DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1906 str. 9     <-- 9 -->        PDF

— 375
Visoki sabore!


Na ovom mjestu iztakauti nam je, da imade vrlo uvaženih
strukovnjaka, koji tvrde, da je u praksi postojede tumačenje
i provadjanje §. 6. i 14. zakona od 22. I. 1894. skroz
krivo i protuzakonito, pa za dokaz tome evo razprave, što ju
je napisao u »Šumarskom listu« g: 1898. na stranama 209.—


V


221.
profesor šumarske akademije gosp. Fr. Z. Kestercanek.
Vidi odnosni članak u »Š. 1.« g. 1894. — koji s toga ovdje
(sada izpuštamo. Opazka uredničtva.).
Uz ovo tumačenje tih dvajuh paragrafa sa strane našega
mjerodavnoga šumarskoga naučnjaka, neimamo mi ništa nadodati,
več smo slobodni objasniti ustanove §. 15 istog zakona.


Taj paragraf glasi: »Oni šumarski tehničari, koji vee sada
službuju u zemaljskoj službi, riešavaju se kod prvoga imenovanja
dužnosti, da dokažu teoretsko i praktično o sposobljenje,
propisano u §. 6. i 14. ovoga zakona«.


Navedemo li sada, da su županijski nadšumari stajali do
preustrojstva u IX. činovnom razredu, a šumarski urednici kod
visoke kr. zemalj. vlade u IX. i višjim činovnima razredima,
onda je bilo dovoljno, da zakon navede, da samo ti urednici
netrebaju dokazati hvalifikaciju »jedino §. 6 propisanu«.
Ako je dakle u §. 15. uvršteno izrekom, da se »netraži §§. 6.
i 14. propisana kvalifikacija«, onda to nije potrebno bilo navesti,
pošto u zemaljskoj službi nije u X. i nižijem činovnom
razredu namještenih šumarskih urednika bilo.


Stoga se ta zakonska ustanova mora protezati na nas,
koji smo učinili prelaz iz javne u zemaljsku službu, kako je to
u svom zaključnom govoru i tadanji saborski izvjestitelj sasma
jasno i korektno istaknuo.


Koli §. 14. toli i ovim paragrafom nadopunjeni je §. 6. za
doba prelazno, je najjasniji dokaz, da zakon do uredjenja šumarske
nastave na akademičkoj podlozi, nepravi izmedju jednih
i drugih nikakove razlike.