DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1910 str. 37     <-- 37 -->        PDF

— 235 —


Njegu dijeli pisac : 1. na njegu sasma mlađih sastojina (Jungwuchsflege),
kamo broji popravak branjevina popunjenjem praznijih prostora,
čišćenje sastojine od korova i drugih vrsti drveća, te ine mjere za zaštitu
od zareznika, gljiva, vjetra i divljači, 2. na njegu odraslijih sastojina
(Stangenwuchsflege), koju zovemo proredom, a koja počimlje kada
sastojina dodje u sklop, pa traje do ono doba, kada taj sklop moramo
umjetno prekidati. Glavna je svrha prorede uzgojiti što ravniju i
vredniju deblovinu. Proreda mora biti umjerena, te se ima često (po
prilici svakih 5 godina) ponavljati. Vade se ponajprije osušena, onda
podstojna stabla, a kašnje i stabla sa slabo razvijenom krošnjom
(Peitscher). Takove prorede traju do starosti sastojine od 50 godina, a
onda započimlje bez obzira na prekidanje sklopa, što ima za cilj uzgojiti
žto veću drvnu masu.


U daljnjim poglavljima tumači pisac u kratko o njezi sitne (nizke)
šume, 0 njezi i čuvanju tla, njezi zaštitnih šuma, te njezi šuma na
estetskoj podlozi.


U dvadesetom poglavlju sa natpisom „Vorschlage fur eine naturund
rentengerechtere Waldwirtschaft" raspravlja o uredjenju i gospodarenju
šuma na podlozi malih sastojina (Kleinbestandwald) Polazi od
priebornih šuma kao onih, koje su najbliže naravnom obliku prašuma,
a koje su reć bi od prirode uredjene na gospodarenju sa najmanjima
sastojinskim površinama.


U priebornim šumama izrabi svaka vrst drva njoj najbolje odgovarajuće
tlo, expoziciju, svjetlo itd., pomladjuju se bez ikakova troška,
a brane najuspješnije proti svim neprijateljima. Nu uza sve ove prednosti
smatra nauka o uredjenju šuma ove kao njekakav kaos, u koga
treba unjeti reda i prisiliti ih na produkciju našim potrebama odgovarajućih
vrsti drveća. Tako je u modernom šumarstvu nestalo prijebornih
šuma, a na mjesto ovih nastale jednovrsne i jednako stare sastojine na
velikim površinama. Ne samo da su ovakove sastojine podvržene raznim
oštetama, nego se one i teško pomladjuju i slabe tlo. No k prijebornom
gospodarenju ne smijemo se povratiti, jer takove šume neodbacuju tako
visoku rentu kao jednolične. Treba dakle tražiti načina, kako da se
udovolji jednom i drugom, t j . naravi, koja sadi šume prema svojim
zakonima i čovjeku, koji ih sadi na ekonomskim principima. Treba napustiti
jednolične šume sa velikim sastojinama, te prijeći na gospodarenje
sa malim čistim sastojinama svaka sa drugom vrsti drveća, a od
velićine 0*3 do najviše 5 ha. Sve ove male sastojine moraju biti tako
njegovane, da se u 40.—50. godini mogu pođsaditi sa kojom vrsti drva,
koja će zamjenjivati mješovitu šumu, a da ne smeta krošnjama vriedne
glavne sastojine. Od ovakovih sastojina sastavljena šuma mogla bi se
u svako doba prema zaiitjevima uredjenja šuma pomladiti, a pisac kaže :
diese Naturverjiiagung ist schnell, sicher und leicht, entspricht somit
allen Anforderungen an einen rentablen und naturgesetzlichen Waldbau.
Autor se dakle nada od ovakovih šuma najveće drvne mase u najkraće
vrieme, sa najmanjim novčanim žrtvama, uzdržavanje dobrote tla,
mogućnost pravodobne uporabe zrelog drveća, zaštitu podmladka, a nada
se povratku prvotnih vrsti drveća i proriče najmanje štete.