DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1908 str. 33     <-- 33 -->        PDF

— Sli
j I S J_´_A_ZE^-
Družtvene vijesti.


U oči nove godine! P ošlo je već više od trideset godina,
od onoga, po nas znamenitoga dana, kada su osnivači ,lirv slav
šumarskoga družtva«, uvidjajući potrebu i veliku važnost
hrvatske šumarske literature po budućnost stališa kao i hrvatskoga
šumarstva, odlučili osnuće i izdavanje »Šumarskoga
lista«.


Razne zapreke i protivštine valjalo je svladati, dok je
napokon ipak — onoj maloj ćetici otaćbenika šumara, koji su
za onda bili voljni — a i hrvatskom peru u toliko vješti, da
preuzmu brigu oko izdavanja i uredjenja toga lista — uspjelo,
ne samo izdati hrvatski šumarski list, već mu podjedno osjegurati
i časni obstanak.


Samo žarkom domoljublju i nesebičnom požrtvovnom
radu, ter ljubavi tih dičnih naših prvaka spram struke i liepe
naše domovine, imademo zahvaliti da i hrvatski šumari danas
već mogu ponoRom poka/ivati -- na omašnih trideset ijedan
godišnjak — svoga književnoga rada.


Bio to po njih posao težak — a u mnogom obziru i nezahvalan
— ali je zato tim ne samo stvoren glavni temelj hrvatskoj
šumarskoj knjizi i nauci već e to, i nas njihove
nasljednike, obvezalo svetom dužnosii, da na onom temelju
koji nam oni osnovaše, nastavimo jjradnju bolje i ljepše budućnosti
hrvatskome šumarstvu.


Ovu bi dužnost svaki nas morao imati vazda i pred očima,
a po tom udešavati i svoj rad prema družtvu i njegovu organu.


Pa ipak što vidimo u istinu ? Vidimo, da je još i danas
malo njih ~ od članova družtva, koji i doista tu dužnost
spram družtva i stališa onako vrše, kako interes stvari zahtjeva.


Napose čini se, da u novije doba u družtvu nastavši
zastoj, rek bi baš obće mrtvilo, takodjer i u tom pogledu
upliva. Jer prolistamo li samo poslednja godišta »Šumarskoga
lista«, doći ćemo brzo do osvjedočenja, da je broj onih koji
oko lista, njegovog obstanka i razvitka brigu vode, u razmjerju


— sa onima svima, koji bi tome i po svom zvanju i položaju
zvani bili — doista još uvjek nerazmjerno malen.
Navlastito — slabo je pri tom zastupan i naš mladji naraštaj.
Rek bi, da mu manjka spoznanje i prava ljubav k zvanju,




ŠUMARSKI LIST 1/1908 str. 34     <-- 34 -->        PDF

— 32 —


kao da nepozna onaj stari stališki osjećaj zajedinstva i
sloge, kojim se baš šumarska svojta od vajkada odlikovala.
Zar da je zbilja u nas već nestala volja za ozbiljnim, ustrajnim
i temeljitim radom — a napose i radom na književnom
polju ? Ne, to nevjerujemo, a nevjerujemo, jer nesmije da bude.


Pa baš s toga se i nadamo, da ni ove rieći ne će ostati
»glas vapijućega u pustinji« — već da će se svi oni, koji su
lomu zvani — prenuti — ter tako osjegurati našem »Šumarskom
listu« i za buduće ne samo ćastni obstanak — već i
što bolji dalnji razvitak i napredak. Jer čim nas bude više
na djelu, tim nam i uspjeh sjegurniji.


Nečekao, dakle nitko — ta svaki naš stručnjak i sumišljenik,
koji znade i može zvan je — da se okupi i oko
našega lista, na zajednički rad oko napredka i boljka liepe
naše zelene struke i nauke. U to ime bile i ove rieči u
zgodan ča«!


Pripomoćna zaklada utemeljena g. 1883 po hrv. slav
šumar đnižtvu, na uspomenu prvoga tajnika družtva Vladoje
KOrOskenija imade danas .nakon već 25 godišnjeg obstanka,
još uvjek tek imovinu od ukupno 12.000 kruna u okruglom,,
a broji u svemu samo KiS članova, koji su u smislu §. 27,
družtvenih pravila — uplatili i propisanu pristupninu od 10
kruna.


Zakladi toj, kako je družtvenim članovima iz družtvenih pravila
poznato, svrha je, da se iz njezinih kamata daju podpore potrebnim
udovam ih sirotam, takovih šumarskih činovnika i
službenika, kojih suprug, odnosno otac, počam od prvoga pristupa
u šumarsko družtvo, stalno i barem ptt godina bio ma
koje vrsti članom družtva, a kao takav udovoljio i svojioi obvezam,
a osim toga u tu zakladu uplatio i jedanput za svagda
bar 10 kruna u ime pristupnine. Kako je po tom svrha te
zaklade plemenita — bilo bi već i s obzirom na to svakako
predmjevati, da u obće nebude člana družtva, koji nebi
pristupio i toj zakladi. Pa ipak u istinu — kako nam to
i jur gori spomenuti broj dosadanjih članova i dobrotvora
te zaklade dokazuje, od ono ukupno više od 1300 družtvenih članova,
jedva ih je do sada tek nješto preko jedne desetine postalo
dionikom iste.


Doista za dvadeset i pet godina što ih je jur minulo,
od dana utemeljenja te zaklade — broj vrlo, vrlo malen.