DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1908 str. 4     <-- 4 -->        PDF

366


U spomen


Franje Čordašića,


prvoga vladinoga izvjestitelja za šumarstvo u Hrvatskoj.


Ako SU hrvatski šumari dužni uzcuvati kome harnu
uspomenu — to je svakako medju tima mjesta i naše gore
listu, pokojnome Franji Cordašidu.


Već onda, kad smo na strani 69. o. 1. g. 1906. donjeli
tužnu viest o Cordašićevoj smrti — obedali smo, da demo o
tom svakako spomena vriednom mužu i njekoč našem šumarskom
prvaku prigodno još i koju podrobniju spomenuti.


Izkupljujudi sada to naše obećanje, želimo ovimi redci
napose i naš nadobudni šumarski pomladak — kojemu je
Franjo Cordašić — većinom poznat tek po njegovoj — još
danas jedinoj hrvatskoj »Nauki o sadjenju i gojenju šuma,«
djelu — koje joj već tolike i tolike godina — služi kao
nuždno pomagalo u šumarskim naukama, upoznati još i njesto
potrobnije sa životom i djelivanjem tog vriednog pokojnika — i
vrlog pregaoca na polju hrvatskoga šumarstva.


Ulogu, što je — za dobe preporoda šumarstva u na-:oj
domovini — kroz malo ne čitavi četvrt vieka — dopala baš
Franju Čordašića. prikazuju nam već i same činjenice, da je
on bio prvi „Hrvat" profesor šumarstva, prvi organizator
političke šumarsko tehničke službe i uprave, izvjestitelj za
sveukupne šumarske poslove kod unutarnjeg odjela kr.
hrvatsko slav. dalmatinske zemaljske vlade, jedan prvih sudionika
kod osnuća našega šumarskoga družtva — prvih članova
povjerenstva za obdržavanje t. z. viših šumarskih državnih
izpita — kao i jedan prvih hrvatskih šumarskih pisaca i
tvorilaea hrvatskoga stručnoga šumarskoga nazivlja.


Rodjen u Vinkovcima g. 1830. potekao je iz stare krajiške
porodice — koja u onome kraju još i danas žive. U Vinkovcima
svršio je i pučku školu — a polazio i gimnaziju, dok




ŠUMARSKI LIST 10/1908 str. 5     <-- 5 -->        PDF

— 367 —


ga g. 1849. c. kr. vojno ministarstvo, za onda vrhovna krajiška
oblast — kao odličnog djaka — nije izaslala o državnom
trošku, na tada na glasu c. i kr. šumarsku akademiju u Mariabrunn.
Ovdje je Cordašid u zajednici sa svojim zemljacima
Mihajlom Mikešidem iz Sibinja — Petrom Pe-
T a k o V i d e m iz Križa i Ante Soretićem te Lukom
Tomljenovide m iz Ivankova g. 1852, odličnim uspjehom
Svršio za onda propisane šumarsko stručne nauke. — Po
tadanjem običaju posla ga onda c. kr. ministarstvo rata, u
svrhu dalnje praktične izobrazbe tadanjem c. kr. dvorskom
šumskom uredu u bečkom Prateru. Tuj je sproveo u šumarskoj,
a poglavito i lovačkoj praksi, vrieme do mjeseca veljače 1853,
kada bje imenovan c. kr. krajiškim šumarom kod otočke
krajiške pukovnije, sa sjedištem u Brlogu. Tri godine kasnije
bude na vlastitu molbu, u istom svojstvu premješten k II,
banskoj pukovnji — u Kostajnicu.


Kada se je g. 1860. radilo o novo ustrojstvu kr. gosp. i
šumarskoga učilišta u Križevcima — nastala je potreba, da se tamo
namjeste i potrebni učitelji šumarstva. Izabrani su pri tom —
u prvom redu preporukom tadanjega prvoga ravnatelja
ravnatelja zavoda, čeha D. Lambla — takodjer rodom čeh,
dobro poznati svim hrvatskim šumarima profesor Dragutin
Hlava, a za njim onda odmah g. 1861 i naše »gore list« Franjo
čordašid, kojemu su povjerena predavanja iz sadjenja i gojenja
-šuma, šumarske matematike i procjene šuma, entomologije
i lovstva — a uz to mu je povjerena i uprava, tada oko 150
jutara površine zapremajude zavodske šume.


O tadanjem njegovom djelovanju zabilježio jedan njegov za
onda drug na zavodu, sliededu pripomenu: »Čordašid kao
učitelj bio je ozbiljan, nadahnut velikom ljubavi za šumarsku
struku, podpuno osvjedočen i o velikoj važnosti šumarstva po
našu domovinu, savjestno je vršio zadadu, koja mu je tom službom
bila povjerena, imajudi pri tom vazda pred očima, da odgoji
narodu našemu i doista valjani naraštaj
ipomladakušumarskojstruci.




ŠUMARSKI LIST 10/1908 str. 6     <-- 6 -->        PDF

-- 368 —


On je bio veliki prijatelj povjerene mu mladeži, bio jo
vazda na pomodi, pa i kasnije — koliko god mu to samo dopuštao
njegov dosta tegobni službeni položaj — putio ih gdje
]e trebalo — i držao budno u evidenciji — bodred ih svakom
prilikom, na rad i strukovni napredak«.


Kao profesor proboravio je Cordasid u Križevcima sve
do g. 1871., tada je na vlastitu molbu premješten i imenovan
izvjestiteljem za šumarstvo — kod kr. financijalnog ravnateljstva
u Zagrebu — pod čijom su upravom za onda stajale
šume kamaralnih gospoštija Fužine, Belgrad, Grižane i Veliki
Tabor. — Kako se je istodobno počelo i kod naše kr. zemaljske
´vlade ozbiljnu raditi o tom, da se jednom učini kraj pustošenju
i haračenju, napose pod segracijom stojećih sa urbarskmi
služuostmi obteredenih vlastelinskih šuma, koli sa strane bivših
kmetova toli same vlastele — to je time nastala i potreba,
da se i u krilu zemaljske vlade namjesti bar jedan posebni
stručnjaki izvjestitelj za šumarske poslove.


Kako je uz to Čordašid — prigodom putovanja, što ih je
sa slušatelji zavoda križevačkoga svake godine po raznim krajevima
Hrvatske i Slavonije poduzimao — a i sudjelujudi često
kao vještak u šumarskim pitanjima kod segracionih i inih
sudbenih uredovanja diljem domovine, pri tom brzo uočio i
goleme nepodobštine, kojih za onda u tim šumama bilo tako
rekud na dnevnom redu, upozorio je opetovano posebnimi predstavkama
i zemaljsku vladu, na veliku pogibelj koja od tuda
prieti zemlji, a napose i bududim urbarskim šumskim zajedni´
čama i njihovim šumama, a podjedno je izradio i podnesao
joj i nacrt statuta — »O uredjenju, upravi i gospodarenju u
obdinskim šumama«. Posljedica toga njegova nastojanja, bijaše
onda, izdanje — »Privremene naredbe kr. hrv slav.
lialm. zemaljske vlade, ob upravi gospodarenju i
uživanju obdinskih šuma u kraljevinah Hrvatskoj
i Slavoniji od 4. ožujka 1871. br. 2144.«.
Naredba, koja je onda ostala u krieposti — sve do g. 1894.


t. j . do izdanja »Zakona od 22, siečnja 1894, kojim se uredjnje
šumarsko-tehnička služba kod političke uprave u kraljevinah


ŠUMARSKI LIST 10/1908 str. 7     <-- 7 -->        PDF

— 369 —


Hrvatskoj i Slavoniji« — kao i u savezu stojedeg »Zakona od
25 ožujka g. 1894, kojim se uredjuje stručna uprava i šumsko
gospodarenje u šumah, stojećih pod osobitim javnim nadzorom«.


i napokon »Zakona od 26. travnja 1894, o uredjenju zem-
Ijistnih zajednica« — kojima su zakoni onda napokon i kod
nas jednom stvoreni, bar najnužniji racionalnim te narodnogospodarstvenimi
šumarskim prilikama i odnošajiraa u zemlji
odgovarajući temelji, na polju političke šumar, uprave.


Daljna posljedica spomenute, privremene naredbe bila je
onda ta — da se je zemaljska vlada morala pobrinuti i za
stručnjake, kojima će povjeriti, u §. 2 te naredbe označene
poslove službe tzv. županijskih nadšumara, obćinskih šumara
i lugara. Kako je medjutim za onda kod nas u starom provincijalu
bilo još malo domaćih sinova i osposobljenih Li.
obavljanje takih važnih služba — to se je moralo prigodom
na dne 12 srpnja 1871- godine, usliedivšeg naimenovanja
prvih tih naših političkih šumarskih tehničkih organa —
posegnuti, u pomanjkanju dovoljnog broja domaćih sinova i zastranimi
stručnjaci. Postepenim imenovanjem zapremili su onda
mjesta žup. nadšumara, kod zagrebačke županije Vladoje pl.
Koroskenj - (kasnije utemeljitelj našega društva) — kod
županije križevačke Jakob Furlan — kod županije varaždinske
Josip Šmidinger — kod riečke Otokar Bouček —
kod sriemske Dragutin Kadleček — kod virovitičke Josip pl.
Aue. Unutar same zemaljske vlade — pako ostali su predhodno
šumarski poslovi i dalje u rukuh upravnika — a bili su to
napose kr. vlad. savjetnik Antun Stojanović i dodijeljeni mu,
poslije banski savjetnik Josip Eugen Tomić.


Doskora medjutim oni i sami uvidiše, da je šumarstvo
ipak prevažna grana narodnoga gospodarstva, da bi s njom
upravljati bilo dostatno samo pravničke upravno osoblje, već
da tomu treba u prvom redu i šumarsko tehničkog i upravnog
znanja — a po tom i takovoga osoblja. A kako su se i sami
šumarski poslovi — u tom vladinom odsjeku, od dana u
dan Bve više i više gomilali — postalo je i pitanje namještenja
posebnoga zemljskoga vladinoga šumarskoga izvjestitelja




ŠUMARSKI LIST 10/1908 str. 8     <-- 8 -->        PDF

— 370 —


sve to prešnijim, a napokon je onda riešeno, godine 1872.
tako, da je Franjo Čordašid po Njeg. c. i kr. Veličanstvu
imenovan, prvim kr. šumarskim izvjestiteljem kr. hrvat. slav.
dalmatinske zemaljske vlade u Zagrebu, U tom je on svojstvu,
odnosno poslije g. 1882. u svojstvu kr. zemaljskog šumarskog
nadzornika — neumorno radio i trudio se oko unapredjenja
naših šumarskih prilika — sve do g. 1891. kada je, nakon
ukupno 41. godine revnoga i uspješnoga službovanja, stavljen
u stanje mira.


Po napred spomenutoj privremenoj naredbi o upravi,
gospodarenju i uživanju u obdinskim šumama, imale su dotične
obdine, u tim svojim šumama zavesti potrajao šumarenje, te
u to ime namjestiti posebne svoje vješte obdinske šumare, a
za čuvanje šuma još i potrebiti broj lugara. Za od^^oj toga
šumarskoga osoblja — imalo se pobrinuti jur od g. 1860 postojede
šumarsko učilište u Križevcima — dočim se je lugarsko
osoblje — i nadalje rekrutiralo u prvom redu iz stališa seljačkoga,
nu koje su osobe to svoje osposobljenje za tu službu
imale dokazati položenjem posebnoga za to ispita. Kako pako
za izobrazbu toga osoblja nisu u nas postojale nikoje posebne
škole — dapače ni koja knjiga, iz koje bi si dotični kandidati
mogli bar najnužnije znanje — propisano za obavljanje šumarsko
čuvarske i pomočne službe dobaviti — a prema tome
podvrdi se i osposobljujudem izpitu, pozva kr. zemaljska vlada
još g. 1872 Franju Cordašida, da sastavi posebnu knjiga, iz
koje bi ti čuvari šumah mogli crpiti tu potrebitu svomu zvanju
nauku. Ovomu je pozivu Cordašid udovoljio, izdavši g. 1873.,
prvo izdanje obde poznatog »Poučnika za čuvare šumah
i pomodno šumarsko osoblje« — knjigu, koja je ved
do g. 1894 doživila i četvrto, znatno razšireno i popunjeno
izdanje, svako po 1500 primjeraka, a to za naše stručne književne
prilike, znači baš izvanredno sjajni uspjeh


Vrlo značajne rieči, kojima je pisac popratio to prvo svoje


izdanje, glase: »Napisati knjižicu, iz koje bi čuvari šumah i


pomodno osoblje potrebitu svomu zvanju nauku crpiti moglo,


nije posao tako lahak, kako nam se u prvi mah čini«, —




ŠUMARSKI LIST 10/1908 str. 9     <-- 9 -->        PDF

— 371 —


»Najmučnije je pri tom osjedi pravu mjeru, to jest ustanoviti
medje, međju kojima da se ta nauka kreće. U tom pogledu
ni strani strukovnjaci ni danas jošte nisu složni; tu se
iz jedne skrajnosli pada u drugu, dočim naime jedni pišu za
pomoćno osoblje čitave knjige, rade drugi upravo proti^tno, te
pišu premalo, zaboravljujući pri tom posve, da je to osoblje
zvano ne samo šume čuvati, već i predpostavljene im šumare
kod raznih šumskih radnjah, kao n. p. kod pomladjivanja, gojenja
i proredjivanja šumah, kod obaranja, sječenja, izradjivanja
i sortiranja drvah i t. d. podupirati i pomagati«. —


»Samo se kaže, da jedni i drugi promašuju cilj; prvi —
a takovih je najviše — zato, jer neuzimaju obzira na niski
stupanj naobraženja onih osoba, za koje pišu; drugi zato, što
puštaju svidu okolnost, da čuvari šumah moraju Često puta
dotične šumare, kad su ovi bolešću, ili svojimi nutarnjimi poslovi
zapriečeni, ili gdje drugdje službeno zabavljeni, zastupati,
da im je stoga i pobliže poznavanje šume i šumskoga drveća,
raznovrstnih šumskih radnjah i tamo odnosećih se pravilah
neobhodno potrebito, inače nemogu svomu zvanju kako valja
odgovarati". —


„Ovako se pisalo, a piše još i dan daaas za lugare i pomoćno
šumarsko osoblje u naprednijih zemljah, u stranah, u
kojih je pučka obrazovanost daleko već našu nadkrilila, gdje
neima ni jednoga lugara a da nije elementarnih škola svršio,
gdje se uz timno šumarenje svakomu pojedincu dovoljno daje
prilika, da si pribavi i potrebito praktično izkustvo. Pa kad
se ni tamo nije dalo tako lahko iz razgranjene šumarske znantsti
izlučiti ono, što bi pomodnomu osoblju potrebno bilo znati, ter
što se od njega i na državnom izpitu zahtievati može i mora ;
kud i kamo li je to teže kod nas u Hrvatskoj, gdje se šumsko
gospodarstvo nalazi jošte u povoju, u primitivnom stanju, a
većina lugara ne umije ni pisati ni čitati".


»Poučnik « taj još i danas služi svim kolikim na^im


lugarima, kao glavno pomagalo kod polaganja propisanog lu


garskog izpita, a služi i kao učevna knjiga na našim ratar




ŠUMARSKI LIST 10/1908 str. 10     <-- 10 -->        PDF

— 372 nicama,
da što više, on se u znatnoj količini razpa´ava i po
Bosni, Hercegovini, Dalmaciji i Istri


Savezno a tim, spomenuti demo sada odmah, još i drugo
Cordasićevo djelo, na dosta pustom polju hrvatske šumarske
knjige, a to je vladinim troškom godine 1881. izdana. »Nauk a


o sadjenju i gojenju šumah«. Knjiga, koju je on,
kako sam u predgovoru k istoj iztide, ne samo zato napisao
i izdao, da time toli hrvatske šumoposjednike koli i šumarsko
osoblje upozori, »kako su nam šume naše u narodnogospodarstvenom
pogledu od prevelikoga zamašaja i važnosti;
kako su nam one dragocjeno blago, vriedno, da mu posvetimo
svu pažnju i brigu svoju; i kako nam uz racionalno gospodarenje
mogu baš te šume biti neizcrpivimi izvori materijalnoga
blagostanja i imutka«.
To pa i želja, da koliko toliko olakša nauku učenikom
na gospodarskom i šumarskom učilištu
u Križevcih, koji, neimajući skoro nikakovih šumarskih knjiga,
na hrvatskom jeziku, puno vremena i truda troše pisanjem
predavanja, potaknula ga je, da napiše »Sadjenje i gojenje
šumah«, taj prvi i ponajglavniji dio šumarske znanosti«.


Zaliti je pri tom samo, sto se, kada ved pokojnik toga
nije mogao izvesti, do sada još nije o trošku zemlje izdalo ved
i koje dalnje, današnjem stanju šumarske nau
k e od g 0 V a r aj u d e i svrsi shodno popunjeno
izdanje, te napose i po naš šumarski pomladak toli
važne i potrebne knjige i nauke.


Da je Cordašid i povrh toga napisao i objelodanio još i
više obde koristnih i stručnih članaka po raznim časopisima,
samo je sobom razumljivo


Spomenuli smo uz to ved i prije, da je Cordašid od god.
1872. pa sve do g. 1882. t. j . do utjelovljenja t. z. c. i kr.
krajiškog šumskog nadzorničtva za krajiške imovne obćine, unutarnjem
odsjeku kr. zemaljske vlade, koje je uzsliedilo povodom
konačnoga razvojačenja i pripo;enja bivše hrvatsko-slavonske
vojne Krajine, materi zemlji — bio jedini šumarskotehnički
stručni organ naše zemaljske vlade.




ŠUMARSKI LIST 10/1908 str. 11     <-- 11 -->        PDF

— 373 —


Kada je to mjesto nastupio, on ga je nastupio tako rekud
golih rukuh t. j . on si je morao tekar stvoriti i položaj i djelokrug,
a k tomu je trebalo, odgovarajuće tadanjim vladajudim
nazorom u pogledu obde važnosti šumarstva po svaku zemlju
i narod, mnogo takta, opreza i strpljenja. Ali se je svemu
tomu ipak Cordašid, hvala njegovoj ozbiljnoj i miroljubivoj dudi
svrsi shodno znao prilagoditi. On je uz to primjereno tada na razpoložbu
stojedem mu i podčinjenom šumarskom osoblju, morao
sav vanjski rad, toli kod županija koli obdina povjeriti i prepustiti,
čes´o i takovima, koji niti su imali podpunu stručnu
spremu, da udovolje velikim na nj stavljenim zahtjevima i zadatkom
a niti inače bili uvjek i pouzdanja vriedni a uz to s pomanjkanjashodne
organizacije i sredstava za nuždni nadzor, ovo je osoblje
bilo manje više prepušteno samom sebi, dok on sam i opet, zaokupljen
silnom navalom pisarničkog poslovanja, tek jedva i u najvažnijim
slučajevima dospjevao, da se lično i na licu mjesta osvjedoči
o pravom stanju stvari. Ta danas je skoro i nepojmljivo,
kako je jedan čovjek kroz toliki niz godina, mogao u obde toliki
trh poslovanja uz mnoge nenavidnike i razne navale i samo
površno, a nekmo li zahtjevom stvari odgovarajude, a ipak i
častno svladati. Kolikim se je pri tom uz to morao boriti
raznim predsudama i potežkodama, to znadu najbolje prosuditi
i oni naši stariji drugovi, kojima su pobliže poznati nazori
— koji su u ona doba u nas još i u najmjerodavnijim
krugovima, glede šumarstva i šumara, žalibože vladali a i odlučivali.
Šumar se smatrao tek potrebnom nuždom, riedko je
koji njih uživao dolični i zasluženi ugled i povjerenje. Velika
vedina tadašnje inteligencije vidjela je još uviek u šumaru samo
njegdašnjeg »Forstera—Jagera«, vulgo »Piksenspanera« sa
puškom na ramenu, perom za šeširom, u zelenom odjelu i čiz
mama na nogama, palašem o bedru, te dimedom lulom u ustin a.


Kakvi je položaj u krilu zemaljske vlade, onda i sam vrhovni
šef autonomnoga našega šumarstva, kao takav zauzimao, karakteriše
ved i ta činjenica, da je taj izvjestitelj, koji je iniao po
svom zvaničnom djelokrugu odlučivati o milijunima narodnoga




ŠUMARSKI LIST 10/1908 str. 12     <-- 12 -->        PDF

— 374 —


dobra, po svom činu, bio tek ravan tajniku zemaljske vlade,
uz ciglih 1800 for. godišnje plade, dakle ni tolikom zaslužbom,
što no ju je imao u pravilu u ono doba svaki t. zv. »Bestelter«
bilo koje bolje stojede šumsko trgovačke tvrdke kod nas.


Uza Bve to dolazi onda još i to, da se je kod nas sve do
konca osamdesetih godina prošloga stoljeća, u obde tek vrlo
malo ozbiljnije u javnosti staralo o šumarstvu i njegovoj
važnosti po zemlju i naš narod. Bile su tek pojedini riedki
pojavi. Neprestane političke borbe i trzavice u zemlji, takodjer
nisu mjerodavne faktore mogli zagrijati, da se ved jednom ozbiljno
late i riesenja toli važnoga pitanja organizacije cielokupnoga
našega šumarstva. Bolji su nam dani u tom pogledu počeli
svitati, tek nakon utjelovljenja bivše vojne Krajine materi
zemlji, te s tim u savezu stojećim osnudem krajiških šumskoimovnih
obdina i t. d.


Sve je to dakako moralo bitno uplivati i na bilo i najmanje
nastojanje pokojnoga Cordašida, za poboljšanjem i uredjenjem
naših šumsko-upravnih i šumsko-gospodarstvenih prilika
— a to tim više, što su mu se i s mjerodavne strane pravile
često više potežkode no pomodi, tako, da su po tom
konačno svedj rastudi službeni poslovi i djelokrug i njemu, koji
je to sve kroz godine i godine morao sam samac snašati i
obavljati, malo po malo morali skršiti nuždnu eneržiju i samosvjesti
te porasli — kako se veli — i preko glave, da su onda
napokon i drugi sretniji od njega došli, da žanju na polju,
koje je on tlo toli brižno i uztrajno obradjivao i čuvao od navala
sveobće bujice.


Da je u istinu i Cordašič znao u odlučnim pitanjima
svoje opravdano stanovište svom eneržijom i dosljednošdu dovesti
cilju, spomenuti demo ovdje samo jedan i u našoj široj
javnosti dobro poznati primjer, a to je slučaj, kada se je
s vrlo uplivnih i visokih strana išlo za tim, da se šume biskupije
hrvatskoga dobrotvora i mecene Josipa Jurja Strossmajera,
navodno radi pustošenja i posvemašnog zatiranja s njegove
strane, stave pod sefevestar. Tu je bio Cordašid, koji je osvje




ŠUMARSKI LIST 10/1908 str. 13     <-- 13 -->        PDF

— 375 dočiv
se 0 posvemasaoj neopravdanosti te podvale, odlučao
ustao protiv provedbe toga nauma. A da je on u tom imao i
doista pravo, dokaz su, oni milijuni, što su baš nedavna, iza
smrti velikoga biskupa, u korist zemlje i naroda unišli veleprodajom
tek samo najstarijih, ved davno prezrelih sastojina,
ondašnjih po gornjem navodno ved pred više decenija, posve
opustošenih i zatrtih šuma.


Uzimajudi sve netom spomenuto pravedno u obzir, neima
dvojbe, da i Franji Cordasidu, tom po naravi dobričini i poštenjakovidu
u pravom smislu rieci, koji ako nije mogao ved nikako
pomoći, nije sigurno nikomu nikada ni naškodio, svakako
takodjer spada i u kolu po narod naš i domovinu zaslužnih
šumara — dostojno mjesto i harni spomen.


O uzgoju sastojinah.


Saobćuje : Pavao Dianovszky, kr. držav. šumarnik.


C. i kr. cumarski nadsavjetnik A. Schiffel, objelodanio
je u svezku 8—10 »Centralblatt f. d. ges. Forstwesens« g. 1906.
osobito sa praktičnoga gledišta zanimivu razpravu »O uzgoju
sastojina«. U toj razpravi nalazimo važnih i dobrih uputa, kako
strukovnjak mora da postupa u praksi, uzgajajući sastojine,
s obzirom na bioložka i iaa svojstva glavnih vrsti drveda. Pisac
skromno iztiče, da mu nije namjera stručnjakom podati nove
stvari ved da je samo rad da sumarno i sustavno, na
temelju vlastitih opažaja predoči ono temeljno i šumouzgojno
znanje, na koje su stalno ved i drugi naišli, ali ako i jesu
ta svoja izkustva u praksi i upotrebljavali, držali su ipak suvišnim,
da ista učine i drugima pristupnim. —
Po mojemu mnienju učinio se je Schiffel svakako zaslužnim
tim je, da tu svoju lazpravu objelodanio, u kojoj nam
potanko saobduje mnogo važnih činbenika u pogledu uzgoja
sastojina, te što se još osobito iztaknuti mora, i o uplivu istih
na glavne vrsti drveda. Time je on vrlo veliku uslugu učinio,
praktičnim teoretičnim iztraživanjima često vrlo daleko stojedim