DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1910 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 84 — Dokazom je tomu i njegov sjajni sprovod, kojemu prisustvovaše bez iznimke svi činovnici kralj, šumarskog ravnateljstva u Zagrebu, izaslanici kralj, nadšumarskog ureda u Vinkovcima i kralj, šumskog ureda na Sušaku, te svi činovnici šumarskog odsjeka kralj, hrv.-slav.-dalm. zemaljske vlade.u Zagrebu, kao i mnogo njegovih prijatelja i štovatelja. Mnogobrojni vienci njegovih rodjaka i štovatelja kitiše njegov lies, medju njima i prekrasan vienac ministerialaog savjetnika i predstojnika kralj, šumarskog ravnateljstva u Zagrebu presvijetlog gospodina Josipa Havasa, nadalje vienci činovništva kralj, šumarskog ravnateljstva u Zagrebu, kralj, nadšumarskog ureda u Vinkovcima, kralj, šumskog ureda na Sušaku, te šumarskoga odsjeka kr. zemaljske vlade u Zagrebu. V U ime našega šumarskoga društva, u ime sudrugova, te u ime sviju članova zelene struke kličemo na rastanku vri jednom pokojniku: Slava mu i vječna spomen! Z a j c. Pravilnici zemljištnih zajednica. Napisao Josip Majnarić, kr. kot. šumar. U smislu ustanova zakona od 25. travnja 1894. o uredjenju zemljištnih zajednica, ima si svaka zemljištna, zajednica u okviru tog zakona i čim po ovom zakonu jednom uredjena bude, osnovati za svoje posebne svrhe i prilike tako zvani pravilnik. O tim pravilnicima bilo je svojedobno izneseno prilično rasprava i mišljenja u našoj javnosti, a u >Šumarskom listu« napose — nu to je bilo onda, kada su se zemljištne zajednice istom ppčele uredjivati i kada još život tih zajednica, osnovan na uvodno spomenutom zakonu, nije još obdenito pobliže i upoznat bio. Sada, kada su ovi pravilnici u vedini zemlj. zajednica sastavljeni i stupili u život, te iza kako su po naročitoj odredbi s nadležnog mjesta, stvoreni bez sudjelovanja šumara i izklju |
| ŠUMARSKI LIST 3/1910 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 85 — čivo manje više po samom upravnom činovniku — red je, da je ogledamo i da vidimo, kako namienjenoj svrsi odgovaraju. Nas šumare sve to tim više zanima, jer su nam ovi pravilnici u ueriedkim slučajevima jedini vodj k rukovanju i upravi ovog dijela našeg narodnog gospodarstva. Pred sobom u ovom času imadem ve<5inu pravilnika zemlj. zajednica, koje se u Gorskom kotara nalaze, te me kao stručara — i jer su bez sudjelovanja ovih sastavljeni, zanima najviše onaj njihov dio, koji se strogo na šumsko-tehničku struku odnosi. U pravnu stranu ovih pravilnika nedu da se upuštam^ jedno jer nas šumare toliko nezanima, a drugo zato, jer za prosudjivanje pravilnika u tom smjeru neimam kompetencije. U ovim pravilnicima od šumarskog su interesa sljedeće ustanove, koje kanim ovdje poraspraviti: U §. 4. „U temeljnoj knjizi označeno je 1 cijelo ovlašteničko pravo sa x 2. polovina ovlašten, prava sa y 3. četvrtina ovlašten, prava sa z 4. osmina, ovlašten, prava sa n -— a manji alikvotni djelovi sa odgovarajućim slomkom". Zatim se u §. 6. odredje: »Ovlašteničtvo ne može se cjepati izpod — cjelog ovlašteničtva.« Da je točno odmjerenje svakom ovlašteniku odpadajućeg alikvotnog djela, što no mu prama svim ostalim pripada — od izhodne važnosti za samo uredjenje, jasno je samo po sebi. Na drugo pako, odavle proiztičuće pitanje: što mi ovo pravo vriedi i što zato kao rentu iz zajedničke imovine dobivam, na oto niti u sastavljenim temeljnim knjigama, niti u pravilnicima, na prosto nikakvog — pa niti iz bliza, niti od prilike, odgovora neima. Usljed toga mnogi ovlaštenik sam sebe obmanjuje, te drži do vriednosti svog prava desetputa toliko, koliko u istinu vriedi — l^drugi ga za toliko |
| ŠUMARSKI LIST 3/1910 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 86 — podcjenjuje, te po tom treći, kada to pravo kupuje, onda, dia, se shodno izrazim, moram redi: »kupuje mačka u vreći." Takvih sam slučajeva doživio kad je došlo do kupopi-odaje ovlaštenietva po § 22. spomenutog zakona o zemljištnim zajednicama. Reći će se, e su to redji slučajevi, pa će se posredstvom onih, koji se u to razumiju i koji su na to pozvani, oprieke odstraniti i stranke k sporazumku privesti — što napokon i dopuštam — nu muka je, kada se na te dielove ovlaštenja primjerice svake godine drvo djeli i to naročito kod onih, koji razmjerno najmanje djelove posjeduju. Imam primjerice zemljištnu zajednicu, koja poput svih ostalih u Grorskora kotaru, druge imovine osim sume gotovo ... ^ , . . 448 niti ne ima. — Ova zem. zajednica imade u svemu -y^—, a go dišnji razpoloživietat za ovlaštenike nije nikada veći od 600 m^ drva. U temeljnoj knjizi izpostavio je medjutim upravnik množtvo V. ... 4 3 ovlaštenja, od kojih najjači ovlaštenik imade ^ f. pa redom \. „ 77., ^n, om, T^, dapačei ^ alikvotnog djela. Po tom je jasno, da ću u ime svakogodišnje drvarije moći i smjeti doznačiti — i to onom sa: 4 4 = 6-00 m^ 16 3 3 = 4-50 m^ 16 ce 02 2 = 3-00 m^ 16 600 li 1 448 o 1 = 1*50 m^ 16 a 1 o -2=0-76 m^ 32 1 g=0-50 m´ 48 1 1 . -r=0´30 mm"^ drva, 6^4 4 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1910 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 87 — Oaaj dakle koji sam imade i^^ ima vrlo malo, onaj sa „h je u neprilici bi li u opće uzeo ono, što mu se daje; onaj sa .K na prosto se zahvaljuje na takovom ovlašteništvu, a o onom sa ,^2 oe treba u obde ni govoriti. Nu to još nije sve, jer u ne riedkim slučajevima dolaze skupuo kao vlastnik — primjerice na .A njih trojica, dapače i petorica suvlastnika, tako da u potonjem slučaju na svakog zapada „A alikvotoog djela, što čini 44.S ^ = niti 7^ m^ godišnjeg prihoda na drvu! Sad valja da još znate, da mu je ta-^ m^ na pol trule bukovine doznačena čak tamo iza trečeg brda — pa eto da vidimo, kamo smo s takvim uredjenjem došli. Da je ta -j-m? ba^^m. gradjevno´drvo— i pomozi Bože, nu ovako je malo vriedno ogrievno drvo, pa stoga šteta takvog posla, i bolje da ga. u obće nikada, nije ni bilo. Nu niti to nije sve, jer evo još veće nevolje — broj takovih iluzorno, malenih dielova je skoro u svakoj sljednjoj zemljištnoj zajednici tolik, da upravo do absurdnosti dovodi cijelo uredjenje, upravu i uživanje koristi u takovoj zem. zajednici. Takovi iluzorno maleni djelovi znadu zbrojno uzeti, gdjekad zahvatiti 20% svih ovlašteničtva, te koji se moraju — i to samo zato, jer se moraju, da pravo rečem — usljed svega toga o zrak vješati. Odavle dakle sliedi, da je obračunom trebalo ustanoviti minimalni aliktvotni dio sposoban za život, jer je svaki izpod toga, makar pravnoi obstojao — iluzoran. U § 5. pravilnika upravnik doduše ne dopušta dalnje cje panje izpod — dakle je fixirao minimalni za život podobni alikvotni dio — nu zanima me, kako je pronašao da taj mi |
| ŠUMARSKI LIST 3/1910 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 88 — 11 nimum na šumsku korist bude upravo — a ne — , gdje niti ja ^ ykao šumar, koji bolje znam, što je to šumska korist i kako se ista obračunava, bez gospodarstvene osnove neznam, da li je 1 . . 1 . . 1 . . —ili — ili čak —minimalni i smisao posjedujudi dio! U drugu ruku^ kada je ved upravnik u § 5. „ustanovio* minimum sa — napadno je, da nije nigdje ništa odredio, a što du ja kao šumar s onima, koji imadu još manje od — , te koji dolaze k meni, da im drva- dadem. Sve dakle u jedno: U prvom početku neophodno je doduše bilo ustanoviti sve alikvotne dielove,nu zatim jednako je potrebno bilo pričekati šumara dok za šumu gospodarstvenu osnovu sastavi — i onda — nei Šiimara, kako na žalost propisaše, od uredjenja zemlj. zajednice odstraniti, ved ga kao najglavniji faktor i te kako prizvati i š njim u sporaz^nJku propisati najmanji za život dopustivi alikvotni did´ ovlaštenja, a za one, koji su izpod toga dielaV ustanoviti ono, što bi bilo najshodnije. Nakon što bi dakle šumarski tehničar ustanovio takb´fi iluzorno malene dielove, valjalo je u ime prava ođfefditi ustanovu, kako i kuda de se s tim iluzorno malenim dielovima.— Tu su po mom mnienju samo dva puta moguda, i to: a) Ili svim vlastnioima tih iluzorno malenih dielova postaviti rok, u kojem de slobodno i bez ičijeg utjecanja modi medjusobno pokupovali, odnosno rasprodati te dielove tako, te de tim načinom nastati izvjestni broj dopustivih najmanjih ili vedih od onih alikvotnih dielova. — Na primjer: U z. z. N. ustanovljen je po šumaru najmanji za život prikladni alikvotni dio sa ^^. Medjutim je upravnik ustanovio sliedede iluzorne dielove; |
| ŠUMARSKI LIST 3/1910 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 89 — 1 1 1 A B C =40´ =50´ =60´ 1 1 1 D E F =70´ =35´ =45´ Ovoj dakle šestorici A, B, G, D, E i F imao bi pravilnik odrediti, da si medju se pokupuju, odnosno poprodaju svoje alikvotne dielove tako, da bi tim putem jedan ili više njih postigao bar najma:;ji dopustivi alikvotni dio. (Samo se po sebi razumije, da bi u pravilniku imala biti i ustanova, da vlastnici iluzornih dielova mogu te dielove ne samo medju se poprodati ili pokupovati, već da je to dopustivo i ostalim ovlaštenicima., kojim je medjutim prigodom uredjenja dopitan minimalni, ili vedi od minimalnog diela ovlašteničtva). U tu svrhu kupio bi možda A, koji već do sada imade rj^´ovlašteničtva, od CiD = č(f+7(Š P* ^^ " budude A imao -^4:—-ji—^-oktugld-^^ stupio bi u red dopustivih za život dielova, dočim bi C i D iz zemlj. zajednice kao ovlaštenici posve izčeznuli. — Nadalje bi primjerice ovlaštenik B, koji ye6 ima priznati dio sa „-JJC pokupovao ovlaštenja od B i E te u 1 1 1_ . 1. budude posjedovao ^^.gjr-p^´^^ ~ okruglo :r7:, dočim bi se B i E iz popisa ovlaštenika brisali, odnosno i oni bi poput gore navedenih C i D iz6eznuli. Za one, koji u odredjenom roku nebi prikupili onoliko, koUko im za izvršivanje ovlaštenidtva treba, odnosno za one, koji u tom roku nebi svoje iluzorne dielove drugim ovlaštenicima prodali, valjalo bi u pravilniku odrediti, da su dužni svoje ovlašteniČtvo prodati zem. zajednici na način kako niže sliedi. b) Ili bi valjalo u pravilniku propisati, da se iluzorno maleni dielovi moraju po zem. zajednici u korist preostale ci-line odkupiti i to po vriednosti temeljem gospodarstvene |
| ŠUMARSKI LIST 3/1910 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 90 — osnove i po njekom izvlastbenom postupku, po kojem bi svaki vlastnik iluzornog diela na takovu kupoizvlaetbu primo ran bio, da ne bude š njime natezanja bez kraja i konca. Iz sveg navedenog, osim ved potegnutih gore dedukcija, nadalje sliedi, da je u pravilnik trebalo kao neobliodno nuždno, uvrstiti bar najglavnije i najpotrebnije rezultate gospodarstvene osnove. — Bez ove se valjani pravilnik u obde niti pomisliti neda, a tko to još do sada ne uvidja, uviditi de to pouzdano u skoro iz onoga, što sliedi. Medjutim prije nego li na to predjem, držim ovdje za potrebno spomenuti, da je nadalje u pravilniku neobhodno nuždno bilo takodjer izriČno navesti, za koje razdoblje dotične temeljne knjige vriede. — Jer ako ce se ovlaštenja svaki čas cjepati, kupovati i prodavati, biti de vječne potrke po tim knjigama i stotinu muka i neprilika kod razredbe i dozna- Sivanja šumskih koristi i kod padmirivanjaraznili, dužnosti. Zato bi od potrijebe bilo u pravilniku odrediti, da de se primjerice nastale promjene u ovlaštenjima, u temeljnim knjigama istom svake pete godine unašati, odnosno u život privesti.? ;:; . .-: . . .. ; ,. -. -, ; .;-.;.-,..;;_> r Svakih dakle 5 godina imalo bi uzpostavljeno pravomoćno stanje terneljnih knjiga ostati nepromjeujeno onako, kakd je na početku dotične petgodišnje periode ustanovljeno. Iznimkom bi od ovog pravila moglo biti : a) ako ovlaštenik svoje ovlaštenje zemalj. zajednici prodaje ; b) ako se radi o promjeni kojeg znatnijeg alikvotnog diels, vrijednost kojega iznosi više od izvjestnog u tu svrhu odredjenog minimuma — primjerice više od 2.000 kruna; c) ako se ovlaštenik za trajno vrieme iz zemlj. zajednice ili dotične upravne obdine izseli (Ovamo se nebi smjeli ubrojiti i umrli, koje bi valjalo zadržati u temeljnoj knjizi do izmaka periode, kao da su živi. Njihova prava imala bi se dodjeljivati, odnosno dužnosti propisivati jednom samo nji |
| ŠUMARSKI LIST 3/1910 str. 13 <-- 13 --> PDF |
- 91 — licvih pravnih sljednika, kojeg bi sudbena oblast nakon shodna za to provedenetada imalo bi tonoBtima pozivati). rasprave, pravo sa pravomodno svim dospjelim odredila. koristima — Sve i do duž- II. U §. 7. ovdašnjih pravilnika odredjeno je doslovno: j,Pristupnina odmjeruje se za jedno cielo ovlašteničtvo po slijededem mjerilu: 1. Ako je onaj, koji je dužan platiti pristupninu ovlaštenik u istoj zajednici, tad isti imade uplatiti 64 (šestdeset i četiri) krune. 2. Ako nije ovlaštenik u istoj zem. zajednici, ali je pripadnik iste upravne obćine, u kojoj leži zemljištna zajednica, tad plada pristupninu od 128 (jednu stotinu dvadeset i osam) krona; 3. Ako nije ni jedno niti drugo, tada imade platiti pristupninu od 192 (jednu stotinu devedeset i dvije) krune. Kad se stiče ovlašteničtvo u manjem ili vedem dielu, plaća se razmjei-no manja ili veda pristupnina.* Ova je ustanova u pravilnika, u koliko je obdenito za se samu uzeta razumljiva, vrlo slabo razložena. — Kod nas — u Gorskom Kotaru — u gotovo svim zem. zajednicama bez razlike, ustanovljene su gore navedene pristupnine posvuda jednako bez obzira na posebne prilike i imudtvo dotične zem. zajednice. Ista je pristupnina primjerice kod zemlj. zajednice gdje jedno ovlašteničtvo vriedi 5000 (pet tisuda) i više kruna, i ista je pristupnina u drugoj zemlj. zajednici, gdje takovo jedno ovlašteničtvo vriedi 907o manje, nego li u prvoj zem. zajednici — dakle 500 (pet stotina) pa i manje od 500 kruna. Ovo je napadno samo po sebi, a još je napadnije, kad se je to i onako paušaliralo od oka, da se nije te pristupne iznose zaokružilo, te dosljedno tome kazalo primjerice, da je iznos pristupnine u prvom slučaju 50, u drugom 100, a u tredem 200 kruna. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1910 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 92 - Kako vidimo t- mu nije tako, ved nasuprot u svim pravilnicima nalazimo nezaokružene brojke 64,128,192 — kaodasu se one po njekom ključu izračunale, što u istina nisu; — napokon niti ih nije imao tko izračunati, — jer i tu su opet manjkala za to jedino mjerodavna dva čimbenika — a to su šumar i po njem sastavljena gospodarstvena osnova, — tako te mi je i tuj poraspraviti onaj »de nobis sine nobis« Osvjetliti 6a to najbolje na slijedečim konkretnim primjerima : U z. z. M. koja imade 230 ovlašteniČtva, temeljem obavljene procjene na jedno cielo takovo ovlašteničtvo odpada godišnje 15 m^ drva, od kojeg se uzimlje da je 7 5 m´ prikladno za gradjevno, a 7"5 m^ za ogrievno drvo, te taj godišnji prihod po jednom ovlašfceaičtvu vriedi 80 kruna. 2 U z. z. Mv. koja imade 58 ovlaštenČtva, odpada takodjer polag obavljene procjene na jedno cijelo ovlašteničtvo godišnje 24 m^ drva, od kojih se uzifnlje, da je 16 m^ prikladno za gradju a 8m^ za ogriev, te godišnji prihod jednog cielog ovlašteničtva vriedi okruglo 200 kruna. U z. z. L konačno vriedi savkoliki prihod jednog cielog ovlašteničtva 12 kruna , pošto sav prihod od 8 m^ samo ogrievnog drva ne vriedi više. Ako gore navedene prihode jkapitaliziramo sa 3%? to vi( iimo da jedno cielo ovlašteničtvo poprilično vriedi i to u zeru. zajednici: 80 M = Q^ == 2700 kruna; 200 Mv = 7^]7^ = 6700 kruna — i u z, z. 12 L — rrKi, = 400 kruna: U´Uć Nu unatoč svemu tomu nalazim u svim trima pravilnicima tih triju zem. zajednica, da je pristupnina kod svih njih jednaka t. j . kako je uvodno navedena 64, odnosno 128, odnosno 192 krune! — Takove upravo nedopustive oprieke mogle su nastati evidentno samo bez sudjelov^anja strukovnjaka. — U |
| ŠUMARSKI LIST 3/1910 str. 15 <-- 15 --> PDF |
fm — 93 — prvotn najme slučaju — kod zem. zajednice M slučajno bi (a i ne bi!) odmjerena pristupnina njekako prilikama i faktičnoj vriednosti ovlašteničtva odgovarala; u drugom slučaju t. j . kod ?tijednice Mv je pristupnina prispodobljena s faktičnom vriednosti ovlašteničtva, evidentno premalena, po gotovo za stranca (k,a je nevjerojatna, a za stranca upravo absurdna, jer ima plat ti 192 krune pristupnine za vriednost od 400 kruna, a osim toga svake godine za pokride troškova uprave pladati namet (jer je z. z. L pasivna a od gornje rente od 400 kruna nisu ovi troškovi odbijeni) — tako te bi si stranac, koji bi se ovdje zadobavio na takav način ovlašteničtva, naprtio samo trh za sav život, jer o kakvim koristima nebi smio niti govoriti. Iz navedenoga dakle sliedi, da je i za odmjeru pristupnine trebalo stručnjačke podloge, a kad se ved takove nije imalo, niti htjelo imati, onda je barem trebalo pristupninu odmjeriti percentualno na faktičnu vriednost ovlašteničtva, te primjerice i dosljedno tome ustanoviti, da je svaki novo pridošli ovlaštenik dužan uplatiti pristupninu i to: 1. Onaj, koji je ovlaštenik u istoj zem. zajednici sa 10%, 2. onaj, koji nije ovlaštenik, nu član je one upravne obdine, u kojoj se zemlj. zajednica nalazi, sa 157o) i 3. ako nije niti jedno, niti drugo, tada sa 25% od glavnične vriednosti jednog cielog ovlašteničtva (manji i veči dielovi razmjerno tome), koja se glavnična vriednost ima po šumarskim stručnjacima ustanoviti. III. U IV. poglavlju ovamošnjih pravilnika pod naslovom »O gospodarstvu zemljištne zajednice« nalazim u §§. 14. 15. i 16. ^^ede6e ustanove : »Svrha je gospodarstvu zemljištne zajednice: |
| ŠUMARSKI LIST 3/1910 str. 16 <-- 16 --> PDF |
^94 — 1. »da se razborito prema trajnoj koristi zemljištne zajednice izcrpljuju razni dielovi zajedničke imovine; 2. da se osjegura svakom ovlašteniku u razmjerju njegovog ovlašteničtva pripadajudi mu dio uživanja prihoda zajedničke imovine; 3. uzdržavati postojeće livade i osnivati nove za zajedničke svrhe; 4. uzdržavati i poboljšavati zajedničke pašnjake, ter postepeno privadjati boljoj kulturi ostala zajednička zemljišta Glede šuma, na koliko takove zemlj. zajednica posjeduje, vriedi §. 41. zakona. U pogledu ustanovljenog sadanjeg ili bududeg šumskog posjeda zemljištne zajednice valja se strogo držati zakona i propisa o tom izdanih, ter šumsko gospodarstvo svagda udešavati prema zakonskim propisima i pravomoćnim odredbama nadležnih oblasti." Po mom skromnom sudu ove su ustanove, obzirom na specijalne prilike dotične i svake naše sljednje zemljištne zajednice, tako obdenito izražene i tako su vulgarne, te niti časa ne dvojim, da nisu precizirale ono, što bi u pojedinim prigodama i okolnostima inače bezuvjetno morale. Ustanove najme, koje u svojoj cjelini odredjuju: „da se razborito gospodari"; ,da se svakom ovlašteniku dade što mu spada"; „da se poboljšavaju livade i pašnjaci" i ,da se u šumama »po zakonu" gospodari", razumjevaju se same po sebi, te ih kao pleonazme nije trebalo u pravilnicima, pa i u obde nigdje niti navadjati, niti propisivati. Jednom riečju, ovaj dio pravilnika — izvan svake sumnje jedan od najvažnijih, nije upravo nikako obradjen. Razlozi su zato isti, kao i do sada — jer nije blizu bilo stručara, niti po njemu sastavljene gospodarstvene osnove. U ovaj dio pravilnika trebalo je uvrstiti ne samo glavne momente po strukovnjaku izradjene osnove, ved što više |
| ŠUMARSKI LIST 3/1910 str. 17 <-- 17 --> PDF |
- 95 . iljp r a V 0 tu i 1 i ii i g d j e d r u g d j e, v a 1 j a 1 o je točno aplicirati ustanov^e te osuove k zakouu, te u pr a vilu iku snagom zakona zajamčiti, da ono, što je u o p e r a t u n. pr. šn m sko-gorsp od a r stveno j osnovi , u ono m o li vadaien j u, stelja - renju , pašarenj u i t d. propisano , doist a i proveden o bude . Tu se je nadalje valjalo zamisliti u valjauost provedene segregacije, učvršćenje posjedovnog stanja, komasiranje i arondiranje posjeda; tu je valjalo — makar priloživ pravilniku i nacrte, u glavnim potezima i za njeko trajno doba ili periode, osjegurati gdje, kako i kakvo će se gospodarstvo voditi, kako (Se se ono uredjivati i kako promicati. Iz svega toga dakle nedvoumno sliedi, da je prije uredjenja zemlj. zajednica i sastavka pravilnika, trebalo po strukovnjacima izraditi sve dotičnoj zajednici potrebne pravne i gospodarstvene operate, — prama tomu dakle ne samo sumsko-gospodarstvenu osnovu, već provesti i reambulaciju, sastaviti pregledovid i gospodarstveno uredjenje pašnjaka, steljnika, livada, pošumljivanja, pretvorbe vrsti težatbe i t. d. te primjeniv te rezultate faktičnoj potrebi ovlaštenika i uzev u račun mogučnost, kako da se ove potrebe pokriju, povuci svrsishodne zaključke i tad ih u pravilniku uzakoniti. Trebalo je tu nadalje izcrpivo propisati način i shodnost produkcije i uporabe i inih još raznih nuzužitaka — kao što su to primjerice kamenolomi, smola, rujevina, pješak, žirovina, bujadnice i t. d. U vedim i aktivnim zem. zajednicama, a tih je u Gorskom kotaru dosta mnogo, trebalo je koju navesti i odrediti glede gradjenja i uzdržavanja šumskih cesta, puteva i zgrada zatim zagradjivanja bujica, učvršćenja opuzina i t. d. Široko je bilo tuj polje za opredjeljivanje raznih pristojbenika i cienika za sve užitke, detailirajuć je za ovlaštenike i neovlaštene, moralna tiela, obćine i obće korisne i javne interese. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1910 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 96 — Ima bez dvojbe osim navedenih još i drugih vrlo važnih momenata, u gdjekojoj zemlj. zajednica i najvažnijih prema njenim posebnim priliij;ama — primjerice, kako da se ogrievom podmire ovlaštenici onih zemlj. zajednica, koje ne imaju drugih štima, osim za tehničke svrhe prikladnih, te proučiv laj narodiio- gospodarstveni momenat i potrebu ovlaštenika, opredjeliti i ustanoviti, kako da se ove potriebe paralelno s promicanjem blagostanja dotične zemlj. zajednice pokriju. Ovo vitalno pitanje u mnogim našim zemlj, zajednicama, nije na žalost nigdje proučeno prema lokalnim prilikama, te tako na žalost na mnogim mjestima, umjesto napredka, vidimo natraŽDJačtvo — a da istodobno ovlaštenici i danas pod svetu istinu drže, da je »gradi kotac, ko i otac« — makar da to nije savremeno, najbolje što samo može biti! Da je do tog došlo, nije niti čudo, jer se o tomu nije šnjima u pravo doba niti razpravljalo, a kamo li što dokončalo Napokon primjećujem, da ne bi suvišno bilo, što više imalo bi mnogo za se, kad bi se pravilniku baš kod rubrike »0 gospodarstvu zemlj. zajednice« bio dodao kratki popularni komentar, koji bi neukom seljaku — ovlašteniku bio ne gamo komentarom, već i poticalom za naprednije gospodarenje, koji bi nadalje doprinjeo znatno boljem shvadanju i poštivanju pravilnika i po kojem bi napokon seljak bolje shvatio bitnost ove svoje imovine — a to bi bilo od koristi ne samo po njega, nego i po sve one, kojim je postavljeno u zadaću, da s njegovim dobrom rukuju i da ga nadziru. Spomenuta velika praznina u pravilniku naravno da neobhodno nužno izazivlje svaki čas nove i kontradiktorne zaključke ovlaštenika, čime se vrlo mnogo dangubi, uzrujavaapelira i t. d. — (Primjerice u jednoj su zcm. zajednici godine 1906. zaključili, da se ovlaštenicima potrebni gradjevni lies doznači badava; druge — 1907. godine u-itanoviše, da se za taj potrebni lies plača po 1 m^ 6 kruna, dočim god. 1909. odrediše pristojbu po 1 m´ sa 12 kruna, tako da su ovlaštenici 8 istim pravom i ovlaštenjem g 1906. dobili lies badava, 1907. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1910 str. 19 <-- 19 --> PDF |
- ^7 uz njeku malu blagodat, a 1909. za pravo kupili su sami svoje!) Iz svega do sada razloženog nedvojbeno dakle sliedi, da postojeće §§. 14. 16. i 16. naših pravilnika treba ne samo upodpuniti, ved što bi najshodnije bilo, dojakošnje kao manjkave i neshodne, posve napustiti, te na temelju ne »stručnjaČkog mnienja«* već stručnjačke odredbe, posve novima — prilikama dotičnih zem. zajednica odgovarajućima izmjeniti. IV. Sve dosad navedene praznine pravilnika pokušao je upravnik bar donjekle popuniti ustanovama §§. 18. i 19. glede ovlašteničke pripadnosti na drvu. Ove ustanove glase doslovno ovako: „Ogrievnu drvariju — na koliko takove bude — dobiva svaki ovlaštenik i to godimice onoliko, koliko ga u to ime ide prema gospodarstvenoj osnovi ili programu, odnosno prema godišnjoj drvosječnoj osnovi, te prema razmjerju u kojem mu pripada ovlašteničtvo. — Nikada se nesmiju stabla za tehničku svrhu prikladna ođkazivati u ime ogrievne drvarije. Gradjevno drvo — u koliko takovog imade, pripada ovlašteniku, ako to stanje šume i razborito šumsko gospodarstvo u obće dopušta, te ako je ovlašteniku uslied prirodne nepogode prijašnja zgrada propala, ili mu je potrebno podignude nove sgrade". »O tom odlučuje odbor«. „Gradjevno drvo dopitano ovlašteniku za vlastitu porabu ne smije se prodati. Proda li ga ovlaštenik ipak, to je odbor zemljištne zajednice vlastan preostalu gradja posredovanjem obdinskog poglavarstva zapljeniti i prodati javnom dražbom, ili inako na korist zemljištne zajednice snjom razpoložiti." »Takav ovlaštenik gubi pravo na potraživanje gradjevnog drva na 5 godina.« * u obće bi trebalo taj nearetni službeni terminus, mnienje" izpustiti svuda te ga zamjeuiti shoduijim. 8 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1910 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 98 — Bekao sam ved gore, da je obstojedi pravilnik tek pokušao njeke prazniae popuniti, nu na žalost niti ovaj pokušaj baš nikako nije uspio. Ved termini *na koliko« cgrievne i gradjevne drvarije bude, nebi smjeli u nijednom slučaju u toj formi u pravilnik dođi, kad se polag glavnog napisa pred tim §§. govori »o gospodarstvu zemljištne zajednice«. — Kad se naime govori 0 gospodarstvu, onda valja valjda toČno i decidirano znati kakvo je to gospodarstvo, kako se ima š njim rukovati i što ono u sebi sadržaje. — Osim toga taj — kako ćemo u skoro vidjeti malosretni izraz »u koliko drva bude«, nije niti u kojem slučaju podesan i konzekventan, jer ved u § 2. pravilnika u rubrici »imovina«, sastavljač pravilnika u neriedkim slučajevima izriekom navadja, da je gotovo sva imovina dotične zemlj. zajednice samo šuma. Da me je kojom sredom upravnik, koji je pravilnik sastavljao, primjerice upitao kakve su to šumske imovine u zemlj. zajednicama Sunger, Mrkopalj, Ravnagora, Stari laz, Fužine, Mrzlavodica, Hreljia, Praputnik i dr. bio bi ga uputio, da ove zem. zajednice i ne imaju druge imovine do li sume i to pretežno samo za gradjevnu drvariju prikladne - prva od spomenutih z. z, po svoj prilici valjda i najljepšu u domovini, te bi mu zatim kazao, da površina šuma tek tih njekoliko zem. zajednica do 10.000 rali iznaša, pak se on onda ne bi — bar za ove zem. zajednice, poslužio nesretnim izrazom »u koliko gradjevnogdrvaimade«, jer drugog imetka 0 V e z e m. zajednice n i t i u e imaju, i taj imetak ima vrieduost ne na stotine hiljada, nego na milijune kruna. Govoriti dakle u pravilnicima o stvari, koja vriedi milijune, a uvjetno sa riečima, »na koliko bude« dvojiti o obstanku tih stvari i milijuna — je u istinu čudno, a do toga čuda je moglo doći samo stoga, što su se uredjivale zem. zajednice, kojima sva imovina sastoji iz šuma, a ipak se k tomu uredjivanju ni blizu nije pustilo šumara. Ima kod nas zemlj. zajednica, koje gotovo niti nemaju Šuma za ogriev, ved su ciele površine — na stotine i na tisude |
| ŠUMARSKI LIST 3/1910 str. 21 <-- 21 --> PDF |
~ 99 — jutara, izključivo crnogoričae šume prikladne samo za gradju — To medjutim nije smetalo sastavljača pravilnika (nije niti čudo, jer je po5eo govoriti o šumarstvu bez šumara!) da u §. 18. izrično i doslovno odredi; Nikada se ne smiju stabla za tehničke svrhe prikladna odkazivati ovlaštenicima u ime ogrievne drvarije. , jj „ ., S ovom ustanovom bi se ja kao stručar i narodni ekonom načelno složio, ali samo u onim slučajevima kada bi se: 1. Pravilnikom pobrinulo za siromaka ovlaštenika, da se sve kraj ovako bogate šume, povodom ovakove ustanove — ,ad verbum: kraj studene peći ne smrzava, za oto se ali upravnik u ovomašnjim pravilnicima, nakon onog kobnog ,nikada" nikako pobrinuo nije! Nije se dapače u pravilniku niti natuknulo kuda će se sa tom ogromnom zalihom gradjevnog drva I Ako je upravnik taeite odredio, da de trebati ovlaštenicima za gradjevni lies njihovih kuća, štala i t. d. onda nije smio zaboraviti — da će nakon podmirenja ove potrebs, još uvijek preostati liesa od kakovih 90´´´´o od godišnjega etata. — Ako je pako pred postavljao da se taj znameniti višak ima prodati, a drugo se niti predpostaviti ne može, onda se je moralo kod ovakovih zemalj. zajednica ozbiljno zamisliti u to, što će se s utržcima od stotina hiljada kruna i kako će se, kad po §, 18. „nikada" za ovlaštenika drvarija za ogriev ne postoji, shodnim putem pobrinuti, da se od tud ovlaštenik za ogriev bar relutira, ili da mu ga se kupi, što je valjda bilo mišljeno, ali nije u pravilnik uvršteno, a ne da ovako ovlaštenik takorekući kod pune zdjele gladuje. 2. Kada bi se u dogodičnom slučaju ovo shodnim pokazalo. Piimjerice u z z. M, prosječno na jednog ovlaštenika zapada 1´5 m^ gradjevnog i oko 2 m^ ogrievnog drva, dočim u z. z. S. zapada jednog prosječnog ovlaštenika 4-6 m^ gradjevnoga i .3 m^ ogrievnog drva. Za oba ova slučaja u §. 18. pravilnika propisati istu ustanovu obzirom na ovlašteničku pri |
| ŠUMARSKI LIST 3/1910 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 100 — padnost na drvu, a to je kako rekoh užiajeno u pravilm´cima sviju ovamošnjih zemalj. zajednica bez obzira na njihovo imudtvo, ovlašteničke potrebe i t. d. ne držim niti malo shodnim i to iz sliededih razloga. Prosječni (aritmetižko-srednji) ovlaštenik treba u ovamošnjim predjelima bar 24 m^ bukovog ogrievnog drva za jednu godinu dana. Stoga je trebalo ovo uzeti kao mjerilo i podlogu za obračun aequivalenta gradjevnoga drva, koje bi se imalo ovlašteniku dati u ime ogrievne pripadnosti. 1 m* bukovog ogrieva na panju vriedi u ovdašnjim šumama prosječno 3 K, a po tomu 24 m^ vriede 36 kruna. Ja bi dakle u onom slučaju, kada u šumi nebi imao stabala za ogriev prikladnih, ovlašteniku u gradjevnom drvu doznačio aequivalent na vriednost ogrievnog drva, PoprieČna vriednost 1 m´ gradjevnog drva iznaša ovdje 12 kruna; prema čemu bi račun kod gornjih dvijuh zem. zajednica prema napried spomenutom, faktičnom stanju izgledao ovako: a) U z. z. M.. vriedi popriečna ovlaštenička pripadnost drva; 1´5 m´^ gradjev. drva al2K=18K 2´0 m´ ogrievnog drva a 3 K = 6 K ukupno = 24 K tu dakle do faktične potrebe od godišnjih 36 kruna manjk a 36 — 24 = 12 K. U ovom dakle slučaju z. z. M nije niti malo uputno, kako postojedi pravilnik hode, da se nota bene ,nikada ´ nedoznačuje gradjevno drvo u ime ogrieva, jer očito jasno vidimo, da i onda kada ovlašteniku u ime aeqaivalenta ogrievnog drva doznačujemo i razpoloživo gradjevno drvo, još uvjek nismo pokrili u istinu postojeće potrebe ! — Ova je ustanova tim manje obstanka vriedna, jer je u stvari indiferentno, da li će se tih 1"5 m´ gradjevnog drva ovlašteniku u ime ogrieva izravno doznačiti, ili će 86 ta pripadnost sa ostalima unovčiti, te tada s utržkom |
| ŠUMARSKI LIST 3/1910 str. 23 <-- 23 --> PDF |
- 101 — ovlašteniku nadoknaditi na gorivu obstojedi i gore računom dokazani manjak. b) Posve je to drugačije u zem. zajednici S. gdje popri ječna ovlaštenikova drvna pripadnost godišnje vriedi; 4*5 m^ gradjevnog drva a 12 K = 54 K 3´0 m* ogrievnog drva a 3 K = 9 K ukupno = 63 K gdje dakle nakon pokrida ovlaštenikove potrebe na ogrievu pretiče: 63 — 36 = 27 kruna. U ovom konkretnom slučaju trebalo je pravilnikom odrediti: a) ili da se ovlašteniku na gradji dopita onoliko, koliko ga po aequivalentu goriva pripada, a ostatak u korist cjeline — dakle zemlj. zajednice — unovči ; ili |i) da ne moram voditi dva dangubna i 8 troškom skopčana posla (diobu drva medju ovlaštenike i prodaju trgovcu) da se u obće sve gradjevno drvo proda, a od utrška da se ovlašteniku dade u novcu ouo, što mu do aequivaleata gorivog drva pripada. Preostatak pako da se za Izvjestnu cielj, bilo prama zaključku skupštine oviaštenika, ili prema ustanovama pravilnika, u korist ciele zemlj. zajednice upotriebi. U ovom drugom slučaju radi se o imućnoj zemlj. zajednici, a tih imade u Gorskom kotaru i Primorju mnogo, te kod kojih je svakogodišnji novčani suficit gotova činjenica, a ipak na žalost u njihovim pravilnicima nije niti iz daleka niti natuknuto, a kamo li odredjeno, kako treba tu blagodat što shodnije izcrpiti i kako koristno za zemljištnu zajednicu upotriebiti. Evo širokog polja zahvalnom radu za šumara i narodnog ekonoma u obće, nu na žalost je to kod sastavka pravilnika pregledano i mimoidjeno, dakako samo opet s toga, što se je šumare mimoišlo, odnosno od suradnje izključilo. U § 19. postojećeg pravilnika odredjuje se glede doznake gradjevnog drva sliedeće: |
| ŠUMARSKI LIST 3/1910 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 102 — „Građjevno drvo — u koliko takovog imade, pripada ovlašteniku, ako to stanje šume i razborito šumsko gospodarstvo u obde dopušta, te ako je ovlašteniku uslied prirodne nepogode prijašnja zgrada propala, ili mu je potrebno podignuće nove zgrade". „O tom odlučuje odbor". „Gradjevno drvo dopitano ovlašteniku za vlastitu porabu ne smije se prodati. Proda li ga ovlaštenik ipak, to je odbor zemlj. zajednice vlastan preostalu gradju posredovanjeoa obdinskog poglavarstva zapljeniti i prodati javnom dražbom, ili inako na korist zemljištne zajednice s njom razpoložiti". ,,Takav ovlaštenik gubi pravo na potraživanje gradjeynog drva na 5 godina.« Dočim je sastavljač pravilnika u § 18. glede doznake ovlašteničkog ogrieva izrično naveo, da mu se tog ogrieva imade doznačiti toliko, koliko ga po obsegu alikvotnog ovlašteničkog diela pripada — dopušta, dapače po § 19. doznačuje gradjevni lies bez obzira na taj alikvotni ovlašteni dio t j . svagda toliko, koliko mu treba, samo kad to prirodni vis major zahtjeva i kada mu se prohtije novu zgradu graditi. Kada bi upravnik kao sastavljač pravilnika bio znao, da ovdje gradjevno drvo o kojem govori, vriedi za 1000°/^ (slovi jednu tisudu "/o) vise nego li ogrievno drvo, onda bi izvan svake dvojbe, makar je i radio bez šumara, posve drugačije pravilnikom normirao doznaku ovlašteničke gradjevne drvarije. — Ovo izrično naglašujem radi ove stvari same, a kamo to dovodi kad se još alikvotni dielovi ovlaštenja potegnu u račun, vidi se iz sliededega: Ovlaštenik A ima jednako toliki alikvotni dio, odnosno ovlaštenje kao i ovlaštenik B, nu kuda ovlaštenika A je duga 12, a široka 9 mt., dočim je kuda ovlaštenika B duga 7 a široka 5 mt. Makar da dakle obojica tih ovlaštenika i de facto i de jure imadu pravo na jednake koristi, ipak vidimo da de kod dane zgode ovlaštenik A za njekih 100% više dobiti;na gradjevnom liesu od ovlaštenika B i to samo zato jer ima vedu kudu! |
| ŠUMARSKI LIST 3/1910 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 103 — Makar je ovo očita nepravda, to ju postojedi pravilnik ne samo trpi, već dapače uzakonjuje! Ta nepravda još se njekako dade pretrpiti, nu Čujte sada drugo: Ovlaštenik C sa * ig ovlaštenja ima kudu 10 mt. dugu i 7 mt. široku, a ovlaštenik D sa \ — dakle s četiri puta jačim ovlaštenjem nego li C, ima kuču dugu 8 mt. a široku 5 mt. te će stoga unatoč svojem četirikratno vedem ovlaštenju na gradjevnom kudnom liesu u danoj prigodi dobiti za njekih 7007o (sedamsto 7o) manje, nego li bi ga u razmjerju prema ovlašteniku C po pravu i zakonu i zdravom razboru išlo. Velika je nadalje manjkavost u postojedem pravilniku, što nije odredjeno za koje razdoblje jednoč doznačeni gradjevni lies vriedi. Prije nego li je pravilnik na snagu stupio bio je ovdje običaj, da se je kudni lies svakih 30 godina jedanput davao — dakle za ono razdoblje, kroz koje predvidno gradjevni lies trajati može. — U postojedem pravilniku takove ustanove na prosto ne ima, te se zadovoljava time, da se lies mora doznačiti svagda tada, kada to uslied prirodne nepogode ustreba*. Prema tomu u gornjem slučaju, gdje je ovlaštenik C i onako primjerice godine 1907. protupravno i proti svakoj pravici i logici ,uslied prirodne nepogode" dobio za TOG^/o više nego li ovlaštenik D, dobiti de opet godine 1915. (jer de mu tada primjerice rečena kuća izgoriti) za daljnih 700% više od ovlaštenika D! Ako sada uzmemo da ovlaštenik D do godine 1927. ne dobije gradjevnog drva (|er unatoč svog velikog ovlaštenja neima na to po pravilniku pravo, jer ga nije vis major na to ovlastio), onda vidimo da je C sa manjim ovlasteničtvom u vriemenu od 20 godina, te raČunav efektivnu vriednost liesa sa kamatima na kamate, dobio za punih 20007o (dvje tisuće 7o) više, nego li bi ga prama ovlašteniku D pripadalo. Uzimajući sada da ovlaštenika D. na njegove ^jg normalno u 30 godina jedanput pripada 100 m´ gradjevnog kudnog * Moglo bi se iz zadnje alineje § 19. đeducirati, da bi se lies imao doznači-, vati svakih 5 godina jedanput, nu to je i za laika evideatno prekratka perioda. Da se ona uzme opet kao kazna za onoga, koli je lies prodao, takodjer nije vjerojatno jer svakih B godina dobiti gradjevni lies, to nije kazna, nego je — nagrada ! |
| ŠUMARSKI LIST 3/1910 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 104 liesa, koji vriedi 120" kruna, smio bi ovlaštenik C a jednakom (30 godišnjem) razdoblju na svoju *[ie dobiti 25 m´ vriednih 300 kruna, a kad tamo on je koristeći se postojedora nepravednom ustanovom § 19. pravilnika, te zato jer je dvaput pogorio i napokon jer mu je kuda pukim slučajem veda, nadaren po dvaputa sa 60 m^ vriednih 720 kruna — do6im je četiri pata jači ovlaštenik D jer mu je kuda manja i jer je samo jedanput pogorio, dobio lies samo jeđanputa i to 18 m° vriednih 336 kruna, gdje je evidentno, da bi prama ovlašteniku C morao dobiti 4X720^2880 kruna, dakle da je za 2880—336= okruglo za 2500 kruna prikraden! Et hoc — u novom pravilniku — meminisse jubavit! Prije nego li nam je upravnik poslao svoj na snagu stupivši, bez sporazuma sa šumarom sastavljeni pravilnik, običavalo se je ovlašteniku u ime kudaog liesa doznačivati samo gornju (krovnu) gradju, — sada ali po pravilniku moramo doznačivati svukoliku kudnu gradju bez obzira na to, da li u šumi dotične zemlj. zajednice ima dovoljnoga pokrida i za samu gornju — a kamo li još i za doljnju gradju? Očevidno dakle iz svega toga sliedi, da je sastavljač pravilnika, prije nego li je išao ma isto radi gradjevnog liesa normirati, prije svega trebao saslušati šumara (ili još bolje njemu predati sav taj posao), a zatim ustanoviti: a) koliko šuma godimice u obde producira gradjevne drvarije; b) kolika potreba na stanoviti alikvotni dio ovlašteničtva i za stanovit o razdoblje u istinu postoji; i c) koliko se prema faktičnom dohodku šume m 0 ž e udovoljiti faktičnoj potrebi. Iz ovih podataka reproducirana, te tada što točnije precizirana, te u pravilnik uvrštena ustanova, bila bi ne samo pravedna, ved i jedina svrsishodna, te se nebi kao do sada (prije pravilnika i nakon njega) zbivale kojekakve nepravilnosti i prikradivanja. Prema svemu tomu trebalo bi primjerice zemljištnu zajednicu N. obzirom na gradjevnu drvariju urediti ovako: |
| ŠUMARSKI LIST 3/1910 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 105 — Ustanovljeno je, da ova z. z. ima u svemu 25 selišta, koja prama temeljnoj knjizi sačinjavaju : 3 a.) 16 ovlaštenika svaki po -^ selišta A fl.) oO „ „ ,, Yg „ 6.) 128 dakle ukup 284 ovlaštenika sa 25 selišta. Sad bi obzirom na to, što sve ovlašteničke kuće niša jednako velike, potražio aritmetički srednje veliku kudu, te ustanovio koliko za takovu svakih 30 godina treba liesa u ime podpunog obnovljenja sveukupne gradje, pak uzmimo da u to ime treba svaki puta 50 m´, a za krovnu gradju u istom raz dobiju 25 m^ -—U prvom br dakle slučaju — za sveukupni potrebni gradjevni liea trebao u gradjevnoj periodi od 30 godina 284X5 0 14.200 m", a za ssmi krovni lies u istoj periodi 284 X. 25 = 7.100 m". Gospodarstvena osnova ali neka nam medjutim pokazuje, da se u ime ovlašteničkog gradjevnog liesa smije u šumi godišnje posjeći samo 350 m" ili u cieloj periodi od 30 godina 350X30 = 10.500 m´. Iz ovoga računa vidimo, da za podpuno podnairenje sveukupnog gradjevnog liesa od 14.200 m´ ne ima u toj periodi pokrida, jer šuma u to vrieme daje samo 10.500 m^ Iz ovoga pako logično sliedi, da se u pravilnik nikako ne smije uvrstiti odredba, po kojoj bi zemljištne zajednice bile obvezane pojedinom ovlašteniku dati sav mu potrebni kudni lies, ved da se prema faktičnim računskim rezultatima mora odrediti, da svatko može u gradjevnoj periodi od 30 godina dobiti po jedanput samo podpuni krovni lies, dočim dolnje gradje samo 50%, te da u to ime pripada na jednu kudu —904^" 37 tn\ |
| ŠUMARSKI LIST 3/1910 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 106 — Nu obzirom na to, što sve kude nisu jednako ovlaštene, modi de se tih 37 m* doznačiti ovako: Onim, koji posjeduju: 3 a.) po "^- ovlasteničtva — bezplatno; 2 b.) „ -^ „ uz popust od 66"/o. 1 ^) » ^ " » » n ^^ ´0. 1 ´ » ao » r> n 1) O " ´( 032 od ustanovljene vriednosti toga liesa. Kada bi takova, očito pravedna i svrsishodna ustanova postojala, tada bi sasvim suvišna bila ona ustanova § 19. sadanjega pravilnika, koja propisuje ; ,Građjevno drvo dopitano ovlašteniku za vlastitu porabu ne smije se prodati. Proda li ga ovlaštenik ipak, to je odbor zemljištne zajednice vlastan preostalu gradju posredovanjem obc´iiiskog poglavarstva zapljeniti i prodati javnom dražbom, ili inako na korist zrmlj. zajednice s njom razpoložiti. Takov ovlaštenik gubi pravo na potraživanje gradjevnog drva na 5. godina". Za mene bi tada — bio ja šumar, ovlaštenik, upravnik ili zemljištna zajednica, bilo svejtdno, što de i kamo će dotičnik 8 doznačenim mu gradjevnim liesom — on je najme u mojoj evidenciji ubilježen, da od godine 1910. kada sam mu gradjevni lies doznačio, pa do godine 1940. ne ima na isti dalje nikakovog prava. Njegova je stvar, a ne šumara, upravnika ili zemlj zajednice, što de se dalje zbiti i kamo de dotičnik s tim liesom. Za dotičnu najme kudu, za koju je podignut lies, ima skrbiti njezin u zem. zajednici ovlašteni vlastnik, a ne mi. On može taj lies ako hode i prodati i kade ne popraviti, te |
| ŠUMARSKI LIST 3/1910 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 107 — mu´ 6na kroz to može i propasti i srušiti se, na to je sve njegova stvar; mi pako, a niti zem. zajednica nismo nikakovi skrbnici, koji bi imali voditi skrb o tomu, da pojedinac bolje ili gorje s doznačenim mu liesom razpolaže i gospodari, ved nam je jedino dužnost, da mu damo, što ga pravedno u jednom razdoblju pripada. U protivnom i po analogiji morali bi mi, dotično i zem. zajednica skrbiti se i za kudu tog ovlaštenika potrebnu opeku, vapno, pješak i t. d. —r a to bi bio očiti absurdum. Samo se po sebi razumije, da bi za takovu doznaku gradjevnog ovlašteničkog drva valjalo u pravilniku ustanoviti i njeki red, po kojem bi se ovlaštenicima doznačivao lies, a to bi trebalo da obavi i uredi posebno povjerenstvo, sastoječe se od šumarskog tehničara i ad hoc izaslanih zastupnika zemljištne zajednice, te bi se onomu, koji misli, da po tom povjerenstvu nije na pravo mjesto ubilježen, imalo dati pravo priziva na za to kompetentnu nadzornu oblast. -— Red, kojim bi se imao gradjevni lies doznačivati, trebalo bi u pravilniku uzakoniti primjerice ovakvim ustanovama: 1.) Na prvom mjestu (najnižjem) kažimo dakle več god, 1910. i 1911. imade se gradjevni lies doznačiti svim pogorelcima i ovlaštenim ruševinama; 2.) iza toga svima onima, kojih je gradja več sada vrlo trošna; 3.) zitim onima, kojih je takova manje trošna ; 4.) napokon onima, kojih se gradja sada još nalazi u dobrom stanju. Ako su za njeke kude u kojoj gore pod 1., 2., 3 i 4, navedenih grupa uvjeti za red doznake jednaki, — pripada prćdnost onom, koji imade veče ovlaštenje, a ako su i ovkšteničtva jednaka, — onda imade o prednosti odlučiti žrleb. Napokon valjalo bi u pravilniku ustanoviti, da bez obzira na ovaj poredak i u budude pripada prvenstvo onomu, kojem ovlaštena zgrada medjatim prije njegovog dospjelog reda bilo bud 8 gojeg »vis majora« postrada. — N. pr, ovlašteniku x. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1910 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 108 kbr 17 imade se gradjevni liei* po gornjim račelima dozna čiti istom godine 1915. nu on je posve pogorio godine 1912. Njemu de se dakle lies doznačiti godine 1912. odmah, a usljed toga brisati iz ocevidaosti za godinu 1915. Moglo bi se nadalje sporazumom svih ovlaštenika u pravilniku odrediti, da se ovlaštenicima s manjim alikvotnim djelovima ovlašteničtva, obzirom na to, što im na gradju pripada nerazmjerno maleni popust, isti ponješto povisi — primjerice u gore navedenom slučaju, da se lies doznači onima, koji posjeduju po : 1.) 3/8 ovlašteničtva — bezplatno; 2.) 2/8 „ uz 707. 3.) 1/8 „ „ 50%. 4.) 1/16 „ „ 40% 5.) 1/32 „ ,, 30%-popusta od šumske podpune pristojbe za gradjevno drvo. Napokon moglo bi se iz humanitarnih obzira i obzirom na njeku osobitu susretljivost prema članovima zem. zajednice, dodati konfcčno ustanovu, da se svima onima, koji u jednoj gradjevnoj periodi (30 godina) bez svoje krivnje (usljed požara ili inog kojeg vis majora), na ovlaštenim zgradama postradaju, pa bilo to i opetovano nakon toga, što su svoju gradjevnu pripadnost za dotičnu periodu podigli, ponovno gradjevni lies doznačiti može uz izvjestni % popusta na šumskoj podpunoj pristojbi, uu to na raČun ukupne gradjevne pripadnosti svih ovlaštenika za drugu gradjevnu periodu (da se time najme ravnovjesje za ostale sljednike u prvoj periodi neporemeti i protupropisno preko ustanovljenog redovitog i potrajnog šumskog dohodka u šumi nesječe). Shodnim redigiranjem svih glede ovlašteničkog gradjevnog liesa ovdje izraženih načela, pomoženo bi bilo pojedinom ovlašteniku, a šumskoj upravi i zemlj. zajednici pružio bi se poželjcni i točni pregled doznake gradjevne drvarije, jer bi primjerice u z. z. N. u evidenciji zabilježeno i u napred odredjeno bilo, da se gradjevni lies ima doznačivati sliedečim redom : |
| ŠUMARSKI LIST 3/1910 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 109 — Godine 1910. 1.) kude broj 3. uz 50% popust; 2.) ,, „ 17. — bezplatno; >> 4.) >> „ 97. „ 30% „ Godine 1911. 6.) ,, 100. — besplatno; i> 6.) )> „ 63. uz 50°/o popust ; 7.) >) ,f 2. „ 70 /fl „ 8.) >> „ 1. , 30% „ i t. d V. u obatoje^Jim pravilnicima manjkaju nadalje po3vema još njeke, doduše manje važne, ali ipak svaki čas po gospodarstvo i upravu inače potrebne ustanove. Naravno da kod ovakovih praznina u sadanjim pravilnicima gotovo svaki čas treba sazivati izvanredne skupštine ovlaštenika, a to zadaje svu silu nepotrebnog posla i nerazmjerno.{ gubitka vremena i troška, što bi sve odpalo, kad bi pravilnik takove slučajeve predvidio i glede istib shodna ustanovio. Tako primjerice nisu obradjeni sliededi, često dolazeći slučajevi: 1. Glede postupka u slučaju nepredvidjene momentane potrebe gradjevnoga drva. N. pr. trgovac A. silno i mimo dražbe nudja nad svaku moguču najvišu cjenu 25% za drvo, koje mu je radi ugovora s tvrdkom N. neobhodno potrebno, ili ovlaštenik B. neodoljivo odmah treba 20 m´ kamena za gradnju kude, ili ovlaštenici sela C, jer je zadnja poplava most odnjela, trebaju drvenu gradju za isti itd. 2. Glede uporabe nepredvidjenih vanrednili šumskih prihoda. N. pr. bura je izvalila 10 jelovili stabala, koja leže na putu te smetaju prometu, a osim toga je pogibelj u odvlaci, naime da ih tkogod ne ukrade prije, nego li skupština ovlaštenika dospije da odluči, što se ima s njiine učiniti. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1910 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— lio — 3. Glede sticanja, ulaganja i trošenja potrosivih i nepotrošivih glavnica, N. pr. kuda da se ulože razpoložive gotovine, možda da se uz hipotekarnu sjegurnost i na račun rente, koju ovlaštenik u zem zajednici uživa, istomu uz izvjestni 7n uzajme, zatim principi u što da se ulože potrošive, odnosno nepptrošive glavnice n. pr u gradnju vodovoda, šumske ceste itd. 4. Kod pasivnih zemljištnih zajednica nisu izražena načela, kako da se manjci pokrij u (pašarinski, drvarinski namet; prodaja diela redovitog dohodka na drvu, stelji itd.) ´ ; , 5. Isto tako manjkaju razložena, po dotičnu zemlj. zajednicu vrlo važna načela o razdiobi i diobi te promjeni vrsti težatbe stanovitih djelova posjeda (osobitim obzirom primjerice na okupacije, enklave, poluenklave, isolirane čestice, sve to primjenjeno na stanoviti osnov bilo promjene težatbe, reviudikacije, komasacije, razgodbu, diobu itd.). 6. Naro dno-gospodarstveno izučavanje u obče, a šumarsko napose o tomu, na koje bi ee zemlj. zajednice imale primjeniti ustanove § 94. zakona, da se naime zemlj zajednice, koje su veoma malene, i kojih potrebe i gospodarstvene prilike su veoma jednostavne, ne urede po zakonu od 25, travnja 1894, o uredjenju zemalj. zajednica. Tako primjerice im ade sva sila zemalj. zajednica, koje su mimo tog § 94. i po spomenutom zakonu uredjene, a kuda srede, da tog u obde bilo nije, jer kroz to nam se je nagomilala sva sila pisarije, dangube i troska, pak u mjesto da se svrsi primičemo, mi se od nje udaljujemo, ,; 7. Bilo bi vrlo shodno, osobito kod manjih zemljištnih zajednica, pravilnikom propisati periodički valjane proračune, te periodičke drvosjeČne i ogojne osnove n. pr. za svakih 5 godina, jer tako, kako je sada, svake godine ponovno skupštinarimo o istoj renti i načinu užitka naših 400 m´ bukovog ogrievnog i 50 m° jelovog gradjevnog drva. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1910 str. 33 <-- 33 --> PDF |
- 111 — 0 vječno jednakom porezu godišnjih 100 kruna, o istoj lugarskoj pladi, te o istom doprinosu za šumsku upravu i za sastavak gospodarstvene osnove tako 1910. kako je to bilo i 1909. dapače i 1907. i 1006. godine. O tom bi se naročito moglo, kada bi se bilo šumara za savjet i uputu pitalo, mnogo koristna, te šteded vrieme i trošak, u pravilniku propisati. * * * U ovoj sam se razpravici dotaknuo tek najvažnijih momenata, pa i ove u kratko porazpravio i scjenim obdenito uzeto za mnoge lokalne i faktične prilike, gdje je šumarstvo interesirano, naveo izvore za dalnje svrsishodne dedukcije. Gdje dakle već postoje pravilnici u kojima nisu sve potrebštine zemljistne zajednice uredjene kako treba, biti 6e briga za to pozvsnib dotičnika, da eventualne manjkavosti u pravilniku upodpune, a nedostatke i pogrieške isprave ako ne prije, a to bar onom zgcdom, kada šumari gospodarstvene osnove budu dovršili. Možda — a mislim da nede biti riedki slučajevi, da de gospodarstvena osnova izazvati potrebu posvemašne promjene pravilnika. — Na sve to neka suđruzi u hatar svog lagljeg i i preglednijeg poslovanja, te za korist zemljistnih zajednica i šumogojstva dobro pripaze. Ondje pako, gdje pravilnika još u obde ne ima, te ondje gdje zemljistne zajednice još u obde uredjene nisu, treba nastojati, da se bez štete po stvar samu pravilnici ne stvaraju samo po upravniku, ved nastojati da i šumar bude pri tomu, te da se k tomu poslu, ako je ikako mogf de, pristupi s gospodarskom osnovom u rukama. U svakom pak slučaju scjenim, da bi bila dužnost našeg Šumarskog društva, da odlučno na nadležnom mjestu poradi i posreduje, koli u ime koristi po stvar samu, toli i u ime ugleda naše struke, da se niti tuj ne vodi račun o nama, a bez nas — kako se to na žalost neriedko zbiva. — O tomu drugi puta više. J o s i p M a j n a r i d, kr. kot. dumar. |