DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1907 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 308 — b) da izradi njeke još potrebne zakonske osnove, provedbene naredbe, te službene naputke i tehničke poslovne upute za šumarsko i lugarsko osoblje. (Svršetak sliedi). Poučni izlet šumarskoga društva od 15 do 18. srpnja 1907. u Kranjsku i austrijsko primorje. Po programu, objavljenome u društvenom časopisu, sastali su se družtveni članovi izletnici, u poaedjeljak dne 15/VII jutrom u 8 sati na južnome kolodvoru u Zagrebu, da´pod vodstvom društvenoga tajnika u;iiir. g Vilima pl. Dojko?idj, nastupe naumljeno putovanje. Kod izleta su sudjelovali p. n. g. družtveni članovi; Adamek Ladislav, Barisid Pavle, Beck Ivan, Bilinski Stanko, Csikos vitez Stjepan, Cop Andrija, Erny Rudolf, Fusić, Franjo, Grdinić Matija Groger Franjo, Hajek Bogoslav, Hradil Dragutin, Herzl Adolf, Jakopec Josip, Jerbič Ivan, Kadržavek Leo, Lach Gustav, Matie Ivan, Mayer Mirko, Neškovie Borivoj, Peičič pl. Viktor, Pere Šandor, Pleško Bartol, Potočnjak Vicko, Rosmanith Albert, Rukavina pl. Rudolf, Skorič Milan, Sola- rid Teodor, i Zivanovid Zivko. A sad, da bar u kratko prikažemo put, kojega smo prošli. Potanki opis pregledanih biljevišta, šuma i kraških branjeviaa i t. d. za stručnog gledišta, donjeti čćmo u budućem broju lista. Uzduž Save vodi južna željeznica preko Stenjevca, Podsuseda i t. d. do Sutle, medjašnog potoka sa Štajerskom, dalje preko Brežca do Zidanog mosta, koje potonje mjesto leži na razkršdu željeznica na glavnoj pruzi Beč—^Trst—Rieka. Ovdje smo morali prelaziti u drugi vlak, tako da smo u 12,38 poslije podne stigli u Ljubljanu, gdje je nas na kolodvoru dočekao i vrlo ljubazno pozdravio p. n. gospodin c. kr. šumarski savjetnik i nadzornik za Kranjsku Josip Rubbia. |
| ŠUMARSKI LIST 8/1907 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 309 — Poslije zajedničkog objeda u hotel »Union« odputismo se pod vodstvom spomenutog c. kr. šum. savjetnika u c. kr. centralno biljevište u Gradišu a odavde onda u gradsku šumicu, da onda konačno razgledamo još i lijepu Ljubljanu. Ljubljana, glavni grad Kranjske, leži 300 m. nad morem, a ima blizo 38.000 stanovnika. Nakon potresa na uskrsnu nedelju god. 1895, z& kojega je taj lijepi grad znatnu štetu pretrpio, on se je tako rekud posvema obnovio. Na mjestu gdje sada stoji grad Ljubljana stajao je već u rimsko doba grad Aemona. Osobito su lijepe gradjevine: prijestolna crkva sa freskama, nova palača zem. vlade, sudb. stola, post. i brzoj, palača, zem. kazalište i muzej Rudolfinum, pred kojim je smješten spomenik Valva^ora, poznatoga pisca djela »Čast vojvodine Kranjske«. Osim toga vidjeli smo spomenike Vodnika i feldmarschala Radetzkja, te u novije doba podignuti spomenik slovenskomu pjesniku Presernu. Sa gradske kule (364 m.) pruža se krasan vidik na Triglav (2865 m.,) kralja julskih Alpa, na Sanntaler (Steiner) Alpe, a prema sjeveru na Ojstricu (2350 m.) Skutu (2530 m.) Grintavec (2559 m.) i t. d. Prema jugu vidi se več sada u kulturno zemljište pretvoreno prostrano ljubljansko blato, koje je nekada bilo jezero, na kom su bile sojenice. U tome blatu našli su pred nekoliko godina i jednu dobro sačuvanu predhistoričnu ladju. Na groblju Sv. Kristofa uživa vječni san izumilac propelera (brodni vijak, Schiffsschraube) Eessl , koji je kako je to poznato, bio šumarski stručnjak c. k. mornarice. Veder smo sproveli na okupu u hotel Dnion, gdje smo se oprostili i sa p. n. gosp. šum. savjetnikom Rubbiom koji nas je i ovdje posjetio. U jutro dne 16 srpnja krenusmo u 7*05 iz Ljubljane, preko Vižmarja itd. do Jesenice (Assling), Prošli smo Eadma |
| ŠUMARSKI LIST 8/1907 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 310 — nnsdorf, gdje stidu ae Podkorunska i Bohinjgka Sava, prošli smo i želj. postaju Lešce — Bled, sa koje se pruža lijep vidik, sjedne strane na Triglav, a siruge i opet na najvedi vrhunac Karavanka Stol (2339 m,). Iz Lešde-Bleda može se za 1 sat hoda, doći i pješke na Bledsko jezero (478 m.). U Jesenici stigosmo na mjesto odkuda vodi, tek lani otvorena nova željeznica iz Bielaka preko Gorice u Trst. Pruga Bielag-Jesenica — Trst je 144 km. duga, te de biti nastavak tauerske željeznice Solnograd — Trst, koja de cjela stajati Austriju preko 250 milijuna kruna. Preko Dobrave evo nas u 9-46 prije podne na biseru Kranjske dežele — krasnooae Bledskom jezeru. To jezero — dragulj Kranjske — leži t. r. na podnožju Triglava, i proteže se od J. Z. prema 8. J. oko 2 km. duljine i 1 km. širine. Na okolo toga jezera ima puno Ijetovnika i hotela, a nalazi se ovdje i poznato prirodno lječilište Riklia. Nad jezerom diže se u visini od 126 m. stari grad Bled, u kojem je i car Henrik njekoč stanovao. Prava idila je zavjetna crkvica St. Marije na jezeru, sazidana je na jednom malom otoku na visini od 19. m, a vodi do nje 100 stuba. U toj crkvici nalazi se t. z. »zvonce želja«. Ostavivši prtljagu na kolodvoru, najavili smo naš dolazak u blizini ležedem hotelu Triglav, sbog naručenog objeda, a zatim se spustismo po strmom putidu k jezeru, pogodismo barke, kojima se odvezosmo do crkvice, na prije spomenutom otočiću. Okolišni stanovnici i Ijetovnici sigurno su se začudili, kako često je taj dan zazvonilo »zvono želja«, jer su nekoji od nas vrlo dugo i uztrajno zvonili — ta imali su valjda više želja ? — Koji ih od nas nema ? Izpunila se svakomu nas barem jedna! Vrativ se u čamce, da nastavimo vožnju oko jezera, dignu se najednom kiša i vjetar, tako da smo se hoted nehted. morali vratiti prema izhodištu. |
| ŠUMARSKI LIST 8/1907 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 311 — Jedan je od nas vrlo sgodno pri tom primjetio »Vidi se kako ste svi skupa sebični ljudi, koliko si sve se želji li i zvonili, ali ni jednome nije palo na um, da zaželi lijepo vrieme« U pol jedan sat imali smo u hot elu Triglav zajednički objed, a u 2* 16 poslije podne nastavismo put prema Gorici. Više puta prelazi sada željeznička pruga obalu naše srebropjene Save, a za kratko vrijeme pošto prođosmo jedan osobito visoki most, dođosmo u — Bisticu Bohinjsku, na Bohinjsko´m jezera (526 m.), i nedaleko od izvora naše Save pod Triglavom. Visoko nad Bohunjskim jezerom leže rastresena tako zvana Triglavska jezera (sedam jezera), od kojih su napose 2 i 3 (1760 m.) vrlo duboka, dok su ostala (2570 m.) malena i plitka. Od Bohinjskog jezera, odnosno Bohinjske Bistrice, modi je za po prilici za 9—11 sati doči na vrh Triglava (2865 m) Kod BohinskeBistrice prolazi vlak (6.339m) dugim prokopom t. j . u dužini po prilici od Frankopanske ulice do Stenjevca, izašavši nastupa bujično područje potoka Soče. S desne i slijeve strane vidjeli smo klizi za spuštanje drva. Strme su strane obrasle bukvom, jelom i omorikom, a gdjegdje vidiš i dim kojega osamljenoga kopa. Na željezničku postaju Podbrdo, slijedi postaja Hudajama, glede koje postoji priča, što ju je pjesnik Biirger u svojoj Leonori spjevao. Zatim slliedi opet tunel za tunelom, a napokon eto nas i u Grahovu, zatim u Podmelecu, te na lijevoj obali potoka Idrije ležečoj želj postaji St. Lucia — Tolmein, odakle je prekrasan pogled na vrh Kanin (2582 m.) kojega kao i Triglava mjestimice vječni snieg pokriva. Moram se ovdje podjedo zahvalno sjetiti i jed og nama nepoznatog, u službi stojedeg želj. činovnika na postaji u Grahovu. Vladala je naime velika vrućina, a vode ni na jednoj željezničkoj postaji. Ljubezni željezničar obećao nam je, da de nam na sliededoj željez. postaji pribaviti vode i vina, a to je zbilja brzojavno i odredio, a pošto nije u tom mjestu restauracije na kolodvoru — to su vino i vodu donesli posebno za nas na kolodvor. Kod St. Lucije utide potok Idria u rijeku Soču (Isonzo) a osječasmo ved i — južnije podneblje. |
| ŠUMARSKI LIST 8/1907 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 312 — Još samo čas i evo nas ved i u Canale, Čisto primorskom gradidu. Nu u to vcd juri vlak i do postaje Plava, s lijeve strane „Sveto Brdo" sa manastirom i dosadašaji najveći kameniti most na svijeta u visini od 36 m. nad potokom Soča u duljini od 220 m. a znamenitim svodom od 85. m. razoblučja. Sada ide željeznica ved širokom ravnicom navještajudoj nam ved i blizinu Gorice, a za koji čas evo nas ved i na kolodvoru Goričkom (75 m.). Bilo je 4*35 sati poslije podne. Ovdje nas je dočekao i lijepo pozdravio u ime c. kr. šumarskoga ravnateljstva p. n. g. šumarnik A. Rustian. (Predstavnici društva predali su svoje posjetnice kod šum. ravnateljstva bududi, da ih prestojnik te oblasti c. kr. pravi dvorski savjetnik presvijetli gosp. Rud. Thoma bolesti radi primiti nije mogao). Poslije kratkog odmora i okriepe u hotelu kod Pošte otputismo se u pratnji sfomenutcg gospodina šumarnika u tamošnje državno biljeviste za kraške nasade i vočnjake, stoječim pod upravom šum. činovnika pol. oblasti, a dočekao nas ondje gosp. c. kr. povjerenik Fazan, koji nam je vrlo Ijubezao rastumačio tamošnji način uzgajanja bilja i voćaka. O tome raedjutim još kasnije. Pogledali smo na to još i sam stari gralid Goricu, koji slično, kao što i Ljubljana, imade takodjer svoju staru kulu (148 m.). Flora je u Gorici i okolici sasma južna (mediteranska) tako da i japanske i kalifornijske biline uspijevaju vani. Gorica broji danas oko 28.000 stanovnika, te je glavni grad krunovine Gorica-Gradiška, imade talijanski značaj — nu sva je okolica slovenska. U gradu je sjedište rim. kat. nadbiskupa, c kr. kot. satništva i drugih oblasti, koje su podređene c. kr. namjesniŠtvu u Trstu. — U velike se trguje vodem i povrdem, ali ništa manje i vinom. U večer sastadosmo se svi u vrtu hotela »Pošte«, gdje su nas posjetila i gospoda; c. kr. šum. savjetnik Karl i šumarnik Pirker od tamošnjeg c. kr. šum. ravnateljstva. Dne 17. srpnja u jutro u 6 sati, zaputismo se 0 nda i to sada kolima u t. z. Trnovansku šumu. Prošli smo najprije predgradje Salcano, odakle promotrismo putem pre |
| ŠUMARSKI LIST 8/1907 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 315 — krasai ved spomenuti most Salcano, a pri tom nam zapne oko na zastavi postavljenoj na kamenoj stijeni, a ispod nje vijenac, iznad kojega je u kamen uklesaa na slovenskom i njemačkom jeziku napis »Uspomena graditelju ove ceste 1854. — 1857. gosp. c. kr. šumarniku Josipu Kolleru.« Okidenje ove spomen plode dojmilo nas je vrlo ugodno, kao dokaz, kako tamošnja gosp, šum. činovnici goje poštovanje prema svojim predšasnicima. Cesta Gorica-Trnova imade do stana upravitelja šumarije u Trnovi upravo 12 km,, te je vrlo nalik našoj ce ti iz Štimca i Stirovaču. Oko 7^9 sati stigli smo u Trnavu (788 m.). Više seoskih kuda, kao i stan upravitelja, bijahu nam u čast okidene narodnim zastavama, a crkva papinskom. Napose bila su i ulazna vrata u stan šumarije, kao i pred kudom smještena brklja, okideni zelenilom, u obliku slavoluka sa natpisi »Dobro došli« i Forst. u. Waidmann8heil! Tu nam je po pisaru šumarije podjedno javljeno, da nas gospodin c. kr. upravitelj šumarije Rudoif Neuwinger čeka, sa upraviteljem susjedne šumarije iz Dola g. Josipom Laušom u Nijemcima, gdje nas je osim te gospode dočekao još i župan (načelnik) iz Trnove sa učiteljem i poštarom. Pošto nas je upravitelj šumarije g. Neuwinger u ime c kr. šum. erara pozdravio i razložio gospodarenje njemu na upravu povjerenih državnih šuma, predav ujedno svakome pregledni nacrt šumarije, pozvao nas je na kratki doručak, pod jednu 360 g. staru lijepo ogradjenu jelu. Ova je jela ovdje jedina svoje vrsti, nu mi takovih imamo još više u našim gorskim kraškim predjelima. Posije kratkog odmora sjeli smo opet u kola, pa se odvezosmo preko zaselka Lokve, (gdje su bile također šum kude okidene zastavami) u sječinu sekcija br. 68 a i b »Turski klanac«. (opis opažaja slijediti de kasnije.) A zatim prođosmo jedan dio šumarije dokke, tako da oko V42 stigosmo u Karnicu (985 m.) gdje je u sred šume sagrađeno više šumarskih stanova. (U Austriji naime zovu nadlugare »šumarima«). Ovdje bijaše nekod i šum. uprava, koja je onda premještena u Dol, a sada je stan 24 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1907 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 314 — upravitelja r´ume iznajmljea kao ljetnikovac, samo razizemlje ima još 2 sobe za šumarske činovnike. Najviši vrh Trnovanske šume je Mrzavac (1408 m.). Svuda vidiš dobro uzdržane ceste, ali su mjestimice ipak i vrlo strme. Gotove svake godine sagradi po se više novih cesta, radi lagšeg izvoza drva. Ove godine stoji šum, upravi u Trnavi u tu svrhu na raspolaganje 4000 K. U »Karnici« bijasmo požašdeni i objedom. Najviše su nas pri tom i opet iznenadile malene kitice svježega bjelolista — česmike (Rhododendron) i planinske ljubice, koje je svaki nas dobio. Poslije iVa satnog odmora, zahvaliv se na gostoljubivosti kao i danim razjašnjenjima strukovnim, sjedosmo opet u kola, pg se vratismo drugim putem, nego li smo došli u Trnavu, gdje smo bili i opet dočekani srdaČnimi poklici stanovnika. Oko SVi sati stigosmo na kolodvor u Goricu. Formacija Trnovanske šume je kraška, bure vele, da imade i tamo dosta, nu nas je poštedila. Iz Gorice nastavismo još istu večer brzim vlakom u 6 38 sati put prema Trstu. Na kolodvoru imali smo čast vidjeti još i prejas. gosp. nadvojvodu Leopolda Salvatora, koji nam je iz Zagreba poznat, a koji je radi pre;>ledbe topništva dolazio u Goricu. Klanci, gudure, jaruge i tuneli izmjenjuju se neprestance. Sa Prvačine je krasan vidik na Trnovansku šumu, pa sve do Nanosa. Zatim dolaze postaje sv. Dane, Kobdil, Dutovlje-Skopo, Repentobov (poznati mramor), a napokon i Općina, do koje vodi iz Trsta i električni Tramway. Opet prokopi, tuneli, želj. stanice Guardiella i Rozzoll, krasni vidik s desne strane na Trst, na zaljev Mugia, na grad Isolu i na more. Kraj svega toga gotovo zaboravismo, da stigosmo u Trst. (8*10 na večer.) Odsjeli smo u hotelu »Balkan«, nedaleko južnog kolodvora. Tu nas je dočekao i vrlo Ijubezno pozdravio velemožni gospodin c. kr. šumarski nadsavjetnik i zem. šum. nadzornik Josip Pucieh. Drugi dan u jutro t. j . dne 18. oko 748 odvezosmo se električnim tramwajem, u pratnji spomenutog gospodina do Obeliska (397 m.) nad gradom Trstom, odakle nam se pružio prekrasan vidik na Miramare Građo i na široko lazurno more. |