DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1906 str. 3 <-- 3 --> PDF |
Mii-jni|.iMwiuiij.,mi3mmmmmmmmmmmmmKmimmmmmmmmiKmmmmiliH> ´timaf sM lili Br. 5. u ZAGREBU, 1. svibnja 1906. God. XXX. Pretplata za nečlanove K 12. na godinu. — članovi ´iumar. đru/iva dobivaju list bezplatno. — Članarina iznaša za utemeljitelja K 200. — Za iilanove podupirajuee K 20. — Za redovite elanove I. razreda K li), i 2 K pristupnine. — Za lugarsko osoblje K. 2. i K 1. pristupnine i za „Šum. list" K. 4 u ime pretplate. — ,Lugarski viestnik" dobivaju članovi lugari badava, članarinu prima predsjeđnietvo đružtva. Uvrstbina oglasa: zal stranicu 16 K.; za ´/j stranice 8 K.; za ´/, stranice 5 K. 20 fil.; za ´/^ stranice 4 K. — Za višekratno uvrštenje primjerena popustbina. Nješto iz novije prošlosti našega šumarstva. Na 10. kolovoza g, 1869, sastalo se kod c. i kr. vojnog zapovjedničtva, kao tadanje vrhovne oblasti za hrvatsko-slavonsku vojnu krajinu u Zagrebu, posebno po c. i kr, državnom ministarstvu rata sazvano povjerenstvo ad hoc, da vieća u predmetu za onda naumljene veleprodaje slavonskih krajiških šuma. U povjerenstvu su bili preuzvišeni goap. c, i kr, podmaršal barun Rossbacher, podjedno predsjednik, zatim zastupnici kr. ugarske vlade, prisjednik kasacionalnog sudišta i predstojnik presidialnog ureda kr. ugarskog Jministra predsjednika g. Aleksa pl. Vertesy, bivši ministerijalni savjetnik Antun pl. Hideghetj i odsječni savjetnik Adolf Diwald, od strane kr. brvatsko-slavonske zemaljske vlade veleposjednik Josip pl. Paszthory, a od strane c. kr. ratnog ministarstva: ravnatelj c, i kr. šumarske akademije u Mariabrunnu Josip Veselj i predstojnik 10 odjelenja ratnoga ministarstva pukovnik 14. krajiške pukovnije Gustav Konig. Radilo se pri tome o osnudu krajiške investicionalne zaklade, odnosno o prodaji u to ime previšnjim riešenjem Njegovoga Veličanstva, u vojnoj krajini izlučenih prastarih hrastovih šuma, kojih se posliednji ostanci još i sada, u isto ime i svrhu unovčuju. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1906 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 170 — A baš s toga i držimo vriednim, da i ovdje objelodanimo u doslovnom prevodu zapisnik, toga i po nas šumare zanimivoga viedanja. Isti glasi doslovno: Preuzvišeni podmaršal barun Rossbacher otvorio je sjednicu sliededom izjavom: C. i kr. državno ministarstvo rata kao vrhovna upravna oblast vojne krajine stavilo si je zadaćom, uvesti u svim granama gospodarstva toga područja poboljšice, K tomu spada prije svega i uvedeuje racionalnoga šumskoga gospodarenja. Znamenite se šumske površine vojne krajine nisu mogle sbog pomanjkanja trgovačkih prilika i prometnih pomagala sve do sada onako uživati, kako bi to bilo i u samom interesu šuma kao i državnih prihoda potrebno. Usljed toga se u krajiškim šumama nalazi sada znameniti višak za sječu dorasloga drva. Državno ratno ministarstvo, namjerava taj vršak na dozrelom drvu malo po malo unovčiti, a tako unišlom kupovninom podignuti prometila, a time opet dignuti ne samo vriednost tih šuma već i u obće materijalne probitke graničara promicati. Protiva tog nauma podignuti su s više strana a i po ugarskom saboru i ugarskom ministarstvu prigovori, pa je toga radi taj predmet bio i potanje pretresan u posebnoj ministarskoj sjednici, obdržanoj pod predsje.danjem Njegovoga Veličanstva cara, koji je po tom obnašao premilostivo odrediti, da zastupnici ugarske vlade, Hrvatske i državnoga ratnoga ministarstva, uz priziv ravnatelja šumarske akademije Mariabrunnske, kao priznatoga stručnjaka u šumarskim poslovima, taj predmet zajednički razprave, a svoje obrazloženo izvješće glede shodnosti te naumljene šumske prodaje onda predlože. Gospodin pukovnik Konig razjasniti će stanovište državnoga ratnoga ministarstva u tom pitanju. Nu prije nego li se u obće upustimo u pobližju razpravu samoga pitanja, molim gospodu zastupnike kr. ugarske vlade |
| ŠUMARSKI LIST 5/1906 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 171 — Hrvatske, da mi priobde, jesu li možda providjeni i kojimi posebnim! naputci, i ako da, jesu li voljni i odmah sada te naputke priobditi, ili pako pridržati to, za sam đalnji težaj iovih dogovaranja. Ministerijalni savjetnik pl, Hideghetj izjavio je na to : Mi nemamo nikojih posebnih instrukcija, a molimo samo, da nam se cieli tečaj stvari što točnije razjasni, da onda na tom temelju uzmognemo dalnje naše predloge staviti. Pukovnik Konig uzvrati na to: Po državnom ratnom ministarstvu naumljena veleprodaja drva iz krajiških šuma, potrebna je u interesu šumarskoga gospodarstva, a uvjetovana je znatnim viškom prastaroga drva, koje se u tim šumama nalazi. Ovaj je višak mrtva glavnica, koji potrajni prihod sveukupnih šuma umanjuje, a uz to i sam od godine na godinu na vriednosti znatno gubi. Posječa te padajude drvne glavnice po tom je neobhodno nužna. Napose što se tiče posavskih šuma u brodskoj i petrovaradinskoj pukovniji, to ove same zapremaju površje od 134.000 hrastovih šuma. Uz racionalne gospodarstvene prilike, morale bi ove šume sadržavati i/^ branjevina, ^|^ mladika, V^ srednjo dobnog i V* dozreloga drva, dakle svaki tih dobnih razreda, kojih 34.000 jutara. U mjesto toga pako nalazimo tamo kojih: 20.000 jutara branjevina, 8.000 » mladika, 2.000 » srednjodobne šume i 103.000 » dozrele prastare šume, dakle u prva tri dobna razreda manjak od kojih 70.000, a od zadnjeg i opet višak od kojih 70.000 jutara. Ovaj se višak, kao što i u obće sve to prastaro drvlje, ne sastoji možda iz sječivih stabala u dobi od 100 do 120 godina, ved iz prastarih a djelomice ved i suhovrhih stabala u dobi od 200 do 235 godina; u dobi, u kojoj su hrastici u Posavini usljed masnog tla i čestih poplava ved i blizu ginudu. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1906 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 172 — Usljed ovih nerazmjerja u pojedinim dobnim razredima, dolazi i prihodna snaga tih šuma u veliku pogibelj. Prestare sastojine nemaju više prirast drvne gromade, ili taj neznatni prirast nestoji bar u nikojem razmjeru sa onim gubitkom na drvu, koji nastaje usljed sušenja truleža i t. d. CvrBto sam uvjeren, da se u tim šumama samo još vrlo malo skroz zdravih stabala nalazi. Već je dakle skrajne vrieme, da se taj višak na prastarom drvu unovči, nećemo li, da država u finaneijalnom pogledu silno gubi, a da i inače u pogledu tih suma nenastupi formalna gospodarstvena kriza. Racionalno šumsko gospodarstvo bo predmjeva, da se točno opredieli ona starost, u kojoj stanovita šuma svoju ekonomsku sječivost postigne; zatim da je u njoj i svaki razred počam od 1 godine, pak do dobe sječivosti zastupan jednakom površinom, te da se svake godine sječe baš samo tek dozreli dobni razred. Mislim, da se ne varam, označim li dobu sječivosti za posavske hrastike, sa kojih 120 godina. Nu tamo nalazeći se prastari hrastici, već su malo ne svi i dvostruku tu dobu premašili, razmjerje njihovih dobnih razreda izkazuje znatni manjak mladjih a višak sječivih sastojina. Šume se te dakle po tom do sada nisu racionalno uživale. Pomanjkanje potražbe za drvom i pomanjkanje prometila bijahu tomu uzrok. S toga se i radi baš o tom, da se usljed slabih sječa za prijašnjih godina, preostala drvna glavnica sada po mogućnosti što brže unovči, u koliko velik dio iste godimice i onako gine. Tako naglo unovčenje drva, kako bi to bilo nuždno, nije medjutim moguće, pošto bi se europejska drvna tržišta na taj način robom poplavila, a to bi naravno moralo imati posljedicom, da bi usljed toga pale onda i ciene. Krajiška je uprava stoga predložila samo unovčenje šumske površine od 30.000 rali, a obzirom na to, da u brodskoj |
| ŠUMARSKI LIST 5/1906 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 173 — pukovniji obstoji i nepovoljno razmerje izmedju šumskoga i poljskoga tla, naumila je tu šumsku površinu od 30.000 jutara, ne dati i opet pošumiti, već za buduće ostaviti poljskoj privredi. Brodska pukovnija naime imade kraj površja od 34 četvornih milja, oko 120—130.000 jutara šume, a to je oko 337o od ukupnog pukovnijskog okružja. Uz predmjevu, svrsi shodnog obradjivanja i uz onakove stojbinske odnošaje, kakovi su u Posavini, imale bi šume u istinu tek 15—20°/o iznašati, naum krajiške uprave da se to razmerje bar približno uzpostavi, tim je onda još opravdanije, pošto se tuj radi o zbiljnom crnićnom plodnom tlu, koje bi predano poljoprivredi sigurno odbacivalo kud i kamo vede prihode i od najboljeg šumskog gospodarstva. Slični su odnosaji takodjer i po zapadnom dielu petrovaradinske krajiške pukovnije. Protiva ovom po krajiškoj upravi naumljenom načinu zavedenja racionalnog šumskog gospodarenja u vojnoj krajini, to jest protiva unovčenju drva, nalazećeg se na površini od 30.000 jutara šume, te novo nepošumljenje iste, već pretvorbe odnosnih sječiua u oranice, podignuti su sada s raznih strana prigovori. Tvrdi se, da krajiška uprava krajiške šume harači, da počinja predhvat i pogriešnu financijalnu operaciju, da oštećuje užitna prava graničara, te da konačno u obče nije ni ovlaštena na takov podhvat. Prigovor o tobožnjem zatiranju krajiških šuma mislim, da sam već i opisom napred spomenutog zbiljuog stanja tih šuma oprovrgao. Sigurno se ne može označiti zatiranjem, počme li se već jednom s unovčenjem viška prezrelog prastarog drvlja, u mjesto da se prepušta truleži. Do sada se nastojaše neprestahom prebornom sječom učiniti kraj prastarom suhom drveću — nu pri tom se je samo to postiglo, da te prastare šume već ne sačinjavaju suvisle šume, već sastojine sa jedva još 30—40 stabala po jutru. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1906 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 174 — Medjutim broj se tih suharaka godimice bas napadno umnaža tako, da se uz predmjevu dalnje provedbe dosadanjeg načina gospodarenja može sigurno proredi, da u nedaleko vrieme svili tih 103.000 jutara prastarih šuma već nede imati ni dovoljan broj sjemenjaka, ved tek po njekoliko sušca, koji de svjedočiti, da je tuj njekoč bila suma. Ovome se stanju mora ved jednom učiniti kraj, ne ćemo li da krajišku upravu stigne težka objeda sbog nedopustivog šumskog gospodarenja. Provedenju racionalnog šumskog gospodarstva, protivi se uz vanredno nepovoljne odnošaje dobnih razreda kod raznih vrsti drva; još i ta važna nevolja, da je čitava ta sumom obrasla površina godimice kroz više mjeseci poplavljena, te da usljed žirenja i paše u svih tih prastarih sastojina nema nikojeg podmladka, posto žir vedim dielom krmad popase, a ono malo preostalog podmladka i opet ili se u vrieme poplave poguši — ili ga pasuda marva i svinje posije unište. I tako imademo u Posavini posla sa prastarim hrastovim sastojinama, kojima svaki podmladak manjka, a u kojima je uz to i paša samo od vrlo dvojbene vriednosti. Ovim je zaprekama racionalnog šumskog gospodarenja moči samo tim doskočiti, ako se svakgodišnje poplave spreče podiguučem nasipa i kanalizacijom, a preborna sječa (osim jur skroz suhih stabala) posve obiistavi. Prema tome valjalo bi dakle, osim ono 30000 jutara šume, koje se imadu u polja pretvoriti, sav ostali višak tih prastarih sastojina s obzirom na mogučnost njihove tehničke uporabe (po mojem nazoru nakon kojih 30 godina) razdijeliti u jednake godišnje sječine — a ove nakon posječe bielog drva, staviti u predrabranu — ter onda, čim prirodno pomladjenje žirom uspije -— čistom sječom posječi. Toliko 0 tom pitanju sa čisto šumarskoga stanovišta, u koliko ga ja kao laik mogu prosuditi. Moliti du pako, da sada gosp. ravnatelj šumarske akademije Wes8ely stvar takodjer još i sa stručnjačkoga stanovišta pobližje razjasni. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1906 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 175 — Meni samom pako preostaje samo da sada oprovij^nem još i ostale prigovore podignute proti krajiškoj upravi s o^irom na to naumljeno unovčenje drva. Prigovor — predhvata — odnosno naceća same glavnice šumske, najbolje se već i tim opovrgava, da se u obće samo 0 tom radi, kako bi se višak na prastarom drvlju unovčio — višak, koji je nastao usljed prijašnjih prištednja kod sječe, višak koji če — nebude li se što skorije unovčio — sagnjiti, dakle propasti, bez da bi država i Krajina imali od tuda kakovu korist, i negledeč na sve ostale zle gospodarske posljedice, koje bi takov postupak morao sobom donjeti. Nu ne samo, da se pri tom radi o tom, da se izključivo samo višak prastaroga drvlja unovči, več se i tom prodajom unisli novac imade prema namjerama krajiške uprave, upotrebiti isključivo samo za poboljšanje same temeljne glavnice. Imati će se tim pokriti ne samo izdatci spomenutih izsušenja i kanalizacije, izdatci za iskrčenje izsjeći se imajućih 30.000 jutara — kao i novo pošumljenje ostalih šuma, več i oni za izvedbu brodivog prokopa izraedju Dunava i Save, ter izgradnju željezničke pruge od Zemuna do Siska, dakle uporaba novca, koja u prvom redu leži baš i u samom interesu posavskih šuma, posto se jedino na taj način u obće može omogučiti buduće racionalno gospodarenje kao i odgovarajuće podignuće vriednosti istih. Time sam pako podjedno sada došao i na samu financijalnu stranu toga pitanja. Predbacuje se krajiškoj upravi, da je neuputno, unovčenje šumske površine 30.000 jutara predati na 20 godina jednome družtvu, a da bi bilo uputnije, to šumsko površje malo po malo i u manjim partijama unovčiti. Ja ne mogu te bojazni dieliti. Uvjeren sam bo, da je samo družtvo sa znatnim novčanim sredstvima u stanju, iz tog drva izvaditi najveću moguću korist, dakle ponuditi zanj i najveću cijenu. Za racionalno unovčenje ove ogromne količine drva, trebat će i vanrednih prometnih udesba i sredstava. Mo |
| ŠUMARSKI LIST 5/1906 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 176 — rati de se graditi putevi za izvoz drva, nabaviti potrebiti strojevi — te osnovati i formalne kolonije radnika. Sve to može samo družtvo poduzeti, koje posjeduje nužna novčana sredstva a uz to i jamstvo, da joj je drvarski posao na toliki broj godina osjeguran, da se i glavnica uložena u posao bude izplatila. S druge su strane isto tako i za provedbu radnja oko izsušenja, kanalizacije i gradnje željeznica, potrebne u brzo znatne svote, koje se najjeftinije tako mogu dobaviti, pruži li se vedem novčanom poduzeću takovo jamstvo, kako je s drvom na 30.000 jutara sume mogude. Kombinacija obijuli poduzeća zajamduje dakle najveću probit — prokopima i željeznicama olakšati će se izvoz drva a po tom povisiti i vriednost istoga; a velikim izvozom drva takodjer osjegurati i unosnost željezničkih pruga —-a tim će jedno poduzeće promicati drugo. Preostaje mi dakle samo još i naumljenom prodajom drva, navodno prikračenje servitutnili prava graničara spomenuti, pošto daljne pitanje, odnoseće se na ovlast krajiške uprave na tu drvnu prodaju, ovdje i onako ne može doći u raspravu. Graničari dobivaju sada iz tih tuj u obzir dolazećih šuma Posavskih nizina, godimice kojih 128.000 hvati drva Uz predmjeru, da bi se jednaka potrošnja te ogromne količine drva nastavljala, trebalo bi u to ime uz danjašnje stanje sastojina oko 86.000 jutara šume, od kojih bi morala % — to jest oko 21.000 rali biti stara sječiva šuma. Odtuda onda sliedi, i bez obzira na to, da sastojine sa pravim razmjerom dobnih razreda, kud i kamo veći godišnji poprečni prirast na drvu imadu, višak od ukupno 49.000 rali šume, a napose 12,000 rali prastare šume. Prema tome bi se moglo bez prigovora ukupni sadanji višak na prezrelom drvu, na 70.000 rali tim prije u razdobju od slijedečih 30 godina unovčiti, u koliko šumarska znanost znade već i sredstva, kojima bi se mogla i kasnijem od tuda prolazno nastavšem manjku na sječivoj visokoj šumi predusresti. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1906 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 177 — Sto se tiče prava pašarije, mislim, da će biti dovoljno, ako li u tom pogledu upozorim samo na jur prije opisano stanje te pase, u prastarim sastojinama, pri čemu sam ipak slobodan još i to primjetiti, da mladje šume kud i kamo veči prirast trave imadu od starijih. Već se i sada moraju usljed pomanjkanja trave u prastarim sastojinama često i mlade sastojine otvarati za učitak paše, što je opet kraj nedostatne površine poslednjih, na uštrb prava pašarije graničara ipak samo vrlo ograničeno. Sto se pako konačno još i žiropaše tiče, to neću poricati, da bi se ista redukcijom starih šumskih sastojina na normalnu plostinu, bezdvojbeno umanjila. Nu sadanje stanje tih šuma jeste - anomalija, koja nemože potrajati, pa napokon nema ni graničar veće pravo na žiropašu, no što ju nor j alna zaliha starih sastojina pružiti može. Nesmije se uz to ni to pregledati, da sadanje prekomjerno obilje žiropaše, i bez naumljene prodaja šuma preostati mora, u koliko stare sastojine koje ju pružaju, i naravnim izumi ranjem sve više nestaju. Molim sada, da gospodinpl. Wessely, piedmet još irazsvietli. sa ravnatelj stručnjačkog šumarske stanovišta akademije pobliže Eavnjatelj Wessely: Gospodin pukovnik razjasnio je cielo stanje stvari tako, da istom već nebih imao što dometnuti, pa ću se stoga ograničiti samo na to da odstranim možebitne dvojbe. Prije svega bi se moglo podvojiti — i neraztumačiti si, odkuda dolazi, da je uprava, koja je ipak dobro uredjena bila, mogla to silno množtvo prastaroga drva tako dugo podržavati. To je lasno protumačiti. — U prijašnje vrijeme nije bilo katastara o tim šumama, a tek u novije doba stvorena je t. z. gospodarska osnova, pomoću koje je uprava kao što državno ministarstvo rata, došlo do sigurne spoznaje o pravom stanju stvari. Od ovoga časa pako, kad je kataster izkazao i usta |
| ŠUMARSKI LIST 5/1906 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 178 — novio taj veliki višak staroga drvlja, ide takodjer i težnja za unovčenjem te mrtve glavnice. Gospoda će se moguće i tomu Čuditi, zašto li te šume jur obumiraju, dok u istinu u vrst prebornih šuma spadaju, a ta vrst šuma obuhvaća pako u pravilu sve dobne razrede. I ja sam se tomu prvobitno začudio, niti sam si mogao 0 tom stvoriti pravi sud prije, nego li što sam i same šume iztražio. Prigodom tog iztraživanja našao sam onda ipak nješto posve drugoga no što sam izčekivao. U istinu bo te šume nemaju izgled prebornih šuma, ved više onaj jednodobnih sastojina, uz to nalazimo u njima samo najstarije dobne razrede, pa kada sam onda još starost tih stabala podrobnijei ztraživao, našao sam, da ona u pravilu izmedju 200 i 235 godina leži. Mladih stabala tamo u obće nema, i to iz toga razloga, što su od dobe kolonizacije onoga kraja, te šume neprestano posjeduute bezbrojnom količinom svinja i pašude marve. Pašuća krmad potroši malo ne sav žir, čim ovaj i opadne, a pašuća stoka uništi i ono malo podmladka, što uza sve to ipak uzraste. Posljedica te paše dakle bijaše, da se u obće od onda, odkada su ti predjeli napučeni, nikoji šumski podmladak nije mogao više održati. Starijih stabala preko 235 godina nema u pravilu zato, što su najstarija stabla obumrla ili posjećena, a odtuda onda i to, da su sadanja stabla prilično jedne dobe t. j . od 200—235 godina. Krajiški šumarski činovnici, koji su u zajednici sa mnom te šume točno pretraživali, niti se najmanje ne začudiše tom posljedku, pošto im je već i onako poznato bilo, da su sva ta stabla malo ne iste dobe starosti. Istina mi smo našli takodjer i nešto slabijih stabala, sa 14 coli u promjeru, a koja su toga radi kao i s obzirom na ostalu vanjštinu izgledala mladja, nu nakon iztraženja istih i opet smo našli, da su u istinu i ova tanja stabla isto tako stara kao i ona jaea stabla. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1906 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 179 — Stoji dakle, kako je to i gospodin pukovnik Konig ved iztaknuo, da su te šume ne samo već sječi dorasle, no dapače već i pi´ezrele za sječu. Točno iztraživanje stabala u prisutnosti gosp. šumarnika Kadića i mjestnog šumarskog osoblja, dokazalo je, da poprečna životna doba tih stabala iznaša 230 godina. Uzmem li pako prema tomu poprečnu životnu dobu za hrastove slavonske posavine sa 230 godina, biti će to napadno, pošto je poznato, da hrastovi druguda i visoku starost od 500 do 600 godina — a u hhdnom podneblju dapače i 900 godina dosegnu. Smatram se stoga dužnim, da očevidnu tu razliku i razjasnim. Slavonski hrastici uživaju toplo podneblje, a nalaze se na naplavinskom tlu, koje je pravilno godimice i 2 do 3 puta podvrgnuto poplavama. Posljedica tih triju Čimbenika jest, da hrastovi vanredno bujno rastu, nu zato i veoma rano dozriju a i prezriju. Sa 200 godina pojedini hrastovi već obumiraju. Istina da zato opet drugi i mnogo dulje živu. Mi sno našli pojedine hrastove i preko 300 godina stare. Nu ovo je posliednje tek samo iznimka od pravila, kao sto je i to samo iznimka od pravila ako čovjek doživi više od 100 godina, pošto poprečna doba starosti staraca ipak samo 70 do 80 godina iznaša. Životna doba slavonskih hrastova, ustanovljena je na 280 godina, a pri tom se je uzpostavilo, da hrastovi u toj dobi ili već obumiraju ili da im se u srcu pojavlja trulež, tako da onda iznutra godimice znatno više drva iztrune, no što iz vana priraste. Jedan glavnih razloga kratkotrajnosti slavonskih hrastova leži i u neznatnoj dubljini temeljne vode. Ovu je naći i u doba najveće suše već 6—8 stopa izpod površine, što sam prigodom mojih putovanja opetovano vidjevao u bunarima što si ih kra jišnici za žireća krmad izkapaju. Hrastovi medjutim vole svoje žilje i dublje u tlo pružati, nu ovdje oni to mogu samo dotle, dok dosegnu podzemnu |
| ŠUMARSKI LIST 5/1906 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 180 — vlagu — a ta plitkoda tla — neznatna zbog te podzemne vode, neodgovara naravi hrasta, pak je i to nedvojbeno jedan uzrok ranog obumiranja. Preuzvišeni gospodin podmaršal E,08sbaclier: Držim da imade medju gospodom izaslanicima kr. ugarske vlade i takovih, koji takodjer šume posavske nizine iz sobstvenog vidjenja poznavaju. Umoljavam tu gospodu, da nam i oni svoje nazore o stanju dotičnih šuma priobde. Hidegh^thy: Meni su u Slavoniji poznate privatne šume; u kojima 300—400 godina stari hrastovi još posvema zdravu dužicu davaju. Odsječni savjetnik Divald: Te šume privatnika nisu poplavama podvrgnute. Pukovnik Konig: Ja mogu samo ponoviti, da su posavske šume izvrgnute čestim poplavama a veliki je dio tamošnjeg područja i močvaran. Ja sam našao prigodom izvidjenja tih šuma još usred ljeta prošle godine prostrane vodom napunjene bare, našao sam branjevine obrasle toli bujnim šašem, da de jedva biti i mogud razvoj mladog šumskog uzraštaja. Bez odvodnje i kanalizacije tog područja, ne mogu si stoga ni pomisliti uvedenje racionalnog gospodarenja u tamošnjim šumama. U dokaz, kako tehnička vriednost tamošnjih stabala usljed gnjileži godimice pada, neka služi, da mi je njeki gospodin, koji već kroz 25 godina u posavskim hrasticima izradJHJe dužice, kazao, da po jutrvi šume ne može više do 4000 komada dužica izraditi. Kada bi pako hrastovi bili zdravi, moralo bi se po rali dobiti 9 do 12.000 dužica, mi smo dakle po tom eto već spali izpod polovice prihoda, a taj će još i od godine na godinu padati. Ravnatelj We8sely: Uzrast hrastova u posavskim šumama izvanredan je, nigdje u Europi se ne nalazi tako impozantnih i romantičnih šuma, ali u gospodarstvenom pogledu nipošto sadanja šuma ne zadovoljava. Šume su već progaljene, po rali jedva još da imade 30—40 vladajućih stabala. Stari pod pritiskom preborne šume uzrasli |
| ŠUMARSKI LIST 5/1906 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 181 — hrastovi u srcu su gnjili ili truli, pa odtuda onda i dolazi, da lijepa i orijaška debla u istinu ipak razmjerno samo malo zdravog drva sadržavaju Vidio sam ona mjesta, gdje su sječeni hrastovi za Bečku i Parišku izložbu. Ona gospoda, koja su ta stabla izabirala, saobdiše mi, da su morah velik broj stabala posjeći, dok su i doista naišli na podpuno zdrava. Mogu dakle sigurno redi, da kada bi se na mjesto sadanjih tih progaljenih šuma — pravilno uzgojene srednje ili visoko šumske sastojine uz 100 do 120 godina uzgojile, mogli kud i kamo veći prihodi od njih očekivati i računati na posve zdravo i u cielosti za tvorivo sposobno drvo, dok sada od hrastova dolnja dva ili tri trupca sbog truloce u obće za tvorivo drvo nisu sposobna. Preuzvišeni podmaršal barun Possbacher: Prelazimo sada na drugo pitanje. Dali je po državnoj ratnoj upravi naumljena šumska prodaja opravdana ili ne? Ministarski savjetnik pl. Hideghethj: Gospoda su imala dobrotu priobditi nam toliko materijala za točno razumjevanje predmeta, da prije svega molimo, da nam se ti podatci pismeno priobditi dadu, da onda nakon zrelog proučanja istih, uzmognemo i naše možebitne predloge staviti. Da su šume dorasle za sječu to uvidjamo i mi. Pukovnik Konig: Po državnom ratnom ministarstvu naumljena veleprodaja drva, mogla bi se nakon razjašnjena gospodina ravnatelja šumarske akademije We8sely-a, ter po njemu pruženim podatcima, smatrati podpunoma opravdanom, Preuzvišeni g. podmaršal barun Rossbacher: Preostalo bi nam sada konstatovati, da je skrajne vrieme za prodaju tih prastarih drva, u koliko de inače propasti, a tim bi po državu nastao veliki novčani gubitak. Pl. Vertesv: S obzirom na množtvo saobdenoga nam gradiva, kao i važnost predmeta, nisam u stanju bez pismenoga priobdenja na predmet odnosedih se podataka, u pogledu merituma izjaviti obrazloženi koji nazor. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1906 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 182 — Eavnatelj Wessely: Nazor vaše preuzvišenosti, da je skrajnje vrieme, da se te šume unovče, podpuno je opravdan. Opaziti moram, da šuma i doista jur obumire. Mi smo doduše predložili za posjecu dugo vrieme od 20—30 godina, nu to samo zato, jer bi se inače europejsko tržište poplavilo robom — a po tom bi i ciene morale pasti. Tvrdim, da Čim se sječa više pospješi, tim bolje, a čim se dulje oteže, tim će biti i gubitak na drvu vedi. Gubitak je taj zato absoltutan, pošto te šume već nemaju prirast, koji bi imale mladje sastojine, naprotiv one nemaju nikoji prirast više, več dapače one s obzirom na drvnu gromadu nazadaju. Ma sve da hrastovom svake godine još novi god prirašćuje, to taj prirast na drvu ipak ne stoji u nikojem razmerju prema brzo širećoj se gnjiloći u nutrini stabala. Posjeku li se stare šume, te pretvore u mlade šume ili polja, nastati će tim veća korist od sadanje, jer težatno tlo odbacuje i u onome kraju veći prihod od šuma, a mladje šume prirašćuju kud i kamo više od prezrelog drva, naročito u prispodobi sa sadanjim sastojinama, koje svoju drvnu gromadu, usljed neprestanog obumiranja pojedinih stabala, sve više umanjuju u mjesto povećaju. Kad nebi pitanje unovčenja drva pravilo zapreka, ja bih glasovao za bezodvlačnu posječu, nu tako nepreostaje ino, no da se ova produlji na 20 do 30 godina. To će vrieme šuma još uzdurati, ali će se ipak morati istodobno i prebirati, to jest sjeći će se morati uvjek na dva načina, na jednoj strani posječom — ali istodobno i prebornom sječom suvaraka. Preuzviseni podmaršal barun Eossbacher: Ostajemo li dakle pri tom, da posječa usliedi u razdoblju od 20—30 godina? Eavnatelj We8sely: Pošto se radi samo o 30.000 jutara, mogli bismo i 20 godina ustanoviti. Preuzviseni barun Rossbacher: Sada nastaje pitanje, na koju se glavnicu pri tom može računati, gledom na izvedenje |
| ŠUMARSKI LIST 5/1906 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 18a — po g. pukovniku Konigu spomenutih radnja oko izsušenja, kanalizacije i gradnje željeznice. Pukovnik Konig: Vriednost drvne gromade onog 30.000 jutara velikog šumišta, koji bi se imao Čistom sječom posjediu polja pretvoriti, procienjena je na 21 milijun forinti. Ovaj je šumski predjel podieljen u 21 revir, 8 njih. leži u petrovaradinskoj, a 13 u bropskoj pukovniji. Sastojina tih revira sadržaje po prilici 1 milijun hrastovih, 30.000 jasenovih i 30.000 briestovih stabala. Od ukupne drvne gromade sposobno je kojih 80 milijuna kubičnih stopa za cepku gradju. 55 milijuna kubičnih stopa za rezanu gradju i 1,300.000 hvati za gorivo. Krajiška je uprava tih 30.000 jutara zato u prvom redu izlučila za prodaju, pošto leži u interesu uporabe tla, stvoriti pravo razmjerje izmedju šumskog i poljskog tla u istočnom dielu brodske i zapadnom dielu petrovaradinske pukovnije — te što su potrebna znatna novčana sredstva za provedbu napred spomenutih izsušenja, kanalizacije i željezničke gradnje. Sva poduzeda, koja su bezuvjetno nuždna, ima li se u obće već jednom uješto učiniti, da se materijalno blagostanje podigne te da se napokon ipak ved jednom omogudi, da i ova zemlja sudjeluje u naprednom razvitku ostalih pokrajina. Krajiškoj su upravi stavljene vrlo povoljne ponude u pogledu izvesti se imajudih prometila i t. d. pa se stoga u občem interesu mora samo požaliti, da joj se kod provedbe tih poduzeda ne ostavljaju slobodne ruke. Preuzvišeni podmaršal barun Rossbacher: Ja se nisam nikada bavio tim pitanjem — nu uza sve to držim, da ako bi koje družtvo posjedu tih 30000 rali u razdobju od 20 godina preuzelo, ono kupovninu nebi najedanput ved samo u godišnjim obrocima — odgovarajuće u istinu godimice unovčenom drvu, izplatilo. Pukovnik Konig: Drugi se način izplate nije nikada ni u račun uzimao. U odnosnim uvjetima ugovora o prodaji drva, ustanovljeno je, da se dostalna svota imade u 20 jednakih |
| ŠUMARSKI LIST 5/1906 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 184 — godišnjih obroka, za godimice predani broj rali šume, izpladivati. Radi se dakle sada o tome, da li ti godišnji obroci dosižu, da se tim i projektirana poduzeća zajamčuju, pošto se gradnja kanala i željeznica svakako brže svršava, nego li posječa šuma, dakle i novac za ove prije potreban, no što bi se obročnim plaćanjem drva mogao dobaviti. Ja sam to pitanje svestrano proučio i onda došao do zaključka, da bi svakako troškovi za dobavu novca potrebitoga za gradnju željeznica i kanala bili znatno manji, kad bi u ime garancije došla u račun sama šumska glavnica, odnosno novčanje glavnice za istu, nego li na koji drugi način. Ministerijalni savjetnik Hideghety: Bilo bi željeti, kad bi smo i nacrte o prodaji namjenjeuim šumskim površinama mogli dobiti. Pukovnik Konig: Ja 6a odnosne nacrte dati kopirati ter gospodi staviti na razpolaganje. Ravnatelj Wessely; Pitanje pretvorbe šume u polja — već sam i zato podvrgao točnom i temeljitom iztraženju, što ja kao šumar i kao takav nisam mogao odmah pristati na krčenje šume. Kad bi se 30 ili 40000 jutara izkrčilo, ostalo bi još uvjek dovoljno šume za osjeguranje potrebe na drvu u onome kraju. Pitanje je krčenja dakle lih pitanje financijalno. Preračunao sam, kolik bi bio prihod od polja — a kolik onaj od šume — ako se oba racionalno uživaju, pa sam pronašao, da se usprkos silnog drvnog prirasta i visokih ciena drvu, ipak tlo kud i kamo bolje izplaćuje pri poljskom no šumskom gospodarstvu. Racionalno šumsko gospodarstvo — odbacuje tek prihod od kojih 7 for. po jutru, dok poljsko gospodarstvo ved i sada, gdje se isto tek počinje razvijati, kud i kamo više odbacuje. Naplavinsko je tlo izvrstno poljsko tlo — koje u istinu i nije za šumu. Sjećam se, da je i g. odsječni savjetnik Divald, u zrelo promišljenoj brošuri o Slavoniji zagovarao tu pretvorbu šuma u polja. Ja mogu dakle samo zagovarati, da se tlo izkrči. Ovih 30000 jutara nalazi se sred šumske pustoši, pod vrgnuto je poplavama, a nigdje nema u blizini naselja. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1906 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 185 — Negleded´na to, da težatne zemlje i tlo kud i kamo vedi prihod odbacuju, bilo bi tim još i ta prednost skopčana, da bi i u taj kraj došli ljudi. Što se tiče pitanja, da li se prodaja imade provesti na malo ili u veliko, to mogu samo posliednje zagovarati. Tko znade, kako se drvo u posavskim šumama vojne krajine izradjuje, komu je poznata razsipnost kod sadanje proizvodnje u malom, koji znade kako su malokupci izvrgnuti samovolji radnika i koji znade, da mnogi odpadci, koji bi se inače mogli još posve dobro unovčiti, pri tom neizradjeni preostaju, taj ne može zagovarati prodaju na malo. S bog jedne jedine godišnje sječine ne može nitko podignuti parne pilane, i u obče takova poduze da, koja su nuždna, da se drvo potpuno i uz najveću dobit izrabi. Kod prodaje u veliko, posve je drugo, tuj se dade sve, dapače i najmanji komadić unovčiti, ako imademo radnju na vedi broj godina osjeguranu, možemo i bolje radne sile sabrati i izvježbati, strojeve podignuti, drvo ne samo na dužice, ved i na podvlake, mostnice, daske, parkete i t. d. izradjivati, pak uz to i kud i kamo vedu dobit polučiti od kupca na malo. Što se tiče ciene drva, to se je u javnosti sa stanovite strane mislilo, da će se pošto su se ciene austrijskog drva do sada dizale, za 20 godina modi dobiti i dvostruko i trostruko više za ta stabla. Ja sam i te odnošaje potanko proučavao, pa mogu kako mislim baciti pogled i u budućnost, pošto mi nisu poznati samo odnošaji u zemlji, ved i oni austrijske a i svjetske trgovine. Hrastovina uživa ved danas na svjetskom tržištu tako uglednu cienu, da se još i dalnje dignude iste nemože lasno predvidjati, dapače mogli bi nastati odnošaji, koji bi imali se posliedicu i padanje ciene hrastovom drvu. Tako se n. pr. ved u Euglezkoj, Francuzkoj i Americi počimlje kod gradnje željeznica u mjesto hrastovine, skupe nu zato i opet skoro stalno trajne brazilijanske vrsti drva, upotrebljavati. Englezka, Francezka i Spanija trebaju veliku mno 14 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1906 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 186 — žinu dužica, koje sve dolaze iz Slavonije, nu i ta se potreba ne mora baš samo povedavati, već ona može opet i pasti na manje. Bačve de se u budude drugačije praviti, jer sadanji je način razsipavanje drva. Pa i dužice de se u budude racionalnije proizvadjati, a ne kao do sada, gdje se za 1 kub. stopu dužica potroši 6—8 kub. stopa drva u surovom. Na taj bi se način onda mogla i potreba na drvu opet umanjiti — a po tom i ciene u mjesto rasti — pasti. Dizanje ciene na svjetskom tržištu čini se, da je jur doseglo svoju granicu. Nu i mjestne su ciene slavonskom surovom drvu ved dosegle visinu, da dobit trgovaca i industrijalaca, koji ga kupuju i izradjuju, više nije baš izvanredno velika. Sigurnošdu se dakle dalnje znatnije dizanje ciena kod surovog drva nebi moglo nipošto izčekivati, dapače nije izključena ni mogudnost padanja. S ovih sam razloga ja za bezodvlačno sklopljenje višegodišnjega ugovora, oto se žirovine tiče, to se ne može tajiti, da de se takova posjedom prastarih šuma umanjiti. Pošto je pravo krajišnika na žirovinu trajno, to predmjeva vršenje toga prava, da u ogromnom tom šumskom prostoru bude uvjek ´/< staroga drva sačuvano. Svaka žirovina, koja se prostire preko V« prostora šume, vemeni je abnormitet, a po tom i sadanje stanje, prema kojemu krajišnici Vs sveukupne šumske površine mogu u ime žiropaše uživati. — Nu to se može ipak smatrati samo sretnim slučajem za sadanju generaciju. Nu taj sretni slučaj prestati de svakako za njekoliko godina i sam po sebi, pošto prastari hrastici orijaškim koracima naravnim načinom obumiranjem nestaju. Sredstvo, što ga šumsko gospodarstvo posjeduje, damladje sastojine žirom obrod´e, sastoji u ranim i Čestim proredama. Kad bi se uz to uzgajale i srednje šume, što bi za Krajinu bilo vrlo uputno, bilo bi tim takodjer dostatno skrbljeno za izdašnu žiropašu. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1906 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 187 — Bude li se dakle i projektiranom sječom žiropaša u istinu taj čas i umanjila, to daje ipak s druge strane i opet tim postignuta dobit ne samo obilnu naknadu, već se tim podjedno šumskoj upravi otvara i mogućnost, uzgajati za buduće sastojine, koje će kud i kamo prije obroditi obilnim žirom — no što su to dosadanje. Zastupnik pl. PasztUorj: Koliko su god obavjesti, koje nam je g. pukovnik pružio jasne, ono molimo ipak uzeti u obzir, da smo danas tek po prvi puta došli s tim predmetom u doticaj — pak da nam po tom nije moguće stvoriti si jasni sud — pa stoga molimo, da nam se saobšteno obznani još i pismeno, da si prema tome uzmognemo stvoriti onda i zbilja pravi sud o stanju stvari. Odsječni savjetnik Diwald: Da nismo izaslanici odgovorne vlade, mogli bismo laglje izjaviti naše nazore, nu tako se moramo prije svega i točno uvjeriti, i to tim više, što smo do sele čuli samo vrlo zanimivo obrazloženje takovoga nauma, koji nam je u pojedinostima ipak još skroz nepoznat. Mi bismo dakle stoga rado steći i podpuno uvjerenje, da su dane nam upute i u istinu podpuno osnovane. Na to bude onda zaključeno, da se zapisnik nazočne sjednice imade litografirati, te svakom pojedinom od gospode članova povjerenstva, po jedan primjerak istoga dostaviti. Napokon sliede još i podpisi, i to od strane kr. ugarske vlade Antun pl. Hideghetj, Josip pl. Pasztorj, Aleksander pl. Vertesy i Adolf Diwald, a od strane državnog ratnog ministarstva: Josip Wessely, Gustav Konig i podmarsal Rossbacher. * * * Saobćujuć ovime taj zanimi spis, nećemo ga bar za sada popratiti nikojim opazkama s naše strane, prepuštajući samim štovanim čitaocima, da poznavajući i onako dalnji tečaj te veleprodaje, prigodice možda i sami dalnju koju doprinesu, k upoznanju tih u šumarsko-gospodarskom kao i trgovačkom pogledu po nas svakako velevažnih odnošaja i dogodovština iz najnovije naše prošlosti. |