DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1906 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 259 — prijamnog izpita pokažu osposobljenimi za primitak u školu — a uz predmjeru da su bar trogodišnju praktičnu službu obavili. Osim toga bilo bi uputno, da se u interesu nižje šumarske obuke neobhodno nuždne — takodjer i u okviru sada obstojedih lugarskih škola — provedive reforme — ved početkom sliedeće školske godine stave i u kriepost. Lugari neka i u buduće tek nakon trogodišnje službe polažu šumskim zakonom ustanovljeni stručni izpit, koji se jedino na u njihovu djelokrugu spadajuće praktične radnje odnaša. Napokon bilo bi željeti, da se ti lugarski izpiti mogu polagati u sjedištu svake pojedine županije, i to pred povjerenstvom sastavljenim od šumarskih činovnika dotične županije, a pod predsjedničtvom odnosnog šumarskog nadzornika. Izpitati se imadu samo u dotičnoj županiji nadležni kandidati — a sam izpit polagati samo na magjarskom jeziku. Kako je i u nas pitanje o nižjoj šumarskoj obuci žali bože još sveudilj neriešeno pitanje — držasmo u interesu stvari shodnim, gori rečene zaključke magjarskog šumarskoga društva što podpunije, ma za sada i bez svakog dalnjeg komentara snaše strane i ovdje priobčiti. O krivom svjedočanstvu pred upravnim oblastima.*) Možda nigdje svjedoci toliko ne lažu kao pred upravnim oblastima. — Osobito u postupku kod prekršaja zakona o lovu imadu lažne prijave i kriva svjedočanstva takovu važnu ulogu, da se mi lovci, pa i mi pravnici, Često moramo u čudu pitati, zašto u opće i imadu upravne oblasti kaznenu vlast, kada ne mogu nju izvršivati onako kako bi trebalo t. j . pravedno? Jeli čudo, što pri takvom stanju stvari danas skoro svaki okrivljenik stupa pred upravnu oblast (osim slučajeve posebne * Ovaj je članak pod naslovom „0 krivom svjedočanstvu kod prekršaja zakona o lovu" objelodanjen nedavno u „Lovačkom ribarskom viestniku" — obzirom na obču važnost stvari donosimo ga sada i ovdje. Uredničtvo. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1906 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 260 — policajne strogosti) bez straha od eventualne kazne, samo ako je mogude pozvati se na kakove svjedoke ? Je li Čudo, što danas skoro svako sa omalovaženjem govori o pravednosti i sudjenju naših upravnih oblasti? Koliko i koliko ima slučajeva u praksi, gdje su seljaci koji su kod kotarske oblasti izgubili pravo, odnosno nisu našli, zaštite, a radi krivoga svjedočanstva, — molili neka se stvar preda sudu, da sud presluša svjedoke i da on sudi! Poljuljano je dakle povjerenje i medju seljacima te oni zato i drže, da se pravedna zaštita može naći samo kod suda. Važno je stoga za nas pitanje o krivom svjedočanstvu pred upravnim oblastima u opče, a naročito u postupku kod lovnih prekršaja,a tim je nužnije razjasniti ovo pitanje, što ne samo publika nego u večini slučajeva niti organi uprave nisu na čistu 0 tome, dali se može kazniti krivo svjedočanstvo pred upravnim oblastima, ko ima pravo kazniti i kako? O tom pitanju upravo želim ovdje raspravljati u nadi i želji, da mojim drugovima lovcima bude ovomoje istraživanje od koristi. I. Nijedan zakon izrično ne nalaže svjedocima, da pred upravnim oblastima moraju istinito svjedočiti i da krivo svjedočanstvo pred upravnom oblasti samo po sebi sačinjava kakav kažnjivicin. Naredbe o kaznenom postupku upravnih oblasti i o kažnjenju političkih prekršaja, kao i zakon od 24. listopada 1872. 0 preinaci kaznenoga postupnika, — spominju svjedoke i vještake, te razlazu kako se oni moraju preslušavati, ali niti one naredbe niti ovaj zakon ne ističu dužnost govoriti istinu niti ističu kažnjivost laganja. Do duše nema sumnje, da več time, što se u tim naredbama i zakonu spominje rijeČ »svjedoci«, država pretpostavlja da de ti ljudi koji se nazivaju »svjedoci«, govoriti istinu, — ali je to na žalost samo pretpostava. Naš zastarjeli kazneni zakon u §. 199. slovo a) kazni samo krivo svjedočanstvo učinjeno pre d sudo m kao poseban slučaj |
| ŠUMARSKI LIST 7/1906 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 261 — zločina prevare, dočim o krivom svjedočanstvu pred drugim oblastima nema u njemu niti spomena. Jedino je što kazneni zakon u §. 320 slovo e) kz: ustanovljuje, da se pred upravnom oblasti ne smije kazati krivo ime, zanimanje i t. d. (nationale), ali inače nema nikakove zabrane laganja. Nadalje §. 199 kz. veli: »Koj himbenim predstavljanjem ili činjenjem zavede koga u bludnju«, — zatim koji se istim načinom posluži bludnjom ili neznanjem čijim, da nanese štetu drugomu, taj čini zločin prevare; ali prema ovoj ustanovi samo laganje ne čini još prevaru, već se tu zahtjeva osim laganja još i posebno lukavstvo koje je sposobno i napereno na zavedenje ili uzdržanje u bludnji, a sve to opet u namjeri da se nekomu nanese šteta; svaka neistina nije dakle ovakovo lukavstvo pa zato ne predleži odmah prevara. Ne može se stoga redovito niti pod ovaj vrlo opčeniti paragraf strpati krivo svjedočanstvo pred upravnim oblastima; već samo iznimno može se krivo svjedočanstvo tuđe supsumirati, ako je učinjeno pod uvjetima §. 197. kz. t. j . »himbenim predstavljanjem ili činjenjem« itd, t. j . ako je dotični svjedok počinio prevaru. Po §. 461 kz: ne može se takodjer redovito kazniti krivo svjedočanstvo pred upravnim oblastima, jer i za ovaj prekršaj zahtjeva se »himbeno predstavljanje ili činjenje« dakle traži se posćbno lukavstvo kao kod §. 197. kz. Osim toga kao i kod §. 197. kz.; tako i kod §. 461 kz. :, nuždno je, da se je namjeravalo nanijeti štetu, onda kraj svega »lukavstva« ne može opet biti govora o kažnjivosti po kaznenom zakonu. Prema tomu valja uvijek imati pred očima da naš kazneni zakon ne kazni krivoga svjedočanstva učinjenoga pred upravnim oblastima, kao što ne kazni niti krivoga svjedočanstva učinjenoga preda mnom, već kazni zločin i prekršaj prevare po §§. 197, 200 i 461 kz.,dogodio se taj zločin ili prekršaj na sokaku ili u gostioni ili pred kotarskom oblasti i t. d. Prevaru pako u praksi ustanoviti i dokaziti, nije lako te |
| ŠUMARSKI LIST 7/1906 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 262 — ona spada medju najteže kaznene parnice, koje 8e obično dovršiju odrešenjem okrivljenika, naročito kod trgova upotrebljuje 86 redovito §. 486. kz. mjesto §. 197, 200 i 471 kz. Prema ovakovomu našem kaznenom zakonodavstvu upravo iznenadjuje ustanove §. 8. zadružne novele od 30. travnja 1902., prema kojoj »u zadružnim stvarima može postupajuća oblast u dokaz bitnih i odlučnih činjenica zaprisedi svjedoke i vještake. Smrekar u svojem »Priručniku za političku upravnu službu« knjiga IV. str. 1053. veli o toj zakonskoj ustanovi: »Prisega svjedoka i vještaka u tom postupku ne može naravno imati kaznene sankcije u smislu §. 199. si. a), kz: ved samo u smislu §§. lid i 200. odnosno §§. 320 si. e). i 461 kz«. Stogu dakle još više iznenadjuju ustanove §§. 13—21. provedbene naredbe k ovom zakonu, gdje se čak propisuje svečana forma prisege, opomena na kazivanje istine i na »posljedice krivoga kazivanja«! Ovaj §. 8. mogao je sa svim lijepo izostati, kada je pod prisegom dozvoljeno pred upravnom oblasti govoriti neistinu, samo ako ta neistina nije osobito lukava i naperena na štetu 1 Ne smije se pak kod krivoga svjedočanstva pred upravnim oblastima uzeti, da kazivanje neistine nanosi »štetu« državi i time možda nadomjestiti jedan kriterij §. 197 kz: jer toga načela kazneni zakon u §. 197 nije usvojio, kao što ga je kod sudova usvojio u.§. 199. si. a) kz. Država treba da si osigura, pravo čuti uvijek i pred svakom oblasti svojom od svjedoka i vještaka istinu, ali ona si toga prava u §§.197, 200 i 461 kz. nije osigurala. To i jest upravo pogreška koju joj prebacuje kriminaliste B punim pravom. Janka u svojem djelu »Das oesterreichische Sstrafrecht« lijepo veli: »Das Angriffsobjekt der falschen Aussage vor Gericht oder auderer offentlicher Behorde ist das algemeine Interesse des Staates an wahrheitsgemasser Aussage vor seinen Organen [das osterr. Strafgesetzbuch beschrankt sich auf die falsche gerichtliche Aussage, mit Recht hat das deutsche Keichsstrafgesetzbuch die Beschrankung fallen |
| ŠUMARSKI LIST 7/1906 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 263 — gelassen], durch welche die gesiclierte Erfiillung seiner Zwecke, insbesondere die Sicherheit der Rechtsverwirklichung bedingt ist«. Ako je dakle naš zakonodovac htio stvoriti onakovu ustanovu kao §. 8. zadružne novele, onda je barem trebao prema tome preinačiti i kazneni zakon, a ovakovim zaprisizanjem, kako ga odredjuje §. 8. novele i §§. 13 — 21. provedbene naredbe za cijelo se ne daje prisegi nikakvo časno mjesto ved se ona nasuprot samo profanira! No i bez obzira na to, naš kazneni zakon ne daje nikakove važnosti prisegi svjedoka, jer ovaj bio zaprisegnut ili ne, mora pred sudom svejedno govoriti istinu, a ako ne govori istinu, opet je jednaka kazna. Nije dakle dosta jasno, zašto je zakonodavac u §. 8. novele uveo prisegu. Njemačko zakonodavstvo je u tom pogledu više doslijedno, jer ondje svako krivo svjedočanstvo, koje potvrdjeno prisegom pred kojom god oblasti, koja je ovlaštena zaprisizati, sačinjava zločin; dočim je opet loša strana u tom zakonodavstvu, što krivo svjedočanstvo koje nije potvrdjeno prisegom, ne sačinjava zločina. II. Iz dosadanjega vidi se, da protiv krivoga svjedočanstva pred upravnim oblastima po našem kaznenom zakonu nema lijeka. Promotrimo stoga, da li se inače ovakovo svjedočanstvo može progoniti. Iz vremena apsolutizma imademo za stari provincijal naredbu ministarstva unutarnjih poslova i pravosudja te vrhovne vlasti redarstvene od 3. travnja 1855., koja je nadopunjena naredbom ministarstva unutarnjih poslova od 5. ožujka 1858, naredbom istoga ministarstva od 31. siječnja 1860, dočim za bivšu vojnu krajinu imamo okružnicu c. i kr. glavnoga zapovjedničtva u Zagrebu od 16. rujna 1873., krajiške uprave |
| ŠUMARSKI LIST 7/1906 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 264 — odjel unutarnji broj 8121, te zakon od 24. listopada 1872., proglašene u listu zemaljske uprave od godine 1872., komad XIV. strana 248. Ove citirane naredbe, okružnica i jedan jedini zakon, to je evandjelje, iz kojega naše upravne oblasti nalaze i kazne prekršaje. Do duše treba priznati da nije teško po tom apsolutističkom i vojničkom evangjelju pronađi krivicu, jer su tu širom otvorena vrata ne samo pravednosti, nego i nepravednosti. Naime tu se kazne svi prestupci zakona, koji nisu kažnjivi po kaznenom zakonu, zatim prekršaji naredaba izdanih po oblastima, zatim čini i propusti, koji su kažnjivi iz redarstvenih i iz drugih javnih obzira, ako i nije izrično propisana kazna za takove čine i propuste. Ovamo evo spada i krivo svjedočanstvo pred upravnim oblastima. Ovdje dakle trebalo bi da i mi lovci nadjemo zaštite protiv lažnih prijava, krivoga svjedočanstva i nesavjesnih vještaka! A kakova je kazna ovdje za krivo svjedočanstvo ? Glede toga je ustanovljeno pravilo, da se ne smije dosuditi kazna veda, nego što je ona, koja bi bila najniža, da je Čin imao svojstvo prestupka ili prekršaja slične vrsti u smislu kaznenega zakona. Prekršaj sličan u kaznenom zakonu bio bi prekršaj prevare označen u §. 461. kz., a minimum kazna je u §. 461 kz., naveden sa jednim tjednom zatvora. Usljed toga smije se za krivo svjedočanstvo odsuditi krivac najviše na sedam dana zafvora ili na primjerenu globu. Ovo je dakle zaštita, što ju država gradjaniraa daje protiv krivoga svjedočanstva pred upravnim oblastima ! Ovo je sankcija njezinoga prava »an warheit8gemćisse Aussage vor seinen Organen, durch welche die gesicherte Erfiillung seiner Zwecke, insbesondere die Sicherheit der Rechtsvervvirklichung bedingt ist« ! |
| ŠUMARSKI LIST 7/1906 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 265 — III. Uvažimo li, da se zvjerokradice i njihovi »svjedoci« redovno rekrutiraju iz najniže vrsti ljudi, koji ne razlikuju svoje od tudjega, onda si možemo lako predstaviti., kakov upliv ovakova kazna može imati na te „svjedoke" t. j . onda nam je jasno, da ovakova kazna ne može na njih imati nikakova upliva, naime globa je kod njih redovito neutjeriva, a zatvor ne traje dugo i osim toga zatvor kod naših upravnih oblasti, ne drži se sramotnim već se smatra u neku ruku kao »custodie honesta«, a nije ga teško ni podnijeti sudeći po načinu, kako se izvršuje ! Kraj ovakove kazne nije čudo, sto je u našem narodu rasprostranjen nazor da je pred kotarskom oblasti dozvoljeno krivo svjedočiti. Ovo uvjerenje dotjeralo je tako daleko, da se ^svjedoci« tim više ponose, čim bolje i više znadu lagati. Tako sam ja imao jedan slučaj, gdje s.u mi dva seljaka prijavili nekoje zvjerokradice, koje su zatekli pri lovu na patke; »svjedoci« zvjerokradica, — jer naravno »svjedoka« su imali — posvjedočili su sve moguće; jedan je kazao, da to nisu bile patke već vrane, drugi da je bio jastrijeb itd., ali je ipak kotarska oblast zvjerokradice odsudila, na žalost županija ih je odriješila, jer se na temelju iskaza »svjedoka« nije moglo osvjedočiti o krivnji! Imao sam opet nedavno ovaj interesantan slučaj : zaprisegnuti lovočuvar susjednoga lovišta prijavi mi tri zvjerokradice, da su odmah blizu granice lovili u mojem lovištu; ja podnesem prijavu, no na raspravi taj zaprisegnuti »lovočuvar« koji se medjutim sporazumio sa zvjerokradicama «iz tudjega revira«, posvjedoči, da on mene nije niti vidio a kamo li da je on meni one zvjerokradice prijavio, već veli, to je morao neko drugi »njemu« (t. j . meni) nalagati! Za ovoga sam majstora srećom imao nepobitne dokaze, da je krivo svjedočio pa ga prijavim radi krivoga svjedočanstva kotarskoj oblasti, a ova ga je zato kaznila sa 3 dana slovom tri dana — zatvora! |
| ŠUMARSKI LIST 7/1906 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 266 — Zvjerokradice su dakako u pomanjkanju dokaza odriješeni ! Evo dakle samo dva primjera iz mojega iskustva, a koliko bi jih još mogao navesti, kad ne bi morao žaliti papira i kad mi se ne bi gadilo dozivati si u pamet razne lopovluke »svjedoka« ! IV. Indiferentizam države glede svjedočanskih iskaza pred upravnim oblastima nije niti najmanje opravdan. Apstrahirajmo od razloga što ga navadja Janko, pa pogledajmo, ima li opravdana povoda, da se krivim svjedočanstvom upravnim oblastima ne izjednači sa krivim svjedočanstvom pred sudom? U svojoj naredbi od 29. srpnja 1905. broj 41.783 veli i sama naša zemaljska vlada izrično: »Političke oblasti za pravo vrše povjerenu in kaznenu oblast iznimice umjesto sudova, pa se stoga u pomanjkanju naročitih procesualnih propisa mogu u kaznenom postupku političkih oblasti uporabiti analogne ustanove kaznenoga postupka od 17. svibnja 1875." Ako je tako, zašto onda ne bi bilo i krivo svjedočanstvo pred upravnim oblastima kažnjivo kao i pred sudom ? No redi de se možda da su delikti u kaznenom zakonu važniji i teži od onih, o kojima sude političke oblasti. To je redovito istina, ali je istina i to, da je krivo svjedočanstvo, koje je počinjeno u postupku radi n, pr. zločina umorstva ili zločina, veleizdaje, isto tako zločin kao što je zločin krivo svjedočanstvo kod prekršaja §. 515. kz. i t. d. Ili zar se kod zločina umorstva gubitak života, a kod valeizdaje interes države ikako može usporediti sa javnim moralom kod prekršaja §. 522. kz. ili kod prekršaja §. 515. kz. ? A u čemu je više povrijedjen javni moral kod prekršaja §. 515. kz. nego što je po §§. 49 i 51 zakona o lovu povrijedjeno redovito lovozakupnikovo ili lovovlastnikovo pravo na dobitak iz lovišta, koje postaje i mora postati pasivnim usljed tamanjenja divljači po zvjerokradicama u vrijeme lovostaje i t. d., a ovamo lovzakupnik i lovovlastnik vrlo Često stotinehiljade kruna ulaže u lovište? |
| ŠUMARSKI LIST 7/1906 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 267 — Pa onda koliko još imade vrlo važnih prekršaja i osim lovnoga zakona, koji spadaju pred upravne oblasti n. pr. u pro pisima 0 šumarstvu, o zdravstvu, o veterinarstvu i t, d. koji su sigurno daleko važniji od kartanja, konobarica i sobarica! Ne ću navadjati ovdje sve prekršaje kaznenoga zakona, koji po svojoj važnosti ne mogu biti niti jednaki sa prekršajima zakona o lovu u §§. 49 —40 i §, 55; nego ću samo još istaknuti, da po kaznenom zakonu kazna može biti manja od -5 for. ili od 24 sata, dočim po §. 59 zakona o lovu kazna ne može biti manja. Kada dakle i kr. zemaljska vlada polazi sa stanovišta, da upravne oblasti »iznimno« i to samo »umjesto suda« sude; kada nadalje sam zakonodavac u zakonu o lovu ustanovljuje veći minimum kazne nego li takov postoji za prekršaje u kaznenom zakonu i kada zakonodavac krivo svjedočanstvo pred sudom kod najtežih zločina isto tako kao i kod najlakših prekršaja uvjek smatra zločinom, onda zaista nema razloga, da se i svjedočanstvu pred upravnim oblastima ne dade sankcija kakovu uživa svjedočanstvo pred sudom. Nema sumnje dakako, da bi se to dalo učiniti, te je moguće, da će se u novom kaznenom zakonu, koji se priredjuje, to uvažiti; no kada znamo, da se na novom kaznenom zakonu radi već kakovih 30 godina pa će možda još toliko proći, dok dobijemo moderan kazneni zakon, onda držim da ne bi trebalo što prije posebnim zakonom to pitanje urediti. Veličina štete, koja nastaje iz ovako neuredjenoga stanja ne može se niti približno proračunati; ali da je ta šteta ogromna i da je evidentna, o tom se ne može prepirati. I onda, kad ne bi nama bilo stalo do zakona o lovu, i onda, — velim — morali bi ići za tim, da se sadašnje stanje poboljša, jer nema sumnje, da ovakovo omalovažanje krivoga svjedočanstva i u drugim gospodarskim i upravnim granama silnu štetu mora nanositi, ne računajući pri tom onaj nemoral, koji se širi u narodu koji znade, da za tri dana zatvora smije |
| ŠUMARSKI LIST 7/1906 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 268 — krivo svjedočiti i tako izigrati često najplemenitije zadatke upravnih oblasti. Ovakovo omalovaženje krivoga svjedočanstva sa strane države povlači za sobom kao prirodnu posljedicu — omalovaženje krivoga svjedočanstva i samoga upravnoga sudovanja sa strane upravnih činovnika, koji onda apatično obavljaju to sudovanje, a dokle opet to vodi, to ne trebam dokazivati. Jednom riječi mogu sa sigurnosdu redi, da je ovo omalovaženje krivoga svjedočanstva i dosljedno tomu apatija upravnih Činovnika pri sudovauju jedan od glavnih uzroka, bez uspješnosti toga sudovanja. V. Ta bezuspješnost i apatija evidentne su. Ili koliko je možda svjedoka i kada kažnjeno radi krivoga svjedočanstva pred upravnim oblastima ? ! Na žalost krivo svjedočanstvo pred upravnim oblastima obično se niti ne kazni, pa samo ondje, gdje se tužitelj najenergičnije zauzima, ondje uspije istom sklonuti činovnika, da kazni takove svjedoke; a kakova je kazna, to smo gore vidjeli. Odatle i potiče čvrsto usadjeno uvjerenje u našem narodu, da se pred upravnim oblastima smije krivo svjedočiti i da za to nema kazne. Za to i jesu tolike lažljive prijave, za to su i tolika kriva svjedočanstva. Jedan put mi reče jedan drug: a kako bi bilo, da se i mi lovci proti zvjerokradicama poslužimo njihovim vlastitim oružjem t. j . krivim svjedocima, kada nas zakon dovoljno ne štiti ? Nema sumnje, da bi mi mogli na ovaj naČin brže stati zvjerokradicama i njihovom lopovluku na kraj, nego što to čini zakon o lovu i kaznena vlast u rukama naših upravnih oblasti: no mi toga sredstva ipak ne možemo upotrijebiti, jer ne možemo primiti na sebe odgovornost za širenje nemorala. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1906 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 269 — koji se bez uslovno mora narodu širiti izazivanjem i nekažnjenjem krivoga svjedočanstva, VI. Ima u drugih naroda jedan vrlo praktišan način," kojim si znadu pomoći u slučaju nepravednosti zakonodavstva; a taj način sastoji se u interesovanju za takova pitanja, odakle nastaju agitacije, javni zborovi, predstavke itd. a to sve ako i ne izgleda bog zna kako važno, ipak izazove i kod mjerodavnih faktora interesovanje pak se na taj način najposlije i postigne svrha. Ne du kazati, da se naši inteligentni krugovi ne interesiraju za važnija pitanja, ali je činjenica, da se dovoljno ne interesiraju. Neka nerazumljiva apatija obuzela nas je sve te sav" teret oko popravljanja sadašnjega stanja i svu inicijativu prepuštamo oblastima, mjesto da i mi nas dio od toga tereta dragovoljno na se primimo. Zar ne bi mogli i mi lovci u pogledu krivoga svjedočanstva pred upravnima oblastima ne samo u našem specijalnom lovačkom interesu, već u opće i u interesu same uprave poduzeti inicijativu? Ja bih zaista bio vrlo sretan, kad bi ovom mojom raspravom u našim lovačkim krugovima pobudio interesovanje za ovo pitanje, jer ne sumnjam o tom, da ono ne bi ostalo bez koristnih posljedica! Dr. P. Čupović. Entomološke bilješke. od 5. do 13. lipnja t. g. prisustvovao sam, dozvolom i podporom vis, kr. zemaljske vlade, naučnoj ekskuziji slušača kr. šumarske akademije u hrvatsko Primorje i Liku. I na ovoj sam ekskurziji posvećivao najviše pažnje onom predmetu, koji me je već zanimao još za mojih mlađih dana, a to su — kao što |