DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1910 str. 35     <-- 35 -->        PDF

— 233 Četvrto
poglavlje raspravlja o uzgojno-biološkim svojstvima raznih
vrsti drveća. Opisuje brzinu rasta, ovisnost istog od tla, klime, svjetla,
vrsti drveća itd., bavi se definicijom vrsti (Art), odlike (Varietat), rase itd.,
pojam kojih nije stalan, kao što nije stalna niti nomenklatura bilina.


Dok su za botaničare kod vrsti mjerodavni samo vanjski morfološki
znaci, traži on uz ove usporedbu anatomskih, fizioloških i geografskih
osebina biline. Kao mutaciju smatra drveće, koje se od vrsti
razlikuje po morfološkim, ali ne po anatomskim obiležjima, ako tu razliku
biljka zadrži za cijelog života, ali ga nikako ili samo procentualno
prenaša na svoje potomke, (zeleno, crveno listnata bukva), 0 nasljedstvu
posebnog obiležja individua jedne te iste vrsti navadja pisac, da to
obilježje pretežni postotak potomaka gotovo nikada ne naslieduje, tako
iz sjemena rano listalog divljeg kestena dobijemo većinu biljka koje
kasno listaju.


U pogledu rasa biljka, koje nastaju i ovise od stojbine ili oblika,
poznato je stanovište autora, jer je ono opriečno od stanovišta Gieslarova
i Englerova. Dok ovi drže, da potomci drveća iz hladnijih ili toplijih
krajeva nasljeduju i u drugim klimatima svoj lagani odnosno bržji rast,
ili zadrže odpor protiv mraza, dotle dokazuje Mayr sa pokusima iz bavarskih
šuma, da to nestoji, jer su medju ostalim primjerima smreke
provenijencije švedske ili norveške, koje su prvih godina imale manji
prirast u visinu, već sa osmom godinom dostigle prirast domaće smreke.
Isto lako niječe Mayr nasljedstvo onih vanjskih obiležja uzrasta (vitlavost)
odnosno mana debla prouzročenih bolešću, koja su tijekom rasta uslied
vanjskih uzroka nastala. Ovo je potonje dosta važno kod kupljenja sjemenja,
odnosno ostavljanja sjemenjaka, jer još dan danas od ovakovih
nerado uzimljemo sjemenje, što je ali pretjerana bojazan.


U petom poglavlju upoznaje nas pisac sa karakteristikom pojedinih
rodova drvlja. Opisuje ih uz predmjevu, da najvažnija uzgojna obiležja
pojedinih vrsti vrijede ujedno kao osebina cijelog roda, ili da je biologija
roda zajednička za sve njene vrsti. Da to u onoj mjeri kao što
pisac predmjeva, ne stoji, dokazuju nam uzgojne osebine hrasta lužnjaka
i kitnjaka, koje sam pisac u opisu tih vrsti navadja: domovina hrasta
lužnjaka su naplavljena poriječja, hrasta kitnjaka brežuljci, kitnjak stavlja
manje zahtjeve na dobrotu tla, na toplinu, a i zasjenu podnaša nešto
bolje.


Pa i u raspravi o biologiji sastojina u šestom poglavlju kaže sam
autor, da vrsti pojedinog roda ne prave mješovitih sastojina, jer su one
kao blizi rodjaci radi medjusobne nesnošljivosti, radi svoje diver gentne
biologije u masama prostorno odieljene tako, da se
samo na rubovima mješaju. U istom (šestom) poglavlju daje nam pisac
mnogo liepih i poučnih podataka o prednostima i manama čistih i
mješovitih sastojina, te o medjusobnom snošaju zasjenu, polusjenu i
svjetlo Ijubećih vrsti drveća.


U sedmom poglavlju raspravlja pisac o općim promjenama u
stanju šuma i njenih naravno-zakonskih temelja uplivom čovjeka. Današnje
šume srednje Europe, u prvom redu njemačke šume, su posljedica
stoljetnog čovječjeg rada, koji je na vrstima bogate, ali na renti siro


18