DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1908 str. 3 <-- 3 --> PDF |
D 9t% T ´31 Ji)3l® 1« Br.l. u ZAGREBU, 1. siječnja 1908. God. XXXII. Pretplata za nežlanove K 12. na godinu. — članovi šumar, družtva dobivaju list bezplatno. — članarina iznaša za utemeljitelja K 200. — Za članove podupirajude K 20. - Za redovite članove I. razreda . ln. i 2 K pristupnine. — Za lugarskoi osoblje K. 2. i K 1. pristupnine i za „Šum. list" K. 4 u ime pretplate. — ,Lugarsk vieatnils" dobivaju članovi lugari ibađava. Pojedini broj Šum. lista stoji 1 K, članarinu i pretplatu na list prima predsjeđničtvo družtva. Dvrstbina za oglase: za 1 stranicu 16 K.; za ´/, stranice 8 K.; za´/s stranice 5 K. 20 fil.; za ´/* stranice 4 K. — Kod višekratnog uvrštenja primjereni popust O proizvodnoj snazi u šumarstvu.* Po profesoru dr. Maksu Endresu. Površina njemačkoga carstva zaprema 54 milijuna ha; od ove površine odpada na šuaae 14 milijuna ha ili 267oPromatrajudi ove brojke namiču nam se tri pitanja. Prvo, da li Njemačka obiluje sa šumama ili ne? Ako u obzir uzmemo jedino razmjer, koji postoji između šumom obrasle i sveukupne državne površine, to vidimo, da Njemačka među ostalim europskim državama u sredini stoji i da deseto mjesto zauzima. Na prvom mjesta stoji Finska sa 63 postotka šumom obrasle površine, zatim se redaju Bosna i Hercegovina sa 50, Švedska sa 48, Rusija sa 37, Austrija sa 33 postotka i t. d. Vidimo, da sjeverno i južno ležeće zemlie iskazuju razmjerno vedu šumsku površinu od Njemačke. Ako ovo statističko upiređenje na-ttavimo sa zapadno i južno ležedim državama, to vidimo, da je površina šuma u njima razmjerno sve manja i manja i da najmanji postotak šumske površine, jedva iVo iskazuju Portugalska i Engleska. Nije čudo da su već najstariji šumski pisci glavu razbijali oko pitanja: koliki bi postotak zemaljske površine jedne države sa sumom obrašten morao biti, da ona sam.a svoju po * Ovo je izvadak i´, nastupnog govora profesora Dr. Endresa kao rektora kr. bavarskog sveučilišta u Monakovu, držanog 23. novembra 1907. Obzirom na autoritet, koga profesor Bndres u literaturi u ovim pitanjima uživa, ne će biti na odmet, ako u gl.avnim crtama donesemo načela, koja on u tom pitanju zastupa. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1908 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 2 — trebu na drvu namiriti može. Nakon s^festranoga upoređenja raznovrsnih prilika, te pod uplivom sadanjih odnošaja, koji u Njemačkoj vladaju, dolazimo do zaključka, da obzirom na klima tičke prilike europskih država, granica traženoga normalnoga postotka leži između 20—SS"/,, Da ovomu siatističkom eksperimentu gledom na njegovu ispravnost i valjanost vjeru pokloniti možemo, valja nam u pameti držati, da je šuma do druge polovice 19. etoljeda služila samo za dobivauje goriva drva i da je poradi pomanjkanja internacionalne trgovine s drvom, svaka država u šumarskom pogledu bila posve izolirana; stalnu godišnju potrebu na drvu namirivala je svaka iz svojih šuma. Sa umnoženjem stanovništva i pa procvatom i razvitkom industrije, dođe i šumarstvo u pojedinim državama u posve drugi narodno-gospodarstveni niilieau-e. Šumska površina pojedine države može biti znatno velika, njena produktivnost može nas u svakom pogledu zadovoljiti, ipak ne ćemo biti u stanju uztvrditi, da li ona sa šumom obiluje ili ne. U tome pogledu jedino je mjerodavna sadanja potreba na drvu, koju uvjetuje gustoda pučanstva i intenzivnost industrije u dotičnoj zemlji. Obzirom na ovu okolnost možemo zemlju, koja je doduše sa šumom dov(djuo obrasla ubrojiti među sa šumom siromašne zemlje i obratno. Nu pošto su pako sa gustim šumama obrasle zemlje redovno slabo nastanjene, možemo na temelju odnosnoga postotka šumske površine, govoriti 0 njenom bogatstvu sa šumama, kao i o višku drva, koji preostaje nakon podmirenja vlastitih potreba na drvu. Pogledom na sadanje gospodarske prilike većih evropskih država, vidimo da države, u kojima na 100 glava pučanstva manje od 34 ha šumske površine odpadaju, nisu u stanju potrebu na drvu same namiriti, nego da su upućene drvo iz vana uvažati. Nu pošto u Njemačkoj na 100 glava pučanstva samo 23 ha šum=*ke površine odpadaju, to ju među drvo uvažajuće države ubrojiti moramo. Među većim saveznim državama carstva, čini Bavarska iznimku, u kojoj na 100 stanovnika dolazi 38 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1908 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 3 — ha šumske površine; ona jedina jest u stanju godišnji višak od 2 milijuna m^ izvesti u ostale države. Za prispodobu jest za iztadi, da na 100 glava pučanstva u Finskoj dolazi 750 ha šumske površine. Švedskoj 381 ha, Norveškoj 305 ha, europskoj Kusiji 185 ha, Engleskoj 3 ha i t. d. Iz ovoga se jasno razabire raznolikost zadaće, koju Jume u narodno-gospodarskom pogledu u pojedinim državama imadu. Dok one u prvim državama eine glavno vrel) narodne privrede, dotle u Engleskoj služe tek za lovišta, u kojima bogati lordovi raskošan sport tjeraju. Drugo pitanje, koje nam se namiče jest: da li se šumska površina Njemačke zadnjih 100 godina umanjila ili povećala? Ako odgovor na ovo pitanje prepustimo našoj javnosti, to ^e isti za cijelo glasiti, da se šumska površina doista umanjila, jer se dnevno čuje govoriti, da tobož krčenje šuma ima za posljedicu jake poplave, sušne godine, tuču i t. d., u kratko svaki klimatički ili metereološki nepogodni pojav ima svoj početak u krčenja šuma Pitanje, da li i u koliko šume doista uplivišu na prirodne nepogode vremena, ne m«rim dalje raspredati. Dovoljno je istaći, da rezultati najnovijeg znanstvenoga istraživanja na tomu polju govore protiv do sada općenito vladajuće a mišljenja o korisnom uplivu suma na klimatičke pojave vremena. Protiv jakog i surovog djelovanja prirodnih sila jest slabi organizam neke šume posve nemoćan. Dapače ni ondje, gdje se sume sa znatnim svojim površiuau´a n neprekidnim kompleksima protežu, te gospodarstveni i fizični karakter dotične zemlje obilježuju, ni u one u stanju nepogodama vremena odoljeti. Uzmimo, da je u zemljama obraslim sa bujnim sumama lakše obrađivanje zemljišta, da u njima sa sumom blagost klime raste i pada, kaki zen aljski raj mora u tom pogledu da vlada u sjevernim enropskim državama, a kake priodne nepogode moraju da vladaju u goloj Engleskoj! Jedno za cielo znamo, da danas Njemačka ima maogo više šuma, nego li pred sto godina. A što je još važnije, jest, da se šume bez razlike vlasništva u neprispodobivo boljem |
| ŠUMARSKI LIST 1/1908 str. 6 <-- 6 --> PDF |
_ 4 staaju nalaze, nego li u početku 19 stoljeća. Mi danas živimo u mnogo povoljnijem vremenu za šumarstvo, nego li naši pređi. Pa što se ti6e upliva šuma na klimu, morao bi on dakle danas .kod sređenijih prilika mnogo jači biti, nego li prije. Istorički je dokazano, da je stanje šumarskog gospodarstva u početku 19. stoljeda na najnižim granama stajalo, odkada su se šumski proizvodi počeli smatrati gospodarskim dobrima. To stanje bilo je tim žalosnije, što je gospodarenje sa državnim i općinskim šumama daleko zaostajalo za onim privatnih šumoposjednika, — fakat, koji u diametralnoj opreci stoji sa današnjim stanjem gospodarstva u šumama odnosnih vlasnika. Državne, odnosno sume zemaljske gospode bijahu u 18 stoljeću plodno zemljište, na kojem su se ovlaštenici na šumske proizvode umjeli d;bro okoristiti, te s pomodu i indolencijom slabo plaćenih i za to podmitljivih »jagera« svoje pravo na šumu znatno proširiti. Tako se n. pr. u bavarskim državnim šumama u ono doba preko polovice vrijednosti šumskih proizvoda ovlaštenicima doznačivalo. Ta dan danas je u šumama opterećenim sa služnostima gospodarenje sporo i tromo, a u ono doba, kada još nije bilo nikakovoga sistema u načinu gospodarenja, bilo je sto puta gore. Uslijed toga, što su se doznačivale znatne količine drva ovlaštenicima, nastojala su zemaljska gospoda preostatak sto bolje unovčili i time prihod šuma što više podići. U živom nastojanju oko toga bili su im valjanim savjetnicima — kameraliste, u čijim rukama je gospodarenje i uprava sa šumama ležala. Osobito je to nastojanje bilo istaknulo početkom polovice 18. stoljeća, kada su se prvi put počeli prihodi iz šuma u određenom novčanom iznosu u godišnjem proračunu izticati. U težnji, da se što veći prihod poluči, više se godišnje sjeklo, nego bi se smjelo, što je imalo za posljedicu, da su šume bile posve uništene. A- da se tomu žalosnome stanju doskoči, prodiralo je sve više na površinu mišljenje, da se državne šume prodadu i stališ državnih šumarskih činovnika dokine. Ništa bolje nije bilo ni sa općinskim šumama, u kojima se uslijed egoizma i pomanjkanja shvaćanja zajedničke koristi, |
| ŠUMARSKI LIST 1/1908 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 5 — kojoj su one služile, također više sjeklo, nego li je godišnje prirašdivalo. Dapače su stare markgrofovije pored svoje republikanske organizacije, prisiljene bile pred samovoljom i pohlepom svojih članova, gospodarenje u šumama povjeriti državnim šumskim organima. Ni policajna država 18. stoljeda nije imala toliko snage, da opčine, koje su i onako bile več postale državnim uredbama prisili, da odredbe šumskih redova valjano izvršuju i gospodarenje u šumama u smislu propisa vode. Posvemašnja sloboda u gospodarenju sa opčinskim šumama išla je zemaljskoj vlasteli u prilog, buduči da su uslijed toga njihove šume, koje su imale vise ili manje karakter zajedničkoga uživanja, bile više od seljaka pošteđene. Nejasne ustanove u načinu uživanja šuma, te uslijed toga nastali sporovi i vječni prijepori prouzrokovaše, da je stanje opdinskih šuma čak i u 19, 8t)ljedu bilo dosta žalosno i kukavno. Javno mišljenje sprijateljilo se u brzo s ovom činjenicom, koja je tobož bila naravna posljedica zajedničkoga uživanja šum&, buduči da se općenito držalo »što je zajedničko, to je ničije«. Jedinim sredstvom za poboljšanje toga stanja, držala se razdioba općinskih šuma, kojem mišljenju je put utro doktrinizam Adama Smitha. Pod ovakim prilikama nije bilo teško trećoj kategoriji vlasničtva — privatnim šumoposjednicima u načinu gospodarenja oboje prve, preteči. Ovaj prestiž imadu oni u prvom redu zahvaliti feudalismu. Sve sa služnostima obterećene šume čavala su zemaljska gospoda vrlo brižno, u nekim državicama dapače tako strogo, da su se u 7. stoljeću protiv »Holzvuherera«, koji su nesolidnu trgovinu sa drvom tjerali, oštre odredbe izdavale. Također regal lova vršio je povoljan upliv na dobro stanje šuma privatnih šumoposjednika. Zemaljska vlastela jednostavno su zabranjivala privatnim šumoposjednicima, da sječu ondje vode, gdje se divljač nastanila. Još jedno pitanje možemo ovdje na´^aciti; može li Njemačka svoju sadanju šumsku površinu povećati ili ne? |
| ŠUMARSKI LIST 1/1908 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 6 — Sa 14. stolječem bila je u glavnom dovršena u velikom stilu preduzeta perioda krčenja šuma, koje su se tada na apsolutno šumsko tlo ograničile. Razdioba zemljišta između šumarstva i poljodjelstva nije se u cijeloj zemlji jednakom brzinom f rovalo, koja je okolnost bila kasnije na ekonomski razvitak naroda od upliva. Za vrijeme trajanja 30 godišnjega rata, narod se u pojedinim krajevima jako decimirao, što je za rasprostranjenje šuma biio od velike važnosti, jer su kroz to šume, u kojima se prije bez ikakovog reda i računa sjeklo, sačuvane ostale; šta više puste oranice i livade zarasle su šumama, ko´e još i danas nalazimo u sredini prostranih poljskih rudina. Posve obratan proces odigrao se u 18. i početkom 19. stoljeda u južnoj Njemačkoj, gdje su zemaljska gospoda krčedi šume u brdskim krajevima i kolonizaciju provađala i odtuda znatnu materijalnu korist vukla. Siromašno stanje mnogih gorskih sela živ su nam svjedok, kako je bila odnosna kolonizacija pogrešna i nepromišljena. I mnoga indnstrijalna poduzeća kao n. pr. tvornice stakla, koja su u tim zapuštenim krajevima podignuta, nijesu mogla zlu posve doskočiti. Na zemljištu, koje je za poljsku kulturu prikladno, šumu sijati i ?aditi, jest kako sa privatno, tako i sa narodno gospodarskoga gledišta pogreška. Poljodjelstvo jest, uz predpostavu, da se ono na pravom poljskom tlu i na napredan način tjera, na svaki način uvijek rentabllnije od šumarstva. Pred ovom činjenicom, ne smijemo očiju zatvoriti ni onda, ako pojedini slučaj protivno tomu govori. Ako danas kad i kad govoriti čujemo, da je šumarstvo rentabllnije od poljodjelstva, to moramo znati, da se ova varka osniva na krivom računanju šumske rente, naime kod odnosnoga računanja ne uzimlje se u obzir dugačko doba između sjetve i žetve, koje u šumarstvu postoji. Prema gore rečenom jest posve isključeno, da če se dan danas površina šuma na račun poljodjelstva znatno povedati. Samo u onim krajevima, u kojima se pogrieške prije spomenute kolonizacije popraviti žele, dobit de šumarstvo natrag svoje zemljište. , |
| ŠUMARSKI LIST 1/1908 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Imamo mi ali još drugoga zemljišta, koje je za šum. kulturu prikladno. Prema statičkim podacima ima tog zemljišta oko 1,000.000 ha*). Zašumljenje golijetih jest sa znatnim tehničkim poteškoćama skopćano, redovno stoji 3—4 puta više, nego zašumljenje godišnjih, sječina. I ako ne možemo od šuma, koje 6e se u budude na golom zemljištu uzgojiti, jednaki financiialni efekat očekivati kao kod onih, koje ved postoje na običnom šum. zemljištu, to možemo, promatrajući budući njihov financijalni efekat sa čisto privatno-gospodarskoga gledišta uztvrditi, da će se izdani troškovi još sa IVs—27o ukamatiti. Kulturna historija nas uči, da su kod svih kulturnih naroda svijeta* počevši od prvog razvitka narodnoga gospodarstva, sve generacije bile zadojene brigom za svoje potomstvo. Ovaj osjećaj solidarnosti pojedinih generacija, koji je rezultat spoznaje narodnoga individualiteta, jest u srcu njemačkoga naroda vrlo jak; on će za cijelo u tu svrhu pridonijeti žrtvu, bez kojih riješenje mnogih kulturnih zad&ća ne bi bilo moguće. Incijativu za to mora dati drževa. Njezin primjer će za cijelo slijediti općine i bolje situirani privatni posjednici golijetih. U pruskom državnom proračunu već se u tu svrhu godinama uvršćuje svota od više milijuna maraka, koji primjer sa uspjehom slijede mnoge druge pruske pokrajine. Na tom polju je Franceska do sada izvela najveće djelo, kojemu se cijeli svijet divi. To veliko djelo jest zašumljenje Landes de Gascogne sa površinom od 800.000 ha. Još godine 1850- jedva je malo naroda životarilo na tome ogromnom prostoru, stanujući u malim kolibama, sagrađenim od pletera i ilovače. Danas je cijela površina zašumljena sa crnim borem, a vrijednost cijele šume cijeni se na pola miljarde franaka. Glavni prihod šume sastoji se u dobivanju smole. Koliko Njemačka danas drva producira i koliko treba? Prema statistici od godine 1900. proizvađa ona godišnje okruj-lo 50 milijuna m^ drva. Ako uzmemo, da se cijela ova ogromna množina drva za gorivo upotrebi, o ona representira vrijednost ) To su vedinom dijelovi tresetišta i goli bregovi Alpa. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1908 str. 10 <-- 10 --> PDF |
-8 — od 13 milijuna tona ugljena ili 1.400.000 željeničkih vagona. U godini 1905. iznašala je potreba kamenoga ugljen« 174 milijuna tona. Ako bi se gorivs snaga sve množine ugljena zamijenila sa onom četinjava drva, to je u tu svrhu za potrajno godišnje gospodarenje nužna površina, koja je tri puta tako velika kao cijela Njemačka. Množinu energije, koja se godišnje iz utrobe zemaljske izvadi, ne mogu nadomjestiti šume cijeloga svijeta. Još pred 50 godina držali su vlasnici suma kameni ugljen i željezo za ozbiljne konkurente drvu i sa brižnim okom gledali su u neizvjesnu budućnost svojih šuma. Danas su prilike posve druge, tekao pravilo vrijedi: što se više kameni ugljeiv i željezo upotrebljuju, tim je veća uporaba drva. Uporaba željeza i kamenoga ugljena najpouzdani su znak za razvitak industrije i gospodarstva u jednoj zemlji. Ondje, gdje iz fabričkoga dimnjaka dim suklja, gdje željezne traverse na uporabu čekaju, dolazi trgovac s drvom i pita: koliku množinu građevnog drva mora da dostavi. Ovaj neočekivani preokret prilika dao je šumaistvu sasma drugi smjer, koji se sastoji u dobivanju građevnog drva. U 50-tim godinama prošlog stoljeća dobivalo se u državnim šumama 18—25°/^ građe, a danas 50 do 807o. U 70-tim godinama počela su dva važna trošioca drva : rudnici i tvornice papira drvo u neizmjernim količinama rabiti. Osobito mnogo drva rabe rudnici, u kojima se drvo nakon 4—6 g. izmjeniti mora. Kako je potreba na drvu u rudnicima poskočila, dokazom nam je činjenica, što je u godini 1875. potreba iznašala l´/j milijun m^, a danas iznaša ništa manje od 6 milijuna m^. Domaće šumarstvo nije u stanju cijelu potrebu na drvu namiriti; jača borovina jest za to preskupa, a slabija u dovoljnoj množini ne dotječe. U današnje doba, doba napretka i razvitka mnogo se piše i tiska. Doista, ako se nove misli i ideje tako brzo rađaju, kao što potreba papira raste, onda budućoj generaciji ništa nova za stvoriti preostati ne će. Prvi, koji je iz drva poČeo papir dobivati, bio je protestanski sveštenik Dr. Jakob Chr Schaffer iz |
| ŠUMARSKI LIST 1/1908 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 9 — RegenBburga. U početku pravio je pokuse sa više predmetah iz bilinskoga svijeta, dok mu konačno nije pošlo za rukom g. 1762. do 1771. iz drva stvoriti papir, od koga se jedan konservirani komadid i danas u akademiji znanosti i umjetnosti u Monakovu čuva. On je već onda pronašao, da je smrekovo drvo najbolje za dobivanje papira. I ako je njegov pokus posve uspio i korist izuma odita bila, nije se dalje na usavršenju radilo, nego dapače bio je svaki pokušaj silom ugušen. Fabrikanti, koji su tada iz krpa papir pravil´, znali su i umjeli svaki pokušaj iz zavisti osujetiti, a u tomu ih je živo podupirala publika, koja se ravnodušno postrance držala, misleći, da će vedom uporabom drva, šume biti izharaČene i oskudica na drvu nastupiti. Schaffer sam vjerovao je u oskudicu na papiru, bududi, da način pravljenja papira nije bio u stanju sve više rastude potrebe zadovoljiti. On je svomu izumu cijeli imutak žrtvovao, te od mnogih prezren u najvedoj bijedi umro. Jedina nagrada bila mu je »zlatni lanac«, kojim ga je car Josip odlikovao. Bez znanja o Schafferovom izumu ponovi godine 1843. Keller, sa uspjehom isti pokus, od kojega danas cijelo Čovječanstvo ogromnu korist vuče. Kako je velika potreba na papiru, bit će dovoljno ovaj primjer navesti. Bečka »Neue freie Presse" treba godišnje najmanje SVa milijuna kilograma papira. Za to je potrebna drvna masa od 13.000 kg. prost, met drva što je skoro jednako godišnjem etatu šumske površine od 2500 ha´. Prema tomu jasno se vidi, koliku važnost imadu šume za razvitak kulture i da bez šume ne bi nikada Konigova mašina za tiskarstvo, svjetla ugledala, ispod koje je prvi put londonski Temps od 14/XI. 1814 izišao. Prva tvornica za drvnu celulozu osnovala se godine 1841 u Saskoj, a između god. 1856—1858 u Austriji. U vremenu od 35 godina, broj njihov jako je ponarasao. U Njemačkoj, Austriji i t. d. osnovano ih je na širokoj i solidnoj bazi već na stotine. Potrebe drva za proizvodnju papira u Nje Jedan engleski pisac otkrio je u literaturi volikog zatornika šuma. On vel i, da za 1,000.000 primjeraka kriminalnog romana treba 2,000.000 kg. papira. Da se ova količina papira proizvede, nužno je, da se 4000 jakih smrekovih stabala izreže. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1908 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 10 — mačkoj iznaša danas 5 milijuna pr. met.; od ove množine, odpada samo na smrekovo drvo 757o- Skoro jedna trediaa uvozi se iz inozemstva, jer domaće šumarstvo nije nikako u stanju cijelu potrebu pokriti. I ona množina, što ga ono daje jest od eminentne važnosti po rentabilitet domaćega šumarstva. Njen:aeka dobiva godišnje iz svojih šuma oko 20 milijuna m^ građevnoga drva u vrijednosti od 10 miljarda maraka; u godini 1906 iznašala je potreba građevnog drva 34 milijima m^ Prema tomu mora se godišnji manjak od 14 milijuna m* ili 4l7o domaće proizvodnje u vrijednosti od 313 milijuna maraka iz vana uve. ti. S uvozom dostigla je već Englesku, koja od svih europskih država najviše drva uvozi. Bilanca njemačke trgovine s drvom jest pooam od godine 1864. uvjek pasivna. Krivulja uvoza koja svake godine raste i pada, predočuje vjernu sliku narodno gospodarskoga blagostanja. Velike brojke uvoza padaju u doba ekonomskoga procvata i napretka, a niske s onim gospodarske stagnacije i nazatka. Uporedo s tom krivuljom rastu i padaju cijene domaćem drvu. Pogledom na ovu ovisnost između uvoza i cijene domaćem drvu, razumljivo nam je tek paradoksno zvučeće pravilo što je veća konkurencija inostranoga drva, tim veću cijenu za svoje drvo polučuju domaći vlasnici šuma Posve je jasno, da Njemačka ni u buduće ne će biti u stanju cijelu potrebu na drvu namiriti. Godinu u kojoj će domaća produkcija potrebe na drvu namiriti, moći ćemo naznačiti ekonomskim Sedanom, a to bi značilo početak gospodarskoga nazatka sa nedoglednim posljedicama. I ako je posve jasno, da fiotrebu na drnu ne može namiriti domaće šumarstvo, to ga ipak ne možemo riješiti dužnosti, da sve svoje sile sabere, da dosadanju godišnju množinu drva poveća. Razvitak njemačkoga šumarstva tekom 19 stoljeća bio je vrlo intenzivan, te je svako očekivanja prekoračilo. Ako u državnim šumsma proizvedenu množinu drva u god. 1»30 označimo sa 100, to iznaša ista za god. 1904 u Pruskoj 275, Bavarskoj 155, Saskoj 200, Wiirtemberškoj 195. Ove su nam brojke živ dokaz, kako se trud i muka oko njegovanja šuma obilno nagradi. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1908 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 11 — I ako nas ove brojke u svakom pogledu zadovoljiti moraju, to ipsk iz toga ne slijedi, da je domade šumarstvo postiglo svoj vrhunac. Još ima ono mnogo zadada riješiti, čije riješenje budućnosti pripada. Ta cilj produkcije mora biti: izcrpsti sve prirodne sile do zadnjega ostatka, sve zaprijeke ukloniti, koje na putu stoje da se taj cilj postigne. Sredstva, kojim će se ono služiti, jesu tehničke naravi, a da se ona postignu, potrebno je: predrasude ukloniti, jednostranost ograničiti, dogme nepogrešivosti oboriti, komplicirano sa jednostavnim zamjeniti. Što se tiče državnih šuma, to možemo reci, da su danas stvoreni svi preduvjeti, da se njihov prihod jos više poveća. Tako se n. pr. iz državnih šuma može lahko godišnje 1 m´ drva pro ha još više dobiti, a da se o princip potrajnosti ne ogriješimo. Nu baš ta činjenica, što javnost drži, da su držav; ie šume u proizvodnji vrhunac postigle, može narodu služiti na čast i ponos, jer time smatra sume važnom svojom imovinom, koja se neokrnjena za sva vremena sačurati mora, a samo kamate ove glavnice smije živuća generacija uživati. Tko na ovom principu ustraje, to ea ne će stići prokletstvo potomstva! U 16 stoljeću proricalo se, da će svijet stradavati radi pomanjkanja : dobrih i iskrenih prijatelja, valjana novca i jeftina drva. Prvi šumarski red od god. 1515. veli, da će „teška i ljuta oskudica na drvu nastupiti´, ako se haranju šuma na put ne stane. Kasnije redovi isticali su ovu bojazan još više. Tako pisac šumarskog reda za grad Mainz god. I 766., sveštenik Fr. Chr. Oettelt opisuje oskudicu sa riječima: »Svaki gospodar kuće lakše i sa manje troška pokriva godišnju potrebu na kruhu, nego li na drvu. Mnogi i ne misleći na kruh sa očajem pita : od kuda ćemo nabaviti drva«j? Knjige i brošure 0 štednji sa drvom izdavale su se u ono doba ! Da se tomu zlu doskoči, počelo se sa uzgojem brzo rastućih vrsti drva osobito inostranih. Ali brzo poslije toga, oko godine 1800., dakle u doba — kada. su se grijesi zlo shvaćenoga načina gospodarenja sa šumama na njihovom žalosnom stanju |
| ŠUMARSKI LIST 1/1908 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 12 — odražavali, počeli su se stvarati novi uvjeti za procvat narodnoga gospodarstva. Na unosaost šuma počeo je narod ponovno vjerovati, poljodjelstvo je počelo svoj dosadanii pravac napuštati i novini ići k procvatu i napretku; u to doba započe narod borbu protiv feudalisma i uredaba policajne države Uslijed nerodice i ratnih udaraca, rasle su cijene poljodjelskim proizvodima neobično visoko, a državnici — da tomu zlu doskoče — pronađoše, da se šuma previše, a oranica i livada premalo u zemlji nalazi, pa za to odobriše i odrediše krčenje i prodaju državnih suma, te diobu opčiiiskih zemljišta. U uvjerenju da su time otkrili i pronašli nove gospodarske principe, zaboraviše brzo na oskudicu s drvom, koja u istinu nije ni postojala, jer za 20 milijuna stanovnika, koji su tada na sadanjem prostoru njemačkoga carstva živili, bilo je dovoljno šuma i ako su se one u žalosnome stanju nalazile. Počam od druge trečine l.J. stolječa promjeni se šumsko politička konstelacija iz temelja. U gospodarskim naprednim zemljama srednje Europe, u kojima je šumsko gospodarstvo bilo postavljeno na zdravu osnovku, nije se više pitalo: od kuda će se potreba na drvu namaknuti, nego kako će se postojeće zalihe šuma što bolje unovčiti ? U razmaku vremena od 1830—1850 godine, bijahu novčani prihodi državnih šuma uvijek konstantni, jer su politička nesređenost i visoki kamatnjak knčili razvitak graditeljstva i industrije. Željeznice zbog visokih tarifa, nijesu kod transporta ttrva u račun dolazile. D godini 1860 nasta nova faza u gospodarskom životu europskih naroda. U Njemačkoj, Francuskoj i Englezkoj skoči potreba građevnoga drva tako rap´dno u vis, da u prvim dvjema državama domaća produkcija, a u poslednjoj dosadan ja množina uvezenog drva, nije mogla više potrebah na drvu namiriti. Sada kucnu čas, da sjeverno i istočno ležeće europske zemlje, ogromne množine drva, svoje specifički nacionalno dobro u promet stave i da ga sa zlatom zamjene Švedsko drvo uvozi se danas u južnu Afriku, Indiju AustraHju itd., a australsko tvrdo drvo upotrebljuje se danas skoro u svim gradovima |
| ŠUMARSKI LIST 1/1908 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 13 — Njemačke za taracanje trgova i ulica. Amerikansko drvo pako upotrebljuje se u svim gradovima Europe. Vrijednost drva što ga Europa i Amerika međusobno izmjenjuju, cijeni se na IVs milijarda maraka. Potrošnja drva se od god. 1860 pa do danas u Njemačkoj podvostručila, u Engleskoj potrostručila, a u Francuskoj je za jedan i po puta veća postala. Izvoz drva iz Austro-Ugarske monarhije jest šest puta, iz Rusije deset puta i iz Švedske tri puta veči nego u god, 1860. Pogledom na ove brojke svijet se zabrinuto pita: da li će šumarstvo svijeta biti uvijek u stanju, sve više rastude potrebe na drvu pokriti, ne ide li svijet u susret oskudici na drvu? U koliko je u opće ispravno gospodarske prilike za jedno stoljeće u naprijed prosuđivati, možemo — uz predpostavu; da će narodi, koji šuma posjeduju, iste marno uzgajati i brižno njegovati, te da će nerazboritoj trosnji s drvom na put stati — sa sjeguraošću uztvrditi, da bojazan nije osnovana. Ta prvotna stvaralačka snaga šuma nije uništena, i ako bi se ona "oslabila, odmah bi ojačala, kad bi joj se svi životni uvjeti stvorili. Najveći dio drva, koji u internacionalnom saobraćaju u promet dolazi, potječe iz krajeva, u kojima se tek odpočalo sa izrabljivanjem šuma. Ova množina drva nije jednaka godišnjem prirastu tih šuma, nego ona Čini predhvat na sačuvane stare sastojine. Laici označuju taj način uživanja-haračenjem šuma, te dižu kuku i motiku protiv vladah i vlasnikah koji takovo uživanja odobravaju. Oni se u prosuđivanju više povode sa svojom fantazijom, nego li da se zdravim razumom vodit; dadu I nestručnjaku mora jasno biti, da prašume sa svojim debelim, neprepustnim slojevima kisela humusa, te sa jakim razgranatim stablima, koja pomladak guše, jest glavna zaprieka racionalnom šumarskom gospodarstvu. Ondje gdje šumarski stručnjak gospodariti želi, mora prašuma prije izčeznuti. Koliko truda i muke stoji, da jedna prostrana prašuma, potomstvu mjesto ustupi? Čovječja suaga za to je preslaba. S |
| ŠUMARSKI LIST 1/1908 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 14 — pada. Tko želi daleko ležeće prašume eksplotirati, mora či novaiČke staaove graditi, radničke kolonije osnivati, pilane po dizati, rijeke i gorske bujice urediti, puteve i željeznice sagra diti i trgovačke sveze na sve strane svijeta vezati. Za takova poduzeća sposobna su jedino trgovačka društva ili industrijalna poduzeća sa znatnim kapitalom, njihov rad na tom polju, jednak je kolonizaciji svjetovnih i crkvenih dostojanstvenika iz sred njega vijek. U buduće bit će oči zapadne Europe za namirenje drva uprte na Rusiju. Šumska površina europske Rusije 3^2 puta je tako velika kao površina cijele Njemačke i 13Vs puta kao šumska površina cijeloga carstva. Dvije trećine površine protežu se u sedam sjevernih i istočnih gubernija. Južno stepsko područje oskudijeva na drvu, te uvozi znatne količine drva iz Au4tro-Ugarske monarhije i Rumunjske. U sjevernim gubernijama: Arhangel, Perm i Vologda, koje zapremaju šumsku povjšinu od 107 milijuna ha — t. j . dva puta toliko. koUko cijela Njemačka, odpada na lOO stanovnika "2300 ha šume, a u Njemačkoj tek 23 ha. Dvije trećine ruskih šuma jesu domenske i apanaske šume. Prema službenim podacima ruske vlade, ne uživa se poradi pomanjkanja prometa ni polovica množine drva, koja bi se prema sađanjem stanju i obrastu šuma, uživati mogla. U godini 1898 iznašao je utržak prodana drva 42 milijuna, a vrijednost neprodana drva 45 milijuna rubalja. I ako se potreba na drvu onih europskih država, koje drvo uvažaju, još za 3 S^^ puta poveća, još će biti europska Rusija sama u stanju cijelu potrebu namiriti. Neprispodobivo velika je površina azijske Rusije, gdje bi bila prema izjavi same ruske vlade živahna trgovina s drvom, kada bi bilo samo viŠ3 kapitala i poduzetnoga duha, dvaju faktora koji sasma manjkaju. Kada se u Sibiriji jednom za svagda otvore vrata trgovini s drvom, to će njene šune činiti reservu, od kuda će se pokrivati potrebe na drvu cijeloga svijeta. Nu pošto eksploatiranje šuma europske i azijske Rusije pada u daleku budućnost, to će još uvijek rastuće potrebe svjetskoga |
| ŠUMARSKI LIST 1/1908 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 15 — trga, pokriti modi ostale europske izvozne zemlje, kamo spadaju Finska, Švedska, Austro-Ugarska monarhija, Bosna i Hercegovina, Rumunjska itd, Galicija i Bukovina, u kojima se eksploitacija suma u najvećem jeku vodi, modi de joi dugo opskrbljivati drvna tržišta zapadne Europe. U zadnje doba zaključeno je tamo više velikih prodaja sa glavnicama preko 20 milijuna maraka. U obskrbi svjetskih drvnih tržišta, igra i sjeverna Amerika ved danas važnu ulogu. Istok sjedinjenih država uskoro de sam cijelu produkciju na drvu upotrebiti. U svakom slučaju moći de pako Kanada, sa šumskom površinom od 325 milijuna ha, t. j . površinom, koja je veda, nego šumska površina cijele Europe — znatnu količinu drva na europska tržišta baciti, a to dakako tek ondfi, kada se u njoj trgovina s drvom razvije. Šumska površina sjidinjenih država, Kanade i Brazilije zajedno obuhvada 1 milijardu ha t. j . nešto više od površine cijele Europe. Da de se u skoroj bududnosti ova kolosalna površina šuma, od kojih se najvedi dio u tropskoj klimi sa znatnim prirastom nalazi, izcrpsti, jest prema zdravom ljudskom ra^Aimu nemoguće. Ovdje, u glavnim crtama izneseni podaci, jesu nam živi dokaz, da oskudica na drvu u svijetu i za daleku budućnost nastupiti ne će. Samo kod jedne vrsti drva, i to hrastovine nastupit de u skoroj bududribsti osjetljiva oskudica. A što je u svemu ovome najradosuije i naj utješi ji vi je jest : da su sve kulturne države svijeta ved ; tvorile ili su na putu, da stvore zakone za zaštitu šuma. G. Nenadić. O uredjenju šuma i sastavku šumskogospodarskih osnova. Pišu braća V. J. Heckner. (Nastavak VII.)* S) Sračunflvanje ordinatnih i abscisnih diferencija i kontrola. Ordinatna razlika 1,^^*1 i abdcisna razlika [»A*^"! izmedju dvije točke polygona izračunaju se iz kuta | ^ |, što no ga ravna Vi´ii Šum. list g. 1907. strana 396. |