DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6/1908 str. 54 <-- 54 --> PDF |
— 252 — 8. Gornje ustf.nove stupaju na snagu poretkom II. polugodišta, g. 1907/08 i vrijede tako dugo, dok šumarska akademija bude uz taj fakultet prislonjena. Zbor nastavnika šumarske akademije, izabrao je u smislu te naredbe, u sjednici obdržanoj na dne 28. travnja o g. jedno glasno svojim prvim ,,pročelnikom" za drugo polugodište ove školske godine, profesora šumarstva g. F. Z. Kepterčanka, koji je izbor vis. kr. zemalj, vlada, odpisom od 5. svibnja o. g. br. 9367 uzela olobrenjem na znanje. Na naše ne malo začudjenje, čitasmo u časopisu »Viesti hrvat, dri žtva inžinira i arhitekta u Zagrebu« broj 3 za mj?8ec svibanj o. g. medju inim i sliedede priobdenje kr. profesora šum. akademije ing. g. V. Hlavinke : »Iz pouzdane strane saznajemo, da će se u Zagrebu, valjda već početkom buduće školske godine 1908/9 ustrojiti dvogodišnji geodetski tečaj za naobrazbu geometara . Kojim će se načinom taj tečaj organizovati za sad a još nije definitivno odlučeno: sa jedne se strane na glas uje, da bi se takov tečaj mogao ustrojiti posve samostalno, a slušači tog tečaja, da bi mogli nekoja predavanja, koja podudaraju u materiji i opsegu sa naučnom osnovom šumarske akademije slušati te predmete na tom zavodu; drugi pako drže, da bi se takav tečaj mogao najbolje ustrojiti ujedno sa inžinirskom školom, koja bi imala sačinjavati sa šumskom akademijom i geodetskim tečajem posebnu visokuškolu ili politehnički fakultet na zag. sveučilištu. Kojim če se načinom ova pitanja rješiti, još se nezna, ^ stvar se nalazi u tečaju.« Neupuštajući se i u potanje razpravlanje o potrebi i shodnosti tog predloga držimo ipak da nam je već i sada ovdje naglasiti, da bi se sa strogo šumarskoga stanovišta, svako definitivno riešenje pitanja o uredjenju višje šumarske obuke kod nas, koje bi moglo biti na uštrb, glavnomu načelu, d a višja šumarska obuka danasspadalih na sveučilište , moralo smatrati, ne samo velikim nazadkom, već baš pogubnom činjenicom po šumarsku struku kao i budućnost hrvatskoga šumarskoga stališa. A svakako se uz to nadamo, da se bar ovaj put neće kod riešavanja toga velevažnogs po nas šumara pitanja, postupati po onoj poznatoj: de nobis — sine nobis, kako se je to žali bože već češće do sada događalo. Uredjuje profesor F. Ž. Kesterčanek Tiskara C. AIbrecht (Maravić i Dečak.) |