DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1906 str. 3     <-- 3 -->        PDF

mmmreM lit


Br. 7. u ZAGREBU, 1. srpnja 1906= God. XXX.


Pretplata za neelanove K 12. na godinu. — članovi šumar, družtva dobivaju
list bezplatno. — Članarina iznaša za utemeljitelja K 200. — Za članove pođupiraj
u ć e K 20. — Za redovite članove I. razreda K 10. i 2 K pristupnine. — Za lugarsko
osoblje K. 2. i K 1. pristupnine i za „Šum. list" K. 4 u ime pretplate. — „Lugarski
viestnik" dobivaju članovi lugari badava, članarinu prima pređsjedničtvo družtva.


Uvrstbina oglasa: zal stranicu 16 K.; za ´/, stranice 8 K.; za ´/a stranice
5 K. 20 fil.; za ´/i stranice 4 K. — Kod višekratnog uvrštenja primjerena popustbina.


Šumsko sjemenje.


Piše Andrija Petračić.


Od kada se šumarstvo počelo bolje njegovati, pokazala se
uz prirodno pomlađivanje šuma potreba i umjetnog pošumljivanja
istih, jer je isto uz svoju prednost, da ne moramo čekati
na razmjerno dosta rijetke žirne (rodne) godine, bilo upravo
neizbježivo kod pošumljivanja čistina i goljeti. Uspjeh, ovih
radnja, koje troše godišnje veliku množinu šumskog sjemenja,
koga si vrlo često kupom dobaviti moramo, zahtjeva točno
poznavanje valjanosti sjemenja u obde, a napose mogućnosti
uspjevanja odnosne vrsti na stojbini, koja se pošumiti ima.
Ta potreba bila je uzrokom, da se osobito u novije doba, od
kada se nastoji i koristno strano drvede i kod nas uzgajati, počelo
pomno baviti iztraživanjem valjanosti šumskoga sjemenja,
te se otom predmetu do danas ne samo razvila lijepa i opširna
literatura, već je to izazvalo i potrebu osnutka raznih zavoda,
koji se bave praktičnim izpitivanjem valjanosti sjemenja, te
ustanovljenjem faktora, s kojima je ta valjanost uvjetovana. Do
danas istina nemamo još pozitivnih odgovora na sva pitanja,
koja se na to ispitivanje odnose. Uzrok su tom velike potežkoče,
koje kod ovog izpitivanja pridolaze, napose vrijeme, koje




ŠUMARSKI LIST 7/1906 str. 4     <-- 4 -->        PDF

— 250 —


je nužno, da se osvjedočimo o rastu i vrsnodi drveda izraslog
iz stanovitog sjemenja.
Držimo stoga da de biti od interesa, da ovdje neke od
tih faktora nabrojimo i koju bobliže o njima spomenemo.
Valjanost sjemena ovisi u glavnom


1. od veličine sjemenke,
2. od stupnja klicavosti, te
3. od unutarnjih, svojstava svake sjemenke.
Uvjeti, da sjeme postigne stanovitu veličinu, ovise od množine
hraniva, koje stoje sjemenjaku na razpolaganje, od povoljnog
ili nepovoljnog vremena dotičnog ljeta, te od klime. Poznato
je, da je sjeme iz hladnije klime manje, što se ima pripisati
kradoj vegetativnoj periodi, kao možda i tlu.


Prednost veličine sjemenke nije tako važna u šumarstvu
ka u poljskom gospodarstvu. U poljskom gospodarstvu ovisi od
veličine sjemenke i konačni plod biljke, u šumarstvu pako odlučuje
ona samo u prvim godinama razvitka. Cesto naime dolazi
u stručnoj literaturi na površinu mnijenje, da su najbolja
stabla u dozreloj sastojini iz najvedeg sjemenja uzrasle, nu to
je skroz pogrešno mišljenje.


Biljke uzrasle iz večega sjemena jesu u istinu veče i jače,
nu ved za kratko vrijeme (2-3 god.) nestane ove razlike, te
ne znamo, koja je biljka od većeg, a koja od manjeg sjemena
nikla. Medjutim baš ova razlika u prvim godinama jest za
uzgoj biljke od velikog upliva, pošto jače biljke posjeduju vedu
otpornu snagu protiv štetnih upliva korova, mraza i drugih
prirodnih nepogoda, kojima slabije biljke lako podledi mogu.


Važniji faktor po kome se valjanost sjemenja prosuđuje
jest stupanj njegove klicavosti. Ova ovisi o dobi i načinu sabiranja,
čišdenja, sušenja, čuvanja i starosti sjemenja, o starosti
sjemenjaka, te v vremenim prilikamama dotične godine, u kojoj
je sjeme producirano. Biljke za mokroga proljeća ne nose
mnogo dobra ploda, kao u suhom proljedu sa gdjekojom kišom
i suhoj jeseni, kada sjeme može potpuno dozrijeti. Nadalje je
poznato, da i sama vrst drva upliviše na klicavost. Od kolike




ŠUMARSKI LIST 7/1906 str. 5     <-- 5 -->        PDF

/


— 251 —


je važnosti to pitanje za razvoj šumarstva, svjedoci najbolje
činjenica, da su naprednije države osnovale posebne zavode
(kontrolne postaje) za ispitivanje klicavosti sjemenja raznih vrsti
šumskog drveda. Tako se prema rezultatima takovoga zavoda
u Ziiricliu, kroz vrijeme od 16 godina pronašla slijededa popriječna
klicavost šumskoga drveda: smreka 687o5 bor 65°/o, ariš
387o, jela 277o, pseudo akacija 757o, hrast 697o, bukva 277o,
brijest 267o,


breza 2b^lo, topola 57o´


Klicavost šumskog sjemenja može se prosuđivati na više
načina. Vanjski znaci dobre klicavosti kod pojedine vrsti sjemenja
jesu odgovarajuda tipična boja, tvrdoda i miris sjemenke.
Mrlje na sjemenci (osim bora) pokazuju nam, da sjeme nije
normalno razvijeno, odnosno zdravo. Osim toga prosuđujemo
klicanje rezanjem sjemenke (Schnittprobe). Ovaj se način poviše
rabi kod hrasta, bukve i kestena, u kojem slučaju su
mrlje u rezervnim tvarima, kao i druga boja embrija jasni
znaci, da sjeme nije dobro. Još se posuđuje ta valjanost u vodi
(Wa8serprobe) ili vatri (Feuerprobe). U prvom slučaju dobro
sjeme potone, u drugom se zaspuca. Kajpovoljnije i najsjegurnije
rezultate dobit demo izpitivanjem klicavosti šumskog sjemenja
na klijalištima.


Od velike je koristi znati postotak klicavosti sjemenja,
koje de se za sjetvu upotrebiti, jer o tom ovisi množina sjemenja,
koju demo u tlo staviti. To osobito vrijedi u onom slučaju,
ako smo sjeme kupili. Cesto se naime dogodi, da se
uslijed prevelike topline kod sušenja u sušionicama stanoviti
postotak klicavosti izgubi ili da se kupljeno sjeme uslijed toga,
što nije bilo dosta osušeno, kod oduljeg transporta ugrije (upali),
a tim velik dio, gdjekada preko 907o svoje klicavosti izgubi.


Zar je onda čudo, da šumske kulture s takovim sjemenom
ne uspiju ? U tom slučaju redovno tražimo uzrok u tlu, mrazu,
poplavi, svaljujemo krivnju na miševe itd., a ne pomišljamo,
da smo krivi sami neuspjehu, jer smo mrtvo sjeme u tlo sisijali.
Takav slučaj nam je iz nedavne prošlosti dobro poznat.




ŠUMARSKI LIST 7/1906 str. 6     <-- 6 -->        PDF

— 252 —


Nema sumnje, da je najteže odgovoriti na pitanje u kolikoj
mjeri ovisi uporabivost sjemenja od njegovih unutarnjih
svojstava, (inere Anlage), te koja su od tih svojstava sjemenom


od sjemenjaka nasljednja?
Početak svestranog proučavanja ovoga važnoga pitanja
pada u novije doba, od kada su šumarske pokusne postaje


privedene u život, da nas sa pozitivnim rezultatima toga ispitivanja
Upoznaju. Osobitih zasluga na tom polju stekli su dr.
Kienitz, dr. Schwappach te dr. Cieslar. Držeči, da su cijenjenim
čitateljima »Šumarskog lista« rezultati iztraživanja istih
poznati, navesti demo ovdje, do kakvih je zaključaka na tom
polju došao prof dr. H. Mayer, ravnatelj bavarske šumarske
pokusne postaje u Miinchenu.


Po njegovom mišljenju jesu nasljedne samo anatomske,
morfoložke i bioložke osebine roda i vrsti, pa se prema tomu
imadu kao vrsti smatrati samo ona stabla, koja svoja anatomska
i morfoložka svojstva potpun o na sve potomke prenesti
mogu.


Istina je, da među tipičkim vrstima nalazimo i razlika
(Abweichungen) u morfoložkim i bioložkim znacima. U tom
slučaju onda stoji, da se nasljediti može samo dispozicija za
pravljenje varijeteta, koja ali može ostati latentna pa se varijetet
tada ne pokaže. N. pr. od 100 sjemenka crvene bukve
bit de možda 10 biljka opet crvena bukva, dok od ostalih 90
sjemenka dobijemo običnu zelenolistu bukvu.


Među svojstva, koja se od sjemenjaka ne mogu nasljediti,
navodi prof. dr. H. Mayer slijedeča: 1. mane, koje je sjemenjak
tijekom života kroz vanjske ozlede zadobio (neravnost
kvrgavost, susuvrhost i t. d.)


Sa nasljednošču ovih mana računaju još mnogi od strukovnjaka,
osobito kod ostavljanja sjemenjaka. Pravilo je naime,
da se kao sjemenjaci ostavljaju uspravna, odlično razvita stabla,
jer bi tobože od manje lijepih dobili slabiji podmladak. Nebi
inače bilo protiv toga prigovora, da ta pomnja u ostavljenju i
odabiranju sjemenjaka ne pređe gdjekada i granice. Našao




ŠUMARSKI LIST 7/1906 str. 7     <-- 7 -->        PDF

— 253 —


sam naime ved u praksi, da je u bukovoj sastojini, koja se imala
naravnim načinom pomladiti, bilo medju sjemenjacima i g r ab
0 V a, koji su časnu zadaću sjemenjaka samo zato dobili, jer
se valjda njihova forma dotičnom strukovnjaku, po čijoj su
odredbi isti ostavljeni bolje sviđela, nego forme u blizini stojedih
bukava i hrastova.


2. prednosti osobito povoljnog tla (brzi rast)
Prispodobismo li drvo naših posavskih lužnjaka sa drvom
lužnjaka odraslih u Spesartu, vidimo, da naši imadu kud i
kamo širje godove nego spesartski, a već po opčem pravilu,
da širji godovi kod listača uvjetuju i teže, a prema tomu i
bolje drvo vrijedi, da su naši lužnjaci vrijedniji od spesartskih
0 čem smo se i osvjedočili. Krivo bi ali bilo mišljenje, da bi
iz sjemena naših lužnjaka na manje vrijednom tlu u Spesartu
dobili jednako drvo kao i u Slavoniji, gdje im je tlo i klima
optimum.


3. prednosti pomnog odgoja (čistoća, uspravnost debla)
4. mane, kojim su uzrok loša stojbina (kratko deblo, uzki
godovi)
5. bolesti bilo koje vrsti. Kod ove točke moramo spomenuti,
da se sjemenjem mogu bolesti prenositi, ali iz vana, te,
pogibelj prestaje, ako smo ga prije sijanja očistili.
6. svojstvo, kojima je uzrok klima, nisu takodjer nasljedna.
Držimo, da će mnogi, kojim su poznati rezultati Cieslarovih
iztraživanja kod posljednje točke zapitati, kako su moguće
takove oprijeke ?


Istina je, da je istraživanjem dr. Cieslar našao, da biljke
iz hladnije klime, polaganije rastu od onih iz toplije klime no
ta se razlika za par godina izgubi, a onošto nije za cijelog života
konstantno, ne može se kao nasljedno smatrati.


7. nasljedstvu nijesu podvržene osebine, koje su posljedica
starosti sjemenjaka.
Sjeme premladog kao i prestarog stabla nema doduše toliki
stupanj klicavosti kao ono srednje dobnog stabla, ali iz