DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1908 str. 53 <-- 53 --> PDF |
— 343 — koja razprava, ma bilo kojega životnoga ili inače po razvitak hrvatskoga šumarstva važnijega pitanja ili poduzeda, stekav si i po tom neprolaznih zasluga po napredak liepe naše struke. Dakako, da mu je baš taj javni izstup, koji je često bio i u znatnoj opreci, sa konzervativnimi nazori stanovitih u nas mjerodavnih krugova, dobavio i mnogi gorki žalosni čas i da je muž takovoga značaja i načela, uz naše jadne političke a još jadnije staliske prilike, imao i mnoge protivnike — lasno je pojmiti — a to ga je konačno prinukalo, daje uzadnje doba, daljni rad u našemu družtvu napustio — ali time ipak nije prestao i dalje, sve do zadnjih Časova svoga života, misliti i raditi, oko dobrobiti i interesa šumarskoga stališa i struke. Hrvatsko šumarstvo izgubi dakle bezdvojbeno sa pokojnikom jednoga svojih uztrajnih i najodvažnijih pobornika i zastupnika. Pokopan je na 3. kolovoza na centralnom groblju u Zagrebu. Sprovodu prisustvovahu uz mnoge ine štovatelje i prijatelje i presvietla gg. um. vel. župan i suvlastnik gospoštije Kutjevo Dragan Turkovid, te kr. ministerijalni savjetnik i ravnatelj kr. državnog šumskog ravnateljstva u Zagrebu Josip Havas, a u ime »hrvatsko-slavonskoga šumarskoga družtva« p. n. g. kr. žup. šum. nadzornik M. Puk i družtveni blagajnik E. Erny, kutjevačko vlastelinsko šumarsko osoblje, bilo je zastupano posebnim izaslanstvom. Za sobom ostavlja ucviljenu suprugu sa tri kčerkice, te dva jur odrasla sina; Aleksandera inžinira i Milana odvjetničkog perovodju. Tješio ih Bog — a vrednomu pokojniku i snaše strane slava i pokoj vječni! O cienama hrastovog drveta^ Piše dr. Gjuro Nenadić. U „Obzoru* od 12. i 23. srpnja o. g. izišla su od strane trgovaca sa drvom dva članka, pod naslovom »Naša industrija drva« i »Naše drvarsko tržište«, u kojim se u crnim bojama riše loše stanje trgovine sa hrastovim drvetom. *Preštampano znanjem pisca iz „Obzora" od 2 i 6 kolovoza o. g. :t: |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1908 str. 54 <-- 54 --> PDF |
— 344 — Sudedi po naslovima tih članaka, držali smo, da 6e gg,. pisci današnje stanje drvnog trga opdeaito opisati i to ne samo za hrastovo, nego za četinjavo i bukovo drvo, te tako na^u širu javnost upozoriti, koje dobro možemo s te strane u ovoj zloj godini očekivati. Nu gg. pisci nisu toga učinili, nego su progovorili samo o hrastovom drvetu, pa s razloga toga, kao i s razloga, što su njihovi članci baš sada neposredno pred ovogodišnji radnu campagnu objelodanjeni, smijemo sumnjati 0 iskrenosti i bojazni njihovoj za zlo, koje 6e po njihovom pripovedanju naš narod stidi, ako se ove godine ne bude više prodalo hrastovih šuma nego li lani. Tendencija njihovih članaka jest prozirna: polučiti na taj način što niže procjene hrastovih šuma kod ovogodišnjih eventualnih prodaja. Pisac prvoga članka sa statističkim podadcim a u ruci dokazujudi važnost industrije drva u našem narodno-gospodarskom životu drži, da bi prodaje šuma sa uspjehom moglo regulirati ,stalno povjerenstvo", koje bi se imalo sastojati iz vlastnika šnma i šumskih trgovaca, koje bi procjene šuma ispitivalo i ciene ustanovljivalo. U drugom pako članku drugi g. pisac nadovezujudi na izvode svog predšastnika ide za jedan korak dalje, te da dokaže osobitu važnost toga povjerenstva, postavlja tvrdnju, da su današnjoj stagnaciji trgovine s hrastovim drvetom glavom krivi vlastnici šuma, koji svoje šume tobož previsoko procjenjuju. Posto on ali pod dotičnim vlastnicima šuma, razumieva: kr. šumski erar, krajišku investicionalnu zakladu i krajiške imovne obline, čijim šuraama upravljamo i gospodarimo mi šumari , to držimo, da je taj prigovor upravljen na našu adresu, pa za to držimo svojom dužnošću, da od sebe odbijemo ničim neosnovanu tvrdnju, da smo mi šumari krivi, što je trgovina s hrastovim drvetom tobož došla do »mrtve točke«, i tako na narodnu štetu kočimo kotač drvarske industrije, da se on po njima upravljan, ne okrede oko svoje osovine onom brzinom, kao do pred dvije godine dana. Protiv toga moramo tim odlučnije iztupiti, jer način razlaganja dotičnoga gospodina pisca — o velikom gubitku |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1908 str. 55 <-- 55 --> PDF |
- 345 — godišnjega prirasta, koji gubimo podržavanjem starih šuma, kojih dapače sve više nestaje uslijed razgržnjenih šumskih šteta, te o gubitku kamata na glavnicama, koje bi imali, kad bi šume prodali — jest kadar, da u ljudima, koji su manje pućenui u ta pitanja i pravo stanje stvari, pobuditi sumnju u tomu, da mi šumari sa povjerenim nam narodnim dobrom valjano ne gospodarimo. Mi poznamo fizičko stanje starih hrastovih šume za cielo jednako kao i gg. trgovci sa hrastovim drvetom, znamo da one imaju mali, ili bolje redi nikaki kvantitativni prirast, ali za to znamo, da je prirast skupode (Teuerungszuwach8) zadnjih godina rapidno rastao, da nam je on sam sve gubitke na prirastu obilnona doknadio. Prosudjujudi unosnost naših šuma stoga gledišta držimo, da nam ne de biti težko dokazati opravdanost razloga, koji govore za to, da se prodaje hrastovih Šuma ne provode odviše brzo i u velikom obsegu, kako to gg. pisci žele. Istina je, što gg. trgovci tvrde, da ciena hrastovom drvetu na svjetskom trgu ne stoji danas na onoj visini, na kojoj je stajalo pred dvie godine dana. Uzrok je tomu poznata novčana kriza koja je bila ovladala cielim svietom, te koja je imala za posljedicu zasto j u industriji i graditeljstvu, a prema tomu i u trgovini s hrastovim drvetom. Hrastovo drvo, koje se upctrebljuje u gradjevne svrhe, ide na svjetskim tržištima paralelnim putevima, kojima prolazi željezo i kameni ugljen. Ako barometar ciene na burzama za posljednja dva artikela visoko stoji, to je znak, da de ciena hrastovom drvu skočiti i obratno pasti. Veda uporaba željeza i kamenog ugljena ima uvjek za posljedicu i vedu uporabu hrastovog drva. To je činjenica, kojom mi šumari, rekao bih žali bože, tek sada počinjemo računati, kada vriednost hrastovom drvu, kojeg nažalost još imamo vrlo malo, počinjemo cieniti onako, kao i prijateljstvo dobra prijatelja, kad ga jednom izgubimo. Liep glas, kojeg naše slavonsko drvo na svjetskim drvnim tržištima uživa, proizveo je a drugim kulturnim narodima liep sud 0 prirodnom bogatstvu naše otačbine. Ovaj liepi glas moramo mi šumari na svaki način uzgajanjem šuma sačuvati. Da |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1908 str. 56 <-- 56 --> PDF |
— 346 — mlade šume sa uspjehom možemo njegovati i nove poiHzati, nuždno je voditi računa o starim za sječu zrelim šumama. Izmedju mladih i starih šutna mora postojati neki kontinuitet, koji uvjetuje neprekidno vodjenje godišnjih sječina. Današnje stanje naših hra-itovih šuma jest vrlo nepovoljno za uzdržanje toga kontinuiteta. Sa jedne strane imamo za sječu već odavna dozrele šume, a sa druge opet mlade šume, koje valja tek za sječu uzgojiti; zlatna sredina nam posve fali. To nepovoljna stanje u starosti šuma, jest kod napred spomenutih kategorija vlastnika različito. Krajiška investicionalna zaklada ima samo j š neznatnu površinu sječivih hrastovih šuma od ono 30.000 jutara, koje su za nju prigodom razvojačenja vojne Krajine u bivšoj brodskoj i petrovaradinskoj pukovniji izlučene, koju 6e površinu ona za najviše još dvie godine izsjfdi; kr. šumski erar modi će još nešto dulje sječi, a krnjiške imovne občine mogo još 20 do 25 godina na posvemašnje iscrpljenje starih hrastovih šuma računati. Kod tako abnormalnog stanja hrastovih šuma, posve je opravdano ne iznašati na prodaju veće površine suma, te kod nepovoljnih konjuktura narodno blago u bezcienu ne rasipati. Ako se prodajom bude forciralo, to de u brzo nastupiti dugačka pauza u sječi hrastovih šuma, koja de po naše narodno gospodarstvo biti od mnogo težih posljedica, nego U zatvorenje jedne pilane radi tobož pomanjkanja drva, jer su navodno eiene drvu previsoke. Pa je li doista opravdan prigovor i umjesna tvrdnja gg. pisaca gornjih Članaka, da su ciene previsoke i da se eiene, koje je naše hrastovo drvo pred dvie godine na panju imalo, „nikad više« polučiti ne de? Na prigovor odgovaramo prosto da ciene nisu previsoke, na tvrdnju uzvradamo, da svim prorocima poslie Krista — sipak. Kad su konjukture hrastovom drvu na svjetskom tržištu bile povoljnije, nisu se gg. trgovci kod dražbovanja šuma ni obazirali na našu novčanu procjenu, nego su Često 50—60 po sto iznad isklizne ciene pladali. Nekoja vlasteUnstva u Slavoniji |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1908 str. 57 <-- 57 --> PDF |
— 347 — iznašala su na prodaju dosta velike površine šuma bez isklizne ciene, pa su uz vrlo dobru cienu bile prodane. Broj trgovaca sa hrastovim drvom umnažao se kod nas brzinom, kojom rastu gljive u šumi iza tople kiše. To je bilo živim dokazom, da oni svoj račun u tom poslu dobro nalaze. Po svojem podrietlu bilo ih je sa sviju strana svieta, pa možemo redi; da su baš strani trgovci u našu korist bolje upoznali vriednost našega slavonskog drva, te ga bolje pladali, nu još ne onako, kako pladaju svoj doraadi proizvod kod kude. Evo za to primjera: U proljedu g. 1906. stajao je kubični metar hrastovog drva u Spesartu (Njemačka) oko 300 maraka, a ista množina drva kod nas u Slavoniji tek oko 60 K.* Dopuštamo, da su tamošnje prilike posve druge, nego li kod nas, te da je naše drvo manje sposobno za furnire od njemačkog sa užim godovima, ali ta nam se razlika čini vrlo velikom, a da se u nama ne probudi tračak nadf, da de ciena našem drvu, koja je g. 1906. postignuta ne samo na istoj visini ostati, nego čim se prilike drvnog trga poprave još više poskočiti. U tom očekivanju smo tim sigurniji, što iza spomenute krize nije nastupila jaka depresija na drvnom trgu nego kako svi znaci govore, prilik« se znatno popravljaju. Ako se dakle sa prodajama naših šuma ravnamo prema prilikama svjetskog trija i sa istima po mogućnostima zatežemo, to time posvjedočavamo, da i mi šumari počinjemo sa vriednošdu šuma više računati, da je naš plan dobro smišljen i da to nije ,neradni plan« i neka vrst »špekulacije«, kojim riečima je g. pisac drugog članka naš postupak okrstio. Konkurenciju koja nam po navodima istoga g. pisca prijeti iz Amerike, Rusije, Rumunjske i Japana, ne smatramo nikakovim plašilom, jer se sjeguruošdu može ustvrditi, da naše * Ciene hrastovini, za vrieme zimske sječe. g. 1907./1908. bile Ju u Speiartu, glasom izvješća objelodanjenoga u ,For8twissenschaftliches Zentralblatt" br. 8. i 9. o. g. upravo izvanredne. Polučili su napose u šumarijama „Rotbenbuch i Rohrbrunn´ najvredniji za furnire sposabni trupci — do sada u obde još nikada polučene ciene U Rothenbuchu bo polučiše pojedini trupci cienu do 3!*5 — a u Eohrbrunnu 405 dapače i 488 maraka po kub. metru. Jedan je trupaj sa 5´12 m´ sadržine dapače prodan za 2500 maraka ili u okruglom 3000 kruna naše vriednosti. U Šumariji Rottenbuh iznosio je postotak drvnegromadegradje60´67o a poprečna je starost hrastova bila 350 - 400 godina. Opazka uredničtva. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1908 str. 58 <-- 58 --> PDF |
— 348 — slavonsko drvo u svojina tehničkim svojstvima i drugim odlikama u nešto vedoj udaljenosti stoji pred hrastovim drvom spomenutih država, koju dotični g. pisac spominje. Sa hrastovim drvom je jednako kao i sa vinovom lozom, od koje je vino ved prema tomu, gdje je uzraslo, od jedne kiselo, a od druge slatko i pitko. Stabala onih dimenzija, kakova se nalaze kod nas u Slavoniji, nema na cijelom svijetu. Kao za dokaz tomu spominjemo, da je naše slavonsko drvo sa onim amerikanske proveniencije na francuskom drvnom tržištu vodilo žestoku borbu, iz koje je pobjednikom izišlo, jer po priznanju samih Francuza, dobije vino u bačvama iz amerikanskog hrastovog drva neugodan miris i okus, a u bačvama iz slavonskog drva naprotiv ugodan miris i aromu. Nije samo praktičnim nego i znanstvenim putem utvrdjena prednost našeg slavonskog drva pred svim ostalim. Tako je profesor šumarske tehnologije na monakovskom univerzitetu dr. H. Mayer, koji iz vlastitog izkustva dobro pozna kvalitet amerikanskog i japanskoga drva, došao svojim znanstvenim istraživanjima do zaključka, da našem slavonskom hrastovom drvu pripada prvenstvo pred svim drugim. On našu domovinu Hrvatsku i Slavoniju označuje optimumom, u kojem hrast nalazi svoj najveći uzrast. U fiziološkim svojstvima čini naše slavonsko drvo iznimku od pravila, da medju listnatim drvečem jednog područja (srednja Europa) je^t ono specifički teže, koje ima uže godove. Naše hrastovo drvo ima šire godove od njemačkog, te prema tomu moralo bi ono biti lakše od njemačkog, što ali nije, nego naprotiv mnogo teže. Pored sviju odlika našega drva, nismo mi još ni iz daleka polučili njegove prave ciene. Uzroka tomu ima više. Kao jedan iztičemo slabo merkantilcio znanje u nas šumara, koje sada počinjemo pomalo sticati od šumskih trgovaca, te za koje ćemo im još više biti iskreno zahvalni, ako oni prvi bace velo tajinstvenosti sa svojih procjena i računa — radi čega nas nepra vedno objedjuju — i nama dozvole uvid u iste, da se na taj načiu upoznamo sa svojim pogreškama, koje smo do sada procjenjujući šume činili, jtr samo tako snabdjeveni sa vedim tr |