DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1906 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 91 — više, dužan je kupac superplus po 80 kruna preuzeti. Evidentno je dakle, da de drvotržac, koji je za ova stabla pladao po komadu 440 kruna, a prodao je od njih samo trupce za 525 kruna po stablu, imati svakako i ovdje lijep dobitak. Ovime je podjedno zasvjedočena ona na jesenskoj glavnoj skupštini hrv. slav. šumarskoga družtva, prij e prodaj e slavonskih hrastovih sječina, prigodomrazprave o sadašnjim i budućim cienama hrastovine izrečena konkluzija, da će drvotržci moći šu m o vlastnik u tako visoke pristojbe plaćati kakove do sada nikad postignute nisu i koje će se približitifaktičnoj vri ednosti slavonskih hrastika. , I druga konkluzija koja je na toj skupštini bila izrečena, obistinila se je takodjer t. j. o cienama hrastovine povedena razprava, urodila je za posjednike slavonskih hrastika i sa financijalnoga gledišta povoljnim uspjehom , jer se ne da poreći, da su prigodom razprave po najkompetentnijem faktoru, po hrvatsko slavonskom šumarskom družtvu, ba š u Vinkovcima , na vidjelo iznesene činjenice, oporna nj kan ju dovoljne množinehrastikas jedne, — a 0 izvanrednoj kvaliteti hrastovoga materijala slavonskih šuma s druge strane, na drvno tržišt e — uz ma kakovu mu drago stalnu konjukturu — f inanci jalno, povoljno djelovale. Vinkovc i početkom siečnja 1906. Gj. Kmma. O šiškama grmlja i drveća i njihovim uzročnicima. Imade više razloga, koji opravdavaju, da se šumar i izbliže upozna i s onim zanimivim biljevnim tvorevinama, što ih vrlo često susrećemo na našem grmlju i drveću i što ih narod u običnom govoru nazivlje: šiška, «išarica, babuška^ lučec, gubač, dubljica, skipek, zeorelek, zevrilec i t. d. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1906 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 92 — S jedne je naime strane zanimivo, da razmotrimo čudno vati nač.n postanja tih tvorevina, koje nijesu no posljedica za jedniČlsoga djelovanja životinjskih i bilinskih tjelesa. S druge je opet strane jedna od tih tvorevina dosta usko vezana i o povijest našeg šumskoga gospodarstava. Poznato je naime, da je »hrastova šiška« bila još nedavna u nas predmet važnog šumskog užitka, jer je radi obilja na taninu bila cijenjena i u svjetskoj trgovini. No osim ove jedne opdeno poznate „hrastove šiške« javlja se na hrastu — a i na drugom drvlja — još sva sila ovako vih tvorevina, koje ako i nijesu oblikom ravne »hrastovoj šišci«, a ono su joj bar slične načinom postanka. A kako između svega drveda baš hrast, koji u nas zaprema gotovo V4 čitave šumske površine, daje najvedi broj ovih zanimivih tvorevina, biti de vrijedno, da bar u opdenitoj slici promotrimo postanak, oblik i građu sišaka, koje se javljaju na hrastu a i na ostalom našem grmlju i drvedu, te da se u savezu s tim osvrnemo i na uzročnike tih tvorevina, koje svakako nijesu bez poslijedica po život pojedinoga biljevnoga tijela. Pa ako napokon štetne posljedice, sto ih uzrokuju ti patološki pojavi na našem grmlju i drvedu, i nijesu od Bog zna kakve važnosti, držimo ipak, da je i za šumara ne samo zanimivo ved i potrebno poznavati točke, gdje se međusobno dotiču ili ukrštavaju staze bilinskoga i životinjskoga svijeta. Prelazed tim na sam predmet razprave, valja nam u prvom redu odgovoriti na pitanje: »Sto je šiaka?« Za one neobične biljevne tvorevine, što ih u običnom životu poznajemo pod imenom »šiška«, imade znanost poseban naziv »cecidium«, samo što je značenje ovoga potonjega znatno šire nego u onoga prvoga. Imenom »cecidium« označuju se naime u znanosti sve one neobičnosti i nepravilnosti, koje nastaju kao ustuk (reakcija) biljevnoga staničja na neki izvanji podražaj. Ako je taj podražaj porijekla životinjskoga — kao što to i jest u naših šišaka — zove se tako nastala tvorevina »životinjski cecidium« (zoocecidium) za raz |
| ŠUMARSKI LIST 3/1906 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 93 — liku od »biljevnog cecidiuma« (phjtocecidium), kod kojega je izvanji podražaj bilinskoga porijekla. Šiške su dakle takovi »zoocecidiji« t. j . one su patološke tvorevine na biljevnom tijelu, koje je uzrokovao neki izvanji podražaj životinjskoga porijekla. Prije su se šiške u znanosti označivale latinskim imenom »Galla«, a pri tomu se, ako već ne isključivo a ono bar u prvom redu pomišljalo na nekoje hrastove šiške, što ih izvode »0;e šiškarice« (Cjnipidae), sitna familija opnokrilaca. No kako su daljnja istraživanja pokazala, da i na drugom drveću ima takovih tvorevina, koje ako i nijesu međusobno jednake oblikom, ali su si bar slične načinom postanka; kako se nadalje opazilo, da šiške ne izvode samo gore spomenuti opnokrilci, ved i zastupnici drugih životinjskih razreda, nasta posve prirodna potreba, da se značenje starijega naziva »galla« proširi, odnosno samo to ime zamijeni novim i opsežnijim. Pa to je i učinjeno tim, što je u znanost uveden novi naziv »zoocecidium«, kojemu značenje ved gori razložismo. Mi demo se doduše ovdje poslužiti riječju »siska«, nu uzimati demo je uvijek u ovom proširenom značenju »zoocecidiuma«. A što u nas priprost čovjek misli o tom, što je šiška ? Zanimivo je, da u našega naroda još i dan danas nalazimo o naravi šiške onakovo mišljenje, kao što ga sredemo i kod nekojih starih naroda. Kao što su mislili Rimljani u doba Plinijevo, tako u nas još dan danas ima ljudi, koji šiške smatraju plodovima. Valja samo primjetiti, da je povod ovakovom mišljenju u prvom redu ona sličnost nekojih šišaka s plodovima. Da u nas mnogi šiške drže plodovima, dalo bi se možda zaključivati još i iz ovoga. Cesto se naime čuje i čita, gdje se imenom „šešarica« označuju i češeri četinjača — dakle pravi plodovi — pa i hrastove šiške, koje zapravo nijesu plodovi. Možda je dakle ime „šešarica« s onih prvih protegnuto na ove potonje u misli, da su i to plodovi? U nas se nadalje mnogo puta govorilo i pisalo o „urodu« šiške, kako se to, inače običaje kazivati samo za plodove. ^ . ;, |
| ŠUMARSKI LIST 3/1906 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 94 — Od mišljenja, koja o postanku šiške žive u narodu, poznato mi´ je ovo, Kajkavci, stanovnici Pokupja, kažu: »Kad nema kiše, nema ni lućeca« (Ludec := lokalno nazivlje za šišku od Cjnips calicis) i pomišljaju si uzrok postanka šiške u izmjeničnom djelovanju sunca i kiše na žir, koji uslijed toga tobože raspuca i zadobije onako nepravilan oblik A kako, da si u istinu rastumačimo postanak šišaka odnosno, gdje da tražimo uzrok njihova postanka? Sama prirodna znanost, ma da je za zadnjih decenija pokročila golemim koracima, nije uza sva nastojanja mnogih neumornih istraživaoca, još uvijek na čistu sa tumačenjem postanja šišaka. Sva su dosadanja tumačenja, ma da se i opiru o pomna istraživanja i pokuse, još uvijek teoretske, da ne kažemo hipotetske naravi t. j . sam postanak šišaka odnosno uzroci njegovi još su uvijek zastrti njekom koprenom. Od brojnih teorija, što ih je za tumačenje postanja hrastovih šišaka razložio i prof. Korlevič u XIV. godištu »Glasniku hrv. naravoslov. društva", možda je istini najbliža ona o »sekreciji ličinke«. Ova teorija kaže, da podražaj, koji uzrokuje postanak šiške, potječe od ličinke a ne od razvijene ved životinje. Taj podražaj — veli ona nadalje — nije mehaničke naravi; on nije dakle nikakovo ozlijeđivanje biljevnoga staniČja prigodom odlaganja jaja, kao što se to do sada mislilo. U samoj nam dakle ličinki — po ovoj teoriji — valja tražiti uzrok, koji ravna postankom šiške i to ne opet možda u mehaničkom njenom djelovanju, ved u nekoj osebujnoj njenoj sekreciji. Misli se naime, da ličinka izlučuje neku posebnu tvar, koja podražujudi biljevno staničje uzrokuje živahno pritjecaje sokova i umnaŽRnje stanica, te dovodi tako do postanja šiške. Uza sve to, što se ova teorija o sekreciji ličinke čini za tumačenje postanja nekojih šišaka vrlo prikladna, ima ipak slučajeva, koji se dadu uspješnije tumačiti onom starijom teorijom 0 mehaničkom podražaju, što ga trajno ili časovito izvodi sama potpuno razvijena životinja (šiške od Nematus vrsti na vrbi.) |
| ŠUMARSKI LIST 3/1906 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 95 -^ Dok je u ovim navedenim slučajevima biljevno staničje neposredno podraženo na bujniji rast, ima šišaka, gdje je uzrok njihova postanka tek posredan. Ima naime takovih šišaka, koje nastaju jednostavno uslijed toga, što životinje usporavaju rast na jednom dijelu biljevnoga organa, dok onaj drugi dio toga organa raste normalno — dakle relativno brže nego onaj prvi — i tako uslijed toga nejednakoga rasta bude napokon čitav organ izobličen (deformiran). Ovamo ubrajamo i kovrčanja, što ih na lišdu raznoga drveda (brest, vrba) izvode nekoji usenci i grinje. No za postanak šiške nije nužđan samo neki izvanji podražaj, ved je isto tako potrebno, da je biljevno tielo, na kojem je podražaj izveden, još uvijek kadro rasti. To de redi: na takovom biljevnom tijelu, koje više nije podobno da raste, ne može nastati šiška, sve da je podražaj po životinji i izveden. A koje sve životinje mogu uzrokovati postanak šišaka? Sve životinje, koje izvode šiške na grmlju i drvedu, spadaju među člankonošce (Arthropoda) i to znatno vedi dio od ovih otpada na zareznike (Hexapoda) a manji na paučnjake (Arachnoidea). Od zareznika pak najbrojnije su zastupani opnokrilci (Hijmenoptera); za njima se redaju dvokrilci (Diptera), rilaši (Rjnchota) i napokon kornjaši (Coleoptera) sa najmanje zastupnika. Među paučnjacima najobičniji su uzročnici nekoje grinje (Phjtoptidae), bliži rođaci uzročniku svraba. Predaleko bi nas vodilo, da se ovdje obazremo na pojedine vrsti uzročnika u tim skupinama, pa demo zato radje istadi zanimivost načina, kojim se rasplođuju nekoji uzročnici šišaka. Po svojoj zanimivosti stoje na prvom mjestu ose šiškarice (Cjnipidae), kod kojih se javlja »heterogonija« t. j . u nekom se pravilnom toku izmjenjuje spolna generacija sa partenogenetičkom (ova je obilježena tim, što odložena jajašca ne bivaju oplođena pa se ipak razviju do potpunih individua). Osvijetlit dtmo to jednim primjerom. U svibnju se iz hrastovih pupova promalja nepravilna, spužvasta šiška od Teras terminalis. Kad |
| ŠUMARSKI LIST 3/1906 str. 18 <-- 18 --> PDF |
- 96 ova u lipnju ili srpnju dozrije, izlaze iz nje osice, među kojima ima i mužjaka i ženka. Nakon oplodnje ode ženka pod zemlju i snese svoja jajašca na hrastov korjen, na kojeiriu se onda raz viju gusto zbijene okrugljaste siškice. Tek drugu zimu izađu iz ovih šiskica osice, i to same ženke. Ove odlažu svoja ne oplođena jajašca u hrastov pup, iz kojega se onda slijedeće go dine u svibnju javlja opet šiška od Teras terminalis. Isto je tako zanimiv no ujedno i vrlo zamršen rasplod ušenaca (Aphida). I kod njih dolazi heterogonija samo s tom razlikom, da se beskrilue ženke rasplođuju kroz više genera cija, dok se napokon pod jesen ne javljaju krilati užjaci i ženke, koje onda često mienjaju i biljku na kojoj žive. Jasno je, da de kraj ovako zamršenih prilika rasploda, te Uz onoliku raznoličnost uzročnika, i same šiške biti po svom obliku veoma različne. Ta se pak raznoHkost oblika povedaje još i tim, što jedan te isti uzročnik — kao što to misle pojedini autori za nekoje grinje — izvodi više različnih šišaka. (Vrlo su česte takove šiške na lipovu listu). Najobičniji oblici, u kojima se šiške javljaju jesu: izrasline, izbočine, kovrčine i deformacije. Od tih su oblika najčešće izrasline i izbočine, koje kao i deformacije nalazimo brojno zastupane skoro kod svake skupine uzročnika šišaka, dok kovrčine nalazimo kod dvokrilaca, ušenaca i grinja. Za razumijevanje građe šišaka važno je nadalje istaknuti, da su sve te tvorevine građene tako, da bade što bolje osiguran razvoj potomstva, koje u njima nakzi i stan i zaštitu i hranu." :? "; r; Najjednostavnije su građene šiške, što ih na lišdu nekoga drveća izvode grinje (Phjtoptidae), bliži rođaci uzročnicima svraba. To su jednostavne dlakama shčne izbočine epidermalnih stanica — a Često ni nijesu drugo nego deformirane dlake, Ovakove se izbočine stanica gusto zbiju i tvore tako udoban stan samim životinjicama i njihovom potomstvu. Tu građu možeš razabrati tek onda, ako pod mikroskopom razmotriš prerez, što si ga načinio kroz koju od onih pustenastih pjega |
| ŠUMARSKI LIST 3/1906 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 97 — — tako izgledaju kupovi ovakovih izbočiua, ako ih motriš prostim okom — što se obično nalaze na donjoj strani lista i koje su prije radi njihova vanjskoga izgleda držali gljivama i nazivali ih »erineum«. Izbočine nastaju nadalje još i tako, da se list na nekom mjestu sve više izdiže, dok napokon ne nastane mala vredasta izbočina, koja je često živahnije bojadisana nego sam list, a na svom donjem dijelu ponešto sužena. Usporedno s razvojem te šiške javljaju se na njegovom ulazu a i po ostaloj nutarnjoj površini dlake. Sama se izbočina uzdiže obično s gornje strane lista, dok joj ulaz leži na donjoj strani njegovoj. Ovakove se izbočine — često u velikom broju — viđaju na listu lipe, brijesta, klena i šljive, a izvode ih nekoje grinje, dvokrilci i ušenci. Najzami´šenije su građene šiške »osa šiškarica«. Ove su više ili manje krugljaste, sad glatke, sad hrapave površine, čas mekane spužvaste čas opet tvrde drvenaste konzistencije, a u ´ svojoj nutarnjosti kriju jednu ili vise ličinka. Na najizrazitijim šiškama »osa šiškarica« mogu se razabrati tri sloja. Hranivi sloj građen iz parenhimatičnih stanica, zaštitni sloj, građen iz sklerenhimatskih stanica, i napokon znatno deblji izvanji sloj prevučen epidermidom, koja je bogata na taninu. Cesto hranivi i zaštitni sloj zajedno tvore t. zv. „unutarnju šišku", koja je pričvršćena o stijenu same šiške, kako se to lijepo razabire, ako prerežeš zrelu šišku o Cynips hungarica, koja je u nas na lužnjaku vrlo obična. Među šiške ili bolje da kažemo među »zoocecidije« ubrajaju se danas i sve one deformacije nekoga biljevnoga organa, koje je uzrokovao neki životinjski podražaj. To su dakle zoocecidiji (šiške), kod kojih ni ne dolazi do tvorbe novih kakovih tvorevina, nego postojeći već organi budu samo izobličeni. Vrlo su česte ovakove deformacije na lišću, na vršcima grančica i na pupovima, a očituju se kao kovrčanje listova, kržljanje i savijanje vršaka, te kao nabreknuće pupoljaka i grančica. (Nabreknuće pupova možeš na lijeski zapažati već u jesen, dok 8 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1906 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 98 — deš ođebljavanje grančica, koje potječe od jednoga cerambjcida, nadi Često na trepetljici.). Govoreći o oblicima šišaka, valja nam napokon spomenuti još jednu tvorevinu, koja je samo prividno šiška. Na vršku borove grančice naći ćeš gdjekad krugljastu kvržicu, građenu iz smole, što ju je izlučila grančica, a na površini te kvržice vidjeti ćeš rupicu, na koju je izašao njen stanar. U ovom dakle slučaju nije za gradnju šiške upotrebljeno biljevno staničje, već samo tvar, koju je biljevno staničje izlučilo uslijed životinjskoga podražaja. Pa s toga ovu tvorevinu i nazivljem© »nepravom šiškom«, koju je u spomenutom slučaju uzrokovala gusjenica jednoga lepirića. Promotrimo li sve navedene oblike šišaka, zapazit ćemo, da je svaka šiška počam od one najjednostavnije pa do najzamršenije građena tako, da se njen stanovnik uzmogne što povoljnije razvijati do savršene životinje. Biljevni sokovi, koji tu pritječu obilnije, hrane stanara šiške, a slojevi staničja, koji primjerice kod hrastovih šišaka sa sviju strana opkoljuju ličinku, štite ovu od vanjskih napadaja. Kod onih izbočina opet, koje su s jedne strane otvorene i prema tomu pristupne vanjskim uplivima, smješten je taj otvor obično na dolujoj strani lista, koja je daleko manje izvržeoa vanjskim nepogodama nego gornja strana njegova. Pri izboru vrsti drveta, na kojoj neki uzročnik izvodi sišku, opaža se neka »osebujnost« naime, da stanovita životinjica izvodi šiške uvijek samo i opet na stanovitoj vrsti drveta. Teško bi međutim bilo reći, u ćemu sastoji ta »osebujnost« no biti će svakako, da je ona uvjetovana nekom — nama za sad još nepoznatom osebinom bilinskoga tijela, na kojem je podražaj izveden. Ne pretpostavimo li pako tu »osebujnost« biljevnoga tijela, kako da si onda rastumačimo činjenicu, da se n. pr. stanovita šiška javlja samo na hrastu lužnjaku. S druge opet strane, da si uzmognemo rastumačiti zašto se na jednoj te istoj vrsti drva javljaju šiške raznoga oblikagrađe, valja nam i ovdje pretpostaviti neku specifičnost pod |
| ŠUMARSKI LIST 3/1906 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 99 — ražaja t. j . mora, da se i podražaji u nečem međusobno razlikuju, dok životinje, koje su u sasvim blizom srodstvu, izvode na jednoj te istoj vrsti drva različne šiške. Pojavljivanje stanovite šiške ne samo da je vezano o neku stanovitu vrst drveta, već je isto tako vezano i o neki određeni biljevni organ. No i ovdje ima iznimaka. Tako sam primjerice šišku od Rhodites rosae, koja redovito dolazi na grančicama šipka, našao gdje sjedi na lapu časke. A na kojima se sve dijelovima biljevnoga organizma javljaju šiške? Pretpostavljaj adi, da je životinjski podražaj izveden na staničju, koje je još uvijek sposobno za rast, možemo reći, da šiške mogu nastati gotovo na svakom dijelu biljevnoga tijela. Najčešće dolaze one na listu ili s gornje ili s donje strane njegove. Gdjekad bude za građu šiške upotrebljen čitav list, dapače i poviše njih zajedno. No osim toga često se javljaju šiške i na pupovima, na peteljci lista, na kori, na cvijetu, plodu, korijenu i granama. Ovdje nam se ujedno nameće misao, da šiške, koje kao patološke tvorevine, napadaju sve biljevne organe bez razlike, mora svakako da su i štetne po samo biljevno tijelo. Tako primjerice sve šiške, što dolaze bilo na gornjoj bilo na dolnjoj strani lista, smanjuju asimilatornu površinu, jer na onim mjestima, gdje se šiške nalaze, nestaje klorofila, tih nosioca asimilatornoga procesa. O tom se može svatko lahko osvjedočiti, ako načini mikroskopski prorez kroz koji spomenuti već »erineum«, što ga na lišću nekojega drveća izvode grinje (Phytoptidae). Opazit ćeš naime, da na onom mjestu, gdje se smjestio taj »erineum«, sve po malo nestaje klorofila t. j . na takovim mjestima postaje uslijed toga asimilacija sve slabija. O takovom smanjivanju asimilatorne površine mogao se napokon osvjedočiti svatko, tko je motrio, kako brestov list oko šiške od Tetraneura ulmi, koja sjedi na gornjoj strani njegovoj, sve po malo blijedi uslijed nestajanja klorofila. A kako se baš spomenuta šiška — u društvu sa još nekima sličnima — javlja na brestu |
| ŠUMARSKI LIST 3/1906 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 100 — često u velikim množinama, nastaje uslijed velikoga gubitka asimilatorne površine i znatan gubitak na prirastu. Pa i oni listovi, kod kojili šiške i ne sjede na plojci ved samo na peteljci, postaju prije reda nesposobni za asimilaciju. Motrio sam to kod šiške, što je na peteljci jablanovoga lišća izvodi ušenac Pemphigus spirothecae. Sokove što pritječu k listu, troše ušenci, koji su se prisisali o unutrašnjost šiške, pa se sama plojka uslijed nedostatne hrane počinje sušiti. I prvi listovi, što pod jesen padaju s jablana, baš su oni, koji su na svojoj peteljci hranili spomenutu šišku. Ovdje je dakle šiška listu prije reda prekinula nit njegova života. Osobito veliki gubitci na asimilatornoj površini nastaju dakako ondje, gdje se šiške pojave u velikoj množini pa napadnu ne samo pojedine grane ved čitava stabla. U Lipovači kraj Borone našao sam orah, kojemu je gotovo svaki list bio upravo natrpan sitnim acaro-cecidijima (šiškice, što ih izvode grinje). U šumi »Šušnjar« kraj Dalja, našao sam cerove, kojima je lišde bilo tako napadnuto od diptero-cecidija (šiške što ih izvode dvokrilei: Cecidomyidae), da se uslijed toga počelo kovrčati i sušiti. Šiške su nadalje štetne po biljevno tijelo, jer sprijeČavaju ili posvema onemogučuju normalni razvoj pupova. Sam pupoljak ili bude izobličen i tako nesposoban za daljnji razvoj ili ga u obde nema, te se mjesto njega razvija posve nova tvorevina, kao što je to kod šišaka od Cjnips hungarica, koja se u nas često javlja u velikoj množini. Na sličan način sprijeČavaju šiške normalni razvoj vršaka grančica, koji Često puta uslijed toga posvema pogibaju. Šiške su dakle — kao što se to razabire iz navedenih primjera — svakako štetne po život pojedinoga bilinskoga individua. No 0 kakovoj šteti, koja bi u šumarstvu bila od praktične važnosti, može se govoriti tek onda, kad se ove patološke tvorevine stanu javljati u velikoj množini, pa napadnu ne samo pojedine grane i ogranke, ved čitava stabla ili možda čak sastojine. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1906 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 101 - Na konca dodajem još bilješku o tom, kako ptice napadaju šiške. Već je naime više puta opaženo, da nekoje ptice napadaju i nagrizajd šiške, a očito je, da ih u takvim slučajevima zavodi na to ona sličnost šišaka s plodovima. No nedavno sam naišao na tri slučaja, gdje ptice nijesu napale šišaka zato, jer su ih držale plodovima, ved su ih prokljuvale, da iz njih izvade ličinke. Taj se nalaz ne da dovesti u sklad sa tvrdnjom, koja neglašuje (Dr. Bejrinch a s njim i Dr. Keller), da je zadaća tanina ta, da »čuva šišku od vanjskih štetnih upliva i to u prvom redu od napadaja ptica«. Palo mi je naime u oči, da šiške, što su ih ptice prokljuvale i ličinku iz njih izvadile, pokazuju razmjerno vrlo velik sadržaj na taninu (oko 3l7o). Kad sam naime jesenas prisustvovao izletu hrv.-slav. šumarskoga društva u šume brodske imovne obdine, našao sam pod jednim stablom hrasta lužnjaka silu šišaka od Cjnips hungarica, koje su bile — po kazivanju tamošnjega lugara — prokljuvane od djetlida. Na siškama od Cynips Kollari našao sam slično oštedivanje. Napokon mi je ovdje navesti još i tredi slučaj, o komu je ved svojedobno pisao u »Šumarskom listu« g. šumarnik J. Kozarac. On je još osamdesetih godina naišao na šiške od Cjnips calicis, koje su bile okljuvane od velikog i malog djetlida. G. Kozarac je ujedno tada, dok je još hrastova šiška bila u cijeni, naglašivao i važnost toga oštedivanja, samo se žalibože nije nitko na to osvrtao, niti se za samu stvar dalje zanimao. A. Ugrenović ml. Družtvene viesti. Objava predsjeđničtva družtva. U sjednici upiavljajućeg odbora hrv.-slav. šumarskoga družtva, obđržavanoj 10. prosinca 1905, bilo je na predlog družtvenog odbornilia g. Viliraa Dojkovića zaključeno, da se pod vodstvom družtvenog predsjednika Presvietlog gospodina Marka |