DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1910 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— ione nalazimo u sitnim prilikama, koje rte dozvoljavaju, da se pojedini izraziti talenti, mogu epecialmm, njihovom nagnućusposobnostima odgovarajućim granama, posvetiti onakom pri- Ijeznošdu, kako je to moguće kod vedih naroda. što se pako tiče Andrije Borosica kao čovjeka i draga.. to obzirom na to, što nam je on u tom pogledu svima dobro poznat i još u veoma živoj uspomeni, držim da bi bilo puvušno 0 tom sada puno razpravljati. Bio je vanredno plemenitoga srdca i čistoga i otvorenoga značaja. Mrsio je iz dna duše svaku spletku i neiskrenost, nastojao je da .bude pravedan, te se jeza svaku opravdanu želju ili molbu drugova šumara zaiizinsao svom dušom, svoja mnienja i nazore nije tajio pred nikim^ nego ih je otvoreno priznavao i zastupao, kao drug bio je Ijubezan, iskren, susretljiv i požrtvovan, te mu je najveća naslada biia, kada je drugu šumaru mogao svojini savjetom ili zagovorom pomodi. S toga je radi svojih vrlina i svojih sposobnostih bio osobito cienjen ne samo u krugu šumara, nego od svih, koji su ga poznavali. Andrija Borošid rodio ^e je a Petrinji 27, studena 1865. Pučku školu i nižu realku svršio je u svom rodnom mjesta, a višu realku u P.akovcu, gdje je na 7. srpnja 1882, sa odličnim uspjehom položio ispit zrelosti. Iste godine u jeseni pošao je na visoka školu za kultura tla u Beču, gdje je na 10. prosinca 1886. položio zadnji diplomski (strogi) ispit za šumarsku struku. Godine 1886./7, služio je kao jednogodišnji dobrovoljac kod topničtva u Beču, gdje je takodjer sa uspjehom položio ispit za častaika u pričuvi i postao topničkim poručnikom u pričuvi. Od 15. prosinca 1887. do 9. listopada 1888. službovao je kao tehnički dnevničar kod gospodarstvenoga ureda slunjske imovne obdine u Kakovcu, te kao takav obavljao poslove šumsko-procjenbeno^ pristava. |