rudarstva i šumarstva, pa zato i predlog taj sa velikim povjerenjem podastiremo i ovogodišnjoj skupštini. Buduć da ova visoka škola u današnjem svom sjedištu ne može udovoljavati od dana na dan sve jače rastućim zahtjevima, a pritom nemože udovoljavati ni zadaći, da preuzme vodstvo u samostalnom razvoju znanosti i književnosti, to molimo da i društvo od svoje strane, izrazi da seovavisoka školašto prije premjesti u Budimpeštu i da se tamo učini ravnopravnom sa sveučilištem i opremi sa svimi potrebitimi pomoćnimi sredstvi. U interesu naših struka molimo sve drugove naše, da taj naš priedlog svakom zgodom što izdašnije zagovaraju. Osobne vijest´. Umro. Pri samom zaključku lista stiže nam žalosna viest, da je u Beču, nakon dugog i teškog bolovanja, umro umirovljeni bivši izvjestitelj šumarstva kr. hrvatsko slav. dalmatinske zemaljske vlade g. Fra nj o |