DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1910 str. 33     <-- 33 -->        PDF

— 231 —


2. Prirodne uspomene, koje su usljed gospodarstvene ili prirodoznanstvene
estetične ili ine njihove znamenitosti od važnosti. Ove mogu
biti:
a) prašume, ili takovi šumski dielovi, koji imadu na sebi značaj
prvobitnog poriekla;


b) šumski dielovi sastojeei se iz stabala od riedkih dimensija,
hrpe ovakovih stabala ili pojedini primjerci;


c) šumski dielovi, u kojima se naći mogu neobične, sa gospodarstvenoga
ili znanstvenoga gledišta zanimive mješavine pojedinih vrstih
stabala, dotično drveća ;


d) šumski dielovi, koji u sebi kriju riedke ili u stanovitim krajevima
izumirajuće vrsti stabala, pojedine hrpe ovakovih stabala ili pojedine
primjerke;


e) ine riedke vrsti bilina kao i životinja, ter nahodna i razplodna
miesta istih;
t) znanstveno važne figuracije kamenja na površini i u utrobi
zemlje;


g) dielovi pratresetina i tresetnih naslaga;


h) sa estetićnih ili inih gledišta osobito važne prirodne tvorbe;


i) prirodne osebujnosti, znamenitosti nakaznih tvorbi u prirodi
i t. đ. ter okoliš njihov.


U svrhu popisa takovih tvorba dostaviti će na tamošnji zahtiev
ravnateljstvo pomoćnih ureda kr. zemaljske vlade toj kr. županijskoj
oblasti potriebni broj popisnih araka obloženih popisnim naputkom.


Sljedstvom toga imati će kr. županijska oblast najkašnje za 8
dana nakon primitka ovog odpisa, spomenutom ravnateljstvu najaviti
potriebni broj istih, da se ustanovi naklada, ter nakon toga tiskanice
rasposlati uzmognu.


Po primitku istih imati će kr. županijska oblast da preko kr. kotarskih
oblastih i obć. poglavarstva, a naročito zvaničnika Iječnićke, inžin´rske
i šumarske struke, nadalje po činovnicima imovnih obćina, po
učiteljsvu, te po onim sukromnicima tamošnjeg područja, za koje se
znade da se motrenjem i opažanjima prirodnih krasota bave i zanimaju,
takove arke dade izpuniti, ter da ih do konca mjeseca srpnja ovamo
podnese. — Znanja radi obavješćuju se kr. županijske oblasti, da su
sva gradska poglavarstva, neposredno odavle o predležećem odpisu
obavještena.


U Zagrebu,
dne 21. ožujka 1910.
Za bana: Chavrak v, r.


Knjižtvo.


Heinrich Mayr. VValdbau auf naturgesetzlicher Grundiage. Izdanje


ove knjige o uzgoju šuma oglasio sam u broju 7. Šumarskog lista od
prošle godine uz bilježku, da ću prigodice iznijeti obširniji opis njenog
sadržaja, što sada činim.


Kao što je u oglasu spomenuto, razdieljeno je gradivo na tri
odsjeka i to:




ŠUMARSKI LIST 6/1910 str. 34     <-- 34 -->        PDF

— 232 1.
Prirodno-zakonski temelji uzgoja šuma.
2. Pomladjivanje šuma.
3. Njega šuma.
Motto ovog djela ne stoji doduše napisan nad sadržajem knj´ge,
ali se on kao crvena nit provlači kroz cijeli sadržaj iste, čita se iz svake
stranice, da, razpoznaje se gotovo iz svakog redka. „Erst studieren,
dann probieren", je taj motto, a pisac kaže, da to ima biti deviza
svakog teoretski izobraženog šumara. Sa naročitim zapostavljanjem prelazi
on preko one praktičara: „Probieren geht liber studiren". Dali
sa pravom?


Pomagala na koja je uzgoj šuma vezan, su kao i kod mnogih
drugih znanosti ..iskustvo i pokusi", koji nadopunjuju teoretska prirodoslovna
iztraživanja, a gdjekada ih i na pravu stazu navedu. Priznajemo
rado, da se baš u šumarstvu mnogo radilo, a i danas se radi po uobičajenim
šablonama, imademo mnogo promašenih a skupocienih pokusa,
koji bi bili uštedjeni, da smo prije točnije proučili biološka svojstva
dotičnih vrsti drveća i njihove okoline, ali zato ne možemo poreći praktičnim
pokusima hvalevrijednih rezultata.


Ovo je djelo po navodu samoga pisca pokus, da se nauka o uzgoju
šuma uvede kao znanost tumačenjem iste discipline na prirođnoznanstvenoj
podlozi, pa zato u ciela prva tri poglavlja: 1. Naturge
setzliche Grundlagen der Verteilung der Wa,lder auf der Erde, 2. Naturgesetzliche
Grundlagen der Waldregionen der nordlichen Erdhalfte ausserhalb
der Tropen, innere Verwanđschaft i 3 Naturgesetzliche Grundlagen
der einzelnen Baumarten, Anspriiche derselben an Klima und
Boden, waldbaulich-physiologische Eigenschaften der Holzarten — opširno


o tim temeljima raspravlja. On dieli zemaljske polukruglje prema
vladajućim vrstima drveća na šumske pojase, tumači upliv klime na
vrst drveća i na tlo, kojemu vladajuća klima različiti karakter daje, a
osobito obširno razlaže upliv temperature na eksistenciju šuma Navadja,
da je na cijeloj zemlji ICG popriječne temperature u mjesecima svibnju,
lipnju, srpnju i kolovozu minimum, koji uvjetuje obstanak šuma (drveće
preko 8 mt. visine), ili da je S^G popriječne temperature uvjet opstanka
šuma na južnoj polukruglji; izračunava potrebnu popriječnu temperaturu
za vrieme vegetacije (Vegetationstheme) za razne vrsti drveća (ariš 14"G),
označuje širinsku i visinsku (polarnu i alpinsku) medju šuma na sjevernoj
i južnoj polukruglji, te opredjeljuje pomoću abscisa i ordinata
istih vertikalnu medju šuma na svakoj točki zemlje Neznam na temelju
kakovih kvalitativnih i kvantitativnih mjera i opažanja daje pisac ovim
i sličnim brojevima važnost prirodnih zakona, kada prema navodima
Dra. Kienitza u Zeitschrift fiir Forst und Jagdwesen 1909. str. 340 proizlazi,
da ima prekrasnih šuma na južnoj polukruglji i tamo, gdje je
popriječna godišnja temperatura S^G (Tierra đel Fuega), te da alpinski
ariš raste i tamo, gdje je popriječna temperatura za vrieme vegetacije
izpod i iznad 14´´G. Rado priznajemo, da je pisac na svojim višekratnim
putovanjima po raznim djelovima svijeta stekao vehko i zamjerno iskustvo,
ali držimo, da se je morao kođ pisanja ovakog djela obazrieti i na već
postojeću literaturu, jer nije svagda izpravno „nur dass Selbstgeschaute
und Selbstgeprufte* kao jedino dobro uzeti.


ŠUMARSKI LIST 6/1910 str. 35     <-- 35 -->        PDF

— 233 Četvrto
poglavlje raspravlja o uzgojno-biološkim svojstvima raznih
vrsti drveća. Opisuje brzinu rasta, ovisnost istog od tla, klime, svjetla,
vrsti drveća itd., bavi se definicijom vrsti (Art), odlike (Varietat), rase itd.,
pojam kojih nije stalan, kao što nije stalna niti nomenklatura bilina.


Dok su za botaničare kod vrsti mjerodavni samo vanjski morfološki
znaci, traži on uz ove usporedbu anatomskih, fizioloških i geografskih
osebina biline. Kao mutaciju smatra drveće, koje se od vrsti
razlikuje po morfološkim, ali ne po anatomskim obiležjima, ako tu razliku
biljka zadrži za cijelog života, ali ga nikako ili samo procentualno
prenaša na svoje potomke, (zeleno, crveno listnata bukva), 0 nasljedstvu
posebnog obiležja individua jedne te iste vrsti navadja pisac, da to
obilježje pretežni postotak potomaka gotovo nikada ne naslieduje, tako
iz sjemena rano listalog divljeg kestena dobijemo većinu biljka koje
kasno listaju.


U pogledu rasa biljka, koje nastaju i ovise od stojbine ili oblika,
poznato je stanovište autora, jer je ono opriečno od stanovišta Gieslarova
i Englerova. Dok ovi drže, da potomci drveća iz hladnijih ili toplijih
krajeva nasljeduju i u drugim klimatima svoj lagani odnosno bržji rast,
ili zadrže odpor protiv mraza, dotle dokazuje Mayr sa pokusima iz bavarskih
šuma, da to nestoji, jer su medju ostalim primjerima smreke
provenijencije švedske ili norveške, koje su prvih godina imale manji
prirast u visinu, već sa osmom godinom dostigle prirast domaće smreke.
Isto lako niječe Mayr nasljedstvo onih vanjskih obiležja uzrasta (vitlavost)
odnosno mana debla prouzročenih bolešću, koja su tijekom rasta uslied
vanjskih uzroka nastala. Ovo je potonje dosta važno kod kupljenja sjemenja,
odnosno ostavljanja sjemenjaka, jer još dan danas od ovakovih
nerado uzimljemo sjemenje, što je ali pretjerana bojazan.


U petom poglavlju upoznaje nas pisac sa karakteristikom pojedinih
rodova drvlja. Opisuje ih uz predmjevu, da najvažnija uzgojna obiležja
pojedinih vrsti vrijede ujedno kao osebina cijelog roda, ili da je biologija
roda zajednička za sve njene vrsti. Da to u onoj mjeri kao što
pisac predmjeva, ne stoji, dokazuju nam uzgojne osebine hrasta lužnjaka
i kitnjaka, koje sam pisac u opisu tih vrsti navadja: domovina hrasta
lužnjaka su naplavljena poriječja, hrasta kitnjaka brežuljci, kitnjak stavlja
manje zahtjeve na dobrotu tla, na toplinu, a i zasjenu podnaša nešto
bolje.


Pa i u raspravi o biologiji sastojina u šestom poglavlju kaže sam
autor, da vrsti pojedinog roda ne prave mješovitih sastojina, jer su one
kao blizi rodjaci radi medjusobne nesnošljivosti, radi svoje diver gentne
biologije u masama prostorno odieljene tako, da se
samo na rubovima mješaju. U istom (šestom) poglavlju daje nam pisac
mnogo liepih i poučnih podataka o prednostima i manama čistih i
mješovitih sastojina, te o medjusobnom snošaju zasjenu, polusjenu i
svjetlo Ijubećih vrsti drveća.


U sedmom poglavlju raspravlja pisac o općim promjenama u
stanju šuma i njenih naravno-zakonskih temelja uplivom čovjeka. Današnje
šume srednje Europe, u prvom redu njemačke šume, su posljedica
stoljetnog čovječjeg rada, koji je na vrstima bogate, ali na renti siro


18




ŠUMARSKI LIST 6/1910 str. 36     <-- 36 -->        PDF

~ 234 —


mašne razno-stare prašume pretvorio u šume siromašne na vrstima,
jednako stare, koje mogu stradati od vjetra, vatre, zareznika i gljiva,
koje ali odbacuju veću rentu, jer čovjek sve te neprijatelje odvraća od
njih raznim uzgojnim sredstvima.


Tima razmatranjima zavrfuje pisac prvi odsjek svoga djela.


U drugom dijelu opisuje autor pomladjivanje šuma.


U osmom i devetom poglavlju raspravlja pisac o raznim oblicima
šumskog gospodarstva; navadja prednosti i mane visokih, sitnih (nizkih)
i srednjih šuma, opisuje razne načine njihovog pomladjivanja, govori o
izboru vrsti gospodarstva, koje ovisi o klimi, tlu, vrsti drveća, te želji
i potrebi šumoposjednika


Deseto, jedanajsto i dvanajsto poglavlje tumači obširno o naravnom,
umjetnom, te izbojnom pomladjivanju šuma


Pisac očito pripada pristašama naravnog pomladjivanja.


Za profesora uzgoja šuma ne može se drugo ni predmjevati. U
vodjenju naravnog pomladjivanja šuma upotriebi šumar sve svoje znanje,
a u uspjehu zrcale se njegove strukovne sposobnosti


Kod naravnog pomladjivanja moramo točno poznavati biološka i
uzgojna svojstva dotične vrsti drva i njenih sastojina, proučiti biološke
i uzgojne osebine susjednog drveća, moramo računati sa klimom, tlom,
expozicijom, a moramo se obazrieti i na svrhu gospodarstva.


Kod pomladjivanja mješovitih sastojina moramo računati sa vremenom
kada ćemo početi sa oplodnjom jedne, a kada ćemo i u kolikoj
mjeri nastaviti sa oplodnjom drugih vrsti drveća, moramo poznavati
sociološke snošaje tih vrsti drveća, te se odlučiti na mješanje stablimično,
u grupama ili u omanjim sastojinama. Sve te radnje odaju
strukovne krieposti šumara, one ga čine majstorom zelene struke.


U šumskom gospodarstvu uobičajilo se poslijednjih decenija, i to
navlastito kod četinavih šuma umjetno pomladjivanje. Ovo se dade
laglje dovesti u sklad sa naukom o uredjenju šuma, koja više računa
sa vremenom, a odgovara i bržem pomladjivanju, jer se za pomladjivanje
upotriebe već gotove biljke.


Na mnogim je stojbinama prirodno pomladjivanje otežčano usljed
promjenjenih prilika u bonitetu tla, te je umjetno pomladjivanje potrebno.
Pri ovom gubi strukovna djelatnost mnogo od svoje važnosti,
pogotovo tamo, gdje se biljke naručuju iz velikih rasadnika. Pisac naglasuje,
da je pomladjivanje šuma, osobito naravno, ondje laglje, gdje
je zračna vlaga i množina oborina veća, što se osobito opaža kod bora,
za koga postoji legenda, da se naravnim načinom pomladiti ne dade,
dok u vlažnijim predjelima Rusije, južne Švedske i Danske susrećemo
upravo prekrasnih sastojina iz naravnog pomladka.


Ova su poglavlja puna liepih i poučnih razmatranja, koja daju
cijelom djelu osobitu vrijednost, ali bi nas daleko zavelo, kada bi htjeli
ma i najvažnije iznijeti.


Trinajsto poglavlje raspravlja o uzgoju exota, a četrnajsto o pošumljenju
goleti i tim se zavržuje drugi odsjek ovog djela.


U trećem odsjeku raspravlja se o njezi sastojina, imajuć pred očima
zadaću šumara, da u što kraće vrieme, sa najmanjim novčanim i gospodarskim
žrtvama odgoji što vrijedniju šumu.




ŠUMARSKI LIST 6/1910 str. 37     <-- 37 -->        PDF

— 235 —


Njegu dijeli pisac : 1. na njegu sasma mlađih sastojina (Jungwuchsflege),
kamo broji popravak branjevina popunjenjem praznijih prostora,
čišćenje sastojine od korova i drugih vrsti drveća, te ine mjere za zaštitu
od zareznika, gljiva, vjetra i divljači, 2. na njegu odraslijih sastojina
(Stangenwuchsflege), koju zovemo proredom, a koja počimlje kada
sastojina dodje u sklop, pa traje do ono doba, kada taj sklop moramo
umjetno prekidati. Glavna je svrha prorede uzgojiti što ravniju i
vredniju deblovinu. Proreda mora biti umjerena, te se ima često (po
prilici svakih 5 godina) ponavljati. Vade se ponajprije osušena, onda
podstojna stabla, a kašnje i stabla sa slabo razvijenom krošnjom
(Peitscher). Takove prorede traju do starosti sastojine od 50 godina, a
onda započimlje bez obzira na prekidanje sklopa, što ima za cilj uzgojiti
žto veću drvnu masu.


U daljnjim poglavljima tumači pisac u kratko o njezi sitne (nizke)
šume, 0 njezi i čuvanju tla, njezi zaštitnih šuma, te njezi šuma na
estetskoj podlozi.


U dvadesetom poglavlju sa natpisom „Vorschlage fur eine naturund
rentengerechtere Waldwirtschaft" raspravlja o uredjenju i gospodarenju
šuma na podlozi malih sastojina (Kleinbestandwald) Polazi od
priebornih šuma kao onih, koje su najbliže naravnom obliku prašuma,
a koje su reć bi od prirode uredjene na gospodarenju sa najmanjima
sastojinskim površinama.


U priebornim šumama izrabi svaka vrst drva njoj najbolje odgovarajuće
tlo, expoziciju, svjetlo itd., pomladjuju se bez ikakova troška,
a brane najuspješnije proti svim neprijateljima. Nu uza sve ove prednosti
smatra nauka o uredjenju šuma ove kao njekakav kaos, u koga
treba unjeti reda i prisiliti ih na produkciju našim potrebama odgovarajućih
vrsti drveća. Tako je u modernom šumarstvu nestalo prijebornih
šuma, a na mjesto ovih nastale jednovrsne i jednako stare sastojine na
velikim površinama. Ne samo da su ovakove sastojine podvržene raznim
oštetama, nego se one i teško pomladjuju i slabe tlo. No k prijebornom
gospodarenju ne smijemo se povratiti, jer takove šume neodbacuju tako
visoku rentu kao jednolične. Treba dakle tražiti načina, kako da se
udovolji jednom i drugom, t j . naravi, koja sadi šume prema svojim
zakonima i čovjeku, koji ih sadi na ekonomskim principima. Treba napustiti
jednolične šume sa velikim sastojinama, te prijeći na gospodarenje
sa malim čistim sastojinama svaka sa drugom vrsti drveća, a od
velićine 0*3 do najviše 5 ha. Sve ove male sastojine moraju biti tako
njegovane, da se u 40.—50. godini mogu pođsaditi sa kojom vrsti drva,
koja će zamjenjivati mješovitu šumu, a da ne smeta krošnjama vriedne
glavne sastojine. Od ovakovih sastojina sastavljena šuma mogla bi se
u svako doba prema zaiitjevima uredjenja šuma pomladiti, a pisac kaže :
diese Naturverjiiagung ist schnell, sicher und leicht, entspricht somit
allen Anforderungen an einen rentablen und naturgesetzlichen Waldbau.
Autor se dakle nada od ovakovih šuma najveće drvne mase u najkraće
vrieme, sa najmanjim novčanim žrtvama, uzdržavanje dobrote tla,
mogućnost pravodobne uporabe zrelog drveća, zaštitu podmladka, a nada
se povratku prvotnih vrsti drveća i proriče najmanje štete.