DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1908 str. 3     <-- 3 -->        PDF

Br. 7. u ZAGREBU, 1. srpnja 1908. God. XXXIL


Pretpl nečlanove K 12. na godinu., — članovi šumar, đružtva dobivaju
list bezplatno. — članarina iznaša za utemeljitelja K 200. — Za članove podupirajuće
K 20. — Za redovite članove I. razreda K 10. i 2 E pristupnine. — Za lugarsko
osoblje K. y. i K 1. pristupnine i za „Šum. list" K. 4 u ime pretplate. — „Lugarski
viestnik" dobivaju članovi lugari ibadava. Pojedini broj Šum. lista stoji 1 K. članarinu
i pretplatu na list prima predaj ednietvo družtva.


Uvrstbina za oglase: za 1 stranicu 16 K.; za ´/, stranice 8 K.; za´/s stranice
5 K. 20 fil.; za ´/i stranice 4 K. — Kod višekratnog uvrštenja primjereni popust


Zaštitni okoliš vrela gospićkoga vodovoda.


Kada se je godine 1898. dogradio vodovod za mjesto
Gospid bile su sve stranke zadovoljne. Obćina Gospid dobila
je vodovod, a oblastni organi i vještaci radovali su se što su
taj vrlo važni posao već jedanput kraju priveli.


Ne kanim izpitivati elaborat vodovoda sa tehničke strane
jer nisam na to pozvan, ali du iznieti našu šumarsku stranu,
da cienjene sudrugove upozorim, kako se uz najbolju nakanu,
a u misli da, se dobro radi, može kroz stručno mnienje nanjeti
stranci ogromna šteta. Ovakovih mnienja trebati de davati i u
drugim prilikama pak je dobro da se medjusobno na vlastite
pogreške upozorimo.


Odlukom kr. žup. oblasti u Gospidu od 26. XI. 1898.
broj 16517, koja si je odluka kao njeka vrst uzorne dozvolbene
izprave utrla put i u najnovije izdanje zakona o vodnom
pravu, stavljeno je u zaštitni okoliš vrela »Košne vode« 586
jutara još nesegregirane državne šume u por. obdini Brušane.


Prema § 8. iste izprave bilo je nuždno, da se taj zaštitni
okoliš stavi pod osobitu zaštitu, te je dapače i kr. ug. ministarstvo
za poljodjelstvo bilo zamoljeno da to dozvoli. Ono je
ali sasvim korektno odpisom od 16./4. 1895. broj 19827 odpisalo,
neka se postupa po zakonima i propisima valjanima za
kraljevine Hrvatsku i Slavoniju.




ŠUMARSKI LIST 7/1908 str. 4     <-- 4 -->        PDF

— 264 —


Nadalje se veli u tom paragrafu:


»Bududi će na taj nažia upravna obćina GoBpić postati
jedinim i neposrednim uživateljem u zaštitu stavljene šumske
površine, jer će se drvni materijal, koji će se tamo temeljem
posebne gospodarstvene osnove iz spomenutoga zaštitnoga rajona
vaditi smjeti za djelomično pokriće pravoužitničke kompetencije
obćine Gospić upotrebiti moći, to će ta obćina kao koncesionar
vodovoda biti obvezana, da kr. držav. šumskom eraru
odšteti počam od 16./4. 1895. kao datuma spomenute ministarske
naredbe na zaštitnu površinu odpadajuće upravne troškove,
državne poreze, obć, namete i sve ostale terete i to
vazda polugodišnje unapred sve dotle, dok glede preuzeda toga
zaštitnoga šumskoga područja u upravu imovne obćine definitivno
odlučeno ne bude. Ti godišnji troškovi jesu po zastupniku
kr. šum. ureda u Otočcu prigodom izluSenja zaštitnog
područja dne 3./XI. 1897. ovako ustanovljeni:


a) uprav, troškovi . . 165 for. 54 nč.
b) drž. porez .. . 43 for. 62 nč.
c) obć. namet .. . 14 for. 96 nč.
Ukupno 224 for. 12 nč. ili 448 K 24 fil.
Osim sječe drva bez redhodne gospodarstvene osnove


zabranjena je u tom zaštitnom predjelu paša marve te kupljenje
stelje i suharaka«.


Iz obrazloženja dozvolbene izprave proizlazi, da je obćina
Gospić mislila, da će njoj u vlastnost pripasti taj zaštitni okoliš
a to je i tražila, no odluka taj zahtjev odbija i odpućuje obćinu
glede toga na ministarstvo za poljodjelstvo.


Konačno se obrazlaže, da je ta zaštita usliedila na temelju
§. 19. šum. zakona.
Od šumarskih stručnjaka bila su u povjerenstvu dvojica
to jedan od strane kr. županijske kao po litičke oblasti, a
drugi od strane kr. šum. erara.


Iz osnove se nerazabire, da li su strukovnjaci glede ustanova
umetnutih u tu dozvolbenu izpravu, u koliko se šuma
tiču, davali svoje mnenje; no po svoj prilici jesu, jer se nevidi,
da bi ih pobijali bili.




ŠUMARSKI LIST 7/1908 str. 5     <-- 5 -->        PDF

— 255 —


Po mojem mnenju koli stručnjaci toli pravnici morali au
baš tu odštetnu stranu dozvolbene izprave bolje proučiti, jer
da su to učinili nebi trebala gospidka obdiua kroz neizvjestni
niz godina bez opravdana razloga pladati godišnje 448 K 24 fil.
dapače ne bi trebala platiti niti filira.


Ne samo glavni temelj; na kom se zabrana osniva nije
na zakonu osnovan, nego su i svi razlozi skroz protivni postojećim
zakonskima propisima.


Temelj im je bio §. 19. š. z. Oni očito nisu poznavali
razliku izmedju zaštitne i zabranbene šume. Zaštitne
šume nabrojene su u §, 6. i 7. š. z. te u §24. prov. naredbe
od 15/Vn. 1895 broj 35633 a zabranbene u §. 19. š. z.


Zabranbena šuma postaje takovom nakon pravomoćnost/
0 tom izdane odluke župan, upravnog odbora (§. 25. toč. 4
zak. od 5./II. 1886 o upr. odboru županija). Ovdje je šuma
postala zabranbenom bez da je o tom pitan župan, uprav, odbor
No ni ovaj ne može šumu proglasiti zabranbenom ako nepostoje
preduvjeti za zabranu a ti jesu prema §. 19. š. z. zaštita
osoba ili imetka protiv urvinam, odvalam kamenja, padanju
stieoa, prodorom gora i t. d.


Tih pogibelji niti je bilo niti može biti, pak sve da biobstojale one nebi mogle nanjeti štete vodovodu.
Naprotiv pako iz ustanovab za zaštitne šume vidljivo je,
da zaštitni okoliš u tu kategoriju šuma spada.


Zaštitni okoliš „Košne vode* jeat na strminab i velikih
visina, tlo ima za podlogu vapnenac dakle kras, a gornje naslage
su lahko odplavljive pak se je bojati bujica i rivina,
kada bi se šume čistom sječom sjekle.


Osim toga sam okoliš sačinjava područje jednoga nuždnoga
vrela, te kao takav takodjer spada pod zaštitne šume.


Za tu vrst šuma nemože se propisati osobiti način gospodarenja
po volji, nego jedino onaj način koji je u zakonu naznačen.
U glavnom sastoji taj način u tomu, da se mora gospodariti
po gosp. osnovi, koja sadržava takove ustanove, da
se sječe na uske pruge ili preborno i da se čim prije opet,




ŠUMARSKI LIST 7/1908 str. 6     <-- 6 -->        PDF

— 256 —


izsječena površina naplodi. Prema šumar, nauci to nije ništa
nego strogo potrajno gospodarenje po kom se iz šume samo
toliko nosi koliko priraste, a ujedno se odneseno odmah pomladjuje.
Zapane li taj užitak sumovlastniku, kao što u istinu zapasti
i mora onda on u istinu nije prikraćen u dohodcima,
nego je jedino natjeran da se drži reda radi samoga sebe. Kad
se on nebi držao reda onda bi mu tlo iz šume sa bujicama
otišlo, a njemu bi ostao goli kamen. Zakon dakle zaštiduje šumsko
tlo radi samoga šumovlastnika, a on stoga po izriču im zakonskim
ustanovama neima pravo tražiti nikako
vu odšt etu.


I u ovom slučaju ostao je kr. šum. erar u podpunom
užitku svih dohodaka iz zaštitnoga okoliša pak stoga on neima
prava na nikakovu odštetu


Istina, da se u odluci veli, da će od sada u zaštitnom
okolišu dobivati drva samo pravoužitaici iz gospidke obdine.
Taj razlog ali ni nespada u ovu odluku. Kr šum. erar dužan
je dati svojim pravoužitnikom pripadajudi im ogriev i gradju,
a zaštitnom okolišu je svejedno da li se iz njega dobiveni materijal
dade jednima ili drugima pravoužitnicima.


Time pako, što je zabranjena paša blaga kao i skupljanje
stelje i suharaka, nije takodjer nanesena šteta eraru, jer de se
uslied toga tlo poboljšati, prirast stabalja de se dignuti i kroz
t^ erar veću korist imati, nego što ju je do sada imao. Upravo
razumni šumski gospodari namedu si sami takove stege radi
spomenutog poboljšanja tla i radi podizanja mladika kojega
inače marva obgriza i tare.


Sve dakle propisane stege jesu one vrsti, koje se imadu
upotrebiti za zaštitne šume, a nije propisana nijedna stega,
»osobite vrsti« kakova je nuždna za zabranbene šume.
Ovakova osobita vrst gospodarenja sastojala bi se n. pr. u
tomu da se nesmije gojiti visje drvede od 3 metra da ga vjetar
jako negiba i žiljem zemlju neobrušuje, ili da se moraju ostavljati
panjevi 1 m, visoki ili još viši, da nemože kamenje niz




ŠUMARSKI LIST 7/1908 str. 7     <-- 7 -->        PDF

— 257 —


brdice se koturati ili n. pr. da se mora mjesto šume gojiti
grmlje ili drač itd.


Kada bi tak( va mjera propisana bila onda bi šamovlastnik
bio na prihodu ošteden, jer nebi mogao gojiti drvede, koje
mu se sa financijalnoga gledišta najbolje izpladuje.


Kr. šum. eraru ali nije se smjela dopitati odšteta ni sa
gledišta obdeg principa za odŠtedivanje, koje se rabi kod kr,
sudova, a i kod polit, oblasti. Dokazali smo naime da kr,
šum. erar na prihodu šume nije ošteden, a sada demo dokazati
da on nije ošteden, ni glede upravnih troškova, poreza ni nameta.
Dotični šumski predjel ostao je pod istim šumarom, a
<$uva ga isti lugar koji čuva i susjedne dielove. Za to osoblje
nema sada erar ništa više izdataka, nego ih je imao prije.
Porez pako i namet neplada erar po površini kao maloposjednici
nego poput vlastelinstva u bivšem provincijalu jednak o
porezu i nametu najvedeg porezovnika dotične porezne
obdine. Eraru je pako ostalo još uviek toliko šumske površine
da mu se porez i namet po istom ključu odmjeruje kao i do
sada. Erar dakle netrpi štetu, pak mu ju ni jedan sud nebi
bio dopitao.


Pošto obd. Gospid nije smjela presudjena biti na platež
;gore spomenute odštete, u iznosa od godišnjih 448 K 24 f.
to je ta obdina jer je faktično odštetu plaćala počam od god.
1895. oštedena do konca g. 1908. uračunav e^/o kamate na
kamate za 9986 K 79 fil.


Obdina Gospid ali mora i nadalje pladati tu svotu na
neizvjestno vrieme, pa ako pretpostavimo, da de vodovod trajati
barem 50 godina, to de oua štetovati kroz to vrieme


121.234 krune. Ali takav vodovod traje i po 100 godina, a
onda šteta po obd. Gospid iznaša 2,527.177 kruna.
S obzira dakle, što kr. šum. eraru po postojedim zakonima
nije pripadala nikakova odšteta, kao i s obzira što odluku
nije izdao županijski upravni odbor, nego nenadležna kr.
iup. oblast, trebalo bi, da vrhovna zem. oblast tu odluku ukine,




ŠUMARSKI LIST 7/1908 str. 8     <-- 8 -->        PDF

— 258 —


da kr. šum. erar nepripadno mu upladenu svotu sa kamati ma


povrati, a da upr. odbor po postojedim propisima onaj dio
šume proglasi zaštitnom šumom,
Gospid, 29. travnja 1908.
B Kosović.


Nješto iz novije prošlosti našega šumarstva.


II.
u savezu sa članko m, objelodanjenom u broju 5. o. 1. od
godine 1906. priobsajemo u sliededem prievod, takodjer zanimivog
a i poučnog vještačkog izvješća, što su ga u predmetu jur
spomenute veleprodaje šuma u slavonskoj vojnoj krajini u svrhe


t. ZV. investicionalne zaklade, pod 2. rujna 1869. godine, odnosnim
svojim vladama, podnieli ugarsko hrvatski zastupnici
p. n. gg.: Antun pl. Hideghethy, Josip pl. Paszthorj, Aleksander
pl. Vertesy i Adolfo Divald. Isto glasi:
»Pozvani po ugarsko-hrvatskoj vladi, da svestrano proučimo
sva ona pitanja, šio se odnose na naumljenu prodaju
drva iz slavonskih krajiških šuma, mi podpisani podvrgli smo
ee toj zadadi, temeljem na dne 20. kolovoza predanog nam zapisnika,
ob na dne 20. kolovoza t. g. povedenim u tom pogledu
vječanjima mješovitoga povjerenstva, kao i po gosp. pukovniku
Konigu kratkim putem danim nam razjašnjenima, a
i pomodju inih autentičnih podataka, pak nam je sada čast,
naše obrazloženo izvješće i mnienje u shededem podastrieti:


U sjednici obdržavanoj na dne 10. kolovoza t g. označila
je Njegova Preuzvišenost g. podmaršal barun RoBsbacher, kao
razlog saziva odnosnoga povjerenstva, mnogostrane prigovore,
koji su protiva naumljene prodaje drva podignuti takodjer i
od strane ugarskoga sabora i ugarskoga ministarstva; smatramo
8 toga dužnošdu, izvore tih prigovora označiti i razlogom,
da je u zemljama ugarske krune za taj posao tako živo zanimanje
probudjeno, ter mu i toli svestrani izražaj dan.