DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1906 str. 18     <-- 18 -->        PDF

— 304 —


Gorivo i drveni ugljen.


Piše vlastelinski okružni šumar Viktor Boiiel


Ved početkom godine lf05, opažalo se, da će ciene drvnog
ugljena poskočiti, jer je potražba bivala sve veća.


Znamo, da je zadnjih godina bila ciena znatno pala, i da
se ugljevarilo u mnogo manjoj mjeri, nego li je to bivalo. U godini
1901 još su ciene u Slavoniji bile u visini od 240—300
kruna po vagonu = 100 q a tad su koncem godine spale na
200—220 K po vagonu.


Ne obazirajudi se na različite komentare, zbog čega je
ciena ugljena bila pala, držim, da nije smjela pasti, ved zadržati
bar minimalnu cienu od 240 kruna. Ja mislim, da su tu krivi
mnogo i sami producenti, medju njima i nekoji šumari, koji
stoje na Čelu manjih a i vedih šumskih gospodarstva, koje se
premalo brinu, kako i gdje de bolje svoje produkte unovčiti.
Ima ih, koji stradaju uslied špekulacije trgovaca, k tomu nespretnih
zaključaca (Schlussbriefe) pa tada svoj produkt prodavaju
kao »superprodukt« izpod ciene, što bezuvjetno moraju
i ostali producenti odutiti.


Primjedba gosp. šumarnika Kozarca, da su naši šumari
premalo trgovci, nepobitno stoje, jer se u istinu samo slučaju
može pripisati, da su ciene naših šum. produkata poskočile,
koje su ved davno morale poskočiti. Drvotrsci su gospodarili
i još gdje gdje gospodare našim produktima i velik je, dapače
neoprostivi grieh, što su šumari pustili iz svojih ruku šumsku
trgovinu i dali je drugome u ruke.


Ne može se stoga, a da se toplo ne preporuči našim
mladjim šumarima, koji de i onako danas sutra preuzeti uprave,
vedih šumskih posjeda, da si pribavljaju i nuždnu komercijalnu
spremu, jer nije šumar svojoj zadadi dorasao, ako ono, što su
on i njegovi predšastnici decenije i decenije uzgajali, ne zna
dobro unovčiti, prepuštajudi tek sve slučaju.