DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1906 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 263 — gelassen], durch welche die gesiclierte Erfiillung seiner Zwecke, insbesondere die Sicherheit der Rechtsverwirklichung bedingt ist«. Ako je dakle naš zakonodovac htio stvoriti onakovu ustanovu kao §. 8. zadružne novele, onda je barem trebao prema tome preinačiti i kazneni zakon, a ovakovim zaprisizanjem, kako ga odredjuje §. 8. novele i §§. 13 — 21. provedbene naredbe za cijelo se ne daje prisegi nikakvo časno mjesto ved se ona nasuprot samo profanira! No i bez obzira na to, naš kazneni zakon ne daje nikakove važnosti prisegi svjedoka, jer ovaj bio zaprisegnut ili ne, mora pred sudom svejedno govoriti istinu, a ako ne govori istinu, opet je jednaka kazna. Nije dakle dosta jasno, zašto je zakonodavac u §. 8. novele uveo prisegu. Njemačko zakonodavstvo je u tom pogledu više doslijedno, jer ondje svako krivo svjedočanstvo, koje potvrdjeno prisegom pred kojom god oblasti, koja je ovlaštena zaprisizati, sačinjava zločin; dočim je opet loša strana u tom zakonodavstvu, što krivo svjedočanstvo koje nije potvrdjeno prisegom, ne sačinjava zločina. II. Iz dosadanjega vidi se, da protiv krivoga svjedočanstva pred upravnim oblastima po našem kaznenom zakonu nema lijeka. Promotrimo stoga, da li se inače ovakovo svjedočanstvo može progoniti. Iz vremena apsolutizma imademo za stari provincijal naredbu ministarstva unutarnjih poslova i pravosudja te vrhovne vlasti redarstvene od 3. travnja 1855., koja je nadopunjena naredbom ministarstva unutarnjih poslova od 5. ožujka 1858, naredbom istoga ministarstva od 31. siječnja 1860, dočim za bivšu vojnu krajinu imamo okružnicu c. i kr. glavnoga zapovjedničtva u Zagrebu od 16. rujna 1873., krajiške uprave |