DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1909 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 416 - Njeke misli o šumskim štetama. S nacionalno-ekonomskog gledišta napisao A. Perušić. Šume su velika, otvorena i ničim nezaštićena dobra. Zato ih. ošteduje anorganska, a pogotovo organska priroda, u kojoj J8 najpogubniji štetnik — čovjek, jer on napada najrađe na samo drvo. Te štete, koje šumi na naša čovjek tim, što si nepovlastno prisvaja najvrieđniji šumski proizvod — drvo, biti će predmetom ove rasprave, te o njima želimo raspravljati, iznašajući pri tomu u glavnim crtama njeke razloge, s kojih ljudi prave šumske štete, kao i rijekoliko misli o tom, kako bi se pravljenje šteta po Čovjeku reduciralo na minimum. Kad promatramo i tumačimo pojav šumskid šteta, treba da prosuđujuć važnost takovog pitanja, polazimo sa stanovišta nacionalne ekononije, po kojoj je drvo danas gospodarsko dobro. U prvim stadijima ekonomije stanovitog naroda bile su šume slobodna dobra, s kojim se svatko po volji, bez ograničenja mogao služiti. Priroda producira drvo, čovjek drvom namiruje svoje razne potrebe, a usljtd porasta i raznoličnosti čovječjih potreba, odnosno njihovih zajednica, nastalo je ograničenje u uživanju slobodnog dobra »šume.« Produkcija drva ovisi o prirodi i metodama gospodarenja, a kolanje o ponudi i potražbi. Ponuda ovisi 0 produkciji i kolanju dobra, a potražba o potrebi pučanstva. U kratko, drvo je, kao i svako drugo gospodarsko dobro, podvrženo zakonima nacionalne ekonomije. Treba dakle nastojati, da se šumsko-upravna i gospodarstvena načela dovedu u sklad sa načelima nacionalne ekonomije. Postotak šumske površine pi´ema postotku ostalih vrsti kultura i broju pučanstva nije kod nas tako malen, a da nebl mogli racionalnom uporabom vlastitih šuma namirivati potrebe našeg pučanstva. Pa ipak ima kod nas vanredno mnogo slučajeva šumskih šteta. To nije teško shvatiti, kad pomislimo na fundamentalne činjenice, da su naše šume, kao i drugdje, nejednako smještene po zemlji tako, da redovito ima više šuma |
| ŠUMARSKI LIST 11/1909 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 417 — tamo, gdje su usljed nepristupačnosti tereaa, pomanjkanja produktivnog tla, komunikacija, geografskog položaja etc. .. . uvjeti za razvoj pučanstva nepovoljniji i obratno. Poljskašumska kultura stoji jedna prema drugoj u naravnoj oprieci. Zato i ne vidimo jednako i jednolično razmještanje šuma po zemlji, niti njihov paralelni razvoj sa porastom i napretkom pučanstva. Životne potriebe i nav´ke nisu u svakom kraju jednake, ali stara bolest na šumskom gospodarstvu, koja je u historiji mijenjala svoja nazivlja od „uništavanja" i „devastiranja" do „prekršaja" i „krađe*, prema tomu koliko, tko i u čijoj šumi je štetu pravio, postoji još i danas Šumske štete prave ljudi šumi najbliži, više preko zime, jer se tad radi niže temperature konsumira više goriva, a seljaci nemaju posla. Veće se ili manje štete prave i periodično u slučaju nerodice, elementarnih nesreda i. t. d. Na kakav sve naČin čovjek pravi štetu na drvu, navadja prilog D. k šumskom zakonu. Cesto posredna šteta nadmašuje istu vriednost prisvojenog drva, a obično se očituje u tom, što se ošteduju mladi i srednjo-dobni razredi, dakle stabla u naponu razvoja i snage, dočim se zrela i starija stabla ne diraju radi nezgodnosti otuđenja. Koja vrst drva, koji šumovlastnici, te u kolikoj mjeri najviše trpe, ovisi u glavnom o mjesnim prilikama, običajima i potrebama naroda, kao i postojećim sumsko-redarstvenim propisima. Gdje ima stanovitog dobra u obilnoj mjeri, tamo se ono često i neracionalno troši, i obratno. Zato če se radi drva šumske štete praviti dok bude šuma i ljudi. Stati im se na put posve ne može, ali zato treba raditi o tom. da se šumske štete, koje još danas mjestimice ugrožavaju opstanak mnogih šuma, naročito onih imovnih općina i zemljištnih zajednica, reduciraju na stanoviti minimum Prije svega moramo točno upoznati i odrediti uzroke pravljenju šteta, jer nam tad neće biti teško izabrati prevent:vna sredstva, a to je svakako najvažniji posao. 3r |
| ŠUMARSKI LIST 11/1909 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 418 — Pravljenje šumskih šteta jest vedinom lokalnog značaja, kako demo niže razabrati iz činjenica, koje prouzrokuju šumske štete. Izvan svake je dvojbe, da je gorivi materijal^ bilo u kojoj formi, jedan od uvjeta opstanka čovječanstva, nalazilo se ono na ekvatoru ili na polovima. Tu nam je potrebu donijela ved najprimitivnija civilizacija. Suvišno je, da raspravljamo ovdje 0 tom, jeli to bila potreba ili možda navika. Po treb a postoji i ona* je jedna od 1-vih razloga za pravljenje šumskih šteta. Gdje su uvjeti za namirenje tih potreba vrlo povoljni (n. pr, u šumovitim krajevima), tamo su običaji naroda i način života, a prema tomu i način porabe gorivog materijala, prilagođeni lakšem ili težem načinu dobave te vrsti drvnog materijala. Gdje nema šuma, služi se narod drugom vrsti goriva, drvnim i kamenim ugljenom, tresetom, briketima, slamom i inim gorivim surogatima, a za građu služi mu željezo, beton, kamen etc. Takvi su krajevi u novije doba proviđeni skladištima drvne i željezne građe, drvnog i ine vrsti goriva, dok obratno toga u šumovitim krajevima nema, ili samo u vrlo neznatnoj mjeri. Jedno isključuje drugo. Prema tomu imat demo na umu isključivo takove krajeve, gdje se šumske štete i prave t. j . gdje ima šuma. Iz šume namiruje narod direkte ili indirekte, isključivo ili najvedim dijelom, sve mogude potrebe na građi, tvorivu i gorivu. Gdje je isključena mogudnost dobave takovog materijala iz javnih skladišta ili trgovina, mora se ta potreba namiriti iz okolišnih šuma, pa ako i eliminiramo odavle umišljene potrebe, što su ih uslijed obilja šuma pnlike stvorile (n. pr. upotrebom drva tamo, gdje bi se ono možda dalo zamijeniti drugim materijalom, loženje drva na takav način, kojim se potroši silna množina topline, a tek se neznatni dio upotrijebi, kao kod otvorenog ognjišta i t. d.), to de u takvim slučajevima još uvjek biti znatne lokalne potrebe. Gdje narod ne ima nikakova prava na okolišne šume, (ako su one n. pr. privatne ili |
| ŠUMARSKI LIST 11/1909 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 4193— državne), tu će si narod potrebno drvo dobaviti ili poštenom narudžbom, kupom na lokalnom trgu, ili direkte od seljaka, sto se ali vrlo često događa na štetu kojeg šumoposjednika; ili nedozvoljenom šumskom kradjom, koja se tim većma dogadja, čim je narod siromašniji, nemarniji i nekulturniji. Takav narod svoje potrebe na drvu obično namiruje pravljenjem šumskih šteta, a vrlo često zahvaljuje šumi svoju eksistenciju, te iz nje kradjom i preprodajom često namiruje i svoje životne potrebe (nabava živeža, namirenje javnih daća i t. d ) Osim toga namiruju razni obrtnici, koji se služe isključivo drvnom surovinom, često na ovako nedozvoljeni način sve svoje potrebe, a pogotovo tamo, gdje šumoposjednik ne 6e da u interesu tih obrtnika uzima u obzir njihove zbiljne potrebe, kojim oni inače ne mogu udovoljiti, a u koliko mogu, trpe neraz mjerne troškove. Nije mnogo bolje ni u takvim krajevima, gdje ima narod izvjesna prava na šume, ili na njezine užitke. Kod imovnih općina jest zbiljna potreba pravoužitnika na gorivu kud i kamo veća, nego li je pravoužitnička katastrom t. j . zvanično odredjena potreba. Razliku izmedju jedne i druge nadoknade ovlaštenici pravljenjem šteta Pod plaštem ovlašteničtva brinu se oni i za nepravoužitnifee, jer je velika razlika između »kvara« i »krađe«. Ovakove štete, koje nastaju iz pravih, umišljenih, često i kulturnih potreba pospješuje borba za opstanak, napučenost krajeva, nemogućnost nabave gorivih surogata, blizina lokalnog trga, kakvoća i kolikoća komunikacija, mjestimično blizina, obilje i slabo čuvanje šuma, rodnost godine, glad, elementarne nesreće, klimatski odnošaji i t. d. Ovo su najopćenitije, najčešće, najraširenije i najpogubnije šumske štete. Neprestano se nastavljaju, njegdje i njekad rastu, riedko padaju,a taj proces ide uporedo sa životnim prilikama čovjeka. Dalnji razlog šumskih šteta je porast pučanstva. Uslijed porasta pučanstva raste i potreba produktivnog polJT^kog tla, odnosno proizvodnje dobara. Ova je vezana na |
| ŠUMARSKI LIST 11/1909 str. 22 <-- 22 --> PDF |
- 420 — površinu, a ima svoje granice i uz najsavršenije melioracije. Nastaje i veda potreba na gorivom i građi, kojoj se obično udovoljava ua gorespomenuti poznati uačin. Gdje ponestaje poljsko-produktivnog tla, tu se po naravnom i neumoljivom principu o populaciji, ide dalje na štetu relativnog šumskog tla, ako se ono u blizini nalazi. Zato su i veoma česti slučajevi usurpaeije šumskog tla. Nuzgredno ovdje spominjem, da je kod nas porast pučanstva prilično vtlik (u Slavoniji doduše samo uslijed useljivanja), jer su mu uvjeti za opstanak i razvoj vrlo povoljni. Seljak se u gospodarstvenom i socialnom pogledu sve više individualizira Tim raste i potreba na drvu. Odatle i vede šumske štete. Savezno sa gornjim razlaganjem o potrebi i porastu pučastva opaža se paralelno s tim, da se i sa drvnim gorivom njegdje bar nješto, a njegdje iLnogo racionalnije postupa nego prije. Goriva se snaga naime sve koristnije izrabljuje tako, da «5e možda s vremenom posve racionalna upotreba gorivog drva, odnosno gorivih surogata, paralizovati i vedu potrebu na gorivu drvu. Dalnji razlog mnogim šumskim štetama je još uvjek v elika nekulturnost našega naroda. Danas su nazori našeg seljaka o šumi i šumskom gospodarstvu većinom još dosta primitivni. Pa i mnogo naše inteligencije smatra šumu isto onako općim dobrom, kao što vodu, zrak, svjetlo, što je sam3 posljedica stoljetnoga ratovanja, a stoga i nekulturnosti našega naroda i iz njega nikle inteligencije. Usljed takvog općenitog shvatanja kao da našem seljaku nisu posve bistri pojmovi o tuđem i zajedničkom šumskom vla-tništvu. Seljaku je posve čista savjest i ne smatra nemoralnim, kad sretno umakne s ukradenim drvom, O i to do zgode opet mirne savjesti ponavlja. I pomanjkanje kulture prouzrokuje dakle šumske štete. Dalnji razlog velikim šumskim štetama jest nesposob nost lugara. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1909 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 421 — Naš seljak se dosta boji savjestnih, poštenih i energičnih čuvara šume. Stoga kada bi oui bili svi sposobni i savjestni, a uz to i energični, bilo bi i manje šumskih šteta. Nu eneržija i neustrašivost u službi jest vrlina individualne naravi, koja je prirodjena, te se neda naučiti. Ima stoga dosta lugara koji su savjestni i pošteni, nu kojim manjka eneržija, pak stoga nisu sposobni za valjano čuvanje šume. Njihovu naime mlitavost štetočinci odmah uvide i izrabe ju u svoju korist. Nadalje je u mnogo slučajeva, osobito kod zemljištnih zajednica, uzrokom šumskih šteta to, što su lugari upravo preneznatno plaćeni, te oni ako hode materijalno obastati, često svoju službu vrše, a pravo rekudi i moraju vršiti pristrano´ odnosno držati se one poslovice »kakva plaća takva služba«. Takav lugar ili ne vrši službu, nego se bavi svojim gospodarstvom, ili ju vrši tako, da si diferenciju izmedju plaće i zbiljne mjesečne potrebe, nemakne zloporabom svojeg položaja na štetu svog poslodavca. I tako se i na ovaj način u velike podupire šumska šteta. Daliiji razlog velikim šumskim štetama je kasno presudjivanje, slabo kažnjen je štetočinaca i mlitavo utjerivanje šumskih odšteta. Da su se podnesene prijavnice brzo raspravile i presudile, štetočinci kaznili zatvorima, a dosudjene odštete brzo i energično utjerale, nebi se danas govorilo o tolikim šumskim štetama. Ovako ali ne samo da te štete nisu jenjale, nego se one sve to većma nistavljaju i čini se, da će dužne odštete narasti iia upravo ogromne iznose. Na više se mjesta zbilo tijekom prošlih decenija šumsko-redarstvenih prekršaja u tolikoj mjeri, da je kod mnogih političkih oblasti usljed nagomilanja prijava, nastao zastoj u provađanju rasprava, nastale zagode, a do ovršonja presuda, osim kazni zatvorom i ukorom, nije većinom došlo. Pri tom štetuje okrivljeni i oštećeni. Okrivljeni nije kažnjen odmah iza počinjenog prekršaja. Nije dakle u pravo vrijeme osjetio nuždne i brze kazne, čim bi se polučio neki moralni uspjeh i narod u´gaJHO. Nije na |
| ŠUMARSKI LIST 11/1909 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 422 — dalje platio šumovlasniku određenu odštetu, a to je opet rađalo neugodnom posljedicom, da je štetočinac svoj stari posao nastavljao, a dug se gomilao na štetu njegovu i 08te*5euoga. Oštećeni sumoposjednik mora naime i nadalje, a možda i u vedoj mjeri da podnaša ruiniranje svog gospodarstva, a kapital, koji se godimice dosuđuje u njegovu korist, leži rastresen u neznatnim djelovima i ne nosi mu nikakve koristi, ved se smanjuje usljed izgubljenih kamata i poduzetne dobiti. On nadalje ima štetu uslied toga, što mora povećavati broj šumskog personala, postavljati ovrliovoditelje, posebne pisare, zatim što mnoge tražbine zbog slučaja smrti, izselenja, dioba i t. d. postanu neutjerive, te što ugled njegovog upravnog i čuvarskog personala trpi pred narodom. Preveliki šumski kotari i šumski srezovi indirekte takodjer u velike podupiru šumske štete. Šumar i lugar može u stanovitim okolnostima upravljati, odnosno usčuvati samo određenu minimalnu površinu. Ako je ta veda, a na žalost u mnogo slučajeva, osobito kod imovnih opdina i zem- Ijištnih zajednica je tolika, da prvi uz svoje redovito poslovanje nedospiju na intenzivno nadziranje lugara, a ovi potonji uz šumsko-tehničke pomodne radnje (kulture, čisčenja, prorede, pomaganje kod procjena, doznaka i premjera i t. d.) nedospiju da intenzivno čuvaju šumu. Čime se dakako u velike podupire pravljenje šumskih šteta. Nastaje sada glavno pitanje, kako da šumskih šteta nestane, odnosno kako da se smanje? Šumskih šteta posv e nestati ne de nikada, ali se one mogu postepeno umanjiti dotle, dok se ne svedu na minimum. Kod ispitivanja uzroka pravljenju šumskih šteta, naveli smo kao glavne uzroke: 1. potrebu, 2. porast pučanstva, 3. nekulturnost naroda, 4. nesposobnost lugara, 5. kasno presudjivanje, slabo kažnjenje štetočinaca i mlitavo utjerivanje odšteta i 6. preveliki upravni kotari i lugarski srezovi. S timi razlozi mora računati svaki sumoposjednik, kojem šumske štete |
| ŠUMARSKI LIST 11/1909 str. 25 <-- 25 --> PDF |
- 423 — podgrizavaju gospodarstvo, te on mora u vlastitom interesu nastojati odkloniti barem one, liojih odstranjenje o njemu ovisi. U tom smjeru bismo preporučili sliedeće: Adi . U koliko se šumske štete prave radi nužne egzistentne naravne potrebe, uključiv ovamo osim potrebe na drvu i ine opravdane i neodklonive potrebe (n. pr. pasa za vrieme iznenadne poplave ili osobite nerodice krme, potreba na vinogradskom kolja, sitnijoj gradji za domadu porabu i t. d.) treba nadi neki modus vivendi i takovu potrebu sjedne strane predviđeti u drvosječnoj osnovi, a s druge strane omoguditi narodu da ih u pravo vrieme podmiriti može. Treba narodu pružiti zgodu, da na dozvoljen način dođe do potrebnog građevnog i gorivog drva, ako to ikako dozvoljavaju gospodarstvene okolnosti, te da mu se učini pristupnim uz mali novac kup suhadi, drvnih odpadaka, kopanje panjeva, da mu se dade zgoda zarade, da se uzgaja stanovita najzgodnija vrst drveda i za gorivo i za građu i da se podignu nužna skladišta za gorivo i građu. Napose je dužnost državne šumske uprave, a pogotovo i u većem stilu dužnost je uprave imovnih opdina, koje su same po sebi javno narodno dobro, da na gore nabačen način narodu pomognu, a kod sebe štetu umanje. Ostali pako sumoposjednici de raditi samo u vlastitom dobro shvadenom interesu, ako budu tako postupali. Privatnicima mora se to preporučiti iz istih razloga, Ad 2) Kako da šumska uprava uzme obzir na porast pučanstva? Kao što je teško spriečavati naravni razvoj pučanstva, isto je tako teško spriječiti i povećanje poljsko- produktivnog tla na štetu šumskog relativnog tla Tom naravnom i neumoljivom principu populacije pokorili su se ved davno sumoposjednici u naprednim zemljama, te n. pr. danas u Njemačkoj nalazimo šume samo na apsolutnom šumskom tlu. Moramo se dakle i mi s tim sprijateljiti, te se zadovoljiti time, da uščuvamo samo šume na apsolutnom šumskom tlu, a da one šume, koje leže na tlu sposobnom za koju drugu |
| ŠUMARSKI LIST 11/1909 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 424 — vriedniju kulturu, pomalo krčimo i prepustimo inim granama gospodarstva. Dakako da su na to u prvom redu pozvani oni sumoposjeđuici, čije šume nisu obterećene sa šumskim služnostima. Nu i za ove potonje šumoposjednike (krajiške imovne opdine i zem. zajednice), koji su radi podmirenja potreba svojih pravoužitnika, odnosno ovlaštenika na drvu, dužni svoj šumski posjed ne samo neokrnjen održati, nego ga radi podmirenja potreba svojih pravoužitnika odnosno ovlaštenika na drvu, po mogučnosti i povećavati, nadati će se veoma često prilika, da od privatnika kupe šume ležeće na apsolutnom Šumskom tlu, te da u zamjenu za njih izkrče i u drugu kulturu pretvore mnoge svoje u ravnici na plodnom tlu ležede šume Takovih slučajeva dešavalo se je u novije vrieme u vedem broju kod njekih zem. zajednica (n. pr. u ludbrežkom kotaru), a morati de se stim početi baviti i mnoge imovne obdine po ravnoj Slavoniji. Želji i potrebi za povečanjem kulturnoga tla dade se pomodi i na taj način, da se šumoposjednici posluže sa pogodnosdu ustanova §. 3. šumskog zakona, po kojemu šumoposjednik nije dužan smjesta pošumiti iskrčenu površinu, ved najduže za vrijeme od 5 godina. Taj se broj godina može vrlo korisno upotrijebiti za poljsko ili šumsko-poljsko gospodarstvo, što se na vise mjesta s uspjehom i čini. Zato ce i šumoposjednik, u koliko dopuštaju šumsko-gospodarstveni odnošaji (vrst drveda, vrst tla, ine okolnosti), modi toj nacionalnoekonomskoj potrebi na produktivnom tlu, usljed porasta pučanstva, udovoljiti na taj način, da .šumske krčevine prije zagajenja dade u zakup. Svakom zgodom trebalo bi nadalje direkte u narodu djelovati, da što racionalnije postupa sa gorivom, odnosno da nabavlja štednjake, moderne pedi, da pali kameni i drveni ugljen i ostale surogate, da se u zgradarstvu služi željezom i betonom. Isto tako da što racionalnije izrabljuje kulturno-poljodjelsko tlo upotrebom gospodarskih strojeva i melioracijama. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1909 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 425 — Takovo krčenje, odnosno pretvaranje šume u drugu kulturu, mogu šumari kod nas tolerirati tim prije, što mi imamo preko 1,400 000 jutara šume na apsolutnom šumskom tlu, što k tomu imamo ogromni prostor kraških površina, koje se sada već pošumljuju, a obzirom na to, što za inu unosniju kulturu niša sposobne, pošumiti će se, makar i sa velikim troškovima, po vremenu u cielosti i tim povećati produkcija drva. Ad 3 Naš narod je u velikom dielu zaostao ne samo u obćoj kulturi, nego je on nenepredan i u svom poljskom i kućnom gospodarstvu, pa dosljedno tomu u mnogim krajevima veoma rastrošan i sa drvom. U pogledu obće kulture ne može šumarsko osoblje mnogo učiniti. Na to su pozvani drugi faktori, nu ono može i treba da narod upućuje na razumnu štednju sa drvom, uvadjanjem štednjaka umjesto dosadanjih otvorenih ognjišta te takovih pećih, koje uz manje drva daju dovoljnu toplinu, a tamo gdje ima ugljena i drugih drvnih surogata, da i ove upotriebljuje za ogriev. Naročito treba šumarsko i lugarsko osoblje da upućuje narod, da si tečajem ljeta nabavlja ogrievno drvo, kako to čini narod u Gorskom kotaru, a ne da tek onda, kada zima pritisne, pomišlja na dobavu drva. Tada su putevi obično neprohodni, a ležika je pod sniegom te se ne može naći. Pošto veliki dio naše inteligencije potiče iz naroda, to ona u velikom dielu ima o šumi isto onako krive pojmove kao i sam narod, naime smatra šumu kao njekakovo slobodno dobro, koje se ne može nikada izcrpiti, to bi trebalo raspravama u dnevnim listovima, posebnim brošurama, te u obće svakom danom zgodom inteligentnije slojeve podučavati o ispravnim načelima glede šumskoga vlastničtva, šumskoga prekršaja, kradje i t. d., ne bi li po vremenu došli do toga, da nas ti slojevi budu shvaćali i podupirali, a ne kao do sada, gdje su obično na strani šumoštetnika, a proti šumoposjednicima. ad 4) Valjano Čuvanje šuma u prvom redu ovisi u lugarskom osoblju, kojemu je to jedna od glavnih njegovih duž |
| ŠUMARSKI LIST 11/1909 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 426 — nostih. Ako to osoblje ima za svoju službu dovoljno spreme, ljubavi i volje, te ako je ono materijalno obezbiedjeno, tako da ono hoće i može, te u istinu i vrši svoju čuvarsku službu pošteno, ne će ga narod doduše ljubiti, ali će ga štovati i od njega se bojati, a to 6e bezuvjetno imati za posljedicu smanjenje šumskih šteta. Za uspješno vršenje današnje lugarske službe, gdje to osoblje uz ičuvanje šuma, mora obavljati mnoge tehničko-pomodne poslove, ne dostaju više 4 razreda pučke škole, nego bi bilo potrebno ustrojenje lugarskoga tečaja, kakovi su u naprednijim zemljama osnovani vec davno, a u novije doba otvorio se takav tečaj dapače u susjednoj nam Bosni i Hercegovini — vidi o tomu viest u Šum. listu broj 10. od t. g. na strani 390. i 391. Glede plada pako je upravo nevjerojatno, što se u tom pogledu kod njekih zem. zajednica i privatnika radi. Ima tu na žalost primjera, da plaća lugara nije niti tolika, da bi lugar kod marljivog čuvanja šume bio kadar s tom plaćom podmiriti troškove za nabavu odiela i obuće, što ju u službi podere. O kakovoj pravednoj i primjerenoj naplati tu ne ima ni govora, Nu i kod onih zemljištnih zajednica i privatnika, gdje je lugarsko osoblje nješto bolje plaćeno, ali ne ima mirovine, teško je dobiti skroz valjana lugara, a to stoga, što radi po manjkanja mirovine, svaki iole bolji lugar nastoji, da dobije iiamještenje kod državne šumske uprave ili kod imovnih obćina- Uvidjavan i radin šumar ne će dakako u tom pogledu moći čudesa stvarati, nu ustrajnim i spretnim radom moći će barem po gdjekojega šumoposjednika uvjeriti, da je štednja u tom smjeru samo na štetu šumoposjednika, te ga stoga sklonuti na uvidjavnost i poboljšanje materijalnoga položaja svojih lugara, Ad 5) Glede bržega raspravljanja šumskih prijavnicaoštrijega kažnjenja naročito notornih šumokvarnika, ne mogu šumoposjednici ništa učiniti. Pomoći tu mogu jedino nadležni faktori tim, da podčinjene oblasti ponovno upozore na mnogobrojne i veoma dobre u tom pogledu postojeće naredbe, te da h pozovu da se tih naredaba drže. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1909 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 427 — Time bi dotične oblasti u veliko radile samo sebi u prilog. Sada mnoga kr. kotarska oblast dobije po više tisuda prijavnica za raspraviti. Naravno da to zadaje svu silu posla. Nu da 8U se ved nazad mnogo godina šumske prijavnice brzo raspravljale, a dosudjene šumske odštete brzo i energično utjerale, bio bi narod uvidio da se šumske štete ne mogu počinjati nekažnjeno, a posljedica bi bila ta, da bi se narod odučio od pravljenja šumskih šteta, uslied česa bi danas kot. oblasti, umjesto na hiljade prijavnica godišnje, imale jedva koju stotiuu za raspraviti. Glede utjerivanja pako dosudjenih šumskih odšteta mogu fli šumovlastnici pomoći time, da zatraže da im se dozvoli postavljanje vlastitih ovrhovoditelja. Time u proračunu prouzročeni vedi izdatak je tako neznatan prema koristi, koja se tim polučuje, da nije vriedno o njemu niti govoriti. On se naime obilno nadoknadjuje sa utjeranim tražbinama, eventualno sa uslied toga mogudim sniženjem čuvarskog osoblja, a naročito sa moralnim uspjehom u pogledu uzgoja naroda. Kod krajiških imovnih obdina i zemljištnih zajednica je na žalost i u tom pogledu teorija u protimbi sa praksom. Zastupnici naime tih korporacija umjesto da podupru nastojanja svoga šumarskoga činovničtva u tom pogledu, rade na žalost obično protivno, te nastoje, bud da se utjerivanje obustavi, bud da se u obde dužne šamske odštete brišu. Ad 6") U tom pogledu postojali su u prijašnjim decenijima mjestimično skroz abnormalni odnošaji. Dovoljno je ako spomenemo da tomu nije bas osobito dugo, što je kod jedne imovne obdine jedan šumarski činovnik uz pripomod samo jednoga pisara, upravljao sa kotarskom šumarijom od preko 40.000 rali šume, a lugarski srezovi u veličini od koje hiljade rali nisu još niti danas prevelika riedkost u gornjoj Krajini. Da u takovim prilikama nedospije niti upravno niti čuvarsko osoblje, da podpunoma vrši svoju dužnost glede očuvanja šumskoga dobra, jasno je samo po sebi, a dotični šumoposjednik sam si je kriv, ako mu radi toga šuma propada. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1909 str. 30 <-- 30 --> PDF |
428 — Pitaaje šumskih šteta je u Hrvatskoj i Slavoniji aktuelno, a modi de se riešiti na svestrano zadovoljstvo samo vremenom i samo uz djelotvornu suradnju svih na to pozvanih faktora. IL.ISTA.;K:. Osobne viesti. Imenovanja. Ban kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije ime novao je Gjuru Cesarić a kr. žup. šum. nadzornika II, raz. u IX čin. razredu kod kr. županijske oblasti u Osieku, kr. župan, šumarskim nadzornikom I. raz u VIII. ćiaovnom razredu, ostaviv ga i nadalje na dosadanjem mjestu službovanja. Kr. ugar. ministar za poljodjelstvo imenovao je Josipa Hagen a i Stjepana Bevelaqu a kr. ugar. šumarsko-inžinirskim vježbenicima kod kr. šumarskog ureda na Sušaku. Umro. Pri zaključku lista doznajemo, da je na 27. listopada t. g. nakon kratke ali teške bolesti u 51. godini života umro Slavolju b K o z i a k, kr. žup. šumarski nadzornik I. razreda u Požegi. Pokojnik rodio se je godine 1859. u Sidu. Šumarstvo je svršio na opstojalom gospodarsko-šumarskom učilištu u Križevcima, a bio je njeko kratko vrieme i izvanrednim .slušateljem c. kr. visoke škole za zemljoteštvo u Beču. Dne 2. prosinca 1887. nastupio je službu kod brod. imov. općine kao procjenbeni pristav, od kuda je godine 18S4. prešao k ogulinskoj imovnoj općini kao šumski procjenitelj. U ožujku godine 1889. imenovan je županijskim nadšumarom u Gospiću, a dekretom od 16. siječnja 1897. kr. županijskim šumarskim nadzornikom, te ujedno premješten u Osijek, a godine 1904. u Požegu, gdje ga je sada zatekla smrt. — Slava mu ! 70. godišnjica. — Na 18. listopada t. g. slavio je svoj 70. rodjendan vrli, te opće poznati i štovani šumarski profesor dr. Adolf vitez Guttenberg , koji je i mnogim nam hrvatskim šumarima, kao bivši njihov profesor, u veoma ugodnoj uspomeni. Dvorski savjetnik profesor dr. A. vitez Guttenberg rodio se je na 18. listopada 1839 u Taraswegu u Solnogradskoj (Salzburg). Nakon svršenih gimnazijalnih nauka otišao je na šumarsku akademiju u Ščavnici, te je nakon njezinog apsolviranja stupio u praktičnu službu najprije na gospo5tiji Hradeck u sjevernoj Ugarskoj, odkuda je stupio u državnu službu, a godine 1877. bio je za profesora pozvan na ces. kr. visoku školu za kulture tla u Ikču, gdje do danas predaje šumskouredjajne predmete, te gdje si je kao takav stekao upravo svjetki glas. Profesor Guttenberg radio je mnogo i na književnom polju, a osobito se je iztakao svojim djelom ,Die Forstbetriebseinrichtung", koje je izdao u Beču godine 1903. Opće obljubljenom i štovanom svečaru čestitamo najsrdačnije. |