DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1906 str. 4     <-- 4 -->        PDF

— 466 —


žali bože po najvedoj kiši, put po t. zv. glavnoj liniji kroz
lug, te onda preko sela Kude, Vukovina u Veliku Goricu.


Ukupna površina »Turopoljskoga luga« iznaša danas samo
još 6941 rali, od toga odpada na čisto šumsko tlo 6772
rali, a ostatak i to 125 rali na pašnjake, 156 rali na potoke,
puteve i neplodno tlo, a 386 rali na šumske livade, ostaje
dakle po tom Čista šumska površina od 6275 rali, nu i od
ove če se površine još dalnjih 600 rali izkrčiti i u livade pretvoriti,
tako da de onda plemičkoj občini konačno preostati
samo još 5675 rali prave šume. Još godine 1892. bila je malo
ne sva ta šumska površina obraštena prastarimi hrastovi, jur
davno sječi dorasli mi, koji je vlastnikom služio poglavito za
pašu i žirenje njihove brojne stoke i krmadi.


Što se samog osnuda i prošlosti te plemenite zajednice
tiče, to ona potiče iz 13 stoljeda. Predji današnjih turopoljskih
plemida bili su onda stražari kraljevske tvrdjave na »GriČu«,
u današnjem Zagrebu.


Za nagradu za tu službu, dobiše onda i na uživanje onaj
posjed, koga još i danas posjeduju.
Napose izkazali su se Turopoljci i za vladanja kralja Bele


IV. u ratu protiv divljih Mongola, te ih kralj priznavajudi im
te njihove zasluge, riešio onda za uvjek dalnje stražarske dužnosti
na »Griču« a podjedno nadario i odlikovao plemstvom.
Usljed neprestanog ratovanja s Turcima, nestalo je tim
plemidem mnoga povelja, pa im je s toga kralj Ferdinand


I. god. 1560. onda ponovnom darovnicom priznao sva njihova
stara prava, povlasti i posjed, u koja su prava i posjede iste
godine i ponovno svečanim načinom uvedeni.
Spomenuta g. 1560. još je i tim važnija postala po njih,
što su se te godine stranom usljed navala turaka a stranom
pod pritiskom bana i zagrebačkoga kaptola kao i mnogih drugih
hrvatskih velikaša, sjedinili u posebnu župu (obdinu) pod sliedečimi
uslovi;


1. Svi su turopoljski plemidi jednokrvna brada medju
sobom.