DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1906 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 370 — tm&mm^mimimrm-- igiii´wiiii(ii!i|jWi|iipii!i Peticija kr. kotarskih šumara, križevačkih absolvenata, na visoki sabor u Zagrebu.^ Visoki sabore! Kralj, kotarski šumari političke uprave, namješteni po zakonu od 22. sieenja 1904,, kojim se uredjuje šumarsko-tehnička služba kod političke uprave u našoj otačbini, podnieli su po presvietlom gospodinu grofu Marku BombeU u predsjedniku hrvatsko-slavonskoga šumarskoga družtva Preuzvisenomu Gospodinu Banu poniznu svoju predstavku mjeseca kolovoza 1904., kojom su zamolili, da Njegova Preuzvisenost blagoizvoli odrediti, da se ustanove §§. 6. i 14. toga zakona bilo putem naredbenim jasnije nadopune i raztumače, bilo putem zakonodavnoga tiela promiene, jer da ti paragrafii — po mienju nekojih višjih činbenika — prieče absolventima srednjih šumarskih zavoda unapredjenje od X. Činovnoga razreda gore. (Dalje sada sliedi predstavka što je bila jur otisnuta na stranama 531.-536. Š. 1. g. 1904. --a koju zato ovdje iz puštamo. Opazka uredničtva.). Pošto je sa neznatnim iznimkama sav kontigenat kr. kot. šumara popunjen sa bivšima križevačkima absolventima, to su oni u brizi za svoju budučnost, podnieli pomenutu predstavku. Povodom toga, što riešenje ote predstavke nije do danas poznato, prisiljeni smo tražiti lieka kod narodnog predstavništva. Prvi jasni izražaj dosadanjega po nas nepravednog provadjanja tih zakonskih ustanova na našu štetu, vidiv je iz visokovladne načelne riješitbe od 30. listopada 1905., broj 66.228, kojom je našemu jednomu sudrugu, — akoprem po njegovomu presvijetlomu gospodinu velikomu županu vanredno prepo ručen za naimenovanje županijskim šumarskim nadzornikom u * Ovom peticijom mole kr. kot. šumari promjenu đosadanjeg krivog tumae nja i provadjanja §§. 6. i 14. zakona od 22. siečnja 1894. o uredjeuju šumarskotehničke službe kod poliličke "uprave, kojim se križevačkim šumarskim absolventima krati promaknuće od X. činovnog razreda gore, a podjeđno mole da se i njihovo materijalno stanje pravedno uredi. Opazka uredničtva. |
| ŠUMARSKI LIST 10/1906 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 371 — X, činov. razredu, a osim toga po statusu na redu, — bila Imolba odpudena sa motivacijom: »da mu manjka podpuno osposobljenje propisano §. 6. zakona od 22. siečnja 1894.« A i ovoga se je proljfeda naša nada u pravedan postupak s nama podpuno razbila, kada je imenovanjem jednoga mladjega, učinjen preskok u IX. cinov. razred i time je nepravedno provadjanje toga zakona naprama nama križevačkim absolventima proti svakomu pravu sankcionirano. U navedenoj predstavci dokazali smo, da u smislu §. 5. obćeg gradjanskog zakona natrag djelovati nemože, pa da se je to načelo i do provedbe zakona o uredjenju šumarske službe obdržavalo, dokazom je sliedeće: Do godine 1871. gospodarilo se je u šumama urbarijalnih obdina na temelju obdega šumskoga zakona od 3. prosinca 1852., koji je uveden za Hrvatsku i Slavoniju cesarskim patentom od 24. lipnja 1857. Nakon dovršene segregacije, uredjena je godine 1871. privremenom normativnom naredbom kralj, zemaljske vlade od 4. ožujka broj 2144. uprava, gospodarenje i uživanje obcinskih suma u kraljevina Hrvatskoj i Slavoniji. §. 2. te naredbe odredjuje: da kralj, zemaljska vlada vrši nadzor nad tima šumama preko županija kroz organe, postavljene za upravu obcinskih šuma. Takovi organi jesu: a) sedam županijskih nadšumara i t. d. b) obdinski šumari i c) obdinski lugari. Nadalje govori naredba o uredjenju šumskoga gospodarstva i propisuje način toga uredjenja: o zaokruženju šumskih upravnih kotara i o namještenju šumara, dok u §. 21. navadja, da se županijski nadšumari, kao članovi županijskoga municipalnoga magistrata plaćaju po postojeće m za sad a sustav u iz zemaljskih sredstava. U §. 22. izraženo je načelno, da natječaje za popunjenje mjesta županijskih nadšumara i obcinskih šumai´a razpisuju dotični veliki župani. |
| ŠUMARSKI LIST 10/1906 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 372 — §. 23. navadja doslovce: »županijske nadsumare imenuje na predlog velikih župana ban«, §. 24. glasi: »obdineke šumare biraju obdine u sjednici zakonitoga svoga zastupstva vedinom glasova — a potvrdjuju ih veliki župani uz opredielenje sjedišta im u upravnom šumskom kotaru. — Oni imadu pravo na mirovinu po propisih za državne činovnike postojedih i ne mogu se bez istrage i dokazanoga prekršaja i zločina od službe odpustiti«. §. 34. govori o odnošaju i dužnostih županijskih nadšumara, obdinskih šumara i lugara. Iz svega ovoga sliedi, da su županijski nadšumari i obdinski šumari tom naredbom stavljeni u jednu te istu kategoriju činovnika, dakle niti zemaljsku niti za pravo obdinsku, već županijskoga municipalnoga magistrata, po kojemu se je šumska uprava vodila. Jedni su dobili beriva iz zemaljskih, a drugi iz obdinskih sredstava sve do onoga vremena, dok se zakonom šumska uprava nije uredila. Županijski nadšumari prešli su po zakonu od 5. veljače 1886. ob ustroju županija i uredjenju uprave u županija i kotarih u zemaljsku službu, dočim su obdinski šumari morali čekati, dok se donese zakon o gospodarenju i upravi obdinskih šuma. Medjutim ostali su i nadalje u službi podredjeui županijskim oblastima, odnosno kr. žup. šum. nadzornicima, dočim obdine nisu imale nad njima niti u upravnom niti u karuo- Btnom pogledu nikakova utjecaja. A poznato je, da je vedina nas službovala u sjedištu kr. kot. oblastih, kod kojih smo imali uredovnice i obavljali poslove šumarskih izvjestitelja. Pošto je citovana privremena naredba morala biti zamienjena zakonom — po primjeru ostalih uredjenih država, prešlo se je na zakonsku novelu o upravi i gospodarenju obdinskih šuma, pa je tako došlo do zakona od 26. ožujka 1894. kojim se uredjuje stručna uprava i šumsko gospodarenje u šumama stojedima pod osobitim javnim nadzorom, koji zakon je prema vviirtemberškom uzorku za naše odnošaje izradjen. |
| ŠUMARSKI LIST 10/1906 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 373 — Prema tomu zakonu (§. 7.) prešla je uprava obdinskih šuma u ruke posjednika šume, u suglasju sa zakonom od 25. travnja 1894. o zemljištnima zajednicama (§.´ 25.) kojim su pravni odnošaji zemljištnih zajednica uredjeni. Njima je prepušteno ukotarivanje šuma u šumsko-upravne kotare, prepušteno im je namještati šumarske stručnjake bilo posebice, bilo u zajednici, nu to sve učinjeno je ovisnim o potvrdi kr. zemaljske vlade. Odnošaji šumarskoga i lugarskoga osoblja uredjeni su podpunoma ustanovama §§. 7., 8. i 12. zakona. Izmienivši tako ovaj zakon predspomenutu visokovladnu naredbu od g. 1871 , morala bi visoka kralj, zemaljska vlada izdati službene naputke i u obde oživotvoriti šumarsku službu kod zemljištnih zajednica (§. 7., 8. i 12.). Do toga ali nije došlo, (osim naputka za sastav gospod. osnova) pošto je uzet obzir na uredjenje šumarsko-tehničke službe kod poličke uprave po zakonu od 22. siečnja 1894., koji si je u §. 9. točka 5. osigurao upravu tih šuma po organima, koji de se po tomu zakonu namjestiti što je i predspomenuti zakon u §. 10. priznao. Tim se zakonom u glavnom uredjuje nadzorno-redarstvena i nadzorno-gospodarstvena služba, po kojem de političke vlasti kroz svoje šumarske organe po tomu zakonu namještene, vršiti svoj nadzor o provedbi ustanova šumskoga zakona kao i zakona 0 gospodarenju sa obdinskim šumama. Ali pošto bi takav službeni aparat kr. kotarskih oblastih zemlju stajao velike žrtve, a da se zakon ipak provede, stavljene su šume zemljištnih zajednica pod upravu šumsko-tehničkoga osoblja političkih oblasti, nakon što su se iste obvezale na stanoviti doprinos za djelomično pokride beriva kr. kot. šumara. Visoki sabore! Jednim i drugim zakonom ustanovljeno je naročito, da šumsku upravu nad gospodarstvom šuma bivših urbarnih ob |
| ŠUMARSKI LIST 10/1906 str. 8 <-- 8 --> PDF |
- 374 ćina mogu voditi šumarski tehničari političke uprave, ako to zemljistne zajednice sam e zaključe, ili ako bi to odredili posebni zakoni. Kralj, je zemaljska vlada ponudila obdinama i posjednicima vodstvo uprave u njihovih šuma, po šumarskim tehničarima kotarskih oblastih, uz odredjeni ključ doprinosa k berivima tih tehničara, a političke su oblasti putem glavnih skupština zemljištuih zajednica zapisnički sklopile nagodu i na temelju tih zapisnika prešlo se je na popunjenje mjesta šumarskih tehničara političke uprave i ujedno stručni h Upravitelj a šuma zemljištnih zajednica, na temelju oba predspomenuta zakona. Prva za nas važna ustanova zakona od 22. siečnja 1894. nalazi se u §, 7., koja glasi: »Izpražujena mjesta šumarskih tehničara valja u pravil u popunjavati natječajem«. Doista kralj, zemaljska vlada razpisala je natječaj kod prvoga pepunjenja, a to je morala učiniti, da uzmogne ustanoviti statu s i ran g i u službu namjestiti šumarsko osoblje koli prela z om, toli da manjkaj uče još osoblje popnninovimiimenovanji. Rangiranje i ustanovljenje statusa kotarskih šumara obav Ijeno je prema dnevnim razredima, u kojima su šumari do prelaza u zemaljsku s´užbu stajali, te polag do tada odsluženih godina. Strogo provadjanje §. 6. i 14, zakona, imalo bi posljedicom, da bi morali svi akademičari stavljeni biti pred križevaČke absolvente, dočim empiric i nebi u obde smjeli u služdu namješteni biti. Nu to vidimo, da nije uzsliedilo, pa prema tomu nebi ni sadašnje provadjanje tih paragrafa, kako ćemo na drugom mjestu još jasnije dokazati, smjelo dođi do izvedivosti. Sada dolazimo do §§. 6. i 14. toga zakona, koji se provadja na našu golemu štetu proti nama. |
| ŠUMARSKI LIST 10/1906 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 375 Visoki sabore! Na ovom mjestu iztakauti nam je, da imade vrlo uvaženih strukovnjaka, koji tvrde, da je u praksi postojede tumačenje i provadjanje §. 6. i 14. zakona od 22. I. 1894. skroz krivo i protuzakonito, pa za dokaz tome evo razprave, što ju je napisao u »Šumarskom listu« g: 1898. na stranama 209.— V 221. profesor šumarske akademije gosp. Fr. Z. Kestercanek. Vidi odnosni članak u »Š. 1.« g. 1894. — koji s toga ovdje (sada izpuštamo. Opazka uredničtva.). Uz ovo tumačenje tih dvajuh paragrafa sa strane našega mjerodavnoga šumarskoga naučnjaka, neimamo mi ništa nadodati, več smo slobodni objasniti ustanove §. 15 istog zakona. Taj paragraf glasi: »Oni šumarski tehničari, koji vee sada službuju u zemaljskoj službi, riešavaju se kod prvoga imenovanja dužnosti, da dokažu teoretsko i praktično o sposobljenje, propisano u §. 6. i 14. ovoga zakona«. Navedemo li sada, da su županijski nadšumari stajali do preustrojstva u IX. činovnom razredu, a šumarski urednici kod visoke kr. zemalj. vlade u IX. i višjim činovnima razredima, onda je bilo dovoljno, da zakon navede, da samo ti urednici netrebaju dokazati hvalifikaciju »jedino §. 6 propisanu«. Ako je dakle u §. 15. uvršteno izrekom, da se »netraži §§. 6. i 14. propisana kvalifikacija«, onda to nije potrebno bilo navesti, pošto u zemaljskoj službi nije u X. i nižijem činovnom razredu namještenih šumarskih urednika bilo. Stoga se ta zakonska ustanova mora protezati na nas, koji smo učinili prelaz iz javne u zemaljsku službu, kako je to u svom zaključnom govoru i tadanji saborski izvjestitelj sasma jasno i korektno istaknuo. Koli §. 14. toli i ovim paragrafom nadopunjeni je §. 6. za doba prelazno, je najjasniji dokaz, da zakon do uredjenja šumarske nastave na akademičkoj podlozi, nepravi izmedju jednih i drugih nikakove razlike. |
| ŠUMARSKI LIST 10/1906 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 376 — A to je sasma jasno i naravno, jer kada je kr. zem. vlada obobnašla za shodno, da obdinsku šamsku upravu podredi zemaljskoj upravi, da joj bude lakše namirivati beriva svojih urednika, nije nas, koji smo imali pravo na mirovinu, mogla službe riješiti niti umiroviti, ved nas je morala u službu preuzeti i smatrati kod prelaza kao da smo i do zada u zemaljskoj službi stajali, jer inače nebi bila mogla popuniti status struČara, niti bi zemlja dobila doprinos k troškovom, A da je nama prije namještenja rečeno bilo, kako <5e se s nama kašnje postupati, nebi provedba toga zakona mogla dođi do izvedenja, jer bi mi tražili, da se šumarska služba uredi po zakonu od 26. ožujka 1894.: u kojem se ne opaža medj stručnjacima državno osposobljenima nikakova razlika (§§. 6 i 7.) te se nebi u ludo izložiti svojom eksistencijom, napustiv zajamčenu službu. Taj se zakon na našu štetu provadja i pomodu §. 12. zakona od 22. siečnja 1894., koji glasi: »Svi u zemaljskoj službi stojedi šumarsko-tehnički činovnici stupaju danom, kojim ovaj zakon zadobije kriepost u razpoloživost na vrijeme od jedne godine dana, a s onim, koji za toga vremena nebude namješten, valja da se nor nalno postupa, akoprem baš ta okolnost, što smo kao občinski šumari u provedbi toga paragrafa, bili stavljeni kao u zem. službi stojedi šumarski tehničari u stanje rospoloživo, dokazuje, da se ustanova §. 6. i H, istog zakona na nas primieniti nesmije. Mi dakle na temelju tog paragrafa nismo postavljeni po svojoj volji novim namještenjem u početnu službu, jer bi tada i u raspisu natječaja moralo izrekom biti navedeno, da se to nemještenje smatra novim ili početnim. Da to ne stoji, dokazom su činjenice, da je kod preustrojstva šumarsko-tehničke službe primljeno i nekoliko obdinskih šumara u zemaljsku službu, koji nisu mogli dokazati ospoBobljenja §§. 6. i 14. propisano i de jure nebi smjeli biti imenovani kralj, kotarskim šumarima, pa su jedino mogli biti uzeti u službu na temelju §. 15., čim je nepobitno nama svima |
| ŠUMARSKI LIST 10/1906 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 377 — priznato, kao da smo u zemaljskoj službi i do sada služili, kako je to učinjeno i sa žup. nudšumarima, jer nemožemo predmievati, da bi zakon pored svoga propisa empiricima pogodovao, a nama ne. Prema tomu ne mogu ni §. 6. alineja 1. nas izuzimati, te se tim izjednačuju svi u zemaljsku službu namješteni šumarski urednici. — I tu je u tom paragrafu sadržano juridičko načelo, po kojemu nijedan zakon nemože natrag djelovati — i na nas primienjeno. Da se sadržaj §. 12. nam na štetu provadja, svjedokom nam je §. 13., koji nam kod prelaza službe uračunava u mirovinu ono vrieme našega službovanja, koje smo sproveli u javnoj službi. Još jasnije precizira taj pojam o neprekidnosti službenoga odnošaja §. 16., koji kaže: »onim šumarskim tehničarom, kojim novo imenovanje ne povisi ni plače ni čina, kr, će zemaljska vlada, ako bi se morali preseliti na novo polučeno mjesto, dozvoliti primjerenu odštetu selitbenoga troška«. — Dakle propisom ovoga paragrafa bjelodano je dokazano, da su oni šumarski činovnici, kojima je novim imenovanjem službeno mjesto promijenjeno, a čin ostao isti, smatrani kao da su iz službenih obzira premješteni, te i do sada u zemaljskoj službi namješteni bili. Ova ustanova uzeta je iz §. 83., koji je u savezu sa §. 80zakona od 5. veljače 1886. o uredjenju uprave u županijama i kotarima, pa pošto je tim paragrafom mišljeno jedino do tada u službi stojede osoblje, eto nam novoga dokaza, da nas je zakonska ustanova kod prelaza u zemaljsku službu, sma trala kao do sada u javnoj službi stojeće urednike, jer je i na nas te propise primienila, što su i sam Preuzvišeni gospodin Ban, a i tadanji saborski izvjestitelj, u saborskoj raspravi o tomu zakonu bjelodano istaknuli i rastumačili- Visoki sabore i narodno predstavništvo! Mi se nadamo, da smo naše stanovište i p»avo zakonom u ruci dokazali, a da se taj zakon sada na našu štetu tumači i |
| ŠUMARSKI LIST 10/1906 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 378 — i provadja, čudimo se i pitamo: jesmo li mi sinovi ove zemlje i šta smo sagriješili, da se na nama jasni propisi zakona za unikum na našu štetu upotriebljuju ? I državna šumska uprava, koja našemu akademički obra zovanomu šumarskomu pomladku nepriznaje kvalifikacije za izjednačenje sa šdavničkim absolventima, primila je dosta srednjoškolskih šumarskih absolvenata, koli sa domaćega toli i sa čeških srednjih šumarskih zavoda, pak nije pravila izmedju jednih i drugih nikakove razlike, te su svi po redu napredovali. A to je i sasma pravedno bilo, jer kada ih je uprava trebala, nije ih od nikakovih blagodati izključiti mogla. Tako rekuć sa malima iznimkama je cjelokupno šumarsko činovniČtvo naših imovnih obdina popunjeno šumarima sa biv šega domačega križevačkoga zavoda, koje vodi cjelokupnu upravu imovnih obdina, pa dok oni imadu tu blagodat, da mogu i dalje napredovati, pravi se s nama iznimka, koja neima zakonskoga oslona i moramo smatrati poniženjem za sve nas, kao da mi nebi bili sposobni za višje službe od X. činovnog razreda. Dogadja se i to, da koji stališ usljed svoga naravnoga djelokruga neima redovnoga promaknuća, ali kada bi §§. 6. i 14. zakona od 22. siečnja 1894. takav propis sadržavali, tada hi morali XI. i X. činovnom razredu opredieliti potrebne pet godišnje doplatke, da činovnik bude materijalno obezbijedjen, kako je to kod veterinarske struke uredjeno. Izgleda kao da nas se namjerava prema današnjem stanju stvari t. j . tumačenjem zakona tako, da isti može i natrag djelovatati, zadržati u XI. i X. dnev. razredu, a to bi značilo udariti nam smrtni udarac i utudi u nama svaku ambiciju za budude naše službovanje, te nas po malo tako iz službe odstraniti. To nije učinila ni jedna zemlja, pak smo slobodni se nadati, da će visoki sabor ovu katastrofu za vremena prepriečiti htjeti. Ovu nedoličnu kampagnu pokrenuli su nekoji šumarski akademičari, koji bi se rada proturati pred nas starije, gra |
| ŠUMARSKI LIST 10/1906 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 379 — dedi svoje pravo na akademičkim naukama, bez obzira na sposobnosti pojedinaca i ne glededi na to, sta zakonski propisi odredjuju, pak nas u srce i ponos vriedja, da su ti nedolični ispadi našli odziva u novije doba i u javnih glasilih. A to je tim nepravednije, što je naukovna osnova križevačkoga šumarskoga zavoda malo ne na akademickoj podlozi uredjena bila. Naši profesori su isti bili, koji su sada na zagrebačkoj šumarskoj akademiji. A u povjerenstvu za državne šumarske izpite sjedi vedina križevačkih šumarskih absolvenata, pred kojima i akademičari državni šumarski izpit polažu, pak je i to dolična satira na sadanje provadjanje §§. 6. i 14. zakona od 22. siečnja 1894. U krilu visoke vlade imenovan je i jedan križevački ab- solvent, koji je — nakon što je pomenuti zakon u kriepost stupio — promaknut u IX. dnevni razred. Stoga molimo u pokornosti, da se na nama ne pravi razlika, kada za nju zakonskoga oslona neima i da nam se ne ogorčuje i onako naš jadan i čemeran život, pak neka visoki sabor izvoli svoje stanovište izreci i visokoj vladi priobćiti, te istu pozvati, da u smislu toga stanovišta taj zakon provadja. Tim više je to potrebno kr. zemaljskoj vladi priobćiti, pošto je zakonska mod i valjanost §§. 12., 14. i 15. zakona od 22. siečnja 1894. koncem godine 1904. utrnula, ter se nakon godine 1904. nije moći na njih više pozivati. — Pak upravo za to, što je §. 15. utrnuo, a mi kr. kot. šumari, koji smo na temelju toga paragrafa u prelaznoj nadopunitbi §. 6. imenovani, fe i dalje ostali u službi, zadobili smo pravnu jednakost propisš, §. 6. pomenutoga zakona. Visokisabore! Druga naša velika nedaća i poniženje leži u tomu, što je prigodom reorganizacije šumarsko-tehničke službe kod političke uprave sve šumarsko osoblje kotarskih oblasti svrstano polovicom u XI., a polovicom u X. dnevni razred. |
| ŠUMARSKI LIST 10/1906 str. 14 <-- 14 --> PDF |
- 380 — Mi znademo, da su tu po sriedi najviše odlučivala mate rijalna sredstva, koja su visokoj kr. zemaljskoj vladi kod pr voga namJGŠtenja na razpolaganje stajala. Ne možemo se ali za to mi kriviti i toga radi trpiti materijalno i moralno. Zemlja je bila dužna, obzirom na ustanove samoga zakona, kojim se zahtjeva za te urednike akademska naobrazba, skrbiti, da oni podjedno ne budu sa ostalima strukama samo po naukama izjednačeni, već i činovnimi razredi, odnosno materijalno. Tim više je zemlja bila dužna naše materijalno stanje povoljno urediti, pošto smo mi prelazom u zemaljsku službu najmanje polovicu svojih dohodaka izgubili, imenice deputate i privatnu zaslužbu. Doprinos, što ga posjednici šumž,, stavljenih pod stručnu upravu šumarskih tehničara političke uprave pladati imadu, jest često tako neznatan, da ne stoji u nikakovom razmjeru sa površinom šuma i stručnima radnjama, koje se tima šumama posvetiti imadu. Neka samo jedan primjer osvjetli našu tvrdnju. Zemljištna zajednica urbarna občina Dubrava, imade 3000 katastralnih jutara šuma i šumom obraslih pašnjaka, pak bi morala ved sama za sebe šumara držati, a ona plača zemlji doprinos za upravu svojih šuma tek 300 kruna godišnje ili deset filira po jutru. Jeftinije uprave šumš, neima na cielome svietu, a imade ih koje daleko manje pladaju. I unatoč tome dobiva zemlja od zem. zajednica 77.436 K. dakle više nego li iznašaju plače kr. kot. šumara. (Šumarski činovnici vlade i županija dobivali su i prije t. zv. organizacije šumarstva plaču iz zemaljskih sredstava.) Da je šumarska uprava zemljištnih zajednica uredjena po zakonu od 26. ožujka 1894. kako bi po pravu i morala biti uredjena, nebi mi imali (barem nebi smjeli imati) manja beriva, nego ih imaju činovnici krajiških imovnih občina, pošto je odnošaj posjednika identičan. Jedan proizlazi iz prava služnostih u šuma vlastele po zakonu urbarskom, a drugi iz prava služnostih u šuma krajiškoga vojnoga erara po zakona od 8. lipnja 1871. |
| ŠUMARSKI LIST 10/1906 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 381 — Pa kako njihovi upravitelji šumarija stoje u X. i IX. činovnom razredu, moralo bi se to i na nas protegnuti, a tada bi nedvojbeno naš položaj naprama sadašnjemu bio pravedniji povoljniji. Mi smo slobodni ovdje sravniti šumarsko činovničtvo državnoga šumskoga erara i krajiških imovnih obdina s nama, koje vodi struŽnu upravu u povjerenih im šuma kao i mi — i izkazati stanje njihovoga statusa prema prošlogodišnjima podatcima sa našim statusom, da se viJi golema razlika, kako je za njih — akoprem bi još bolje obskrbljeni biti morali — skrbljeno, osoblje. a kako za nas, kaoA) Državni šumski e zemaljskorar. šumarsko Od svih 100 šumarskih urednika svrstano je u VI. či novni razred l7o, u VII. žinovni razred 2´´/o, u VIII. činovni razred llVo, u IX. cinovni razred 357oi u X. činovni razred 307o, u XI. činovni razred 107o i vježbenika ll7o B) Krajiške imovne obdine. Od svih 125 šumarskih urednika svrstano je u VIII. dnevni razred 7.57° I u IX. dnevni razred 20´57o ; u X. dnevni razred 33´57o; u XI. dnevni razred 29.5% i vježbenika 97(,. C) Autonomna šumska uprava. Od svih 70 županijskih i kotarskih šumarskih urednika svrstano je u VIII. dnevni razred 5.77o ; u IX. dnevni razred 5´77o; u X. dnevni razred 337o; u XI. dnevni razred 36*77o i vježbenika 19-97o. Dok dakle svi šumarski urednici državnoga šumskoga erara i imovnih obdina moraju po sadašnjemu statusu dođi barem u IX. i X. činovni razred, nemožemo mi uslied sadašnjega statusa iz XI. i X. činovnoga razreda napred. K tom dolazi i ta činjenica, da su kod obje pretspomenute uprave urednici XI. činovnoga razreda kao i vježbenici u |
| ŠUMARSKI LIST 10/1906 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 382 — podredjenom službovanju i da im se riedko samostalno uprava povjerava, dočim su naši urednici XI. razreda samostalni upravitelji šuma, a ipak su izjednačeni tek sa šumarskim kandidatima i pristavima. Da pako šumari, koji su namješteni u privatnoj službi, stoje kud i kamo u povoljnijemu stanju od nas — akoprem su velikim dielom samo autodidakti - netrebarao ni dokazivati, jer je to obdenito poznato. Sve te kategorije šumarskih urednika uživaju liepe stanove u naravi, deputatna drva, deputatno zemljište i t. d. kao poboljšicu k berivima, samo smo mi od te blagodati izuzeti, a poznato je, da svi moramo na stanarini nadoplaćivati, drva za skupe novce kupovati, a naše deputatno zemljište je domada piaca. — A ipak mi vodimo upravu šuma, kao i oni, samo što je naš šumoposjednik lišen svih tih podavanja, a u službi traži od nas upravo nemogućnost i dok ne budemo postigli sredjenije šumsko-upravne prilike, to će naš mukotrpni službeni odnošaj biti svakim danom sve vedi i vedi. Mi danas moramo ovršaviti dvie službe. Jedno kao izvjestitelji za šumarstvo i lovstvo kod politdke uprave, a drugu kao stručni upravitelji u šuma zemljištnih zajednica, pa dok zemlja prima odštetu za naš rad, trud i muku, nedaje nama za tu upravu nikakove nagrade, (odštetu za povišicu na stanarini, deputatnom gorivu, deputatnom zemljištu), a još se uz to na nama pravi razlika obzirom na ostale struke na našu golemu štetu. K tomu moramo, prema našemu stručnomu položaju i odgoju izdržati, sve i stališu dolikujude potrebe obiteljske, službene, stručne i družtvene, analogno ostalima upravnim i sudskim urednicima, dok manipulacioaalno osoblje, tamničari, pisari i t. d, od kojih se ne traži nikakova stručna naobrazba i koje osoblje se popunjuje iz stališa odsluženih podčastnika, ne mora svima tima zahtjevima udovoljavati, a ipak je s nama izjednačeno, dolazi dapače u. IX. VIII., VII. dnevni razred. To osoblje donaša sobom kraj toga još i u mirovinu |
| ŠUMARSKI LIST 10/1906 str. 17 <-- 17 --> PDF |
- 383 — uračuaavih 12 godina kod vojništva odBluženih, pa je i prema tomu u puno povoljnijem položaju od nas. Uzme li se pako u obzir naša naporna služba, kod koje malo nas koji doživi starije dane u povoljnom zdravlju, jer nam prava vanjska služba pada u najnepovoljnije godišnje doba ; jesen, zimu i proljeće, a i inače kroz cijelu godinu, onda se ne treba čuditi, da su naši dnevni pratioci : reumatizam svih. mogučih vrstih, želudačne bolesti i t. d. a i opasnost po sam život. A istom kada predočimo visokomu saboru i narodnomu predstavništvu, da nas imade, koji i preko dvadeset godina na toj maloj plači — često sa mnogobrojnom obitelju - u jednom te istom činovnom razredu životariti moramo, onda nije čudo, da nas veči broj pod jarnom životnih prilika trajno oskudievati mora. Svjestni smo si, da pošteno i sa velikom ljubavlju upravljamo sa šumskim imetkom naroda našega, bez kojega on nebi obstajati mogao. —. Povjereni su nam dakle u ruke milioni narodnoga imetka, i to ne u kakovoj zatvorenoj kasi, već u prirodi božjoj; imetak, koji je izložen navalama nieme i žive prirode, pa kada. mi uz sve te neprilike i uepogodnosti — izlažući vlastiti život svoj — nastojimo oštete toga narodnoga dobra na minimum svesti, a u gospodar, pogledu trajno ga unapredjivati, onda nam je nepojmljivo, zašto smo baš mi zapostavljani. Sve struke (na koje se troši narodni imetak) — a naposeb one: osobnih usluga, i usluga potičućih iz nužde, — mogle su biti uobzirene i donekle primjereno za rad odštećene, a da na narodnomu gospodarstvu zemlje ostaju kao trajni tereti, samo šumarska struka, koja predstavlja duševnu i flzičnu radnju na unapredjenju jednoga od najvažnijih dielova narodnoga gospodarstva, odnosno glavnoga činbenika za pomnožanje dobara, kojimi narod golemi dio potreba podmiruje, ostala je u pozadini osamljena i neuredjena. Sravnimo samo austrijsku šumarsku službu političke uprave. Tamo je za nadzor o provedbi šumskoga zakona u godini |
| ŠUMARSKI LIST 10/1906 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 384 — 1906. nadopunjen status sumarko-techničkoga osoblja političke uprave — pod naslovom «Organe zur Beaufsichtigung der Landeskultur* — kako slredi 15 mjesta VI. dnevnog razreda 32 mjesta VII. dnevnog razreda; 59 mjesta VIII. dnevnog razreda; 76 mjesta IX. dnevnog razreda; X. dnevnog razreda. Pošto su ondje mjesta VI. i VII. dnevnog razreda jos uvjek popunjena srednjoškolskim absolventima, to je vlada uzev obzir na zaslužne visokoškolce, koji kroz dvadeset godišnje službovanje nemogoše dalje od VIII. dnevnog razreda, ustrojila potrebni broj mjesta VII. dnevnog razreda ekstra statum, da ih tako vidljivim znakom nagradi i pobudi na dalnji ustrajni rad. Ovdje nemožemo, a da ne spomenemo prošle godine preminulog A Rosipala, koji je svršio srednju šumarsku školu «Eulenberg» i postao u Austriji — zemlji u šumarstvu daleko naprednijoj od Hrvatske — Čak ministerijalnim savjetnikom u 5 einovuom razredu. A kakav ugled ondje šumarski urednici koli političke, toli šumsko-gospodarstvene uprave uživaju, poznato je obcenito, te broje medju prvi stališ, obzirom na golemu važnost njihove službe. Slično ustrojstvo je i u susjednoj nam Magjarskoj. Ni ondje se nije, kako smo to i u spomenutoj predstavci od g. 1894. iztakli, išlo prigodom preustrojenja akademije u Ščavnici za uništenjem srednjoškolaca, ved im se je zakonom zajamčio napredak. — Uvažimo li, da su šumske prilike u našoj domovini ne samo slične austrijskima i ugarskima, dapače prema faktičnomu razmjeru unosnije i isto tako važne, to je od neobhodne potrebe, da se i hrvatsko šumarsko osoblje dolično podigne. Mi iz svih ovih razloga dolazimo pred visoki sabor i narodno predstavništvo i molimo, da se kralj, kotarski šumari koji vode podjedno i stručnu upravu u šuma zemljistnih zajednica, uvrste u polovici u IX. činovni razred, sa naslovom; nadšumara, analogno šumske uprave državnoga šumskoga erara |