DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1908 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 82 — Josip Ettinger. Na 7. veljače — iznenadi nas gotovo u prvi mah nevjerojatna vijest u »Narodnim Novinama«, da je dne 4, veljače u jutro, u bolnici milosrdaih sestara umro, a 7. veljačeu tri sata poslije podne, na skupnom groblju u Zagrebu — pokopan kr. katastralni šumarski nadzornik u miru Josip Ettinger; nestor hrvatskih šumara i jedan najstarijih i najzaslužnijih članova hrvatskoga šumarskoga družtva. Vidjesmo starca još koji dan prije, na oko čila i zdrava — a on, da je sada već mrtav i pokopan? A od njegovih štovatelja i drugova članova našega društva, o žalostnom tom dogadjaju za dobe, niti tko znao, niti obavješten bio, da zaslužnomu tomu prvaku dostojno iskažemo zadnju poštu — nad otvorenim grobom, Zalostna je to — ali i po u nas šumara sada ovdje vladajuće prilike donjtkle i značajna činjenica. Činjenica vredna ozbiljnog razmišljanja. Da se ipak, bar njekako odužimo častnoj uspomeni toga vrednoga i zaslužnoga pobornika i zastupnika hrvatskoga šumarstva — a napose i mnogo zaslužnoga člana našega družtva, evo za sada bar u glavnim crtama, koja o zaslužnom njegovu životu i radu. Josip Ettinger rodio se g. 1822. u Novojgradiški. Otac mu bio ugledni obrtnik, po zanatu kolar, a imao je yiše djece. Obitelj mu potiče starinom iz Wiirtemberžke, od kuda mu pradjed, po vlastitom kazivanju došao u hrvatsku Krajinu — s njemačkimi vojnici — kao topčija. Majka mu bijaše rodjena Karlovič. Nakon svršene pučke škole u Novoj Gradiški, nastavi nauke najprije na gimnaziji u Požegi, a onda u Zagrebu. 8 obzirona na prirodjenu ljubav k prirodnim naukama i lovu — odluci posvetiti se šumarskomu zvanju, i stupi u to ime, tadanjem c. i kr. obilazitelju šuma (Waldbereiter) Franji Kedačiču u Novoj Gradiški, u svojstvu šumarskoga pomodnika, u praksu. U tom je svojstvu onda Ettinger sproveo čitavih 9 mjeseci, čekajući sveudilj na riješenje molbe, da mu «e podieli krajiški štipendij u svrhu polazka, za onda na glasu c. i kr. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1908 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 83 — šumarske škole u Mariabrunnu kraj Beča. Oya mu se želja napokon, ponajviše uplivom tadanjega vicebana Markovića, vlastelina u Cerniku kraj Nove Gradiške, u jesen g. 1846. i ispuni. I tako je onda pokojnik u godinama 1846.—1848. polazio i vrlo dobrim uspjehom svršio šumarske nauke na školi, gaje su već i prije njega i drugi mnogi Hrvati poput: Ivana Kolara, Šporera Franje, Dragutina Kosa, Franje Kedačića, Ferde Krmpotića, Sranković Antuna, Tomid Antuna, Franje Kadića, Dursta Eduarda, Franje Trembta, Dragančića Stanidava, Mlinarid Martina, Adolfa Donhelovskj-a, Brkida Mihajla, Zauner Mihajla i Benakovića Antuna, i to većinom kao krajiški stipendiste, svršili svoje šumarske nauke. Sa Ettingerom bili su istodobno na zavodu: Peraković Petar, Raslid Mihajlo i Ante Soretid. Svršiv šumarske nauke, bude Ettinger, posredovanjem zavodske uprave, uprvimah namješten kao c. i kr. vježbenik kod k. k. Oberstjagermeisteramta u Wienerneu3tadtu, a dodieljen tadanjem c. i kr. nadlovcu Gillonu. Još kao vježbenik položio je i t z. »Jager-Priifung« — za onda prvi t. z osposobljuči šumarskolovački izpit. Početkom g. 1850. povra-i se Ettinger i opet u domovinu, nastupiv službu kod tadanje krajiške šumske uprave, i to od g. 1850.—1 55., kao c. i kr. šumarski vježbenik u Kovilju, pod tadanjim šumskim obilaziteljem Šrankovidem. Odavle bude onda u svojstvu t. zv. »"VVsldbereutera« premješten u Titelj i Mitrovicu. Godine 1860. položio je u Temeš varu državni ispit za šumsko upravnu službu, i bude promaknut za šamara. God. 1866. premješten je uz istodobno promaknuće za nadšumara u Belovar. Ovdje je onda ostao sve do razvojačenja bivše varaždinsko-križevačke krajiške pukovnije, kada je prešao u razpoloživost i preselio se g. 1872. u Zagreb. Bivši u Titelj u oženio se j Amalijom rodjenom Berndt. Kada se je g. 1869. radilo o t. zv. veleprodaji krajiških šuma u Slavoniji, bio je Ettinger od strane dotičnoga konzorcija uzet u kombinaciju za tehničkog upravitelja nu to je u zadnji čas bilo opet osujećeno. Pokojnik smatrao se je uz to povredjen tim, što Ilije bio imenovan, kako se je čvrsto nadao, predstojnikom |
| ŠUMARSKI LIST 3/1908 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 84 — šumskoga ureda u Belovaru. U Zagrebu je njeko vrijeme za^ stupao izvjestitelja šumarstva kod financijalnoga ravnateljstva, pošto je Franjo Cordašid, baš onda bio prestupio u službu kr. zemaljske vlade, u svojstvu zemaljskog izvjestitelja šumarstva, nu kada je opet i to mjesto kod financijaloog ravnateljstva zapalo Antu Soretića, prešao je Ettinger godine 1875. u svojstvu kr. katastralnog šumarskog nadzornika, novo ustrojenom kr. katastralnom ravnateljstvu, u kojemu je svojstvu onda i g. 1886. umirovljen. Službujući toliki niz godina kao šumar i nadšumar po raznim krajevima bivše slavonske i hrvatske vojne krajine, a kasnije i opet kao katastralni šumarski nadzornik, za cielo civilno područje Hrvatske i Slavonije, Ettinger je imao najljepšu priliku upoznati se podrobno sa našim šumsko-gospodarskim prilikama, pak se može reći, da je bio i jedan od onih redkih naših šumara, koji naše šumarske prilike točno poznavahu u svem kolikom obsegu i pogledu. Ettingerovim nastanom u Zagrebu počima i novije njegovo djelovanje na pulju hrvatske šumarske knjige. Izdavši osim raznih manjih stručnih Članaka, po njekim stranim kao i domaćim listovima, tiskom jur g. 1867. u Zemunu prvu svoju hrvatsku knjigu: »Sremsko-slavonsko-hrvatske divje životinje, zvieri i ptice«, a već g. 1859. i 1860. »Forst- und Jagdkalender fiir die Militargrenze«, nastavio je sada i opet taj svoj rad,^ g, 1890. izdanjem knjige: »Šumsko drveće i grmlje u Hrvatskoj i Slavoniji«. Godine 1891. izdao je i opet djelce: »Registar pisaca i članaka »Šumarskoga lista« od g. 1877.—1890«, a za ovim sliedilo je onda g. 1897. prvo, a g. 1900. već i drugo izdanje njegovog »Katekizma za lugare i one koji se žele lugarskom izpitu podvrći« a malo ne istodobno (t. j . godine 1897.) takodjer i »Hrvatski lovdžija. Priručnik za lovce, šumare i sve prijatelje lova«, za kojim je onda odmah g. 1898. sliedilo i poslednje njegovo oveće djelo: »Sumarsko-lovački .leksikon«, kojim je završio i svoj stručno literarni rad. Kako to jur naglašeno, Ettinger je kroz velik broj godinst bio takodjer i marni suradnik »Šumarskoga lista«, član uprav |
| ŠUMARSKI LIST 3/1908 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 85 — noga odbora hrvatskoga šumarskoga družtva, a njeko vrijeme i član povjerenstva za obdržanje t. zv. višjih šamarskih državnih izpita, mnogogodišnji sudbeni vještak u poslovim šumarskim, te je kao takov sudjelovao naročito i kod mnogih segregacionih šumskih procjena diljem Hrvatske i Slavonije. Ved za vrieme svoga boravka u Mitrovici, on je objelodanio i više lazprava lovačkog i naravoslovnog sadržaja u »A. Hugos Jagd-Zeitungu« ka) i »Mittheilangen der zool. botanischen Gesellschaft in Wien« i t. d. Zanimivi su napose i njegovi »Jagdraporte« u spomenutom »Jagdzeitungu« a napose razprava: »Der syrmische Sumpf „Obedska bara" und seine Vogelwelt« objelodanjenu po prvi put g. 1857. u »Mitheilungen der zool. bot. Gesellschaft«, onda opet g. 1859. u njegovu kolendaru »Forst- und Jagdkaleader fiir die Militargreaze«, a po tredi put u „Šumarskom listu« g. 1885. Ovom je svojom radnjom Ettinger prvi upoznao strani učeni sviet sa ptičjim svietom ove bare, koja je do mala zatim izašla na svietski glas i prozvana Eldoradom ornitologa. Mnogi čuveni ornitolozi, a medju njima jedan od prvih bivši c. kr. muzealni kustos T. Zelebor u Beču, kao i blagopokojni kra- Ijevid Rudolf, a u novije doba i Njegova c. i kr. Visost nadvcjvoda priestolonasljednik Franjo Ferdinand, došli su opetovano onamo, da tamo love i da se dive onom čudovištu prirode i tamošnjem bogatom ptičijem svietu. Tako, da danas postoji o oruitofauni Obedske bare ved čitav niz radnja u svietskoj naučnoj literaturi, a zasluga za oto ide u prvom redu baš dičnoga našega pokojnika. Plod Ettingerovih studija i pronašašda na »Obedskoj bari« i okolici, na koje ga naročito uputio i rečeni J. Zelebor, s kojim je po više puta tamo lovio i boravio, bila je i knjiga »Sriemsko-slavonsko-hrvatske divje životinie, zvieri i ptice« koja se mora podjedno označiti i prvom hrvatskom samostalnom zoologijom trajne historičke kao i znanstvene vriednosti. U toj je on radnji prvi puta popisao mnoge vrste naših sisara i ptica, i po prvi puta izneo im i narodna hrvatska nazivlja a to kako i sam tamo veli: »Budud da u obziru na popis |
| ŠUMARSKI LIST 3/1908 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 86 — životinja spomenutih zemlja neimamo skoro ništa tiskom priobdena, što bi i koliko pridoslovno znanstvena vrednost imalo to sam se tim više trsio i trudio sastaviti takav popis". Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti izaslala je pokojaika g. 1872 — naročito u tu svrhu na „Obedsku baru", da sabere tamo materijal za zemaljski zoološki muzej — kojemu je on već od prije bio vjeran suradnik i sabirač, kroz dugi niz godina, pa se po tom Ettinger može pravom ubrajati i medju prve osnivače tog našeg znanstvenog zavoda Obilazeći svoje doba sa Zeleborom u svrhe zooložkih iztraživanja Obedsko baru i ostale sriemske predjele — i ina će je stojao 8 njim u tjesnom prijateljskom i stručnom odnošaju — bivši napose opetovano i kod njega u Beču ; da prouči tamošnje bogate carske i druge sbirke. Znatnu je moralnu podporu Ettinger u tom svome rada nalazio u Mitrovici i u tadašnjem svom pukovniku, koji mu je uvažajući znanstveni njegov rad i mar, pustio skroz slobodne ruke u pogledu tih iztraživanja, što je i pokojnik češće s osobitim zadovoljstvom izticao, žaleći jedino, što inače za onda u svojoj bližjoj okolini nije imao nikoga koji bi bio šnjim radio ili ga inače bodrio. Kao uman i oduševljeni šumar posvetio je već od rane mladosti svoju osobitu pažnju takodjer i proučavanju šum. drveća i grmlja — te je rezultat tih svojih opažaja onda g. 1890. u bitnosti objelodanio, u svom već na pred spomenutom djelu „Šumsko grmlje i drveće u Hrvatskoj i Slavoniji", za koje mu je i šumarsko družtvo dopitalo posebnu nagradu. Mnogo je materijala za to djelo sabrao u godini 1866., kad ga je zapala zadaća, da za krajišku državnu šumsku upravu sabire materijal, za šumsko-gospodarstvenu izložbu, koja se je iste godine u Beču obdržavala, a na kojoj su napose njegovorn zaslugom i naše krajiške šume, bile bas sjajno zastupane, a bila je na njoj, kako on to sam naročito iztiče, iz prašuma bivše vojne krajine izloženo tako gorostasnog debelog hrašća i drugog drveća, kakovih već poslije na nijednoj kasnijoj izložbi iz naših šuma nije bilo izloženo, a niti će se ubuduće već izložiti moći". |
| ŠUMARSKI LIST 3/1908 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 87 — Ove je godine (1866.) Ettinger, po vlastitom priznanju, počeo sakupljati po šumah bivše varaždinsko-križevačke krajiške pukovnije, sbirku lišda, evieda i ploda raznovrstnih ta^ mošnjih hrastova i njihovih varieteta — opaziv pri tom odmah, da bi to trebalo i botaničkim imenom označiti, pošto su ih mnogi, pa i sami seljaci, razlučivali i ime im dali. Zbirku tu poslao je onda još iste godine u Beč glasovitomu botaničaru dru. Todoru Kotschj-u, da ju pregleda i svoj sud o njoj rekne. Ma da je Kotschj-i brzo zatim umro, ali je ipak još prije bio pregledao zbirku, pak zabilježio i razne svoje opazke i naznačio one hrastove, za koje je Ettingera zamolio, da mu ih još jednom pošalje u vedem broju. A hvalio je tu sbirku i rekao je o tom u svojem pismu naročito: »Diese Eichensammlung ist vooa Interesse« — a ta je opazka Ettingera onda ponukala, da- je ta svoja sabiranja i iztraživanja još marljivije nastavio Preseliv se u Zagreb upoznao se je Ettinger i sa Ljudevitom Vukotinovidem — koji ee je takodjer bavio sa iztraživanjem našega hrašda — pak ga je Ettinger onda g. 1872. umolio, da i njegovu sbirku pregleda i što je nova, da označi i uvrsti u floru Hrvatske i Slavonije. Vukotinovid je onda nakon temeljitog pregledanja ebirke i doista potvrdio Ettingerova opažanja, označivši i uvrstivši u floru Hrvatske i Slavonije čitav niz novih Qaercu8forma, a odmah zatim objelodanio je Ettingerova i svoja odkrida i u XXII. k- jizi »Kada« u razpravi »O hrastovih županije belovarske«, te je medju inim jednu formu okrstio imenom QuerruB Ettingeri. Upravo je dakle Ettingerova zasluga, da je i Vukotinovid od onda posvetio vedu pažnju istomu predmetu — kako to ovaj i sam iztiče u svojoj radnji »Podobe hrvatskih hrastovah okoline zagrebačke«. Ovo n je Ettinger i opet sebi i u području domade botaničke znanosti osigu: ao dično mjesto. Od njegovih je sbirka — jednu sbirku sjemenja našega šumskoga drveča — svojedoba nabavilo i naše šumarsko družtvo za svoj muzej — pa i na jubilirnoj magjarskoj izložbi u Bu |
| ŠUMARSKI LIST 3/1908 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 88 dimpešti g. 1896. — bila je izložena takova jedna po njemu uredjena sbirka žira naših raznovrstnih hrastova. Osim toga on je izumilac i jednog posebnog badilja za sadnju žira. Što se same stručne odnosno znanstvene vriednosti napred spomenutih, a svakom hrvatskom šamaru manje više dobro poznatih šumarsko-lovačkih djela pokojnika tide, to se tako 7a nemogu, ali ni nesmiju podvrči strogoj kritici, ved i zato, što su to u većinom prvenci, a tijeka njih pače i jedina djela svoje vrsti u hrvatskoj šumarskoj literaturi — a kao takova su ih i hrvatski šumari vazda rado primali i čitali, dapače »Katekizam za lugare« doživio je več i dva izdanja —a to, za naše inače još dosta žalosne sumarsko-književne prilike, svakako takodjer nješto znači. Stoga ide bezuvjetno Josipu Ettingeru i u hrvatskoj šumarskoj kao i lovačkoj literaturi vazda odlično mjesto i trajni spomen. Bio je muž čeličan, rodoljub skroz na skroz, šumar u pravom smislu rieči, u službi vazda savjestan i strog, u radu neumoran, a uza sve to rek do skrajnosti čedan i skroman. Pokojnik bio je od g. 1900. udovac — a oplakuje ga jedinica kčerka Mara — odlična učiteljica na ženskom liceju u Zagrebu. Slava nJU vječna i dug spomen! Kemijske promjene drva grijanjem bez pristupa zraka (suha destilacija). Radnja prof. dra Š. Bošnjakoviča. II. Drvni ugl j en. Znajuči iz analiza Violettovih, kako ugljen, priredjen kod raznih temperatura, imade znatno različit kem. sustav, ne če nam biti za čudo, što on imade i raznu vodljivost za toplinu i elektricitetu. Violette je našao, da što je viša bila temperatura, kod koje je priredjen, to bolja je vodljivost, naročito |