DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1910 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 153 — On ih naziva »svedenicim a«, onoga šumskoga pojasa, u kojem su sve drugo drvede nadvisili, te kao blagoslivljajudi svoje silne ruke (grane) šire nad njim na sve četiri strane. Dok im manjka obižna jednoličnost rasta drugih borova, odlikuju se ti sladorovci sa velikom mnogoličnosdu u svojem rastu, tako da površni motrioc nikakov jednoličan utisak od jedno uz drugo rastučega stabla ne primjeti. Gdje sladorcvac na sunčanim stranama raste, tu mu tlo pod krošnjom u proljeću i ljetu okiduje najljepše cviede: bielo i ružičasto, izmješano sa divljim ružicama i nebrojenim ljubicama. Taj bor uspjeva medju 35. i 45. stupnjem sjeverne širine, ali nigdje ne čini za sebe ovede savezne šume, ved je ovdje ondje raštrkan. Odlikuje se sa ogromnim 30—40 centimetara dugačkim a 8 —12 centimetara debelim češerima, te sa jestivim sjemenom. Preporučuje se za sadnju na pjeskovitom tlu i to u smjesi sa arišem i smrekom. Vjeran drug i pratioc toga gorostasa u gorju Sierra Nevadi je ponajviše srebrenasto — bieli ili žutkasti bor — Pinus argentea, koji naraste i preko 200 stopa visok. U dolini Merce d je Muir izmjerio jedan eksemplar, pa ustanovio, da je deblo sa visinom od 220 stopa imalo na dnu promjer od 8 stopa. — Sa pjesničkim zanosom uzvisiva on veličajnu ljepotu toga srebrenastoga bora, osobito kada za duvanja vjetra svoje srebrenaste iglice i grančice gore dolje njiše. I Douglasijeva smreka — Pseudotšuga Douglassi i Carr, naraste do 200 stopa visoka, te do 15 stopa promjera na panju, a korom do 37 centimetra debelom, činedi po Willkommu ogromne i guste šume po gorju Sierra Nevada. Ona odoljeva i najjačoj zimi i vjetrovima, a zadovoljna je i sa slabijim tlom. 12 |