DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1910 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 148 — sadanji rad tog druš*^va pokazao je u svakom smjeru dosta uztrajnosti i dobru volju, pa je nade, da će mu rad i željenih uspjeha donjeti. Nu koliko su mi dosada odnošaji poznati, neznam jeli gornje društvo preduzelo kakove korake, da se namještavanje u priv. službama poglavito domadem činovništvu osigura? (Posredovanje pri namještanju gosp. i šum. činovnika mislim da nije dovoljno). Ako nije, pruža mu ee još dosta vremena i zgode, da u tom smislu čim energičnije poradi. Priobćiv ovo njekoliko redaka ne bijaše mi ni najmanje na umu, da podignem kakvu hajku proti našim sudrugovima šumarima, koji su inozemci, medju kojima imade vrstnih stručnjaka i čelik značajeva, već samo da našu javnost i mjerodavne faktore upozorim, da nastoje domaćim sinovima (vlastitoj djeci), osigurati bolju budućnost u privatnim službama u njihovoj liepoj domovini, što Bog dao! Jedan vlastelinski šumar. Gorostasno drveće Kalifornije. Priobćuje: N. Pleša-Kosinjković, šumar. Prvom polovicom mjeseca studenoga pr. g. stigla je u Europu vijest, da se u plamenu nalazi glasovita kalifornijska šuma »Galaveras" , koju čine najveći gorostasi drveća na svietu t. ZV. s e k v 0 j e ili m a m u t o v e i. Uvažena drvotržna revija Oesterr.-Uogarisches Ceutralblatt fiir Walderzeugnisse" u Beču za mjesec studeni pr. g. donesla je 0 tomu vrlo zanimiv naslovni članak, kojega evo i ja uz prethodnu dozvolu uredništva spomenutoga lista, još i sa svojim podacima nadopunjenoga i preobradjenoga iznašam pred cienjene čitaoce, e da bi što bolje upoznali divotna božanska djela na još živim svjedocima iz bilinskog carstva naše kruglje zemaljske. Mi se šumari prema drugim zvaničnim i nezvaničnim članovima ljudskoga društva jedini ponositi možemo, da nam je |
| ŠUMARSKI LIST 4/1910 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 149 — u dio palo, da su ta čudovišta divne prirode u najužoj svezi sa našom liepom zelenom strukom, sa odličnim našim zvanjem, koje po svojoj narodno-^ospodarstvenoj važnosti za sve kul turne narode, sve to vede i liepše priznanje nalazi kod sviju za kulturni napredak zauzetih zvanicnika i faktora. Pređjimo sada na pobliže razmatranje gorostasnih stabala šume „Calaveras-a" i đr. po Kaliforniji i drugim krajevima zemlje prirodnih čudovišta — sjeverne Amerike! Šuma »Calaveras« je pred njeko desetek godina došla u posjed jednoga drvotržca, koji je pri izrabljivanju iste imao praktične ciljeve pred očima. Jedno šumarsko strukovno izvješče o „Bigtrees-ima" (gorostasno drveče) gorja »Sierra Nevada«, koje je izvješde izašlo na javnost u jednoj raspravi poljodjelskoga departementa Sjedinjenih država, medju inim navadja sliedede: „Najvedi dio gorostasnoga drveda, a bezdvojbeno i najljepši, nalazi se u posjedu Ijudih, koji u svakom pogledu imadu pravo, a u vrlo mnogim slučajevima i nakanu, da to drvede (stabla) samo posjeku". Jedino se može šuma „Mirapoza " smatrati posve sigurnom od sjekire, koja je po drugim šumama ved strašno haračila, jer je kao državno vlastništvo izručena, Broj mamutovih stabala, to de reći onih, koja to ime radi svojega obsega i svoje visine zaista zaslužuju, prema procjeni američkoga šumara, koji je na temelju vlastitih opažanja ono izvješće sastavio, ne iznosi više od 500, pa se i ta stabla podjeljena u 10 gajeva, nalaze rasuta medju drugim četinjastim drvedem. Njihova poprečna visina iznosi 275 stopa sa promjerom od 20 stopa pri zemlji. Nisu riedki pojedini eksemplari od 300 stopa visine i 25 stopa promjera. U šumi »Calaveras-u« ima desetak »sekvoja« od preko 300 stopa visokih, a najviša se koči nad zemljom 360 stopa. Kada su jedno od tih gorostasnih stabala obarali, koje je imalo promjer od 24 stope, bilo je zabavljeno 5 Ijudih 22 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1910 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 150 — dana, pa ipak 8e to nije moglo nazvati pravim obaranjem sa sjekirom, jer se je to ogromno stablo moglo oboriti samo na taj način, da se je moralo na posjeku najprije sa velikim svrdlom provrtati. Na njegovom preostalom i izgladjenom panju napravili su plesni paviljon, u kojemu je moglo 16 pari udobno plesati, a osim toga bilo je mjesta za 17 gledalaca ili svirača. Dapače su na njem davali i kazalištne predstave, a kasnije su na tom panju podigli kudicu, u kojoj su se tiskale jedne političke novine sa pravim i valjanim nazivom »The Big Tree Bulletin«, što bi po hrvatski glasilo »Novine gorostasnoga stabla <. Po najnovijim vještima zapalilo se je kod spomenutoga požara i t. zv. »mater-stablo« šume Calaveras-a, To se je stablo sve do godine 1854. smatralo za najliepše i najgorostasnije medju drugima svoje vrsti; kada je ali tada do u visini od 114 stopa bilo lišeno svoje kore, počelo je brzo obumirati, te je na svojoj veličajnosti i neprispodobivoj harmoniji (skladnosti) svojega rasta mnogo izgubilo. Uza sve to je samo malo od svoje prvobitne visine od 321 stope izgubilo, pa u visini od 116 stopa ima još oko 40 stopa u opsegu. Visina do najdolnje, odnosno do prve grane iznosi 137 stopa, a kora je do 2 stope debela. Nedaleko od »matere-stabla« leži na tlu razmrskano >otacstablo «. Za nj se kaže, da je u početku bilo visoko 400 stopa, a deblo u visini panja da je mjerilo 110 stopa u opsegu. Pri svojem padu srušilo se je to stablo na »Staroga Herkulesa «, svojega dostojnoga takmaca u pogledu debljine i visine, kojega se je gornji dio debla na nebrojene komade raspao. Godine 1862. imao je taj »Stari Hercules« još visinu od 325 stopa sa obsegom kod panja od 95 stopa, a oborila ga je te godine jedna silna oluja. Pred jedno 6 godina našli su u brdskim šumama Kali f orni je jedno od sviju dosada poznatih mamutovaca najjače |
| ŠUMARSKI LIST 4/1910 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 151 — Stablo, kojega deblo 2 metra iznad zemlje mjeri 138 stopa u opsegu, te je još u punoj životnoj snazi. Nedaleko jedna od druge u sumi Calaveras kao straža stojede dvie »šumske snaše (nevjeste)« jesu preko 300 stopa visoke. Još višji su »siamenski dvojci«: »Daniel Webser« i »Granite State«, »Abram Linkoln« i >general Skott«, docim preko sviju sekvoja spomenute šume sa visinom od 360 stopa strši »Star King«. Ipak se najgorostaanije drveće nalazi u spomenutoj Maripoza- šumi, koja stoji pod državnom zaštitom. Pred kakovih 60 godina sviet nije imao još nikakovih viestih o gorostasnom drveću u gorju Sierra Nevada. To je drveće odkrio njeki lovac imenom Dowd, kako Robert von Schlagintweit u svojoj knjizi »Kalifornien, Land und Leute« (Kalifornija, zemlja i ljudi) piše, pa je to odkriće u čitavom izobraženom svietu silno zadivljenje proizvelo. Prije se je držalo prećeranim i bajoslovnim pripovjedanje 0 velikim visinama i promjerima tih giganta kalifornijskih četinjastih šuma. Odkada je ali dolina »Yosemite« odkrivena, te tisućama turista pružena prilika, da na svojem putu sa vlastitim očima mogu vidjeti gorostasno drveće Sierre, diviti mu se i hvalu mu po čitavom svietu raznašati, — to su spomenute dvojbe razpršene. Većina tih putnika donesoše kući samo letimične i površne utiske 0 svojim opažanjima, a samo njekolicina njih upoznade te šumske gorostase u raznim godišnjim dobama: u sjajnom proljetnom nakitu za vrieme ljetnih oluja, na zlatnom jesenjem suncu i u blistavom zimskom snježnom ruhu, Sa takovim čuvstvom to opisuje pravi prijatelj prirode. Joh n Muir u svojoj knjizi o Kalifornijskim briegovima. Dok su prašume oko rieke Amazonke i Orinoka u južnoj Americi neprolazne, to su naprotiv spomenute prašume sjeverne Amerike posvuda vidne i prolazne. — Kroz ove hodnike vi |
| ŠUMARSKI LIST 4/1910 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 152 — sokih naravnih stabalnih stupova putnik prolazi nesmetano; nigdje mu prolaz gusta šikara ne zakrcuje, te se bez velikih napora može uspeti sve do samih snježnih vrhunaca bregova. Dolnji rub šuma sastoji se iz nizkih hrastika i borika. U visini od 2—3000 stopa nad morem susrede se na prve gorostase pravoga pojasa borova, za kojim prema gore sliedi pojas srebrenasto-bieloga bora, nad njim pojas patuljastih borika gorja Sierre, koji poput libanonskih cedrova bez iznimke po planinskim morenama rastu. Prava gorostasna stabla ne rastu vazda u osamljenim hrpam, ved se često nalaze pojedince medju drugim detinjastim drvedem razne starosti. U pojasu izmedju 3 i 5000 stopa nadmorske visine raste gorostasni bor »s 1 a d o r o v a c« (Z u e k e r k i e f e r), koji se uz promjer kod panja od 6—8 stopa ističe sa ravnom plosnom krošnjom i visinom oko 200 stopa. Samo drvo ovoga stabla izvanredno ciene, pa radi toga žalibože često pada žrtvom nemile sjekire. Svoje ime je taj bor dobio od smolnoga šećera, koji obilno curi iz zadanih rana na deblu udarcom sjekire ili požarom prouzročenih. Unatoč sladkoga i ugodnoga ukusa izeureloga soka Indijanci ga u prevelikoj mjeri ne uživaju, jer ima jako odvodno svojstvo, radi čega ga i sam medjed, poznati sladokusac, kako vele mimoilazi. Taj glasoviti bor, kojega je čuveni botaničar David Douglas u čast svojega prijatelja Dr. Lamberta u Londonu okrstio botaničkim imenom: Pinus Lambertiana (Lambertuskiefer, Ri.esenkiefer), čini na prvi pogled vrlo čudnovat i nezaboravan utisak na motrioca. Spomenuti prijatelj prirode John Muir jest u svako doba godine svagda sa novim udivljenjem dolazio pod tajinstveno šumede krošnje tih gorostasa, pa svoje srce svečanom obožavanju tih gorostasa otvarao. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1910 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 153 — On ih naziva »svedenicim a«, onoga šumskoga pojasa, u kojem su sve drugo drvede nadvisili, te kao blagoslivljajudi svoje silne ruke (grane) šire nad njim na sve četiri strane. Dok im manjka obižna jednoličnost rasta drugih borova, odlikuju se ti sladorovci sa velikom mnogoličnosdu u svojem rastu, tako da površni motrioc nikakov jednoličan utisak od jedno uz drugo rastučega stabla ne primjeti. Gdje sladorcvac na sunčanim stranama raste, tu mu tlo pod krošnjom u proljeću i ljetu okiduje najljepše cviede: bielo i ružičasto, izmješano sa divljim ružicama i nebrojenim ljubicama. Taj bor uspjeva medju 35. i 45. stupnjem sjeverne širine, ali nigdje ne čini za sebe ovede savezne šume, ved je ovdje ondje raštrkan. Odlikuje se sa ogromnim 30—40 centimetara dugačkim a 8 —12 centimetara debelim češerima, te sa jestivim sjemenom. Preporučuje se za sadnju na pjeskovitom tlu i to u smjesi sa arišem i smrekom. Vjeran drug i pratioc toga gorostasa u gorju Sierra Nevadi je ponajviše srebrenasto — bieli ili žutkasti bor — Pinus argentea, koji naraste i preko 200 stopa visok. U dolini Merce d je Muir izmjerio jedan eksemplar, pa ustanovio, da je deblo sa visinom od 220 stopa imalo na dnu promjer od 8 stopa. — Sa pjesničkim zanosom uzvisiva on veličajnu ljepotu toga srebrenastoga bora, osobito kada za duvanja vjetra svoje srebrenaste iglice i grančice gore dolje njiše. I Douglasijeva smreka — Pseudotšuga Douglassi i Carr, naraste do 200 stopa visoka, te do 15 stopa promjera na panju, a korom do 37 centimetra debelom, činedi po Willkommu ogromne i guste šume po gorju Sierra Nevada. Ona odoljeva i najjačoj zimi i vjetrovima, a zadovoljna je i sa slabijim tlom. 12 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1910 str. 36 <-- 36 --> PDF |
- 154 - Isto takove visne i debljinske dimenzije dostigne Crven i bor. — P. resinosa Lamb., koji po istom gorju uspjeva u saveznim šumama u pojasu od 5—9000 stopa. Pisci John Muir kao što i Robert v. 8chlagintweit pobliže opisuju „kraljicu" sviju Četinjača — mamutova c — Sequoia, Wellingtonia gigantea —, koji je najbliži cedrovima, a blizo je u srodstvu i sa crvenim borom — Pinus resinosa Lamb. Mamutovci imadu neobično malene, više okrugljaste nego li dugoljaste češerike, jedva velike kao jedna jabuka srednje veličine. Medjutim se ali nijedna četinjača kalifornijskih visočina u pogledu broja i množine češerika, ne može niti izdaleka mjeriti sa mamutoveem. Tako je Muir samo na jednoj jedinoj malenoj grani nabrojio 480 češerika, a svako pojedino izraslo stablo, prema njegovoj procjeni svake godine proizvede milijone sjemenka, za koje se ali narav brine, da od svih tih milijona jedva jedna jedina sjemenka svoju svrhu izrastom u stablo postigne. Akoprem je vlada na obranu tamošnjih šuma stroge zakone izdala, uza sve to česti ogromni požari silna opustošenja po njima počinjaju. Kako se po mnogim našim planinskim predjelima pastiri radi što izdašnije proizvodnje paše, ladaju paleža planinskih šuma okolo planinskih pašnjaka, tako isto su i amerikanskim šumskim požarima često i najviše krivi pastiri, koji svoja stada na same snježne planinske pašnjake Sierre na izpašu derajo. Jedno da si stvore prikladnije pristupne puteve do tih pašnjaka, a drugo, da si nove pašnjake stvore, zapale čitave šumske sastojine, ne maredi pri tomu niti najmanje, što svojim razornim požarnim činom najstarije i gorostasno drveće „mamutovce" uništuju. Posjetioci našega krasnoga zagrebačkoga Zrinjevca i Akademičkoga trga mogu se o veličajnom rastu mamutovaca u malenom osvjedočiti i na ona 2 oko 10 metara visoka mlada |
| ŠUMARSKI LIST 4/1910 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 155 — mamutovca s lieve i desne strane pročelja naše akademije. J— Odlikuju se ta 2 mamutovca sa liepom, pravilnom, čunjolikom krošnjom, kojoj guste grane sižu malo ne do same zemlje, koje će se prema ve5oj starosti stabala potiskivati prema vrhu, te iza sebe ostavljati čisto, skroz pravilno žunjoliko izraslo deblo, koje se prema svojoj visini sa nerazmjerno velikom debljinom u dnu, odnosno na podini odlikuje. Koji od cienjenih čitaoca ne može posjetiti žarobne Sierranevadske doline »Yosemite« i »Merced <, a žele još više i pobliže upoznati bili uske gorostase novoga svieta, toga upudujem na spomenuta turistička djela Johna Muira i Roberta von Schlagintweita, dok sam ga ja s ovim člankom samo u glavnim potezima htio upoznati sa najvažnijim gigantima iz roda četinjastoga drveda sa namjerom, da poput njemačkih šumara i naši šumari prema našim klimatičkim odnošajima, što vedu pasku posvete uzgoju raznih exota, a naročito toga gostasnoga drveda. LISTJ^K:. Osobne viesti.] Imenovanja. Ban kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije imenovao je. 1. Kod brodske imovne obeine: a) Kotarske šumare Oskara pl. A gica, Nikolu Abramovića i Blaža Ištaković a nadšumarima u IX. činovnom razredu sa sustavnim berivima. b) Šumarskoga pristava Josipa A1 k o v i ć a kotarskim šumarom u X. činov. razredu sa sustavnim berivima. c) Protustavnika Matu Kopića u X. činov. razredu, protustavnikom u IX. činov. razredu sa sustavnim berivima, 2. Kod petrovaradinske imovne obćine kotarske šumare Maksimilijana Matice vica i Savu Milutinoviea nadšumarima u IX. činov, razredu sa sustavnim berivima. 3. Vlastelinskog okružnog šumara Oskara Seidela privremenim kotarskim šumarom u X. činovnom razredu sa sustavnim berivima kod ogulinske imovne obćine. 4. Kod slunjske imovne obćine šumar, vježbenika Mihovila Mar-´ k i ć a privremenim šumarskim pristavom u XI. činov. razredu sa sustavnim berivima. |