DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1910 str. 33 <-- 33 --> PDF |
-11 Ne BiTiije ne pri tom zaboraviti, da u kraškom području ili a dosta i takovih inače kamenitih i tvrdih geolog, naslaga, koje ne sastoje od vapnenca, a koje vlastitim trošenjem stvaraju vrlo plodnu zemlju i daju najbolje tlo za podizanje šuma. Njekoji, ne praved razlike izmedju raznih geolog, slojeva, ne prave razlike ni izmedju tih slojeva i slojeva vapnenca, kao niti izmedju trošenjem nastalih proizvoda jednih i drugih. Stoga oni i drže, da ako ima na jednom dielu kraškoga područja plodnih naslaga i plodne zemlje, da je moralo biti i na drugom, ili da je može s vremenom nastati u obilnoj mjeri. Tomu ali nije tako, jer hladnu zemlju davajude naslage ne smiju se zamjeniti sa vapnencima. Kako demo niže vidjeti, ima slojeva vapnenca na krasu, koji ne daju trošenjem nikakove plodne zemlje, a ima ih i takovih, koji trošenjem žica plodnu zemlju proizvadjaju. Te zemlje ali ne može u vedoj mjeri nastati, nego što je debela bila žica, koja se je raztrošila. Vapnenci dakle, koji nisu debelim žicama protkani, niti su kada bili, a niti u budude mogu biti uslied vlastitoga trošenja, nastalom debelom crnicom prekriti, nego se je ona nalazila u maloj količini u pukotinama vapnenca Voda doduše izpira tu plodnu zemlju, no riedko kada izpere ju svu, nego je redovno ostane toliko u pukotinama, koliko je dovoljno, da na njoj drvede, makar i kukavno, uspjevati može. Kamen se težko troši i stvaranje plodne zemlje lagano napreduje, pak stoga kultivator krasa mora računati samo sa ono malo zemlje, što je u pukotinama imade i samo sa onima površinama, gdje ju u dovoljnoj mjeri nadi može. Na litice i skroz neplodni vapnenac ne treba se kultivator niti obazirati, jer je kvar, trud i novac trošiti na njih, a to tim vedma, što i onako imade dosta površina, na kultiviranje kojih se trud i trošak uspješno upotriebiti može. Da li de se ikada litice zazeleniti modi, težko je kazati, no čini se da ni ta mogudaost nije izključeua. Možebit de susjedno drvede malo po malo, pa makar |