DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1907 str. 40     <-- 40 -->        PDF

— 158 —


ist. mj. u prisutnosti mnogobrojnih prijatelja, štovatelja, zastupnika


vlade, sveučilišnih profesora drugih visokih škola i djaka predani ma


teri zemlji.


Ime Gayerovo čvrsto je vezano za procvatom i napretkom šumarstva,
ne samo u njegovoj užoj domovini i ostaloj Europi, nego i u
najdaljim krajevima svijeta, - i^merici, Japanu; i svagdje ondje, gdje
se šume smatraju važnim objektom narodne imovine i gdje se one čuvaju
i racionalno uzgajaju.


Lijepi glas, koji je uživao kao odlični nastavnik i neumorni radnik
na šumarskom polju, razširila su mu njegova djela iz uzgoja i uporabe
šuma, te mnogobrojni djaci, koji su sa sviju strana svijeta k njemu
dolazili.


Njegov se rad na šumarskom polju ne može lahko izbrojiti, a kamo
li ocijeniti. Nije sve sakupljeno u njegovim naučnim knjigama, koje
su mnoga izdanja doživjele, čast, kojom se rijetki autori pohvaliti mogu,
nego je on razbacan i po mnogim stručnim časopisima i listovima.


Da je taj rad obilan, možemo si misliti, jer je priznati majstor
uzgoja šuma punih šesdeset godina, dapače do zadnjega časa života
sa perom u ruci oko promicanja i procvata šumarstva neumorno radio.


Gayerovo ime stoji u prvim redovima muževa, koji su šumarstvu
udarili čvrsti temelj, koji su mu dali znanstvenu podlogu> da se dalje
razvija i napreduje. Njegovu znanstvenom radu ima se mnogo u zaslugu
upisati, da su se šumarskim predmetima u njegovoj domovini
definitivno jednom za uvijek otvorila vrata sveučilišta, da je važnost
šuma za opće narodno blagostanje uhvatila čvrsti korijen u srcu njemačkoga
naroda. Gayer se rodio 15. oktobra 1822. u jednom malom
gradu u području rijeke Rheine. Šumarske nauke svršio je na visokoj
šumarskoj školi u Aschafenbargu. Godine 1947. stupio je u bavarsku
državnu službu, a god. 1864. bude pozvan na sveučilište u Giessen,
kojemu pozivu se iz ljubavi prema svojoj užoj domovini Bavarskoj nije
odazvao. Godine 1868. bude pozvan na visoku šumarsku školu u
Aschafenburgu, gdje je ostao do god. 1878, a kada su se šumarski predmeti
iste godine prenesli na sveučilište u Miinchen, bude Gayer imenovan
javnim redovitim sveučilišnim profesorom, u kojem svojstvu je djelovao
do 70. godine života, t. j . do god. 1892. kada je u mir stupio.


I u našoj domovini Hrvatskoj nema sigurno šumara, koji nije čuo
za ime Gayerovo. Pridružimo se i mi hiljadama drugih i kliknimo.


Slava i lahka mu bila crna zemlja!


Munchen 6./ilI. 1907. G. Nenadić.