DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2/1909 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 62 ili širom travom. Preko tih listova položi se par vlati od kakve suhe trave ili grančica od drveta i pritisne omanjim kamenom (vidi sliku). Lišde čuva sjeme od ptica i drži vlažno, a vlati drže lišće da ga vjetar neodnese. Taj način je dobar za sijanje svake vrsti sjemena na krasu, samo se mora paziti da sjeme dodje tik uz kamen, jer inače nede da nikne. c) ina odgojna pravila za kultivatora. Crni bor trpi dosta od snjegoloma. Gdje se je toga bojati, neka se sadi na 2 met. razmaka, jer će mu tada stabljika biti Čvršda. Inače se sadi kako je spomenuto na 0´75—1*5 m. razmaka. Borovac netrpi toliko od snijega jer je žilaviji, pak se može gušde saditi. Gusta šuma drži bolje pod sobom vlagu^ jer se brzo sklopi, a ona i brzo poboljšava stojbinu, jer sa puno stabala i puno Cetina odpadne. Crni bor ima osobito dobro svojstvo da odoljeva jakoj buri i vjetrovima, a podnaša i veliku sušu. Stoga on nede biti samo prolazna nego stalna šuma na svim izloženim mjestima, naročito na vrhovima glavica, u klancima itd. Bor je jako izvržea pogibelji prizemnih i nadzemnih požara. Stoga se moraju doljnje grane podkresati da vatra u vrhove dođi ne može. Da se pako požar nebi na daleko razširio, nuždno je prosjeke prosjedi i čisto ih držati. (Nastaviti de se.) Stanovište eraskih šumarskih činovnika u predmetu sjedinjenja njihovoga statusa sa statusom ostalih šumarskih činovnika, koji spadaju u djelokrug kr. ug. ministarstva za poljodjelstvo u Budimpešti. Priobćuje iz lista „Erdeszeti lapok" kr. šumarnik Vilim Pere. Pošto seje u Ugarskoj bilo počelo sve kr. šumarske činovnike, koji podpadaju pod upravu kr. ugar. ministarstva za poljodjelstvo^, uvrštavati u jedan jedinstveni statuf, to su eranski šumarskij |
ŠUMARSKI LIST 2/1909 str. 25 <-- 25 --> PDF |
~ 63 činovnici,* koji drže da bi takovim epojenjem statusa bili pri kradeni, na inicijativu činovničtva kr. ug. šumarskog ravnateljstva u Maramaros-Sziget i kr. ug. šumskog ureda u Bu8tyahazi, na 14. i 15. prosinca 1908. u Budimpešti, u domu zemaljskog šumarskog dražtva, te pod predsjedaoiem ministerijalnog sa vjetnika i predstojnika nadšumarskog ureda u UngvAru Antuna Ronay — a, obdržavali konferenciju u svrhu, da u zajedničkoj razpravi ustanove one povriede, koje bi naumljenim sjtdinjtnjem statusa predvidljivo za erarske šumarske činovnike nastati mogle, te da se dogovore šta u toj stvari imaju dalje preduzeti Na toj konferenciji bile su zastupane sve ugarske i hr vatske erarske šamarske oblasti po svojim izaslanicima, kojih je konferenciji prisustvovalo u svemu oko šestdeset izazlanika. Prije otvorenja konferencije saobčio je ministerijalni sa vjetnik Gyula Tomc^^anj prisutnim šumarskim Činovnicima, da je u svrhu, da se po mogučnosti odstrani šteta, koja bi sjedinjenjem statusa svih šumarskih činovnika, po erarske šu marske činovnike mogla nastati, priugotovljena osnova pod naslovom: »pravila za sjedinjenje statusa i rukovanje sjedinjenog statusa šumarskih činovnika, spadajudih pod djelokrug listnice ministarstva za poljodjelstvo«, te koju obnovu konferenciji na raz pravljanje predlaže u svrhu, da se prisustvujući glede naamljene provedbe sjedinjenja statusa podpuno orientirati uzmognu i da im se pruži prilika, da prema toj osnovi svoje stanovište oz nače. Nakon toga otvorio je predsjednik skupštinu. Bilježnikom izabran je g. šumarnik Ivan Burddts, a 7a ovjerovljenje zapisnika gg. ministerijalni savjetnik Josip Havas »adsavjetnik Franjo Marovi. * U Ugarskoj se pod držtvnim šumarskim činovnicima razumjevaju oni či »OTnici, odnosno uredi, koji na tem Iju zakonskoga članka XIX: 1898. vođe stručnu pravu u obćinskim šumaiia, dočim s´ pod era^skim šumarskim činovnicima ra »umjevaju oni činovnici, koji upravljaju sa državnim šumama (nalaze se kod nas u bivšoj vojnoj Krajni.) |
ŠUMARSKI LIST 2/1909 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 64 — Pošto je predsjednik spomenutu osnovu pravilnika dao pročitati, stavio je pitanje, da li konferencija o njoj želi potanko razpravljati. Nakon što je više njih u tom predmetu izjavilo svoje mnieuje, zaključila je konferencija, da tu osnovu ima povjerenstvo od 11 članova potanko proučiti i razpraviti, te o njoj konferenciji svoje izvje^če i predlog podnjeti. Nakon što je povjerenstvo svoju zadaču obavilo, predložilo je konferenciji izvješče, koje u izvadku priobdujemo. Sjedinjenje različitih šumarskih statusa ne predlaže se iz sliededih razloga: 1. Takovom sjedinjenju manjka zakonski temelj. Zakonski naime članak IV, od g. 1893 § 17. toč. 5. o uredjeuju beriva državnih činovnika odredjuje samo to, da se u jednoj te istoj struci namješteni činovnici sa jednakom kvalifikacijom, unutar pojedinih upravnih grana po mogućnost i imaju sjediniti u jedan skupni status. Tomu je medjutim več udovoljeno time, što su za činovnike kod erarskoga privatnoga posjeda statusi, koji su se prije nego li je spomenuti zakon u kriepost stupio, vodili poFebno po pojedinim upravnim oblastima (uredima), medjutim sjedinjeni na taj način, da je sve kod erarskog šumskog posjeda u Ugarskoj namješteno osoblje svrstano u jedan skopni status, a ono osoblje, koje je namješteno u Hrvatskoj, isto tako spojeno u svoj posebni ah jedinstveni status. Spojenje ovih dvijuh osobnih statusa u jedan, nije se moglo tada provesti s je ine strane radi nejednake kvalifikacije činovnika, a s druge strane radi potežkoda u jezičnomu pogledu. Spomenuti zakon je očito išao samo za tim, da se u jedan zajednički status svrstaju samo činovnici onih oblasti ili ureda, koji imaju sasvim ista identična ustrojstva. Izpravnost ovog shvadanja opravdava u ostalom i to, da su kod ministarstva za poljodjelstvo n. pr. diplomirani gospodarski činovnici samo unutar pojedinih upravnih grana u sjedinjene statuse spojeni, pate s toga se u svom posebnom statusu nalaze |
ŠUMARSKI LIST 2/1909 str. 27 <-- 27 --> PDF |
´^«<)>´´<<"liPI"VI*«*«M — (35 nadzornici za živinogojstvo, a posebni status stvaraju gospodarski činovnici namješteni kod pastuharskih dobara. Isto tako vode se u posebnom statusu gospodarski činovnici namješteni u službi za naseobine, a opet posebni status imadu gospodari namješteni kod gospodarskih stručnih škola. I u službi veterinarstva razlučuju se takodjer ovakove upravne grane, imenito su u posebni status spojeni državni veterinari, kojima je povjereno zemaljsko veterinarstvo, a opet u posebnom su statusu oni veterinari, koji su namješteni kod erarskih poljodjelskih dobara. 2. Uz to, što se razne šumsko-upravne grane gledom na njihov pravac i odredjeiije medjusobno nepodudaraju, jest nadalje za spojenje svih tih grana u jedan status zapreka i to, što je šumsko nadzorničko osoblje organizirano na temelju zakonskog čl, XXXI od g. 1879., a osoblje pod državnu upravu preuzetih općinskih suma jest opet posebno organizirano na temelju rakonskog čl. XIX od g. 1898. Stoga se kod tih upravnih grana, bez prediduće preinake spomenutih zakona, ne bi mogle provesti ovakove modifi kacije kao što je spojenje statusa. Nu ne samo sto bi to bilo u protimbi sa spomenutim za konima, nego bi u tom slučaju bilo povriedjeno i proračunsko pravo zakonodavstva i to time, što bi se pod posebnim naslovima dozvoljeni osobni krediti prekoračenjem istih, odnosno zabra njenim prenašanjem kredita, dakle u protuslovlju sa odredba mi zakona o računovodstvu upotrebili, pa bi za kratko vrieme mogao nastati slučaj, da bi se veoma znatni dio beriva osoblja namještenog kod šumarskih nadzoriičtva i šumskih- ureda za upravu opdinskih šuma, iz dohotka erarskih suma podmirivao i na teret istoga obračunavao. 3 Zakonski čl, XXX od g. 1868. i XXXIV od g 1873. izmedju Ugarske te Hrvatske i Slavonije ustanovljuje za upravu nepokretnog državnog imetka, koli u pravnom toli u zakono davnom pogledu zajednicu. U povodu toga bi se kod sjedinjeuja -stitusa spomenutih ovih trijuh vrstih šumarskih činovnika, |
ŠUMARSKI LIST 2/1909 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 66 — isti ispladivali na račun one zajedničke proračunske stavke, koja bi išla na teret prihoda iz erarskih šuma, dakle i prihoda takovih šuma u Hrvatskoj. A time bi se dogodilo, da bi Hrvatska makar samo djelomice doprinašala i za šumarske činovnike, k)ji su lih ugarski (naime oni kod šumskih nadzorničtva te šumskih ureda, koji upravljaju sa obdinskim šumama), te bi stoga Hrvatska i Slavonija mogla opravdano zahtjevati, da i ona troškove svoje autonomne šumske uprave može pokriti iz dohodaka tamošnjih državnih posjeda, što bi bez dvojbe krnjilo nagodbeni zakon i obće pravo povriedilo. 4. Buduć su šumarska nadzorničtva i državni šumski uredi, koji upravljaju občinskim šumama, preuzetim u državnu upravu po zakonskom čl. XXX I od godine 1879., odnosno čl. XIX od god. 1898. organi administrativnih oblasti, te sto bi sa spojenjem statusa toga osoblja sa onim, koje je kod erarskih posjeda namješteno, uprava ovih potonjih pobjeda tečajem provedenja namjeravanoga ujednostavnjenja´političke uprave, s ovom sasvim se stopila, a pošto ne može biti ni govora o podržavljenju javne uprave u doglednom vremenu, nastao bi taj čudan slučaj, da bi sa erarskim privatnim posjedima i dohodcima upravljali izborom birani upravni činovnici. 5. Spojenje statusa je po erarske šumarske Činovnike štetno sa osobnoga gledišta stoga, što bi im se stečena prava povriedila baš sada, kada su se, kako je poznato, u interesu uredjenja statusa odrekli ogrijevnih i zemljištnih deputata u predmjevi, da de se njihova protuvriednost upotriebiti za uredjenje njihovog vlnstitog statusa, te da de tako vriednost tih izgubljenih beriva dođi jedino njima u pril )g. Nu kada bi se status sjedinio, to bi samo veoma mali dio njih od toga crpilo korist. Iz poznatih razloga bi u drugim upravnim granama nalazedi se š imarski činovnici u šta tušu pretekli erarske šumarske činovnike, te bi oni tečajem uredjenja statusa stekli prvenstvo ne samo na ona mjesta, koja se redovitim načinom izpražnjuju, nego i na ona viša mjesta, koja se tek imaju sistemizirati i na koja bi njihovi sudrugovi od državne šumske uprave uslied premještaja „u interesa službe* mogli biti premješteni. |
ŠUMARSKI LIST 2/1909 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 67 — ´«mmm»mmmmmmtmmmmiiiimmmmmmmM$Kilmmmiiim0imm, Kraj takovih okolnostih mogli bi erarski šumarski činov-nici pravom moliti, da ih se i nadalje ostavi u uživanju njihovih dosadanjih nuzgrednih beriva, kojih su se, kako je to već gore spomenuto, baš radi poboljšanja unapriedjenja samovoljno odrekh. 6. Naumljeno sjedinjenje statusa pod današnjim okolnostima ved bi i zato bilo na uštrb erarskog šumarskog činovničtva, jer bi prije izdanja službene pragmatike, dakle prije zakonskoga uredjenja, stvorilo takovo pravno stanje, kojega se šteta gledom na osoblje koje danas u službi stoji, više odstraniti nebi mogla. Glede same osnove pravilnika primjetilo je uže povjerenstvo, da dira u ministarsku ustavnu odgovornost, pa da se radi toga pod ustavnom vladom ne može provesti, a i inače da se najvitalniji odnošaji osoblja ved radi toga putem pravilnika riešiti ne mogu, jer pravilnik ne veže na obdržavanje naslijednika, koji ga svaki čas promjeniti može, uslied česa bi osobna prava činovnika bila prepuštena slučaju, što niti je svrsi shodno, niti na zakonu osnovano. U ostalom taj pravilnik ne može se niti gledom na njegove potankosti podržati, jerbo više njegovih odredaba stoji u protuslovlju sa zak. čl. IV, od g. 1893, a njeke opet u^nuove kao n. pr. one o izvanrednom promaknuću, su u očitom protuslovlju sa zakonom ustanovljenim pravnim djelokrugom ministra. Obzirom na navedene štetne odredbe osnove pravilnika, nije povjerenstvo moglo tu osnovu konferenciji na prihvat predložiti. Baslušav konferencija izvješde užeg odbora, prihvatila je zaključak, u kojem je jednoglasno izjavib, da de se sa memorandumom obratiti na ministra za poljodjelstvo, te gx zamoliti: 1. da se rješavanje osobnih stvari erarskih šumarskih Činovnika prenaša u djelokrug erarskoga šum. glavnoga odjrla. i 2. da 86 osim sjedinjenja statusa ugarskih i hrvatsko-slavonskih erarskih šumarskih činovnika svaka druga osnova o sjedinjenju statusa napusti. |
ŠUMARSKI LIST 2/1909 str. 30 <-- 30 --> PDF |
-- fi8 — Time je sjednica uz burno odobravanje predsjeđajudem ministerijalnoni savjetniku E.onay-u zaključena. Sam obširni memorandum, citirajuć u bitnosti njegov tekst, priobdujemo u izvadku. Jedva da postoji koja grana javne službe u našoj domovini, gdje bi položaj činovnika tako težak bio, kao upravo kod erarskih šumarskih činovnika, koji već po naravi svoje službe vedinom u zabitnim i zapuštenim briegovitim krajevima i u kukavnim selima prebivaju, gdje su uz težku, dapače životu pogibeljnu službu, ne samo od probitaka kulture i blagodati društvenog života izključeni, nego im povrh toga i odgoj djece, lieenička nje^a, mnogo skuplja dobava životnih potreboda i ini tereti, koji su u gradovima stanujudim činovnicima nepoznati, otegoduju život. Dapače pošto na njihovim post? jama obično veoma malo inteligencije imade, a i ta je nižeg staleža, potražuju ih i državni i javno-upravni organi, pa su često prinuždeni mnoga povjerljiva poslanstva preuzeti i takove začastne službe obnašati, koje im često i vrieme i rad oduzimlju, a uz to radi ovih neizbježivih doticaja česte i dosta znatne materijalne žrtve od njih iziskuju. Sve se pako to kod drugih u gradovima stanujudih činovnika jedva kada dogadja. K tomu dolazi i ta okolnost, da ako koji od tih činovnika nakon dugogodišnjega službovanja i bude premješten k šumskim ured;ma, to obzirom na to, što se 60°/^ vanjskih erarskih šumskih ureda nalazi u takovim krajevima i mjestima, u kojima osim kakove bolje pučke škole u najpovoljnijem slučaju ima jrš možda 1 ili 2 zavoda nižeg stepena, ali viših naučnih zavoda ne ima, dotični činovnik mora se radi uzgaja djece i nadalje boriti težkim materijalnim prilikama. Šumarska pdko nadzoraičtva i postaje, koje upravljaju obdin^kim šumama, nalaze se naprotiv ponajviše u gradovima, ili barem sjedištima kotara pa p)što su ove dvie grane državnog šumarstva u novije doba nastale, te na temelju povoljnijih odnošaja za promakuude ustrojene, to su kod tih granah |
ŠUMARSKI LIST 2/1909 str. 31 <-- 31 --> PDF |
--69 — nanjjcšteni činovnici, unatoč tome, sto manje vremena služe^ mnogo prije postigli sadanji plaćevni razred, nego li erarsici šumarski činovnici. Erarski šumarski činovnici došli su u VII. činovfli razred 6 —10 godina, u VIII. 4—7 godina, a u IX. činovni razred nakon 5 godina duljeg službovanja, nego li osoblje ostalih šumarskih grana. Oni su u miru i spokojno gledali, kako njihovi vršnjaci u drugim dvim granama državne šumske uprave bolje napreduju, a nisu tomu prigovarali s razloga, što je to.njima na uštrb bilo samo u iznimnim slučajevima t. j . tada, kada su pojedinci iz ostalih dvijuh grana u njihov status premješteni. Erarski su šumarski Činovnici sa bolnom zabrinutošdu primili vješt, koja se je prigodom posliednjih imenovanja i potvrdila, da ih ge na ime namjerava uvrstiti u jedinstveni status sa ostalim šumarskim činovnicima. Provedba te osnove na način, kako je prigodom posliednjih imenovanja započeta, znaČi erarskim šumarskim činovnicima oduzeti svaku nadu na napredniju bududnost, te im sjedinjenjem statusa po osnovanom načinu opet prieti pogibelj zapostavljanja i poniženja. Spomenuta osnova ujedinjenja statusa se je erarskoga šumarskoga činovničtva tim bolnije dojmila, što mu je poznato, da ona nije potekla od Vaše Pr.-uzvišenosti, nego li od glavnih šumskih odjela Rtojedih pod Vašom upravom, što je u nama pobudilo uvjerenje, da oni, koji su na čelu tih glavnih odjela i poslovnih odsjeka, položaj erarskih šumarskih činovnika ni ne poznaju. Tomu nepoznavanju naših odnošaja ima se pripisati i ona sporost, koja se kod riešavanja osobnih stvari opaža. U ostalom sadanje je razdjelenje djelokruga protunaravno i u mnogom pogledu štetno, pošto jedan glavni odjel upravlja erarskim posjedom i obavlja administraciju erarskih šumarskih oblastih, ali on ne razpolaže sa njemu podčinjenima organima, odnosno on ne stavlja glede toga Činovničtva Vašoj Preuzvišenosti predloge, nego to spada u djelokrug drugog glavnog |
ŠUMARSKI LIST 2/1909 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 70 — eodjela. Osobne stvari ne mogu sačinjavati samostalnu svrhu, nego je prava svrha sa višeg gledišta u prvom redu procvat erarskog šumskog gospodarstva, a činoviiik je samo sredstvo, da se svrha postigne. To sredstvo, odnosno dotične činovnike treba da erar tako upotriehi, kako bi se svrsi gospodarstva najbolje udovoljilo. U prvom redu je dakle potrebito, da oni, koji gospodarstvo vode i rad osoblja sa prave strane poznadu, 8 njime po umnim odredbama Vaše Preuzvisenosti i na temelju Vaše ovlasti i razpolažu. Da u erarekim šumama naumljeno gospodarenje u samoupravi, bude moglo uroditi onim liepim nadama, koje se od njega očekivaju, prieka je potreba, da ustrojstvo te uprave bude po mogiidnosti što jednostavnije i da osoblje te uprave bude od svakog drugog utieaja samm nezavisno. Koli pomješanje ovog osoblja sa drugovrstnim osobljem, toli obavljanje ovih posala zajednički sa inimi poslovi, može biti samo na uštrb šumskog gospodarstva u državnim šumama. Uslied toga se sa podpunom iskrenošću u duši obradamo Vašoj Preuzvisenosti sa poniznom molbom, da bi izvolila odrediti : 1. Da se riešavanje osobnih stvari činovničtva namještenoga kod uprave erarskih šuma prema naravi same stvari prenese u djelokrug glavnog odjela, koji vodi upravu »erarskih šuma«. 2. Da se sjedinjenje statusa erarskih šumarskih činovnika sa statusom činovničtva šumarskih nadzorničtva, šumarskih stručnih škola i kod obćinskih šuma namještenih činovnika posve napuniti t. j . da kod svih erarskih šuma namješteni šumarski činovnici i u buduče posebni status sačinjavaju, nu B tom promjenom, da se u status ugarskih erarskih šnmar. činovnika takodjer i hrvatsko-slavonski erarski šumarski činovnici uvrste. Spomenica pozivlje se zatim na to, da konferenciji, koja se je u predmetu sjedinjenja statusa obdržavala dne 12. srpnja 1907. te na koju su predstojnici ureda pozvani bili, nije radi |
ŠUMARSKI LIST 2/1909 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 71 — ipredhodno2;a proučenja predana bila osnova o kojoj se je razpravljalo, pa s toga su isti bili prisiljeni bez poznavanja predmeta o kojem li se je radilo, svoje stanovište zauzeti. A inače bili su predstojnici erarskib šumskih ureda u razmjeru prama onima od državnih šumskih ureda i šumarskih nadzorničtva u velikoj manjini zastupani. Spomenica prigovara nadalje i tome, da se poredanje kod BJedinjenja statusa ima računati po onom vremenu, koje je dotičnik u prvašnjem pladevnom razredu provreo, što je veoma štetno po erarske šumarsije činovnike, jer je institucija šumarskih nadzorniČtva i državne uprave sa obdinskim šumama osnovana na novijoj organizaciji, uslied česa su kod njih činovnici brže napredovali, pak bi s toga erarski šumarski činovnici kod sjedinjenja statusa usuprot toga, što dulje služe, bili poredani iza činovnika gore spomenutih grupa. Štetu, koja bi spomenutim sjedinjenjem nastala, bi provedba uredjenja statusa još umnožala tim, što bi u svakom pladevnom razredu prvih 15-3 5 mjesta neerarski šumarski činovnici zapremili, i tim erarskim na godine svako promaknude zatvorili. Proračunom za g. 1909. sistemizirani vedi broj viših či" novnih mjesta za erarske šumarske činovnike, ne bi ovima došao u korist kod sjedinjenja šta usa, nego bi ta pomnožana viša mjesta drugi zauzeli. Time pretrpilo bi 60% drž. šum. činovnika štetu na račun ostalih 40´´/o. Spomenica nepoznaje razloga za sjedinjenje štatusš,. Ono, što se u prilog tome običaje navadjati, da bi se naime činovnici iz jedne grane u drugu laglje premještati mogli, dogadjalo bi se samo na uštrb službe. Državno šumarstvo nije pokusni teritorij gdje svaki traži višekratnim pokušajima takov posao, kojemu naginje, a osobito je ved i sada prečesta izmjena upravitelja šumarija štetna po ;službu. Započeta manipulacija u samoupravi, ne de se modi narfitaviti, ako se bude osoblje češde izmjenjivalo. |
ŠUMARSKI LIST 2/1909 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 7´2 — U ostalom najhitnija je pogrieška sjedinjenja statusa, koja je ujedno po erarske šumarske činovnike i najštetnija, ta, da medjusobno poredanje činovnika u jedan zajednički status ne ima moralnog temelja. Mnogi bi, koji je pukim slučajem uslied povoljnoga stanja u svom gađanjem statusu ili inom kojom sredom napred došao, činovniku drugog statusa, prem je u službenim godinama stariji, kod daljnjih promaknuća na godine škoditi mogao. Dapače može se dogoditi i to, da njekoliko mladjih činovnika, koji su se sretnim slučajem naprvo pomakli, onemogući svom slučajno zaostalom, nu u službi starijem drugu, da dospije u viši pladevni razred, u koji bi inače u svom sadanjem statusu dospio i što bi ga pripadalo. Nedvojbeno ne bi bilo umjestno rangiranje činovnika u zajedničkom statusu prepustiti ovakovom pukom slučuju. I do sada se je kod posebnih statusa dogadjalo, da su u jednom statusu mladji činovnici promaknuti u viši plaćevni razred ili imenovani u viši činovni razred, a da su njihovi driigovi u drugom statusu zaostali. Toče se doduše i u budude kod pridržanja posebnih statusa dogadjati, nu dok je činovniku jedaog statusa svejedno i nemože mu škoditi, ako u drugi status spadajući možda od njega manje zaslužan činovnik brže od njega napreduje, dotle ne samo da mu nije svejedno, nego mu zasjeca u život i pogotovo mu je na štetu, ako pukim slučajem u isti status pred njega takovi činovnici dodju, koji ga, kada bi od prije snjime u istom statusu služili, možda nikada nebi bili pretekli. Medju šumarskim činovnicima opažala se je dosada njeka uzajamnost, nu lahko se može predvidjati da će povriede skopčane sa sjedinjenjem statusa ovo medjustbno nagnuće, kolegialno cienjenje i poštovanje rastep^ti, te da će medju njima zavist, neprijateljstvo i mržnja nastati. Za uspješno uredovanje pako toli nuždna sloga i suglasje samo se tamo očekivati može, gdje pravedan postupak vlada. Sjedinjenje pako statusa onim načinom, kako je započelo, za cielo bi nepravednosti prouzrokovalo. |
ŠUMARSKI LIST 2/1909 str. 35 <-- 35 --> PDF |
- 73 - Potrebu sjedinjenja statusa ništa neopravdava, ako ne možda to, da se rukovanje sa iskazi statusa olahkoti Ali i zato ne ima izgleda, jer u mjesto dosadanjih 6 statusa, koji se sada u očevidnosti vode, stvorio bi se jedan noviji ali vanredno komplicirani sedmi status. U ostalom i od ovih statusa dva su suvišna, jer je doista Bcvišno onih 9, odnosno po proračunu za g. 1909. 12 činovnika strukovnih škola, a kod pokusne postrije 1 (jednog) činovnika u posebnom statusu voditi upravo tako, kao što se kod izpostavah ,u sz^keljfodlskim planinama«, kod dehblatske uprave dobara i kod hrvatske investicionalne zaklade namješteni šumarski činovnici ne vode u očevidnosti u posebnim statusima. I ako se slučajno u ovim službama stečene zasluge izvanrednim promaknudem nagradjuju, to još nije toliko na uštrb ostalih činovnika, koliko bi bilo, kad bi oni od jedne grane na teret druge grane u veliko bili promaknuti. Da je naša pritužba opravdana, i da nas nije sebičnost na to potakla, podkriepljujemo time, da držimo pravednim i opravdanim, da se status hrvatsko-slavonskih erarskih šumarskih Činovnika sa ugarskim sjedini. Ovi će na svaki način ugarske erarske šumarske činovnike, koji su istodobno u državnu službu stupili, za mnogo preteči, ali treba uvažiti njihovu tegotniju službu, njihov odviše potišteni družtveni položaj, teže životne prilike i sa troškovi skopčan uzgoj djece u magjarskom jeziku. Ufllied toga njihovo eventualno brže promaknude, koje bi se samo na prvi početak ograničilo, nebi podnipošto dalo povoda kakovoj mržnji ili nezadovoljstvu. Sto se u ostalom naše molbe za sjedinjenje osoblja ugarskih i hrvatsko-slavonskih šumarskih oblastih tiče, temeljimo ju na zak. člancima XXX od g. 1868. i XXXIV od g. 1873. U §. 8. prvo spomenutog zak članka sadržano je naime to, da je uprava nepokretnog državnog imetka izmedju Ugarske, Hrvatske i Slavonije zajednička. Buduć pako državne šume jedan dio nepo kretnog državnog imetka sačinjavaju, kao što je u § 2. spo 6 |
ŠUMARSKI LIST 2/1909 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 74 — menutog zak. članka XXXIV od g. 1873. navedeno, te pošto uprava hrvatskih, erarskih šuma i dotične šumarske oblasti podpadaju u djelokrug Vaše Preuzvišenosti, to u pogledu sjedinjthja ovih dvajuh statusa ne vidimo nikakove zaprieke. Želimo, a držimo da je u interesu službe, da se u Hrvatskoj i Slavoniji namješteni ugarski šumarski činovnici nakon stanovitog vremena, ako su zavriedili i radi uvaženih razloga premještenje u Ugarsku zamole, ovamo i povratiti mogu, nu ne na najniže mjesto njihovog plaćevnog razreda, kao što se danas kraj tog odjcljenog statusa dogadja, nego da pridrže stečeno si pravo na svoj rangovui red. Držimo nadalje potrebitim i to, da u Hrvatskoj rodjeni šumarsko-mjernički pitomci, nakon toga što su propisanu strukovnu naobrazbu stekli, barem dotle, dok ne nauče savršeno magjarski jezik, kod ugarskih šumarskih oblastih budu namješdivani. Sjedinjenje hrvatskoga statusa sa ugarskim ne bi dakle niti sa načelnog, niti sa obde pravnog gledišta na zaprieke naišlo, što nam potvrdjuje okolnost, da je osoblje, koje u Hrvatskoj službuje kod fioancijalnih, poštanskih i brzojavnih ureda, te i osoblje računovodstva koja, se kod erarskih šumskih ureda nalaze, sa istotakovim osobljem u Ugarskoj, u jednom statusu sjedinjeno. Ove okolnosti prinukavaju nas, da bez ikakve sebičnosti sjedinjenje ovih dvajuh statusa preporučamo, naprotiv nebi se mogli zadovoljiti sjedinjecjem sa činovnicima ostalih službenih gran^, jerbo se nemožemo podvrći tome, da budemo prama drugim dvim granama poniženi, a naše obitelji da budu prikradene. Sjedinjenje statusa več je jedared bilo pokušano u godinama 1890., nu budud se je ved tada pokazalo da neodgovara svrsi, obnašao je predšastnik Vaše Preuzvišenosti probitačnim, tu osnovu napustiti, te se na njeko vrieme sjedinjeni Statusi, opet razdjeliše. Što se dakle u godinama 1890— bez povriede šumarskog činovuičtva nije moglo učiniti, to se niti danas bez povriede stečenih prava ne bi moglo provesti. |
ŠUMARSKI LIST 2/1909 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 76 — Držimo, da je sa navedenim razlozima dovoljno dokazano, tako protiv našim interesima i to, da se po sadanjem razdjelenju posala naše osobne stvari ne riešavaju u onom glavnom odjelu, u čiji djelokrug bi po samoj naravi stvari u prvom redu spadale. Očito je nadalje i to, da nas nije na štetu drugih osnovana pohliepa za prvenstvom, nego lih obrana naših duboko ugroženih pravednih interesa potakla na to, da se povjerimo vazda otČinskoj naklonosti Vaše Preuzvišenosti, te da sa ovom našom molbom, koja je u naprvo naznačenim dvim točkama sadržana, pred milostivo lice Vaše Preuzvišenosti stupimo. OsviedoČeni smo naime, da Vaša Preuzvišenost nede dopustiti, da mnogobrojni članoiri jednog činovničkog sbora, koji su vazda gledom na svoju marljivost i sposobnost svoje mjesto dostojno zapremali i na periferiji domovine ne samo dužnosti svoje službe vjerno izpunjuju, nego vrhu toga bez ikakvih materijalnih probitaka, dapače na račun svojih materijalnih interesa kao nesebični pomodni radnici državne i obče javne uprave posluju, sada neopravdano i izbjegavajud pravednosti budu lišeni onih probitaka, koje im je u posliednje doba upravo Vaša Preuzvišenost po svojoj umnoj uvidjavnosti zajamčila. Nakon ovoga polažemo otvoreno, iskreno, sa dubokim počitanjem, nepokolebivim povjerenjem i punom nadom, našu molbu za saniranje naših pritužba u ruke Vaše Preuzvižeiiosti kao našeg glavnog zaštitnika moled, da ju milostivo u obzir «zme. XJISTA.:K- Osobne viesti. Imenovanje. Živan Živanović, kotar, šumar gjurgjevačke imovne obćine u Pitomači imenovan je nadšumarom-procjeniteljem kođ petrovaradinske imovne obćine. |
ŠUMARSKI LIST 2/1909 str. 38 <-- 38 --> PDF |
— 76 ^PremJ4Št6nja Kr. šumarski savjetnici Gjula Kuzma i Robert Bokor premješteni su međjusobno iz službenih obzira i to prvi iz Vinkovaca kr. ug. šumskom uredu u Apatin, a potonji iz Apatina kr. nadšumarskom uredu u Vinkovcima, te mu je podjedno povjerena uprava potonjega ureda. Šumarsko i gospodarsko knjižtvo. njif; i)ie Jagdfauna der Domane Martijanec von Dr. Miroslav Hire, Kustos am zoologischen Landesmuseum in Zagreb (Kroatien). Ovo djelo izdao je pisac u vlastitoj nakladi, a ciena mu je poštom 2 K. 10 fil. Promet i trgovina. Japanska konkurencija hrvatskoj hrastovini. U »Narodnim Novinama" od 13. siečnja t. g. broj 9. otisnut je izvještaj, kojega je gosp. Peroslav Pa skie vić-Cikara. zamjenik tajnika trgovačko-obrtne komore u Zagrebu, sa svoga službenoga putovanja nedavno podneo kr. ug. ministru trgovine. Pošto se taj izvještaj tiče trgovine sa hrastovinom, koja je u zadnje doba dospjela u kritični položaj, to taj izvještaj, akoprem se sa njekim izvodima ne slažemo, donosimo radi toga, da šumari budu obavješteni i o mnienju izvanšumarskih krugova. Spomenuti izvještaj glasi: ^. . . . u nekoj velikoj provincijalnoj pilani sastao sam slučajno jednog mladog Japanca, koji je po nalogu svoje znamenite eksportne pilane u Japanu, došao ravno u Hrvatsku, da proučava šumski posao. Kad sam upitao ravnatelja naše pilane, kako on ovako opasnom takmacu našeg drva na inostranom tržištu može podavati objašnjenja tako delikatne poslovne naravi, odgovori mi on, da to doduše nerado dini, ali se mora pokoriti nalogu svoje centrale u Belgiji, koja od tvrdke dotičnog Japanca povlači u Evropu velike količine iirva uz povoljnije uvjete, nego iz Hrvatske, pa se ne može oteti želji Japanaca, da im omogući, orientirati se o eksploataciji i izradbi drva u Hrvatskoj, jer im se ovo iztiče kao primjer poželjne kakvoće. Dotična kuća željela je dapače, da njen pouzdanik dodje na dulje vrieme u našu pilanu kao bezplatan namještenik, kako bi se u struci na ovdješnji način izobrazio. Toj želji nije medjutim udovoljeno. Rečeni Japanac, koji od stranih jezika jedva natuca njemački i englezki, ravnatelj je dviju velikih pilana, koje su uredjene po japanskom sustavu, te zaposluju 600 radnika, a kuća njegova nabavila je za nekoliko milijuna jedan čitav otok u Japanu u svrhu eksploatacije šuma. Pošto se u Evropi iztiče uviek hrvatska (slavonska) hrastovina kao uzor-roba, želi se više pomenuti Japanac o izradbi iste točno obaviestiti i nakon povratka u domovinu urediti treću pilanu, poput naših pilana, kako bi se čim bolje udovoljilo zahtjevima evropskog tržišta Opazio sam, da,Japanac mnogo ne đosadjuje s pitanjima, već sam stvar proučava. Fotografički aparat, što sobom nosi, bitno mu je po |