DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1910 str. 17 <-- 17 --> PDF |
- 135 već u praksi oproban. Razumije se samo po sebi, da bi sa nekoje ustanove morale dovesti u sklad s ustrojstvom naše uprave. Jedna maaa toga zakona, koja se a literaturi ističe* a odnosi se na kasnije čuvanje nasada jest u tome, što fondu za pošuinljenje krasa nije pridržano nikakvo pravo na šume, podignute sredstvima tog fonda. Kako smo ved istakli moraju se zemljišta uvrštena u kraški katastar pošumiti u roku odredjenom od ministarstva poljodjelstva (u gradu Trstu u roku od 30 godina), a dalje se ima s njima postupati po ustanovama šumskog zakona kao sa srednjom ili visokom šumom. Pošto je po stručnim pojmovima svaka sklopljena kultura visoka šuma, to po strogom tumačenju zakona o pošumljenju krasa onaj čas, čim se kulture sklope prestaje uprava kraškog povjerenstva. Ta uprava prestaje dakle prije negoli je cilj postignut, jer kako smo razložili prvi borovi nasadi imaju samo privremen značaj da poprave zemljište i da se pod njihovom zaštitom uzgoji vrijednija sastojina. Dok se to dvoje ne postigne, ne može se smatriti rad oko pošumljenja krasa dovršenim. U tom pogledu je dakle zakon nepotpun, jer valjanost i djelovanje zakona ne traje tako dugo Faktično se u praksi krasko povjerenstvo brine i za čuvanje starijih borovih kultura; povjerenstvo plada i uzdržava čuvarsko osoblje,a država opet po svojim šum. tehničkim organima nadzire i upravlja tim šumama. Nu to sve biva muče, bez uporišta u zakonu. Po strogom tumačenju zakona imali bi vlasnici zemljišta, čim se ovo pošumi, stupiti u posjed i pravo raspolaganja, koje je samo šum. zakonom ograničeno. Šumski zakon pak nije dostatan, da osigura šum. gospodarstvo ua krasu, koje je tečajem prve ophodnje upravljeno više na njegu sastojina nego na uživanje šuma. Uvaži li se okolnost, da posjednici zemljišta teže, da se što prije riješe tutorstva kraškog povjerenstva, ne može biti sumnje, * »Zur Gesetzgebung tiber die Oedland-Aufforstung, den Walđ8chutz und die Beforaterung in Oesterreich" von L. Hufnagel. Wien 19J7. |