DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1906 str. 33     <-- 33 -->        PDF

- 239 —
Pod svaku piramidu ukopan bje kamen u zemlju, na kom
je bila označena točka mjesta centrirana od sredine stajališta
teodolita, sa oznakom pravca na druge dvije nepomične triangulatorne
točke.


Najviše smo imali smetnje, ako je u vizuru došla u vedoj
daljini kakova voćka ili ino stablo. To stablo pronaći, osobito
u Bosni, gdje se je morala čitava rasprava sa dotičnim seljakom
voditi, dok se nije posije dugog pregovaranja nagodba
sklopila, uz znatnu odštetu u samim žutim dukatima (austrijske
banke neprimaliu, veleć, mogao bi pendjer (prozor) zalepiti,
da mi švabski vjetar u kuću neprodire). Sa takovih stabala
moralo se je takodjer svietlo davati i time se je točno stablo
pronašlo, koje se i alo posjeći, drugim načinom se ne da u
velikoj daljini pronaći. Da nije bilo dodane turske straže, nebi
mogli a niti smjeli posla ni započeti. Turska je straža, što se
može u pohvalu reći, sa velikim trudom i pazkom svoju dužnost
vršila.


U Bosni i Srbiji stanovali smo većinom samo pod šatorima
kod piramide, a hranili se konservama. I turska straža
imala je uz nas svoj turski šiljasti šator sa polumjesecom na
vrhu, te nije nikoga ni na pol kilometra k nama puštala, a
noću je uviek jedna straža budna bila i hodala oko naših šatora.


Najdulje smo se u Šabcu u Srbiji zadržali, i to stoga, što
nam tadanji vladika šabački nije htio nikako dozvoliti, da crkveni
toranj upotrebimo za smještenje teodolita na prozoru više
zvona, tvrdio je, da bi se tim crkva obezčastila, te je u tu
svrhu tek diplomatičnim putem izhodjeno, da smo ipak mogli
onda na toranj.


Moj bivši šef kapetan Sternock bio je rodom iz Češke,
pa je vrlo loše hrvatski govorio, te sam mu morao svuda tumačem
biti, i tako sam došao više puta i sa šabačkim vladikom
u doticaj. Dok smo molili, da nas na toranj pusti, obrazlagao
sam mu, da to nije nikakvo oskrnuće crkve, već da je
to samo znanstvena radnja i da na toranj osim instrumenata
ne dodje ništa drugog, ali je sve uzalud bilo, dok se nisu