DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1908 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 375 dočiv se 0 posvemasaoj neopravdanosti te podvale, odlučao ustao protiv provedbe toga nauma. A da je on u tom imao i doista pravo, dokaz su, oni milijuni, što su baš nedavna, iza smrti velikoga biskupa, u korist zemlje i naroda unišli veleprodajom tek samo najstarijih, ved davno prezrelih sastojina, ondašnjih po gornjem navodno ved pred više decenija, posve opustošenih i zatrtih šuma. Uzimajudi sve netom spomenuto pravedno u obzir, neima dvojbe, da i Franji Cordasidu, tom po naravi dobričini i poštenjakovidu u pravom smislu rieci, koji ako nije mogao ved nikako pomoći, nije sigurno nikomu nikada ni naškodio, svakako takodjer spada i u kolu po narod naš i domovinu zaslužnih šumara — dostojno mjesto i harni spomen. O uzgoju sastojinah. Saobćuje : Pavao Dianovszky, kr. držav. šumarnik. C. i kr. cumarski nadsavjetnik A. Schiffel, objelodanio je u svezku 8—10 »Centralblatt f. d. ges. Forstwesens« g. 1906. osobito sa praktičnoga gledišta zanimivu razpravu »O uzgoju sastojina«. U toj razpravi nalazimo važnih i dobrih uputa, kako strukovnjak mora da postupa u praksi, uzgajajući sastojine, s obzirom na bioložka i iaa svojstva glavnih vrsti drveda. Pisac skromno iztiče, da mu nije namjera stručnjakom podati nove stvari ved da je samo rad da sumarno i sustavno, na temelju vlastitih opažaja predoči ono temeljno i šumouzgojno znanje, na koje su stalno ved i drugi naišli, ali ako i jesu ta svoja izkustva u praksi i upotrebljavali, držali su ipak suvišnim, da ista učine i drugima pristupnim. — Po mojemu mnienju učinio se je Schiffel svakako zaslužnim tim je, da tu svoju lazpravu objelodanio, u kojoj nam potanko saobduje mnogo važnih činbenika u pogledu uzgoja sastojina, te što se još osobito iztaknuti mora, i o uplivu istih na glavne vrsti drveda. Time je on vrlo veliku uslugu učinio, praktičnim teoretičnim iztraživanjima često vrlo daleko stojedim |
| ŠUMARSKI LIST 10/1908 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 376 — šumskim gospodarom, a osobito pako strukovnjacima početn cima. Akoprem bi vrijedno bilo, da se cijeli taj članak u prevodu saobdi, držim ipak ved i to dovoljnim, ako slieded samo smisao, bar u obširnom izvadku ovdje saobdim glavni sadržaj istoga, iztičudi pritom napose one dielove, koji su i sa gledišta našega domadega šumskoga gospodarstva zanimivi i praktični. I. Temelj uzgoja sastojine jest postojedi obli k sastojin e (Bestandesform); pa stoga o tom razpravlja i Schiffel ved odmah u prvom poglavlju svoga članka. Glavni činbenici oblika sastojine jesa stojbina i vrst drveda, pošto u prvom redu od ovih ovisi i t. z. »habitus šume«. Kod zadane stojbine, ne može se uplivati na klimu, osobito pako ne na temperaturu i oborinu, dočim su površina tla, gibanje zraka, voda, zatim kemiČka, fizička i mekanička svojstva i pokrivala tla, ipak podvrgnuti, ako baš i samo u maloj mjeri, uplivisajudim mjerama, koje mogu na oblik sastojine uplivati i promjene prouzročiti. Raznolikost sadržaja humusa stojbine, prouzrokuje u pogledu razvitka kod mladih sastojina velike razlike. Kasnije pako uplivaju više na oblik sastojine kemička, osobito pako fizička i mekanička svojstva stojbine i svjetlo. Vrst drveta upliva u dvojem smjeru na oblik sastojine. Pojedine vrsti drveća, stavljuju s jedne strane različite zahtjeve na fiziČna svojstva tla, a opadanjem lišda i sklopom krošanja; s druge strane biološka su svojstva pojedinih vrsti drveda tako različita, da je njihov razvitak i u svakom pogledu odgovarajudoj im stojbini, napose kod mješovitih sastojina uvjek drugi i opet drugi, a po tome i njihov oblik. Zahtjevi raznih vrsti drveda na tlo jesu vrlo različiti: o tome nam najbolje orientiranje mogu pružiti promjene u razvitku korenja istoga na različnom tlu; jer kao što na razvitak krošnje drveda uplivaju svjetlo i tlo, tako u liva i na oblik korenja dubljina tla, spojnost i sadržaj vode u tlu. |
| ŠUMARSKI LIST 10/1908 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 377 — Tako se na primjer korenje bora, omorike i bukve, može razviti u nizini slično onomu od jele, akoprem ove vrsti drveća i na redovitoj njihovoj stojbini ne imadu osobito razvitu žilu srčauicu. ListaČe zalitjevaju u obde više etapne snage od tla, dakle i više vlage; pa zato kod njih mjestne promjene u jakosti tla i vlage prouzrokuju i u obliku sastojina znatne razlike. Da li je ova razlika posliedica kakvode tla ili vrsti drveća i sklopa, to upliva svakako i na one uzgojne mjere koje se u interesu valjanog i dobrog gospodarstva pred uzimati imadu, jer de u prvom slučaju nastati nazadak u porastu pojedinih stabala (koji se nedade promjeniti), dok se u drugom slučaju ipak može zlu pomodi odgovarajudom proredom. Sa gledišta uzgoja sastojina važne su još i one razlike, kojima se uzroci imadu tražiti u načinu pomljadjivanju snme i u biološkim svojstvima drveda. Cim je stojbina bolja, tim prije se i mladikovina sklopi, predmjevajudi u ostalom jednake odnošaje, a tim đulja je i doba najvedega sklopa. Tumačimo si to u vrlo kriepkom prirastu na dobroj stojbini. Uzgoj se sastojine po piscu može nazvati uredjivanjem sklopa, pošto stvaranje i oblik debla stabla ovise od sklopa. Vrlo je važno znati prosuditi i to, kada je stalna vrst drveda u stanju na danoj stojbini, najlaglje opet naknaditi u sklopu nastale praznine, jerbo od toga ovisi onda i vrijeme t. zv. uzgojnih proreda (Erziehungshiebe.). Ovo svojstvo drveda stoji osobito u savezu sa njihovim zahtjevom pram svjetlu. Cim jednom počima uginude zasjenjenih grana, uslied pomanjkanja svjetla, onda počima i porast u debljinu zaostati, a to traje onda sve dotle, dok uslied uginuda pojedinih stabala, preostala debla ne dobe i opet dovoljno svjetla. Glavni činbenik oblika i razvitka sastojina jeste raznoj gustodi sklopa odgovarajude svjetlo. Medju svjetlo zahtjevajudim vrstmi drveda nalazimo riedko kada, što se visine drveda i sklopa tiče, tako nepravilne sa |
| ŠUMARSKI LIST 10/1908 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 378 — stojine, kao što kod sjeau trpedih vrsti, pošto prve usahnu, ako su potištene, pa tako onda i naravnim putem nastane svakoj pojedinoj vrsti drveda odgovarajući sklop, dok nasuprot sjenu trpede drvede svoju životnu snagu vrlo dugo još i pod onim vladajudim drvedem, koje isto podtlacuje, pridrži. U mješovitim sastojinama ona je vrst drveda manje svjetla zahtjevajuda, koja se uzdrži i u postranoj sjeni inih vrsti drveda, a iz toga se može onda deducirati to glavno pravilo, da se u mješovitim sastojinama moraju svjetlo zahtjevajud e vrst i drved a prij e podsadit i od sjenuzahtjevajudih . Nu ovdje igraju još i ine njeke okolnosti stanovitu ulogu, koja na buduće stvaranje sastojine upliva, a osobito to vriedi za kakvoću tla, s toga je i najprobitačnije, da se uzgoj mješovitih sastojina ne provadja pojedince nego hrpimice. Glede mjere zahtjeva svjetla, ustanovljuje pisac za pojedine glavne vrsti drveda sliedeei red: ariš, breza, jošika, bor, hrast, jasen, brest, joha, lipa, javor, omorika, bukva te konačno jelva. Zadaća je uzgoja sastojina naravski u prvom redu ta, da po mogućnosti proizvedemo što dulju i što vrijedniju deblovinu. Pri tom pako je glavni činbenik, biologićnim svojstvima drveda u svemu odgovarajudi sklop, jer od ovoga ovisi ne samo sto mogudi dugotrajniji porast stabla u visinu, ved on na pr. listače sili i na što uzpravniji uzrast. Iz iskustva znamo naime, da koli listače, toli i četinjače gube dolnje grane, ako im sklop u svakom pogledu vrsti drveda, dobi i stojbini odgovara. Uredjenje sklopa je dakle ono sredstvo, pomodu kojega možemo uzgojiti dugačku, uzpravnu deblovinu, a po mogudnosti i najveću drvnu gromadu Nu vriednost drva ne odvisi samo od ovih uvjeta, nego kako je to u obće poznato, i od veličine promjera debla, dakle uzgoj sastojine iraade još i tu zadaću, da i porast u debljinu pospješuje. . |
| ŠUMARSKI LIST 10/1908 str. 17 <-- 17 --> PDF |
- 379 -- Pošto se pako drveće rastade u slobodnom položaju brže udebljuje, nego li u sklopljenom, nuždno je, da se i odnošaj izmedju ovih dviju oprečnih činbenika uredi. Uredjenje to pako zahtjeva mnogo njege, budud se pri tom osim na stojbinu, dobu i vrst drveda mora u obzir uzeti i porast u visinu i razvitak krošnje. a) Porast u visinu jeste vlastnost vrsti drveda i dobe. Svjetlo zahtjevajude vrsti drveda rastu u mladoj dobi brzo u visinu, sjenu zahtjevajude u obde polagaaije. Sveukupni cin. banici, što uplivaju na porast u visinu, nisu još znanstveno dovoljno osvjetleni, ali se zato ipak sama za uzgoj sastojina važna pravila, mogu ved i iz jur poznatih izkustvenih činjenica deducirati. Kod svake vrsti drva postoji jedno stanovito razdobje, u kojemu je porast u visinu izrazito veći, nego li u prijašnjoj, ili u sliededoj dobi. Početak i svršetak ovoga razdobja je posljedica vrsti drveda, sklopa i dobe. Kod četinjača, upliva sklop manje na porast u visinu nego li kod listača. U starijim četinjastim sastojinama se u sklopu nastala prekinuda teže popunjuju, nego li u Ustavim šumama, pošto je kod ovih produljenje krošnje i razvitak proširenja — putem adventivnih pupoljaka — mnogo manje, nego li kod prvih. Listače se brzo sklope, nu zato ipak i kod njih više slobodan položaj prouzrokuje polaganiji porast u visinu. Prekinude odgovarajudega sklopa kod listača u višoj dobi, može biti skopčan i s prestankom porasta u visinu. U sklopu nastala ili stvorena prekinuda prouzrokuju kod četinjača, obratni pojav nego li kod listača, jer one ovdje pospješuju porast u visinu. Da se optimum porasta u visina, nalazi izmedju potpunog sklopa i slobodnog položaja, to je vrlo vjerojatno, nu dokazano to uvjek još nije. Kod svake je vrsti drveda od najvede važnosti trajanje najvećeg porasta u visinu, po vrijeme kao i intenzivnost vodjenja uzgojnog sjeka u sastojini. |
| ŠUMARSKI LIST 10/1908 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 380 — Svaka vrst drveda pridrži doduše fizioložki svoj posebni porast u visinu na svakoj stojbini, ali je zato ipak absolutna mjera istoga po atojbinama vrlo različita. Ne odgovara li njeka stojbina jednako dvijema ili više vrstima drveda, onda se ne može ni uiapred znati kakovo će im biti medjusobno snašanje u pogledu porasta u visinu. Zato se ne može unapred urediti ni način, vrijeme i trajanje uzgoja sastojine, ved se ovaj mora danim okolnostima prilagoditi, uz to se uviek ima promisliti i to, nije li bolje, u mjesto da sa znatnim troškovima skupčano uzdržanje, koje vrsti drveda, u mješovitim sastojinama putem njege i putem odgovarajućeg proredjenja, zadovoljiti se sa podladenjem iste, pa da preostala sastojina onda po mogućnosti što manje trpi? TJ koliko porast u visinu ovisi od stojbine, glede toga pisac navadja, da na primjer kod omorike maximum deset godišnjeg porasta u visinu na dobrom tlu 4—5 m. iznaša, a na lošom samo 1 m. Na dobroj stojbini, može kod omorike nastupiti razdobje najvedeg porasta u visinu ved u dobi 4—10 godina, na lošoj pako, tek u dobi od 40—50 godina. U svakom pojedinom slučaju dakle, imade se glede ovog na uzgoj sastojine vrlo važnoga razdobja, potanko opredeliti tečaj (red) svijuh porasta u zadnjim godinama. H r a 8 t je napram u sklopu nastalih promjena vrlo osjetliv ; u gustom sklopu, se proteže na dugačko dok u slučaju zasjenjenja zaostane i brzo ugine. Za vrieme njegove oblikovne dobe provedeno proredjenje prouzroči odmah razgranjenje krošnje i zastoj porasta u visinu. Stalno svjetla izvrgnuta krošnja, uzrokom je opet velikomu razgranjenju, što naravs´ci probitačn) nije. U rijetkom položaju uzrašćena hrastova stabla, nisu niti na najbolioj stojbini uspravna. Uzrok grbavomu razvitku jesu osim samotnoga položaja i po zareznicima i zvjeradi počinjene štete, kao što i brzo razgranjenje. Hrast u slobodnom položaju nikada ne postigne takovu visinu, kao u sklopu. |
| ŠUMARSKI LIST 10/1908 str. 19 <-- 19 --> PDF |
- 381 — Dugučko uzpravno deblo može se samo u gustom sklopu razvijati. Bukv a raste u mladoj dobi vrlo sporo, a jer podnaša zasjenu, to podnosi i u svakoj dobi mnogo gušdi sklop nego li hrast, ali njezino deblo ostane u gustom položaju nizko i tanko, te je izvrženo i pogibelji snijego-i vjetroloma. Porast u duljinu zaostane kod u slobodnom položaju rastude bukve, jer se takova prije vremena razgrani. Sklop i porast u visinu i kod bukve se tako odnose jedan prama drugomu, kao i kod hrasta, samo što je pregusti položaj u mladoj dobi za bukvu onda vrlo opasan, ako se imademo bojati pritiska snijega. Bukva laglje podnosi oslobodjenje i u kasnijoj dobi, jer njezin porast u visinu niti onda podpuno ne prestane, niti de se njezini vršci kao oni kod hrasta posušiti. Proreda upliva na bukvu više sa gledišta porasta u debljinu. Proredom treba kod bukve početi, čim prestane porast u visinu, Čim opasnost nastane, da de stabla biti vrlo tanka i vitkasta, te bi radi toga mogla od snijega stradati. Omorik a raste iz početka polagano; razdobje najvedeg porasta u visinu traje i do 30—40 godina — bez da bi znatnije dimenzije poprimila. Porast u visinu je stalan, te u obde niti ne prestaje. Ovo svojstvo samo još ariš posjeduje, jer se kod jelve i kod bora svršetak porasta u visinu u starijoj dobi (praktično) dade ustanoviti. Slobodan položaj ne upliviše na porast u visinu omorike u mladjoj dobi, a pošto omorika i od naravi uspravno raste, to miena sklopa upliva više na čistodu debla, U interesu razvitka duljine debla dakle ni ova vrst drveda ne traži gusti sklop. Ari š u mladoj dobi vrlo brzo raste, razdobje najvedeg porasta u visinu započme, ved u 2-oj ili 3-oj godini, traje ali mnogo krade vrijeme nego li kod omorike, a svršetak istoga ^9 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1908 str. 20 <-- 20 --> PDF |
-- 382 — može se lahko razpoznati, po tome da krošnja gušdom, i svodu slična postaje. Ariš u interesu razvitka svoga porasta u visinu zahtjeva izrižno svjetlost; ako bi porast u visinu prije vremena zaostao, to u mješovitim sastojinama znači podjedno i to, da mu na tom mjestu u obće više obstanka neima. Gusti sklop preči porast u visinu, koji nakon prorede odmah opet započme. Ariš se dakle imade uzgajati u svijetlom položaju, a njegov je uzgoj najlaglji u mješovitim sastojinama. Stvaranje debla ne samo da ne trpi uslied riedkog položaja, ved je to baš zahtjev kod ariša. Bor je sličan arišu u pogledu porasta u visinu. Gusti sklop u mladoj dobi umanjuje porast u duljinu, ali je sa gledišta bezgranatosti debla potreban. Ako mu je krošnja f«pla8nula, onda je porast u visinu prestao, a tomu se ved niti proredom odmodi ne može. Akoprem bor sa gledišta porasta u visinu rijetki položaj zahjeva, ipak se i zahtjevi glede bezgranatosti imadu u obzir uzeti, uzgoj bora imade dakle u gustom sklopu započeti, moramo kod njega obzir uzeti i na pogibelj pritiska od snijega. Jelv a ra^te u početku vrlo polagano. Što se tiče njezinog porasta u visinu, to je ona najviše slična omoriki, ali se kod nje svršetak razdobja najvedeg porasta u visinu još teže može ustanoviti, a ni sklop ne upliva kod nje u velikoj mjeri na porast u visinu, to jest, ako si samo vladajude vrsti drveda u sastojini držimo pred očima. Pošto porast u visinu kod jelve jako dugo traje, zato ni kod uzgoja sastojine na tečaj istoga ne moramo osobitog obzira uzeti, ved moramo u prvi red staviti obzire glede debljine i bezgranatosti, te osobito na ovima temeljiti i postupak, koji se kod uzgoja takovih sastojina preduzeti imade. b) Oblik se i veličina krošnje zato mora uvažiti, jer su to vrlo važni činbenici kod poslova, koji se u interesu uzgoja sastojina imadu obaviti. |
| ŠUMARSKI LIST 10/1908 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 383 — Mi demo ovdje o razvitku krošnje samo sa gledišta tečaja dobnog i stojbinskog porasta razpravljati, i to s osobitim obzirom na ovisnosti biološkili svojstva, sklopa i vrsti drveda; a ine na to uplivajude, od čovječjeg umješanja neodvisne faktore ne ćemo u obzir uzeti. Kod prosudjivanja uzrasta tečaja krošnje, moramo uz oblik i veličinu iste, uzeti u obzir još i dobu sastojine, sklop i vrsti drveda. Četinjače , Krošnja je pravilna, jer se grane prešljenasto razvijaju, pošto se od adventivnih pupuljaka grane samo rijetko kada razviju. Čim se dakle porast u visinu umanjuje, lako se može prepoznati, da je krošnja gušdom postala; radi toga se ovdje ved i iz habitusa krošnje laglje može zaključiti na upliv i dobrotu stojbine gledom na porast u visinu, nego li kod listaČa. Gušdi porast krošaje uviek je skopčan sa porastom u debljinu. Na lošoj su stojbini dakle uvjek kod jednake visine, sastojine i sklopa i pojedina stabla deblija. Krošnja omorike, jelve i ariša za vrijeme porasta u visinu slična je neiloidu, paraboloidu ili cunju; ako se porast u visinu umanjuje, krošnja se sve vise i više raširuje. Krošnja bora se prije raširi, nego li ona drugih četinjača, a dobija oblik polukrugle, te je najviše slična krošnji listaČa. Odnošaj duljine (dubljine) krošnje napram duljini debla modificira se prema zahtjevom svijetla, pa je cijenovniea stojbine i dobe, ali osobito i sklopa. Ako je sklop odviše gust, krošnje se deformiraju, a to je na uštrb porasta. To se dakle mora zapriečiti, pa je to za pravo i zadada uzgojnoga sjeka sastojina. Cim krepči je porast u visinu i čim bolja je stojbina, tim redji može biti i sklop, a da se ipak normalne krošnje razvijati mogu. Krošnja bor a je tim šira, čim bolja je stojbina. Ako je sklop gust, onda grane u vis rastu, a oblik krošnje je elipsoidan. U mješovitim sastojinama, koje sačinjavaju svjetlo zahtjevajude vrsti drveda, dolnje su grane bora dugo žive, t. j . one se kasnije posuše, nego li u čistim sastojinama. |
| ŠUMARSKI LIST 10/1908 str. 22 <-- 22 --> PDF |
Ako bor prije svršetka njegovoga porasta u visinu, dakle prije nego što svoju kišobranastu krošnju razvio, omorika ili jelva nadkrili, onda on naskoro ugine. Zato u mladoj dobi kod bora malo kada nalazimo deformirane krošnje, jer ako se na njegovu krošnja pritisak čini, to on to ne podnosi ved ugine. Duljina krošnje u mladoj dobi jednaka je jednoj tredini visine debla: ako ona pako samo ´5 duljini debla odgovara, onda on već boluje. Snagu porasta u kasnijoj dobi ne pokazuje duljina krošnje, nego objam iste. Sušenje i izlučenje stabala na lošoj stojbini dulje traje, nego li na odgovarajućoj; ovdje bo vrijeme umanjenja porasta u visinu i umanjenje krošnje prouzrokuju da moramo sa proredom sastojine započeti, ako želimo izbjeći znatnomu gubitku na porastu. Krošnja j e 1 v e je u mlađoj dobi ravno čunjasta, samo onda postane slična poraboloidu, kada porast u visinu počima padati, kad je ovaj porast posve prestao, onda se gornje grane na sve strane raširuju, a oblik krošnje je krnjasti poraboloid. Duljina krošnje je veća kod dobrog sklopa, a umanjenje duljine iste nastane kasnije, nego li kod omorike, jerbo je već i užitak razbacanog svjetla dovoljan zato, da joj iglice ostanu zelene a grane žive. . Jelva dolnje grane vrlo težko gubi s toga treba gušći sklop, koji medjutim. ako je stalan, ipak će deformaciju krošnje proizvesti. Potlačena stabla dugo živu, nu naravski i ovdje samo na ušfcrb umuoženja gromade; zato je i ovdje mjesta prorcdjivanju sastojine uzgajajućom proredom. Krošnja omorik e slična je onoj od jelve, ali je pravilnija, jer se na njoj osim prešljena samo malo grana razvije. Krošnja je napram pritisku, koji se na istu izvršuje, mnogo osjetljivija^ pa zato i ajezine dolnje grane brže uginu, nego li kod jelve. Potištena stabla brzo uginu, a tlo pokrije u kasnijoj dobi mahovina. Kod normalnog sklopa ne može trava pod njom obstati, ako dakle ipak uspjeva, to je onda nedvojbeni znak neodgovarajućoj gustoći sklopa. Uim je stojbina bolja, tim se i krošnja kod jednakog sklopa niže proteže. Maximum svoga |
| ŠUMARSKI LIST 10/1908 str. 23 <-- 23 --> PDF |
- 385 — porasta u visinu postigne prije, nego jelva, dakle i svoju krošnju prije zaokruži; ali de ipak uvjek paraboloidna ostati, jer još i u najstarijoj svojoj dobi na vrhu tjera mladice. Krošnja ariš a je neloidna dotle, dok je porast u visinu krepak, kasnije paraboloidna, dapače i elipsoidna. Porast ariša u visinu dugo traje; ako se dakle krošnja rano počme u širinu razvijati, znak je, da se to drvede na tom mjescu ved dobro ne osjeća. Svoje dolnje grane još laglje izgubi, nego li omorika; nastanjenje bilina na tlu ne znači još i to, da njegov sklop ne odgovora, jer ariš voli slobodan položaj. Svaka, svjetlo direktno ne uživaj uda grana ugine, kao što se to i kod istih posve slobodno stojedih ariša opaziti može. Ar i ševa krošnja ne siže tako duboko, ako dovoljan sklop uzdržimo, kao kod omorike ili jelve, te ako iznaša 0.4 dio duljine deblja, onda se u svakom pogledu može nazvati normalnom. Krošnja joj je rietko kada pravilna, jer svoje grane ne pruža točno prešljenasto a osim toga i zato ne, jer joj mlade grane na strani prama svjetlu u vis rastu. Hras t je kadar na dobroj stojbini i kod manje gustog sklopa jelasto deblo razviti, a onda je i njegova krošnja do svršetka porasta u visinu čunjasta. Na lošoj mu se stojbini stablo razgrani, a krošnja je okrugljasta. Razgranjenje stabla uslijedi tim kasnije, čim bolji je sklop. — Izmedju sviju vrsti drveda hrast treba najviše prostora za razvitak svoje krošnje, stoga se krošnja u starijoj dobi vrlo jako razprostrani, ali doljne grane ipak uginu, ako svjetlo neposredno do istih ne dopire. Hrast znade svoju krošnju, čim za to dovoljnog prostora imade, i na uštrb porasta u visinu a i u prilog svoje debljine previše razviti. Ovdje nije pojavljenje bilina na tlu znnk, da sklop ne odgovara, jer i hrast voli rijetki položaj. Kod bukv e je čunjasta krošnja vrlo rijetka. Njezino deblo se još prije i u vedoj mjeri razgrani, nego li ono od hrasta, dakle se imade u gustom sklopu uzgajati. Oblik krošnje u raladjoj dobi jeste elipsoidan, kasnije poluokruglast, a pošlo |
| ŠUMARSKI LIST 10/1908 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 386 — dolnje grane dugo žive, krošaja se još i kod dobrog sklopa niže proteže, nego li krošnja od hrasta. Svoje dolnje grane teško izgubi, ali može i vrlo gusti sklop podnesti, dakle se i kod nje ipak može bezgranatost postidi. — Krošnja bukve postaje samo na vrlo lošoj stojbini i u višoj dobi kišobranasta. Ako se pod njom biline nastane, to je onda već siguran znak neodgovarajućeg sklopa. II. U drugom dijelu razpravlja onda pisac o uzgojnoj sječi sastojina, a vodi ga ovdje načelo, da-se troškovi uzgoja sastojina moraju po mogućnosti ograničiti, te da se u interesu postignuti se inaajućeg cilja, naravski uvjek samo ono sredstvo u potrebiti imade, koje najmanje troškove prouzrokuje. Pošto na razvitak sastojine, kao što smo to već i u I. poglavju vidili, mnogo činbenika upliva, ne može biti dobro i pravilno, da se uzgoj već po unapred ustanovljenom načinu proredjivanja udesi. Najstariji, osobito u nuzgrednoj sastojini opravdani način proredjivanja je taj (po piscu: t. z. Niederdurchforstung) kada 86 izvade samo ugioula i potlačena stabla; ovdje dakle stupa u krijepost princip uzgoja u gustom sklopu. Ovaj način imade i sada još mnogo pristaša, te je nedvojbeno, da su se na dobroj stojbini još i od putem naravnog pomladjivanja i sjetvom nastalih mladika vrlo liepe borove, omorikove, bukove i hrastove sastojine razvile, Nu ovaj postupak ne uzima u obzir glavni činbenik najvećeg prihoda, to jest vrieme, jer sa sustavnim uzgojem sastojine naravno mnogo prije cilj postignemo, a to je kod današnjih okolnosti — i ako hoćemo da budemo za natjecanje sposobni, to jest da si pred očima držimo i odgovarajuće ukamaćenje naših glavnica, što pametno postupajuć i činiti moramo — onda se ne možemo zadovoljiti ni sa ovim već zastarjelim postupkom i to tim manje, pošto on za slabe sastojine u obće ni prikladan nije. Upoznanje mana napred razpravljanog primitivnog postupka proredjivanja dovelo je strukovne krugove do osvedočenja, |
| ŠUMARSKI LIST 10/1908 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 387 — da moraju nastojati, da se na prorediti se imajudoj površini samo toliko stabala izabere i odgoji, koliko uz normalan sklop u sječivoj dobi još obstojati može. Ovaj postupak, uzgoja sastojine, nazivlje pisac „Hochdurchforstung«. Kod izabiranja ostaviti se imajudih stabala, mora se računati sa svojstvom stabala, sa razvitkom krošnje i položajem stabla, te se i njega ovih na površini po mogućnosti jednako razdieljenih stabala putem redjenja mora uvjek obavljati i prema zahtjevima istih. Ovdje je dakle načelo uzgojenja stanovitog broja pojedinih stabala od mlade do sječive dobe. Ostala stabla, služe tek njegi glavnih stabala i obrambi tla pa se samo u tom slučaju uvršćuju medju ostaviti i njegovati se imajuda, ako bi od za uzgoj odredjenih jedno ili drugo uginulo. Odgovarajude tomu zahtjevu posjede se ova podredjena sastojina (Fiillbestand) postepeno prema potrebi. Ovaj postupak imade tu svrhu, da prikrati ono vrieme, za koje bi se stablo sa velikom vriednošdu inače naravnim putem razvilo. Obdenito se ipak ne može niti ovaj postupak svagdje upotrebiti, kako demo to i po dolje navedenom uviditi. Valjanost se postupka ne može doduše sa teorijskog gledišta napasti, ali je potpuno opravdano pitanje, možemo li i u svakom pojedinom slučaju do cilja dođi sa sredstvima, koja se mogu i upotrebiti? Kod prosudjivauja ovoga pitanja moramo u prvom redu u obzir uzeti postojeću sastojinu, jer je ona pri tom odlučujudi činbenik. Prva poteškoda, na koju kod riješavanja ovoga pitanja naiđemo je ustanovljenje broja do sječe uzdržavati se imajudih stabala. Tako n. pr. na vrlo dobroj stojbini, u dobi od 70 godina treba po hektaru omorikove sastojine uz dovoljan sklop 650, u dobi od 100 godine 460 stabala; na vrlo lošoj stojbini pako u dobi od 80 godina 1300, u dobi od 110 godina 864 stabala. Broj stabala po hektaru dobre hrastove sastojine iznaša u dobi od 100 godina230, u dobi od 130 godina 160 stabala; a na lošoj stojbini u dobi od 100 godina 500, u dobi od 140 godina 280 stabala. |
| ŠUMARSKI LIST 10/1908 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 388 — Uz to ove brojke još nisu niti skrajne, ali se ved i iz ovoga dovoljno prosuditi može, da — s obzirom još i na to, što se mora poškrbiti i za stabla što de još uginuti — strogo uzeto, nije mogude nnapred broj stabala točno ustanoviti. Ali to iaktično nije niti od potrebe, pošto slučajno prijevremeno eklopljenje uzdržati se imajude sastojine još uvjek nije skopčano i sa kvarom. Uzevši u pretres drugi uvjet — naime uzgoj stabala — priečiti de nas u tom nartavši troškovi, da u interesu pojedinih stabala, od vremena do vremena, redovite prorede provedemo. Akoprem je nedvojbeno, da uzgojajudi pojedina stabla, što se visine, debljine i razvitka krošnje tiče, najdobrotvorniji uspjeh možemo sa odgovarajudim proredama postidi, ali je pitanje, da li u tu svrhu upotrebljeni troškovi stoje i u razmjeru sa postignutim i željenim uspjehom? U prostranim sastojinnma nailazi ovo na nesavladive potežkode još i uslied toga, pošto bi morali za odgovarajuće radnike i nadzorne organe skrbiti, a i izradba materijala bila bi pretežka, Ako je prihvaćeno načelo njege po stabla, iz toga prema potrebi onda sliedi i ta, da predmetom uzgoja mora biti ovdje jedinica, a ne sastojina, po tome može biti i samo o odgovarajućem oslobadjenju pojedinoga stabla govora, po prilici o prozračenju ili pribavi svjetla (Umlichtun >) a ne o obdim poredama, i to tako, da su u tom smislu uzete prorede stalne, a ne samo periodično opetujude se. Proti provedbi obdenitog postupka opravdani su prigovori sa gledišta raznoliČnosti stvaranja stabalja, vrsti drveća, porasta u visinu kao i oblika Bastojine. Znamo bo već iz prije navedenog da kod listača, ako se krošnja istih oslobodi postranične zasjene ili zastora, porast u visinu prestaje, i da im se krošuja razširi, pak da ovaj postupak po tom služi na uštrb stvaranju debla. Prozraka se mora dakle u takovoj mjeri preduzeti, da tim ne nastupi razgranjenje, te da se bezgranati razvitak ne izvrgne |
| ŠUMARSKI LIST 10/1908 str. 27 <-- 27 --> PDF |
- 389 — pogibelji. Ova se prozraka može samo u mladoj dobi provesti, jer Čim je starija sastojina, tim je teže ustanoviti za pojedino izabrano stablo za slobodni razvoj krošnje potrebiti prostor po stalnoj n j e k o j mjeri . Vadjenjem oko toga stabla nalazedih se stabalja, koja su u dobromu sklopu uzrasla iste visine kao i glavno stablo, ovo bi dobilo sada na jedanput odviše svjetla, a to bi prouzročilo prerano razgranjenje istoga. Proreda listača u oblikovnoj dobi, u jednodobnim čistim sastojinama ne može se provesti, zbog pogibelji koja im prieti radi duljine i bezgranatosti. U jednodobnim sastojinama listača se po tom predhodno ne može još u toj dobi provesti ni izbiranje i za budude odgojiti se imajudih stabala. Isto vriedi i za bor. Orugi su odnošaji kod ariša, omorike i jelve. Ove vrsti drveda, niti nakon prorede ne sustanu u porastu u visinu, niti se razgrane, a i bezgranatost se istih može postranim pritiskom podstojnog drveda urediti. Ovdje se dakle može spomenuti postupak uzgoja sastojine i za vrieme najvedega porasta u visinu bez svake pogibiji provesti, nu nakon izminuda ovoga razdobja, moraju glavna stabla biti sva opet odgovorajude sklopljena, a ovaj se sklop onda ved i dalje uzdržati može. Uzgoj sastojine, to jest uzgoj pojedinoga stabla mora se dakle u ovom razdobju ved dovršiti. Potežkoda izbiranja bududih glavnih stabala, kao i nepredvidiva sudbina istih, opravdava ipak i u ovakovim čistim četinjavim sastojinama, da se za dalnji odgoj ostavi ne samo stanoviti broj stabala, nego sva stabla prvoga reda, pak je jednako tomu sposobno svako zdravo, dobro rastude stablo sa normalnom krošnjom. Iz početka treba škartiranje prepustiti faktorima naravnoga porasta. Kasnije se može ved laglje prosuditi, koja se stabla od 3—4 njih mogu smatrati stablima prvoga reda, a koja ne, kod ponovnog kasnijeg uzgojnog sjeka pako, biti de ova hrpa naravno manja, dok onda konačno ne ostanu samo još uzdržati se imajuda stabla. |
| ŠUMARSKI LIST 10/1908 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 390 — Izbor ostaviti se imajudih stabala mnogo je laglji u nepravilnim sastojinama, ali zato ipak njihova proreda nije svrsi shodna. U nepravilnim sastojinama listača i bora imaju se najkraća a ne najjača stabla uzdržati, jer ako i jedno stablo. unatoč sklopu nadkrili svoje jednodobne susjede, to je ovo samo dokaz za dobrotu tla i za vrstnodu odnosnoga stabla, pa je po tom vjerojatno, da de ono i na dalje ostati kao vladajuće stablo. Bila bi medjutim pogrieška takova stabla ved u mladoj dobi osamiti, oaobito velika je pogrieška, ako to uzsliedi u dobi najvedega porasta u visinu, jer takova stabla redovito i bez posebne pomodi izrabe prednost, koju im taj njihov ođrast u visinu pruža. Kod listača bi takovo drvlje, da ga naokolo osamimo, izgubilo svoju sadanju vodedu ulogu. U nepravilnim sastojinama omorike, ariša i jelve moraju se izabrati najjača slobodno stojeća stabla, kao takova, koja de se uzdržati, ali to okolno proredjivanje de biti samo onda potrebno, ako prirast krošnje u duljinu brzo počima padati, da time onda unapredimo udebljanje, osobito ako se ovo riedjenje izvadja u razdobju najvedeg porasta u visinu. Najveći uspjeh pokazuje proreda glavne sastojine (Hochdurchforstung) u mješovitim sastojinama, jer ovdje možemo prednost dati jednoj stanovitoj vrsti drveća n. pr. arišu pred omorikom, ili hrastu pred bukvom. Ovaj način prorede glavne sastojine francezkoga je porekla, a provadja se osobito kod uzgoja mješovitih sastojina, jer pri tom mogu pojedina stabla ojačati, a ne moramo se uz to boriti ni sa potežkodama izbiranja. Obdenito može se dakle kazati, da potreba oslobodjenja svjetlo zahtjevajudih vrsti drveća u zasjenu trpećim sastojinama onda nastane, čim svijetlo zahtjevajude stabalje prestaje biti vladajude. Vrieme početka proreda ovisi od tvorbe debla uzgajati se imajude vrsti drveda. Proreda, koja se temelji na načelu jednakoga prostora tla, za svako pojedino stablo neima onih mana prijašnjega načina uzgoja, koje mane, kako |
| ŠUMARSKI LIST 10/1908 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 391 — smo vidili, u nemjeaovitim i jednosobnim sastojinama do izražaja dodju. Bitnost toga načina prorede jest ta, da se moraju podržavati i njegovati za bududnost sama jaka, uzpravna, zdrava stabla, s pravilno razvitom krošnjom, udesavajudi pri tom sklop sastojine tako, da stabla budu na površini po mogućnosti jednako razdieljena. Sklop se ne smije više prekinuti, nego li je to u interesu dobroga razvitka stabalja shodno. Bududi da ta za budude uzdržati se imajuda stabla imadu zadadu, da i sama stvore dovoljan sklop sastojine, s toga je ovdje inako drvlje nepotrebno. Ova metoda proredjivanja provadjala se ponajprije po šumsko pokusnim postajama, tako da je provedbom raznih stupnjeva proreda napokon nastalo, jednako hrpimično podie- Ijenje glavnih stabala Pri tom je izkustvo dokazalo, da se i jako proriedjene sastojine, za vrieme najvedeg porasta u duljinu, na dobroj stojbini opet brzo sklope, te da je i povećanje pri rasta pri tom vrlo dobro. Ako se iz početka i pojave na tlu rszne biline, to one razmjerno brzo i uginu uplivajudi tim na plodonostnost tla. Akoprem ovaj način uzgoja čistih i jednoličnih sastojina načelno u cielosti svrsi odgovara, ipak se sama provedba istog prema vrsti drveda i obliku sastojine u toliko razlikuje, da se stalno pravilo niti za oto ustanoviti ne da. Nije dakle od razpravljanih načina niti jedan sposoban za to, da nas u svakom pojedinom slučaju dovede k cilju, ali se zato ipak može ustanoviti onaj postupak, koji kod riešavanja specijalnih slučajeva upotrebiti moramo. Glavno nastojanje kod uzgoja sastojina mora idi za tim, da postignemo uredjenje sklopa i što mogude vedu bezgranatost stabalja. Njekoje se vrsti drvlja moraju ved u mladoj dobi tako rekud siliti na uzpravno i bez granato razvijanje, dočim to kod drugih možemo odgoditi i na kasnije doba. Glede sastojinskog sklopa sa gledišta dobroga razvida sta balja u mladoj dobi, ustanovio je pisac sliededi red: ariš, omo rika, jelva, breza, jošika bor. jalša, jaaen i bukva. |
| ŠUMARSKI LIST 10/1908 str. 30 <-- 30 --> PDF |
-- a92 — Ariš i kod najredjeg sklopa dobro razvija deblo, dočim se to kod bukve u mladoj dobi postigne samo uz najgušdi sklop. Ako n. pr. na stojbini srednje vrsti, sa 2500 biljka, mislimo uzgojiti dobru ariševu sastojinu, onda bismo za ovu istu površinu trebali kod bukve 10 puta toliko biljka, dočim je kod jelve s obzirom na to, da se njezino deblo i od naravi uzpravno razvija, dosta i 6000 biljka, jer ona kasnije sigurno gubi dolnje grane, Preredka sadnja kod bora, bukve i hrasta velika je pogrieška, jer se kasno uzsliedivšim sklopljenjem krošnje ne može više popraviti manjkavo razvide debla, dočim kod i vrlo guste omorikove ili arišove sastojine lahko možemo pređi na što bolje odgovarajući sklop. Sa gustom, svojstvima razvitku debla odgovarajućom sadnjom, postignemo to, da u mladim sastojinam uzgojni troškovi u obde nede biti potrebni, jer se sa proredom u urednim sastojinama tek onda započeti imade, kad se izbor glavnih stabala ved razpoznati može, ili pako ako je prored jen je sklopa vladajudih stabala potrebnim postalo s obzirom na preveliki razvitak krošnja. Listače u obde prije zahtjevaju podpuni sklop, s toga se ne može dozvoliti, da pojedini primjerci stabala zauzmu odviše slobodan položaj. Bor u tom pogledu sačinjava prelaz izmedju listača i četinjača. Cim gušda mora biti mladikovina, tim umjerenija neka bude i proreda. Kod sastojine uzgajajudih proreda je glavno pravilo to, da ved u mladoj dobi izvadimo u prvom redu bolestna, nakazna, grbava i razgranjena stabla. Kasnije, da ne nastanu praznine, te da se krošnje susjednih stabala na jednu stranu ne razviju, mogu se od prorede izostaviti i u ostalom za život još sposobna bolešdu ne inficirana ma inače i izvana pogriesna stabla. Vrlo razgranjena vegetirajuda stabla moraju se u svojem razvitku klaštrenjem natrag potisnuti, a samo onda odstraniti, kada su ved u nuzgrednu sastojinu uvrštena. |
| ŠUMARSKI LIST 10/1908 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 393 S obzirom na jednobitnost, u obde uzevši, može se sklop onda proraditi, kada je razvitak stabla ved u toliko unapredjen da istomu već ne može daljnje povećanje krošnje naškoditi. — Ovo vrieme nastane najkasnije onda, kada porast u duljinu jenja. Ariš, omorika i jelva imadu se u mlađoj dobi u riedkom a kasnije u gustom sklopu odgajati, bor i listače pako baš obratno. Sa gledišta nastalih troškova mora se uzgajajuda sječa sastojine čim rede i čim jednostavnije obavljati, pa ako se te sječine (prorede) osim toga još pravilno po cijeloj površini razdijeljive, onda je i nadzor materijala, izradba, odprema i unovčenje istoga znatno olakšano. Takov uzgoj sastojina, u kojima se moraju godimice prorede obavljati, iziskuje znatne troškove, koji po svojim uspjesima zahtjevima dohodaka odgovarati ne mogu. Intezivnost i vrieme u interesu uzgoja sastojina obaviti se imajučili poslova, ovise u prvom redu od stojbiue i obhka sastojine a ne od samo dobe. Glede toga medjutim vladaju i u praksi još vrlo različiti nazori, a uslied toga i pisac posebno navadja svrsi odgovarajuće najshodnije načine uzgoja sastojina na temelju do sada razpravljanom, ali odijeljeno po vrsti drveda, s tom primjetbom, da ne smatra svoje stanovište takovim, koje bi bilo nepogriesivo, i koje se ne bi moglo pobijati. Kod sadnje ariša , s obzirom na to, da on medju domaćim drvećem najviše zahtjeva slobodan položaj, dovoljno je upotrebiti još i na slaboj stojbini daljinu redova i biljka od 2 metra, dakako ako se inače ne treba bojati, da će izvanjski uplivi, kao vjetar, zarezniei i divljač i t. d. redoviti razvitak ugroziti. I u mješovitim sastojinama imade se ariš po mogućnosti u slobodnom položaju odgajati. U mladoj dobi kada dosegne visinu od 8—12 met., i Čim se počima sklopiti, mora se tako razrediti, da doljnje grane po prilici u visini od 2 met. ostanu još zelene. Osamljenje U slobodan položaj može se kod ariša bez prelaza provesti, jer unatoč tomu nede postrane grane preoteti mah, dok god je povrast u visinu još intensivan. |
| ŠUMARSKI LIST 10/1908 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 394 - Ako je takovo osamljenje u shodno doba provedeno, ne treba se bojati ni elamentarnih ošteživanja. U ostalom valja nastojati i o totn, da se udebljanje ma i na uštrb porasta u visinu unapredi, a to je samo ovim putem mogude. Ved za vrieme oblikovne dobe moramo nastojati, da razdioba za život sposobnih stabala po cijeloj površini po mogudnoati bude jednaka^ te da se pravodobno stvori arišu odgovarajudi sklop. U oblikovno doba mora krošnja dosizati do polovice visine stabla, držed to pred očima, lahko se može onda i to prosuditi, kada moramo sa proredom započeti. Nakon toga pako možemo onda sastojinu razmjerno dosta dugo samoj sebi prepustiti, a moramo se s istom i opet tek onda opet baviti, kada se je krošnja dosta visoko podigla, te kada porast u visinu počne padati, onda počima naime nuzgredna sastojbina napredovati. Ako li je tada porast u visinu još velik, onda je nužno jako proredjenje, koje se može prigodice i na polovicu stabala protezati, a da se time zahtjevani razmještaj ponovno poluči. Ako je medjutim razdoblje porasta u visinu već minulo te se po tome novo sklopljeuje sastojine ved očekivati ne može, onda se smije proreda samo umjereno provesti t. j . tako da se samo odstrane ona stabla, koja sječivu dobu predvidno doživiti nede. U nepravilnim sastojinama, u kojima je vladajuda stabla vrlo lahko razabrati, jest postupak mnogo laglji. — Pojedina bolje uspjevajuda stabla nisu ovdje za druga opasna, dapače ova su kao podjedno najdeblja stabla, mogu smatrati jezgrom sastojine. Za vladajuda se stabla, ako ih u dovoljnom broju imade, ne treba takorekud dalje ni brinuti, jer ona i onako uvjek postignutu svoju pretežnost. u mješovitim sastojinama pridrže. Ako bi se pako ova stabla u sastojini nalazila u vladajudim hrpama, onda moraju se svakako prorediti i to po onomu postupku, o kojem smo ved kod jednakih sastojina razpravljali. A to je i naravno, jer se u govoru stojeda vladajude hrpe moraju ovdje smatrati posebnim jednakim sastojinama. Glavna temeljna načela uzgoja čistih ariševih sastojina jesu dakle sliededa: |
| ŠUMARSKI LIST 10/1908 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 395 — 1. Sklop se mora do minuda razdoblja najvedeg prirasta u duljini samo u toliko pridržati, da se krošnja ne proteže preko polovice stabla. 2. Nakon ovoga vremena imade se sastojina samo umjereno progaljivati. Akoprem se pod arišom brzo pojavlja trava i ini korov, za to ipak ne smijemo pređmjevati, da bi pod njim mogli još i druge vrsti drveda odgojiti, jer on s jedne strane sam prekomjerno navlači oborinu, a a druge strane izhlapljuje pod njim vrlo mnogo u tlu nalazede se vode; pa bi uslied toga onda razvoj samoga ariša mnogo trpio. Na vrlo kriepkom i svježem tlu, mogli bi doduše pokušati na gusto podsaditi, jelove i omorikove biljke, ali taj trošak nebi stajao u razmjeru sa pruženom vriednošdu tako obraslog tla, Sa podsadnjom se mora dakle ovdje čekati skoro do sjeČive dobe Vrlo je shodno poslije ariša na površini koju drugu vrst drveda odgojiti, a za to su najprikladnije jelva ili bukva. Ako želimo nakon posjede ariša omoriku odgojiti, onda pođsadnja nema smisla, ved se obavi redovito umjetno novo pošumljenje. U koliko je i ovdje promjena uzgoja opravdana, nije to nuždno još i potanje razpravljati, jer nam tomu pružaju dovoljno dokaza gospodarska poljodjelska zemljišta. Ariš je uslied svojih vrlih sposobnosti u mješotitim sastojinama od velike važnosti, ali on i ovdje mora uvjek ostati vladaj uda vrst drveda, a po tom zauzimati i odgovarajudi rastući prostor, da uzmogne krošnju dovoljno razviti. Ako je sa ´/» svoje duljine debla nadmašio ved pod njim rastudu sastojinu, onda može u njegovoj neposrednoj blizini a i pod njim uspjevati i jelva i omorika, jer on daje samo malo sjene. Nu pošto ariš u mješovitim sastojinama do sječive dobe u obde ne ostaje u dovoljnom broju kao vladajuda vrst drveda, to je onda shodnija sadnja istoga u vedim hrpama, jer de medju jednakim vrstima drveda ipak bolje uspjevati. Ovaj se postupak može preporučiti i u bukovom mladiku, koji nije dosta gusto obrasao. Ariš ostaje ovdje vladajuda vrst drveda, samo ako |
| ŠUMARSKI LIST 10/1908 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 390 — mu odgovaraju zahtjevi stojbine. U smjesi sa omorikom može ariš više puta zaostati, osobito onda, ako izmedju tih dvih vrsti drveda ne postoji dovoljna dobna razlika. Sa jelom se ariš može isto tako shodno zajedno uzgajati (u hrpama) kao i sa buivom. Sa borom zajedno obdenito nije shodno ariš odgajati, jer ove dvije vrsti drveda ostanu uvjek drugovi u natjecanju, ali bi se nasuprot tome, odgajanje sa hrastom moglo bar pokušati, jer se može predmjievati, da de ariš ovdje stalno ostati vladajuda vrst drva. Ariš je izmedju svijuh vrsti drveda najbolje sposoban za nadstojno drvede u srednjoj šumi. Ne trpi od sunčane žege, niti od vjetra, a podstojno drvlje ne ošteduje zasjenjivanjem a uz to zaprema i sam vrlo malo prostora. I omorik a svoje dolnje grane takodjer lahko gubi, što se pako njez.nog zahtjeva prama svjetlu tiče, to ona zaprema srednje mjesto medju četinjačama. Kao podstojno drvlje, ostane samo pod arišem jer ju bor i hrast nadkrile, tako da se u takovoj smjesi samo na vrlo povoljnom tlu može uzdržati. Svoju i zasjenu od bukve ne podnaša, ali izpod jošike, breze i jalše ona brzo se oslobodi te postane vladaj ada. Njezina se prava postojbina nalazi u visokim planinama kao i ona ariša i planinske jelve. Njezin uzgoj na stojbini, koja joj odgovara, sličan je onomu kod ariša, u koliko se mora i ovdje nastojati nakon nastupa padanja porasta u visinu, da se na površini dobro rastude drvlje po mogudnosti jednako razdijeli, te da se sklop ovih glavnih stabala kroz dulje vremena ne prekine. Duljina krošnje neka ne bude u ovoj dobi dulja od 0.4 debla, u mladjoj dobi pak može biti i veda. Vrieme svršetka najvećeg porasta u visinu treba točno motriti, a poslije toga već nije shodno prorede poduzimati. U mladoj dobi može se uzdržati i u svjetlom položaju — bez da bi to bilo na uštrb krošnji. Porast u debljinu najmanji je za vrieme najvećeg sklopa,i te se počme opet dizati, kada se krošnje vladajudih vrst |
| ŠUMARSKI LIST 10/1908 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 397 drveda opet dublje prema dole protegnu. Nakon novoga sklop- Ijenja vladajudega drvlja ovaj se porast opet umanji, ali ovomu kolebanju možemo na put stati tim, ako saetojinu manje gusto nasadimo, te u mlađoj dobi tomu odgovarajuda i uzgajamo. (Svršit 6e se). Društvene vijesti. II. Izkaz 0 uplaćenoj članarini p. n. gg. članova I. raz. počam od 15. travnja do 20. rujna 1908.* Adamek Ladislav lo K, Agić pl, Oskar 10 K, Agjid Prokop 40 K, Althaler Franjo 10 K, Arčanin Marko 23 K 20 61 Berber Asdrubal 10 K, Blažid Dinko 25 K, Brauzil Makso 2 K 50 fil., Brnjas Dragutin 10 K, Boeriu Virgil 10 K, Be nakovid Josip 5 K, Bilinski Stanko 10 K. Crkvenac Josip 10 K. Dianovskj Pavao 10 K, Dean Stjepan 30 K, Drenovac Svetozar 12 K. Erny Kudolf 10 K. Fuksa Vaclav 5 K, Fusid Franjo 10 K, Ferencid Stjepan "20 K. Gettwert Andrija 10 K, Grčevid Ivan 10 K, Griinwald Josip (Zagreb) 10 K, Griinwald Josip (Varaždin) 10 K, Gulin Josip 15 K. Heinz Gustav 10 K, Hohos Ivan 2 K 50 fil.. Haydn pl. Kudolf 2 K 50 fil., Heisinger Levin 10 K Jerbid Ivan (protustavnik) 10 K, Janušek Stjepan 2 K 50 fil. Kadržavek Leo 10 K, Kaiser pl. Šandor 2 K 60 fil, Košdeć pl. Nikola 60 K, Konig Ivan 20 K, Kosović Bogoslav 10 K, Kozjak Slavoljub 30 K, Kundrat Emil 2 K 50 fil, Krrek Izidor 10 K, Kučera Otton Dr. 10 K, Kos Milan 10 K, Ko pecky Franjo 10 K. liaksar Dragutin 10 K, Lajer pl. Šandor 10 K. Majer Bela 2 K 50 fil, Mariany Ivan lO K, Melcsycky pl Pavao 10 K, Metlaš Jovan 10 K, Mlinarid Elsear 10 K, Izkaz I. vidi strana 186—198. o. 1. 30 |