DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1909 str. 4 <-- 4 --> PDF |
bala, o šumskim požarima, o štetama od zarezaika, od poplava, sniega i drugih elementarnih nepogoda, o osnivanju šumskoindustrijalnih poduzeća, novih prometila i t. d., a nakon toga dođi 6e volja i odvažnost i za veće i teže stvari. Naročito im stavljam na srdce »Lugarski viestnik«, koji je jedina stručna duševna hrana našega lugarskoga osoblja, te koje je s toga željno valjanoga stručnoga štiva. U to ime želim svima članovima i suradnicima sretn u Novu godinu 1909. Ante Kern, kr. šum. nadzornik. Pošumljenje krasa. Napisao B. Kosović kr. žup. šum. nadzornik. Postanak krasa u 1 i č k o-krbavsko j i modruškoriečkoj županiji, te njegovo sadanje stanje. Pod imenom »kras" razumjevaju se tvorbe vapnenca, koje se u silnim naslagama nalaze na površini zemlje, a postale su u formaciji jure, krede i doljnje tertiarne dobe. Takav silni vapneni pokrivač prekrio je obje gore spomenute županije u kraljevini Hrvatskoj, a osim toga pruž o se i po susjednim zemljama; Istri, Kranjskoj, Dalmaciji, Bosni, Hercegovini, Crnoj gori i t. d. Gfcolozi tvrde, da su te ma^e vapnenca svojedobno morale biti prekrivene debelim naslagama mladjih formacija, naime sa laporom, glinom i pješčinom, te da su morale biti bujno obraštene šumom i drugima rastlinama. Sada više tih mladjih naslaga na vapnencu u pravilu ne ima, nego se tek njihovi ostatci nalaze u pukotinama vapnenca u obliku crnice zemlje i terra rose, koje tvorbe su nastale |
| ŠUMARSKI LIST 1/1909 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 3 — trošenjem spomenutih mladjih naslaga, a sadanje šume i ine rastline naselile su se po krasu naknadno ponovno po zaklo nitijim i vlažnijim mjestima, a i ondje, gdje je vise mladjih plodnih naslaga na vapnencu zaostalo. To su obično dulibe, sjeverne strane ili ravnice, skojih gornje naslage nisu mogle biti odplov- Ijene, nego su se trošile i stvarale plodnu crnicu. Dobar dio krasa ali mora da je ostao odmah poslie odplavljenja gornjih naslaga gol, a naročito na onih mjestih kula je žiteljstvo kraško u većoj mjeri stoku na pašu gonilo, te se stoga šuma podići mogla nije. Općenito je mnenje, uz koje i svi šumari pristaju, da «uma drži i štiti zemlju pod sobom, a kada se šuma posječe, -da atmosferički uplivi a naročito oborine, tu zemlju odplavljuju, i« gdje gdje i u velikim masama odvaljuju. Kada i s kojih uzroka je one prvobitne šume na sadanjem krasu nestalo, te kada su one mladje naslage sa sadanjega krasa odplavljene, težko je kazati. Već odavni je obći glas, koji se i danas podržava, da su Mletčani i bivša krajiška uprava skrivila, da je tih prvih šuma, naročito sa primorskoga krasa nestalo i to u srednjem vijeku, a djelomice i tečajem 18. vijeka, a mnogo da je tomu doprinjelo i žiteljstvo nerazboritom devastacijom šume i držanjem prekomjerne stoke, naročito koza, uslied Česa da je nestalo te Šume, a oborine su onda gornje naslage odplavile i ukazao se goli kamen na površini t. j . od plodne zemlje nastao je kras. Može biti da je nješto krasa na taj način u to doba nastalo, ali ja držim da u glavnom u to doba kras nastao nije, nego da možebit iz one dobe samo jača devastacija šuma potiče. U nutrašnosti Like ima daleko više i gorega krasa nego u Primorju, pa ipak nitko nezna da bi tamo Mletčani ili stara krajiška uprava šume sjekla. Ima toga kra^a u nutrašnjosti golog i obraštenog šumom, pa ipak stabla u šumi, izuzam rietkih iznimaka, ne rastu na |
| ŠUMARSKI LIST 1/1909 str. 6 <-- 6 --> PDF |
spomenutim mladjim naslagama, nego tek na ostatcima nji hovima, feoji au se u pukotinama vapnenca sastavili. Kako je dakle taj kras nastao i kada ? Da devastacija šuma ue napreduje tako brzo kako se obično misli, i da sume u Primorju na sada nj em golom kras u ved u 18. stoljeću nije bilo, mogu dokazati opisom Velebita i nacrtom šuma na njemu iz godine 1764. Taj prvi službeni opis i nacrt može se, koliko je meni poznato, nazvati prvim točnim opisom stanja šuma na krasu, a sastavili su ga sto častnici mjerači, sto šumar stručnjak „Waldmei8ter« Franzoni na nalog tadanje carice Marije Terezije. U tom spisu tuži se Franzoni na mletačku grabežljivost u pogledu šuma na krasu, i na razne narodne mane, kojima se šuma zatire. Te mane su se do dana današnjega u narodu zadržale i more se redi, da je gospodarstvo žiteljstva i njegov postupak sa šumom i pašnjacima danas skoro onaj isti, koji je bio prije 140 godina. Pa ipak sravnimo li Franzonijev opis tla na Velebita od Dalmatinske medje do Ogulina i tadanji nacrt sa današnjim tlom i nacrtom šuma, to vidimo da je u ovih zadnjih 140 godina jedva ikakva promjena nastupila. Gdje je godine 1764. goljet bila, tu je goljet i danas, a kako danas na pošumljenom dielu Krasa raste drveće u pukotinama vapnenca, tako je raslo upravo i u 18. stoljeću. Ako dakle nije nastala nikakva promjena za 140 godina onda se može reci, da proces devastacije nenapreduje brzo, te ako još prije 140 godina više nego stogodišnja šuma nije narasla na mladjim naslagama, nego na čistom krasu, onda je i taj kras morao davno prije 18. stoljeća nastati Ima bilježaka iz kojih se može razabrati kako je napried spomenuto neizpravno javno mijenje o naglom napredovanje devastacije nastati moglo. Tako se govori npr. da je još u zadnje doba šuma sizala sve do grada Senja, dočim je danas od njega daleko udaljena. Po mnienju mnogih razlog je tomu taj, što je šuma izmedju sadanje medje grada Senja i sadanje šume izBJečent), a uslied toga da je sa kamena zemlja odplavPena |
| ŠUMARSKI LIST 1/1909 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— o- i ostao goli kamen, dakle, da se je tek u zadnje doba onaj : komad Krasa zakrašio. . , ., ,^ .. A ipak tomu nije tako. U ved spomenutom opisu šuma i nacrtu, koje sam si dobrotom sadanjeg predstojnika c. k,, ratnog arhiva u Beču feldmlt. E. pl. Wojnovicha prerisati i prer pisati- mogao, je i taj predjel opisan i ucrtan, pak se iz njih vidi, da je tadanja medja šume bila upravo tamo gdje je i danas. Medja ali teritorija grada Senja sizala je tada sve do šume u Senj, dragi, dapače su Senjani svojatali za svoj teritorij i tu samu šumu. Marija Terezija ali suzila je odmah iza god. 1764. teritorij gradski, pak stoga je očito da se šuma nije od medje gradskoga: teritorija odmakla uslijed devastacije, nego uslijed toga, što je gradski teritorij znatno sužen. Ta okolnost nije bila poznata raznim piscima, pak je tako nastalo krivo mnienje, da je šuma devastirana i time kras prouzročen. Za unutrašnjost Like — vidi si. 1., ima jedan osobito zanimiv a i nepobitan dokaz za to, da su gornje naslage sa vapnenca morale biti odplavljene jur prije 2000 godina, te da je oada već nastao kras, a nipošto u sredajemu vieku, ili dapače u novije doba. Okolo na okolo Ličkoga polja, kao i oko polja Smedereva blizu zrmanjske kotline, dižu se silni vapneni briegovi, koji su dielom obrašteni prastarom šumom, a dielom posve goli ili grmljem obrasli. Gornj ih mladjih naslaga na njima, viš e neima, nego je i ono stoljetno drveće, koje se na njima nalazi, izraslo iz pukotina vapnenca. Sve naslagesplavljene.su u ta polja, a i danas se poznaju ti-agovi bujica, koje su nje;, kada taj materijal u dolinu snašale i tamo staložile. Osobito je poučan primjer bujice sa brda .Poštaka, koja je salazihi, na Smederevo polje, te je redom prema padajućoj snagi vode, taložila najprije veliko kamenje, a onda dalje sve sitnije i sitnije, ^to se i danas jasno vidi. Na tom polju prekapani su u arheoložke svrhe grobovi starih Japiga, naroda, koji je oue krajeve nastanjivao prije^ 500 godina pred Isusovim narodjenjem. Grobovi ti nisu on&r. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1909 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 6 — kovi, kao sto 8u današnji grobovi, nego su to humci oke 3 metra visoki, te ili u obliku cunja sa 30 met. podničnog promjera, ili su zemljene prizme od 40—60 metara duljine. Mrtvaca su položili bez ikakva odkopavanja na zemlju, nad njim načinio se svod od 1 metar debelo naslaganog neoklesanog: kamenja (od veličine 30—50 cm promjera), skulje u kamenju pu valjda izpunili se mašinom, a onda nabacali dva ili vise metara debelo zemlju. Danas ti grobni humci izgledaju kaosvaki diugi brežuljak, te ih se ne može prepoznati kao gro bove, udari li se ali nogom ili čim drugim u takav humak, to iz nutra odzvanja mukla tutnjava, a to s toga, jer je pod kanuiiilim svodom šupljina. Kamenje za svod uzeto je bilo redovito onakovo, kakovoje Imjica bila u polje sanjela. Za nas je zanimivo to, da je mrtvac bio položen na najgoi liji sloj polja, a taj je ved onda sastojao iz njekoliko centimetara debele crnice na šljunku, piesku i glini, kao i to da^ mjesto, gdje se kosti nalaze, nije ni više ni niže od današnje razine inače ravnoga i prostranoga polja (vidi sliku 2.). Iz toga se dade zaključiti, da je ved prije zakapanja tih mrtvaca odplavljivanje gornjih naslaga bilo dovršeno, jer inače bi grobovi zasuti ili podrovani morali biti (vidi si. 3.), ili bi materijal, da ga je voda i poslije zakapanja mrtvaca onucianosila, morao biti njegdje u okolici grobova staložen i morao bi grobove nadvisiti. Da su se bujice u nutrašnjosti Like vec onda bile primirile, može se izvesti i iz toga, što valjda tadanji žitelji nehi bili zakapali mrtvace na poplavi izvrženim mjestima. Kad je taj proces glavnog odplavljivanja gornjih naslaga u nutrašnjosti Like bio več dovršen barem prije 2000 godina, može se opravdano zaključiti da je to usliedilo uslied jačib sila, koje sn njekada po onim krajevima harale, a onda se dade zaključiti i to, da su te jače sile bile uzrokom da su i na ostalnni krasu, dakle valjda i u Primorju, gornje naslag© u njihovo doba odplavljene. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1909 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Grobooi Japiga u Lici. . SI. 1. Prosjek lič.-krb. županije. SI. 2. Orobovi i naplavina kako faktično izgledaju: SI. 3. Grobovi kako bi izgledali da su postojali prije odplavijivanja: I H Znakovi: MM^ naplavina, drveće, kras, Grobovi. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1909 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 8 — Možebit je to bilo još u predhistorijsko doba u »quarteru´´ t. j . u vrieme sveobdeg potopa. Nisam mislio s gornjim redcima nadmetati se sa geolozima, ali ipak držim da sam dokazao, da je ono, što se pod imenom ^kraš" razumije, pa bio on danas obrastao ili ne, moralo nastati nazad 2000 godina, ili recimo barem prije šestoga stoljeda, kao dobe doseljivanja Hrvata u spomenute dvie županije. Prema tomu držim da nije umjestno kako se to obično čini, krivnju zbog postanka kraža bacati na sadanje pučanstvo krasa. Onih zlatnih vremena dok je još na gornjim naslagam na sadanjem krasu bilo krasnih livada i prostranih zemljišta za poljsku kulturu sposobnih, nije sjegurno hrvatski narod u Lici zatekao, nego je našao već kras, koji je može biti onda bio obrašten nješto više šumom nego što je danas. Predšastnici Hrvata u onim predjelima sjegurno nisu bili na tako visokom stepenu kulture, da bi bili čuvali novo nastale šume, nego su ih sigurno bez računa upotrebljavali za kudne potrebe i po njima napasivali stoku. Kako nije bilo ni u ono vrime dosta trave ni siena, brstilo je blago i ljeti i zimi ponajviše oko ljudskih stanova i tako je onuda šuma, u kohko je nije sasvim nestalo već nakon prvog odplavljenje gornjih naslaga, sa haračenjem malo po malo sasvim nestala. Hrvati su dakle mogli samo nastaviti ondje, gdje su drngi narodi prije njih prestali t. j . uživati naseljeni kraj po tadanjem običaju, pasudi blago po pašnjacima i time prouzročiti da se šuma nepodigne. Istina, biti de slučajeva, da su za ovu zadnju hiljadu godina, uslied devastacije koje vede šume, ostatci ostanaka onih prvih naslaga na vapnencu odplavljeni, ali toga je moglo biti malo razmijerno prema cieloj površini krasa. Tadanje vlasti nisu u obće ni pomišljale na to, da bi žumu podizati trebalo. Nije to tako bilo samo kod nas, to je bilo i po drugom |
| ŠUMARSKI LIST 1/1909 str. 11 <-- 11 --> PDF |
sviietu. Španjolska je tek 1560. godine počela svoje šume čuvati, a ojemačke državice su takodjer tek poslij te godine počele u obranu šuma. od devastacije izdavati svoje »Waldordnunge." ^ . Istom god. 1764. bio je po carici Mariji Tereziji, kako sam naprvo spomenuo, izaslan Fran^oai u sadanju ličko-krbavaku i modruško-rieSku županiju, da vidi što bi se iz ondašnjih šuma učiniti dalo u pogledu uporabe i pomladbe. On faktično nije tražio načina kako da se kras pošumi, nego je tražio na njemu ona mjesta, koja bi se sa hrastom posaditi da´a. Tih je mjesta bilo malo, a valjda je malo i žira njego v-om pobudom zasadjeno bilo. I ono što se je saditi htjelo, nije bilo radi krasa i naroda, nego radi viših državnih interesa t. j . da se osjegura za bududnost gradja za državne brodove. Nemojmo se tome čuditi. Onda krajišnik još nije bio gospodar ni od one grude kukavne zemlje, koju je obradjivao, J^^gf* j´^´ j ^ ^^^ uživao kao leno ; pašnjak mogao je uživati povolji i svojoj potrebi, a šume u toliko, u koliko je to dozvoljavao »Waldardnung«. Godine 1850- nastao je preokret, jer te je godine bi) izdan temeljni krajiški zakon, po kojemu su sve šume bile proglašene državnim dobrom, sva poljaka zemljišta vlastničtvoui pojedinih obitelji, koje su ih uživale, a pašnjaci vlastniČtv´oiu tadanjih mjesnih občina. Šume su se počele od tada bolje Čuvati pod pazkom šum. osoblja, dočim je gospodarstvo sa pašnjaci ostalo kakovo je i bilo. Godine 1860. uveden je u Krajinu i danas u krieposti stojedi sum-fki zakon, a istom godine 1894. iz lani su zakoni 0 zemljistnih zajednica i o šumah stojedih pod osobtim javnim nadzorom, kojima je donjekle propisano i gospodarenje sa obd, pašnjacima Gospodarenje je prema tim zakonima u glavnom prepušteno zaključcima glavnih skupština ovlaštenika, a skupštinari kao konservativci ostavljaju sve pri starom. Oba zakona još nisu u |
| ŠUMARSKI LIST 1/1909 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 10 ličko- krbavskoj ni modrusko-riečkoj županiji podpuno pro" vedena. Dandanas se u običnom govoru pod krašem razumievajtt samo goli, ili bakrljama ili grmljem slabo obrašteni dielovi krasa, a u te spadaju skoro svi obć. pašnjaci. No pošto sam rniprvo spomenuo da ima i šumom obraštenoga krasa, to 6\x ovdje u kratko opisati sadanje stanje krasa u spomenutin* dvim županijama. Od cjelokupne površine tih županija jedva jedna petina za pravo nije kras, a to su "omanje, manje vi^e za poljsku kulturu sposobne ravnice, u koje su kako smo naprvo spomeniilir splavljene gornje naslage sa krasa. Više plodne dielove kao i one, koje su se nagnojiti mogli, upotriebilo je žiteljstvo za oranice ili livade, a ostalo je ostavljeno za pašnjak, koji je ili obrašten tužnom vrištinom, ili je gol, jer podloga mu i gornja nasloga je ili cisti šljunak, ili dapače pržina (leteći piesakj,, kako je to u Laudonovom gaju i njegovoj okolici. Sav ostali dio površine je kras, t. j . vapnenac koji sastoji iz debelih i tankih slojeva, koji su ili pločast i t. j . kojima je šira strana prama vani okrenuta, te uslied toga poput pokrova prekrivaju ravnicu ili bokove briegova, ili su u s t rmljen i t. j . tako, da im se debljina na površini vidi. Pločasti slojevi su obično samo onda sa ostatcima mladjib naslaga prekriveni, ako predstavljaju vodoravnu ravnicu, dočim ako su nagnuti, tada su obično goli, jer na njima nema pukotina, u kojima bi se bila mogla zemlja zaustaviti. Ustrmljeni slojevi su razpucani, i čim su strmiji, tim više, a tim više imade u pukotinama i plodne zemlje. Od toga cjelokupnoga krasa u ličko-krbivskoj i mod.-riečkoj županiji biti de barem polovica obraštena bukovom, jelovom i smrekovom šumom, u kojoj ima dakako pomjesano ponješto i drugih vrsti drveća. Te šume su vlastničtvo kr. drž. šum. erara, imovnih obdina, zem. zajednica i privatnika. Obćenito uzeto čuvaju se dosta dobro, jer ih štiti šumski zakon, koji propisuje da se moraju |
| ŠUMARSKI LIST 1/1909 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— u — potraja o uživati. To vriedi naročito za državne i imovno-ob— <5inske šume, jer njima upravljaju šumari strugari, a osim toga 8U one pod strogim nadzorom polit, oblasti. Privatnici čuvaju takodjer dobro svoje šume, ne za to, što bi se bojali zakona, nego iz nužde. Njihove su šume obično iza kuca ili nad poljskim zemljištima, te čuvaju ista od poplava i zamuljivanja. U njih će dirati vlastnik tek onda, kad mu drva silno treba, a nema novaca da ga gdje drugdje kupi, n. p. kad pali vapnenicu, gradi kudu, ne rodi sieno pa mora nasječi brsta itd. I tilda dobar gospodar samo proredi šumu, ili ju podkreše, a tek u skrajnjoj nuždi čisto posječe ili prevrši. Zakon propisuje doduše da bi šumari kod polit, oblasti morali paziti i na te šume, ali to sbog maloga broja kod političkih oblasti nanaještenoga osoblja nije mogude onako, kako bi trebalo i biti moralo. 8 istih tih razloga ne može se valjino nadzirati ni sume zem. zajednica, te su one uz rietke iznimke najviše sjedi izvržeue, naročito u jesen kad se sječe brst i u prolede kad se pletu plotovi. Drugu polovicu krasa sačinjavaju opdinski pašnjaci, koji takodjer spadaju zem. zajednicama. To je izraziti kras. Dvie trtdine od toga obrašteno je ponešto grmljcm ili panjldima, jedna tredJna je sasvim gola. Kako zakon o zem. zajednicama još proveden nije, nije uredjeno ni gospodarenje ni pravo i količina uživanja, pak stoga uživa svaki ovlaštenik i neovlaštenik kako god hode i može. Obično se po njima pase blago bez obzira na broj i vrst stoke. Na golom dielu nije ni mogude da se šuma digne, jer ju nitko nesadi, a od obrastenog diela što bi se i moglo didi, ne može od brstenja mnogobrojnog blaga. Goli dio je obično oko kuda, jer je tamo najviše blagu na udaru, a obrašteni d´o je od kuda udaljeniji. Spomenemo li jošte, da je veliki dio šuma još i danas nepristupan, jer nema valjanih izvoznih puteva, koji bi udaljene sjedine ukoristiti omogudili, zatim da te šume nemaju nuždtiih prosjska, uslied česa kad požar nastane, a to se svake godine |
| ŠUMARSKI LIST 1/1909 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 12 -´ dogadja. izgore velike površine, te konačao da tamo posvuda vlada bura i jaki jug, da ima malo kiše a da je dugotrajna; suša i stroga zima, onda mislim da sam prikazao malu ali vjernu sliku prilika na današnjem krasu. > Pučanstvo na krasu je zdravo i jako. Kod kude ne može zaslužiti ništa, jer nema tvornica ni domadega obrta. 8 toga ono od vajkada ide u sviet da nješto zasluži, te prehrani obitelj i plati dade. Zadnjih godina pohrlilo je mnogo i mužkaraca i žena u Ameriku i zaslužilo težko raded puno novaca, ali koja korist. Novac je došao u domovinu, ali je i svemu I ciena silno poskočila, pak malo hasne i od te zaslužbe. Dosta je liepih kudica limom pokrivenih sagradjeno, nabavljeno orudja i t. d a bogme i aosta u tutanj potrošeno na gizdu i tjelesni užitak. Nije ni čudo. Prije ne imati ni filira i težko očekivati zimu, a sada na jedanput novca na pretek. Čini se ali, da je ta kriza prošla i da sviet sada pametnije s novcem gospodari. Mladji naraštaj priklonjen je svakoj kulturi i pristupačan pametnim razlozima. On sadi vodke, upolriebljava umjetni djubar, sadi šumu i t. d , docira stariji to nisu radili prije, pa ni sada nede. Ti starci a i nanogi uplivni ljudi u selima, koji to obično radi svoje koristi čine, smetaju jako uvedenju modernih i naprednih ustanovah i posala. Sa pošumljeujem krasa počelo se je u obim županijama, kako smo spomenuli, još za doba carice Marije Terezije i to na primorskom krasu, ali nesistematično, bolje rekud nikako, a nastavilo se nesistematično po bivšoj krajiškoj vojnoj upravi. Tako je vele nastao Laudouov gaj u Krbavskom polju, Jasikovac i Budački gaj kraj Gospida, borici kod Medka, Korenice i t. d. U Primorju počelo se intenzivaije raditi počam od godine 1878., kada je ustrojeno provizorno nadzorničtvo za pošumljenje krasa u Senju, koje je godine 1881. počelo pošumljivati i obdinske pašnjake. Površine za pošumljivanj > odredjene bile su redovito zidom opasane, te naravno i umjetno pošumljivane ved prema stručnoj spremi dotičnog šum. ("inovnika, kojemu je nadzorničtvo povjereno bilo. Uspjeh je pri |
| ŠUMARSKI LIST 1/1909 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 13 — ličan, ali žiteljstvo je nezadovoljno. Cieli rad je ali u glavnom nesistematican i nema prave zakonske podloge, dapače ima i takovih stvari, kojima bi se dalo sa gledišta postojećih zakona prigovoriti. Jednom riečju kod nas se nije razvila metoda o uspješnom pošumljenju krasa. Pošto je ali mogude od krasa samo onda korist imati, ako šumom obrašten bude, jer onako gol nikakove skoro koristi ne daje, nuždno je proučiti, da li je to u obde mogude postidi, te ako jest, pronađi način kako da se to učini. U Bosni, Hercegovini ili u Crnoj gori zaludu demo ga tražiti, jer se tamo na tom polju ništa počelo nije raditi. U Dalmaciji počelo se je naravnim pošumljivanjem tek u novije doba na isti način kao i kod nas u Primorju. Kranjske ali kulture oko Sv. Petra, te Istarske jesu eklatantan dokaz, da je posumljenje krasa još samo pitanje vremena i novca. Istina je, što je i dr. Fil. Kramer u svojoj razpravi »da li je mogude kras šumom zasaditi" dokazao, da naime [trošenjem čistog vapnenca ne nastaje plodna zemlja, te se on kao takav pošumiti dao uebi; ali smo u opisu sadanjeg krasa spomenuli i to, da bi se u takav kras mogao možda ubrojiti samo onaj sa pločastima slojevima, dočim da je sav ostali kras, jer u svojim pukotinama još dosta zemlje imade, sposoban za šumsku kulturu. Spomenute kranjske i istarske kulture ni nisu zapravo više kulture, nego upravo prave pravcate krasne odrasle borove šume, u kojima se je ved prema starosti i dobroti stojbine nagomilala i po 20 cm. debela naslaga humusa od sagnjitih Cetina. Ima u njekima borida do 10 mt. visokih, 20—30 cm. debelih, a razmaknutih 2—2-5 met. jedan od drugoga. U hladu tih borida i pod njihovom zaštitom raste ved nova bududa kraška šuma. Duž ciele željezničke pruge Ljubljana—Trst protežu se takovi nasadi, te oni sada umjesto prvašnjih plotova i zidova |
| ŠUMARSKI LIST 1/1909 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 14: — služe za obranu od sniežaih nameta. U nasadima kod obeliska blizu mjesta Obdina nad Trstom mora se i stručnjak diviti, te sam sebi nevjeruje, kako šuma raste takorekud iz čistog ka mena. Šunka šuma i Ćuk šuma kod Reifenberga, a nada sve nasadi na Osojniei kod sv. Petra jesu krasna dokazala, da se kras pošumiti dade. Tamošnjim stručnjakom uspjelo je dakle pronađi metodu kako treba raditi da se gole kraške stiene opet zazelene onako, kako su možda njekada bile. Sto oni mogu možemo i mi. Istina je.´ da je kod njih i podneblje blaže, da su imud< tvene prilike žiteljstva bolje, da im kude nisu tako raztrešene kao kod nas na krasu, da narod ima dosta zaslužbe po raznim tvornicama i prodajom domadih proizvoda i t- d. Kod nas de po tom i podizanje šume idi polaganije i teže, a žiteljstvo će se morati stegnuti. Stoga de mjerodavni faktori, a naročito naš šumarski odsjek imati težku zadadu da nadje puteve i sredstva, kako de se kras što prije pošumiti, a uz to žiteljstvo što manje trpi ti. Na žiteljstvo de se morati uzeti osobiti obzir ved stoga, što je ono kadro mnogo stvari pomodi ili odmodi. Nede se se smjeti zaboraviti kako smo to \ed naprvo dokazali, da sa danji stanovnici krasa nisn njegovo zakrašivanje skrivili, možda jedino nebrigom bivših upravnih vlastih samo devastaciji šuma pripomogli. Stoga na njih nede smjeti spasti naročito novčani teret. Ta misao vodila je i Njeg. Veličanstvo, koje je svojom na redbom od 15. srpnja 1881. o ustanovljenju i upravljanju vanrednih dohodaka hrvatsko-slavonske Krajine, o svrhah u koje se ti do hodci upotrebljavati imadu i o načinu toga upotrebljivanja, od redilo, da se pošumljenje krasa ima provesti iz posebne u tu svrhu stvorit se iraajude zaklade od jednog diela krajiške invest. zaklade. Kako se odgajaju biljke, kako se postupa kod same sadnje i budude njege sastojiua, a ponajpače kako treba urediti |
| ŠUMARSKI LIST 1/1909 str. 17 <-- 17 --> PDF |
- 15 — iposjedovne odnošaje, organizirati šumaraku službu, te urediti pitanje paše i naknaditi žiteljstva gubitak pripadajudib mu užitakah, opisati ću u slijededim odsjecima. Gradivo za to crpio sam što iz vlastitoga izkustva, sto iz stručne literature o tom pitanju, a glavni vrlo važni dio istih imam zahvaliti susretljivosti tršćanskih, istarskih i kranjskih šumara naročito g. g. šum, nadsavjetniku Pucidu, savjetniku Miroševidu i Rubii, te drugom njihovom podčinjenom osoblju, koji su mi, kad sam radi proučavanja toga predmeta u listopadu godine 1908. sa g. kr. zem. šum. nadz. St. Fetrovidem u Kranjsku, Trst i Istru izaslan bio, svom pripravnošdu na ruku išli, za koju uslugu budi im ovim putem još jedanput najsrdačnija hvala izrečena. II. B i 1 j e V i š t e. Na krasu je saisona za sadnju vrlo kratka, a vrierae se znade vrlo naglo promjeniti, danas je liepo i vedro, a sutra već znade snijeg zakijati. Ima predijela gdje se vegetacija budi ved u veljači, a ima ih i takovih, gdje snijeg leži i do konca travnja. Kad snieg okopni znadu nastupiti liepi i topli dani, ali znade se i nadati bura te švijukati po ciele tjedne. Dogodi se i to, da je u jednom predjelu liepo i toplo, a njekoliko kilometara dalje da zatrpa snieg sve privozne puteve i ceste tako, da prodje po njekoliko dana dok se snieg prekida i promet otvori. Obično je u glavnom tako, da poslie sniega nastupe topliji dani i južno vrijeme sa kišom i ved za par dana sve drvede potjera, procvjeta i prelista. Kišovito vrieme traje takodjer samo njekoliko dana. a kad kiša prestane nastupi suša sve do jeseni. K tomu je vedi dio krasa, može se redi skoro sav, daleko od svjetskog prometila željeznice. Stih razloga je neobhodno nuždno, da se na krasu prema mjestnim klimatskim i prometnim prilikama, osnuju biljevišta i biljke uzgajaju u vlastitoj režiji. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1909 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 1 li Ođim toga nuždna su vlastita biljevišta i radi toga, što biljke za sadnju na krasu moraju imati stanoviti oblik stabljike i žilja, jer inače biljke ma i liepe bile, uspjeti nemogu. Stoga kupovne, ili za sadnju u drugima blažima predjelima opredieljene biljke, nisu za kras. Biljke za kras moraju imati kratku, čvrstu i zdepnastu stabliku, a kratko ali čupavo žilje. Kupovne biljke imadu redovito liepe duge stabljike i dugačke žile, jer su opredieljene za sadnju u dobroj dubokoj zemlji i za predjele u kojima vjetar negospodari često. — U stranim biljevištima znadu biljke tjerati ved u sav mah, dočim na krasu vegetacija još zimski san spava. Kad se na krasa život budit počima, nisu vise biljke iz stranih biljevišta za sadnju sposobne. Dogodi li se da je vrieme u onom kraju gdje se biljke uzgajaju, podjednako sa vremenom kraškoga kraja, gdje če se biljke saditi, to se opet Često puta nemogu dovesti, jer su prevozni putevi sniežnim nametima zatrpani. Dovezu li se biljke a medjutim okrene bura ili medava, opet je sadnja onemogudena. A koliko tek trpe biljke od prevažanja, naročito uslied pakovanja. Prispiju mlohave i sparene, a onda žalibože truda i troška. Sve da bi se i dobile iz stranih biljevišta dobre biljke mora se računati i stime, da se za biljke mora dosta platiti, a nije na odmet da taj novac u zemlji ostane i siromašnim žiteljima pruži zarade. Najbolje je stoga osnovati vlastita biljevišta, jer se onda ne samo odgoj biljka nego i vadjenje njihovo, odpremanje i sadnja može udesiti prema mjestnim prilikama i potrebama. — Veličina biljevišta ravna se prema površini, koja de se godimice zasaditi u onom predjelu, za kojeg je biljevište opredjeljeno. Za ličko-krbavsku i modruško-riečku županiju trebati de prema tomu osnovati toliko biljevišta, koliko ima giavnilr kotlina. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1909 str. 19 <-- 19 --> PDF |
- !7 — Opisati du ovdje u kratko poslove u biljevištima, te iztadi samo one stv&ri, koje su za kraške prilike važne. Ostale, potanje stvari o biljevištima, nadi će čitatelj obširno opisane u knjigama o uzgoju drveća, naročito u poznatoj Hejcrovoj knjizi »Der Waldbau« Zemjište . Najbolje je zemljište odmah kupiti, jer je zakupnina redovito visoka, a ima se često neprilika sa zakupodavcem kada se zemljište u zakup uzme. Zemljište de i onako trebati kroz puno godina, meliorirati de se, a kad nebude više trebalo, dobiti de se za njega isto toliko ako ne i više, nego što se je za njega dalo. Ako je mogude neka se nabavi zemljište blizu vode, jer je ta za poljevanje u biljevištima na krasu vrlo nuždna. Zemljište neka bude ako je mogude horizontalno, ili ako nije, neka se odmah c i e 1 o izplanira u hoi´izontalne terasse. To je nuždno stoga, što je postepeno planiranje zemljišta s neprilikama skopčano; IJi de za uzgoj biljaka biti premalen prostor na onom komadu, koji se stanovite godine planirati kani, ili je onaj komad kamo se zemlja prenesti kani biljkama zaposjednut pak se onda planiranje mora odgoditi, a takove neprilike jako smetaju sustavnom obdjelavanju biljevišta. Ograda . Biljevište se mora svakako ograditi da blago u nutra ne može, jerbo i najmanja vrst blaga, dapače makar i samo jedan komad istoga u nutra slučajno zašao, može na činiti vrlo puno kvara. Obzirom na to, što de biljevište mnogo godina služiti, najbolje je ograditi ga makar i samo jedan« metar visokom ogradom od pletene žice, pričvršdenom na stu pide iz betona. Takova ograda dugo traje, a dade ee u slučaju potrebe prenasati i pomicati. Obični pleteni plot ili tarabe stoje doduše na oko nješto manje, ali treba ih svaki čas po pravljati i obnavljati, te tako tekom vremena stoje faktično više nego ograda iz žice. Spremište . U biljevištu je neobhodno nuždno imati kakovu sobicu za spremanje orudja, sjemenja, vreća i dr. stvari, a dobro je imati i kakovu sušu, u kojoj mogu radnici |
| ŠUMARSKI LIST 1/1909 str. 20 <-- 20 --> PDF |
- 18 — za ki^ia vremena pakovati bitke. Oradje neka bude vlstni´tvo biljevista. Gnojenje . Zemljište~le mora kod prvog rigolanja dobr > {.ognojiti, a kasnije se gnoji kod svakog sijanja. Kod preštihavanja mede se po aru 0*6 m^ stajskog gnoja govedjeg i 1 m^ komposta. Kompost se pravi tako, da se na uješto ko^o nagnutoj ploči od betona naslaže govedjeg djubra, strugotina sa puteva, trave- od pljevitbe i. t. d., te se ta smjesa već prigodom slaganja pospe živ; u vapnom i žešee zaljeva vodom. U,-lied vlage i žestine vapna sprhne takova smjesa i daje izvrstan gnoj. Osoka se uhvati u betoniranu jamu, te se upotrebljuje takodjer za gnojenje ili zaljevanje. — vidi sliku: Obradjivanje. Zemljište se preštihava 25 30 cm. duboko i pograblja. Gredice se prave dugačke 10 ili 20 metara, a široke 1-20 met. Putići izmedju gredica 25 cm. Prigodom sadnje ugazi se svaka gredica ponješto sa strane tako, da konačno ostane njezina prava zasijana širina 1 metar. Više gredica čini jednu tablu, koja je okolo na okolo obrubljena sa 30—50 cm. širokim rubom. Svakako je dobro gredice praviti jednake veličine i širine npr. 10 ili 20 m^, jer to dobro dodje kod popriličnog brojenja biljka, kod opredjelivanja množine sjemena i. t. d. Rubovi mogu se radi Ijppote zasaditi đrvećem ili ružami, no ne gusto, jer biljke nepodnašaju jaku hladovinu. Sijanje . Sjeme se sije u proljedu, a naručuje već u prosincu ili siečnju, da se može prokušati, i da bude pripravno čim se biljevište obradjivati počme. Sjeme dolazi poštom u paketima od 5 kgr. Doprema poštom dodje nješto skuplje nego doprema željeznicom ili parobrodom i dovažanjem od stanice sa kolima ili putem odpremnika, ali za to je ipak |
| ŠUMARSKI LIST 1/1909 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 19 — bolje, jer sjeme prispije na vrieme, putem neće pokisnuti, vreče poderati, ukrasti i. t. d. Kad sjeme prispije mora se iz vredica izvaditi i svaka za sebe dobro promiešati, radi toga, što se dogadja da trgovci sjemenja znadu na dno ili na vrh vrećice metnuti staroga ili nevaljanoga sjemena, uslieđ česa nakon sijanja njeke gredice dobro ne klijaju, a njeke budu jako plošive ili dapače sasvim prazne. Mješanjem se tima plješiuama predusretne. Njekoji običavaju ved prigodom uaručbe sa trgovcem sjemenja ugovoriti, da de mu se sjeme tek nakon klijanja i dokazanog uspjeha klicavosti platiti. To je dobro, no trgovac uviek može prigovarati, da nije dobro sijano, da nije zaljevano i t d, a onda nastane parnica. Drugi opet običavaju prokušati klijavost sjemena u klijalištu, te ako ima pogodjeni postotak klijavosti, onda se sjeme plati. Ovo je držimo bolje nego prvi način, jer ako np. trgovac u slučaju prigovora kupca nede da cienu razmierno snizi prema polučenom manjem postotku klicavosti, može mu se još uviek cielo sjeme vratiti. Klicavost je najlakše izpitati analogno načinu klijanja u »Liebenbergovom klijalištu.« U kakovu četverouglastu 5—10 cm. duboku posudu ulije se vode, preko posude metne njekoliko limenih, drvenih ili staklenih prečka 2—3 cm. širokih, preko istih metne se bugačica tako, da joj krajevi u vodu sižu, a sjemenja gore na bugačicu metne se na svaku prečku iz raznih vrečica i sve poklopi kakovom posudom. Za 8 —14 dana klija sjeme i može se proračunati postotak klijanja i prosuditi, da li je sjeme novo ili staro Izpostavi li se da u kojoj vrečici sjeme nevalja, to se od trgovca zatraži razmierno sniženje ciene, ili se povrati sjeme. Ti postotci služe takodjer za ravnanje glede gustode si janja, te se bolje sjeme sije redje, a gore gušde, ved prema razmjerju postotka klicavosti. Pošto se sjeme mora svake godine prokušavati, dobro je dati si načiniti Liebenbergovo klijalište iz lima sa zaklopcem, koji je na vise mjesta luknjicama providjen,, da zrak ima sjemenu pristupa. * |
| ŠUMARSKI LIST 1/1909 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 20 C, kr. biljevište u Ljubljani ugovara sa trgovcem (Stainerom iz^Wienerneustadta) da sjfme crnog bora ne smije po-ticati od stabala na otoku Braču u Dalmaciji, nego od stabala iz Austrije, jerbo da dalmatinsko sjeme daje grbava i kržljava stabla. Istarski stručnjaci nedjelo toga mnijenja, te vele, da će kržljava stabla, kojih kržljavost se sjemenu pripisuje, prije poticati od zareznicima napadnutih ili usljed snjegoloma iznakaženih stabala. Takova stabla često izgube vrh, a onda se koja druga grana izpravi i raste u vis mjesto vrha, ali stablo ostane ipak grbavo i kržljavo. Neznamo komu bi dali pravo. Ta stvar sjedne strane još kako valja iztražena nije, a s druge strane austrijskog sjemena ima prema prodji malo, te se je vrlo teško očuvati od primjtsa. Kad bi stajala tvrdnja kranjskih strukovnjaka, bilo bi sa finuncijalnog gledišta bolje austrijsko sjeme kupovati, jer se zdrava stabla koja iz takvog sjemena nastanu, bolje unovče, no pošto se bor eamo prolazno uzgaja i to u svrhu, da se spadanjem njegovih iglica tlo popravi, a obje vrsti bora to jednako dobro čine, držimo da sa ovog gledišta, koje je odlučujuće, nije nuždno toliko se na provenienciju sjemenja crnog bora obazirati. U Istrijanskim biljevištima se sjeme prije sjetve u ustajauoj vodi umoči, doČim u kranjskima ne, jer da nije nuždno. Držimo da je močenje dobro, osobito ako je sjeme starije, j6r ono treba dugo dok klija ako se prije ne namoči. Tim zatezanjem klijanja gubi se dosta na prirastu biljkah, koje i onako na krasu kroz godinu malo vremena za rastenje imadu. Čeka li se dugo na klijanje, to s6 gredice otrave i moraju se plaviti u najgore vrieme, a to je baš onda, kad sjeme klijati počme, što je za klice štetno. Pošto se i onako sije kod ljepšega vremena, to je nade da 6e takovo vrieme dulje potrajati i sjeme bez zapreka niknuti modi. Treba li dulje vremena za klijanje, može lahko udariti bura ili kiša — te klicama naškoditi. Kako dugo da se sjeme moči, neka si svatko sam ustanovi. Njekoji preporučuju npr. za bor dva dana močenja, za ariš osam dana i t. d. no to nije uviek iednako, pak bi se |
| ŠUMARSKI LIST 1/1909 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 21 — moglo dogoditi, da se puno sjemena pokvari jer jr> prerano namočeno, ili pako da se dovoljno nenamoči ako je sjeme staro ili ima tvrdu koru. Vrieme močenja opredieli se tako, da se u čaši namoči sjemenja i promatra u kojem će razdobju nabubriti tako, da se pod noktom mekanost njegova osjeda. Prema tako ustanovljenom vremenu moči se tolika množina sjemana, kolika de se onaj dan zasijati moći, na koji dan se sijati kani. Iskusili smo sami da sjeme jedne te iste vrste drva treba kadkada samo dva sata, a kadkada i dva dana da se valjano namoči. Stoga oprez. Grdje se je bojati da bi sjeme mogli vrepci i žutelice izčeprkati, dobro je sjeme uvaljati u raztopini rumenice (meunige). Namočeno sjeme se razgrne da se osuši, a dobro je u tu svrhu primjeŠati mu suhe prašine ili pieska, jer se onda brže suši. Količina sjemena po aru označena je u svakom šum. kalendaru. U biljevištima se običaje po aru čiste zasijat se imajude površine (bez putića:) zasijavati crnoga bora 6*7 kg., smreke 5´5 kgr. ariša 10 kgr. Sjeme se sije strojem ili rukom. Sa strojem se mogu sijati samo one vrsti sjemena, koje nemaju krila. Količina sjemena, koja odpada na jedan jarČić odmjeri se, a zatim se pokusom ustanovi koji se otvor na stroju za sijanje za tu količinu rabiti ima. Strojem se radi brzo i jednolično. Za ručnu sjetvu rabe se sijaće daske sliededeg oblika: Po našem mnijenju mogu se te daske rabiti samo u vrtu gdje je prhka zemlja i gdje su gredice skroz ravne, inače ako to nije, onda redovito jarčići ne izpadnu cieli, nego im manjkaju pojedini dielovi pa se mora prstima popravljati. Gdje je zemlja ilovastija i neravnija bolje je rabiti sijade letvice: |
| ŠUMARSKI LIST 1/1909 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Iste se sastave prama slici od običnih letava. Letvice se polože preko gredice i nješto zašiljenim komadom drva potegnu jareidi uz same letvica kojih 3 5 cm. duboko. (Nastavit de se) Kružni sijek. Od šumarnika Franje Brodika u Rožnovu, Moravska Napisao H. PlešaKosinjković, šumar. U broju 16. uvaženoga časopisa „Oesterreichische Forstund Jagd-Zeitung" od 17. travnja 1908. broj 1320. izišao je medju uvodnim člancima i članak »Der Kreisschlag« iz pera šumarnika Fr. Brodika. Držim, da će duhu hrvatskoga jezika prijevod te njemačke kovanice i njezinoga značenja sa našom naslovnom kovanicom „Kružni sijek" najbolje odgovarati, pa ču taj naziv kao takav i nadalje pridržati. Kružni sijek je u našem šumogojstvu, a i u našem domaćem strukovnom knjižtvu u teoretičnom pogledu skroz nepoznat. Pročitavši i pomno proučivsi spomenuti članak, odnosno sam način izvedenja toga sijeka i njegove prednosti, došao sam do zaključka, da bi se isti sa dobrim uspjehom mogao i kod nas u njekira krajevima i kod njekih šumskih gospodarst/a provadjali. |