DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1906 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 252 — Nema sumnje, da je najteže odgovoriti na pitanje u kolikoj mjeri ovisi uporabivost sjemenja od njegovih unutarnjih svojstava, (inere Anlage), te koja su od tih svojstava sjemenom od sjemenjaka nasljednja? Početak svestranog proučavanja ovoga važnoga pitanja pada u novije doba, od kada su šumarske pokusne postaje privedene u život, da nas sa pozitivnim rezultatima toga ispitivanja Upoznaju. Osobitih zasluga na tom polju stekli su dr. Kienitz, dr. Schwappach te dr. Cieslar. Držeči, da su cijenjenim čitateljima »Šumarskog lista« rezultati iztraživanja istih poznati, navesti demo ovdje, do kakvih je zaključaka na tom polju došao prof dr. H. Mayer, ravnatelj bavarske šumarske pokusne postaje u Miinchenu. Po njegovom mišljenju jesu nasljedne samo anatomske, morfoložke i bioložke osebine roda i vrsti, pa se prema tomu imadu kao vrsti smatrati samo ona stabla, koja svoja anatomska i morfoložka svojstva potpun o na sve potomke prenesti mogu. Istina je, da među tipičkim vrstima nalazimo i razlika (Abweichungen) u morfoložkim i bioložkim znacima. U tom slučaju onda stoji, da se nasljediti može samo dispozicija za pravljenje varijeteta, koja ali može ostati latentna pa se varijetet tada ne pokaže. N. pr. od 100 sjemenka crvene bukve bit de možda 10 biljka opet crvena bukva, dok od ostalih 90 sjemenka dobijemo običnu zelenolistu bukvu. Među svojstva, koja se od sjemenjaka ne mogu nasljediti, navodi prof. dr. H. Mayer slijedeča: 1. mane, koje je sjemenjak tijekom života kroz vanjske ozlede zadobio (neravnost kvrgavost, susuvrhost i t. d.) Sa nasljednošču ovih mana računaju još mnogi od strukovnjaka, osobito kod ostavljanja sjemenjaka. Pravilo je naime, da se kao sjemenjaci ostavljaju uspravna, odlično razvita stabla, jer bi tobože od manje lijepih dobili slabiji podmladak. Nebi inače bilo protiv toga prigovora, da ta pomnja u ostavljenju i odabiranju sjemenjaka ne pređe gdjekada i granice. Našao |