DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1910 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 255 — renstvenih predloga Karnostne kazni izriču posebna povjerenstva. Krzmajudem činovniku odgovara država odpustom. — Sporne nuti ću samo jošte, da se je ministar Briand u svom kandidacionom govoru u Saint-Chamondu o predmetu ovako izjavio: >nova službovna pragmatika, koja ima da tvori najvažniji raspravni predmet novog zasjedanja, mora činovničtvo osloboditi od utjecaja narodnih predstavnika, a ove oteti molbam činovnikovim «. I tako vidimo, da se u Franceskoj nastoji o tome, kako bi se ondje zaštitila uprava od narodnog predstavničtva, a činovnik od utjecaja narodnog zastupnika. U glavnom se pako zrcali nastojanje, da se za budude predusretne nedostojnim i razstrojnim pojavima, da se činovnici, koji su pozvani na zaštitu državnih probitaka, proti državi podižu. — Svakako su gornja načela vrlo poučna a i toliko važna, da de se iz njih modi crpiti nauka i izvan zemlje u kojoj su se rodila. Šum. nadzor. Dojkovid. Koji su uzroci izčezavanju domaćih šumara u privatnim službama i kako da se tomu predusretne? Odziv na članak u „Šumarskom listu" od tranja t. g. Pročitav taj liepi članak osjetio sam se upravo povučen za jezik, te odlučih se da i ja koju o tomu napišem. Tenor toga članka jest, da je vlada kriva, da je nas šumara Hrvata tako malo po spahilucima. Da, istina je, i »ona« je kriva, nu najkrivlji smo mi sami, jer sve očekujemo odozgora polak one graničarske »Alles Gute kommt von Oben«. Reci de mi se: »Dokaži!« Hodu nu polahko. Biti de i gorkih, nu »na ljutu ranu ljutu travu«, 1. Naši »hrvatski« velevlastelini velikim dielom, da ne reknem svi, nisu žalibože Hrvati, pak kako de oni onda nas namješta vati? Ta čudo je, da nas kraj te okolnosti u obde i ima kod vlastelinstava. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1910 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 256 — Pitam g. pisca kako si on predstavlja »da ih vlad a prisili, da namještaju Hrvate«? Da izda zakone i naredbe? Ta ti vlastelini su sama velika, odlična, uplivna i modna gospoda, a proti takovima se šale ne stvaraju zakoni. 2. Tko je na čelu tih velikih vlastelinstva? Direktori, inspektori itd. a jesu li ti Hrvati? Bogme slabo, tu i tamo koja biela vrana. Velikima vlastelinstvima u Hrvatskoj i Slavoniji upravljaju Niemci, Madjari i Česi, a ti nas Hrvate nede namještati, več vuku ovamo svoje suplemenjake, ne zato što bi bili bolji od nas, već Bože moj, što demo »svaki svome voli«. Bože kako nas samo ti direktori i inspektori itd. ignoriraju! Kada se koje mjesto na vlastelinstvu izprazni, razpiše se natječaj, ali riedko u »Šumarskom listu«, ved redovito u »Oester. Forst und Jagd Zeitung« i u »Weidmansheil« i uvjek se napominje u takovim oglasima, da kandidat mora veoma dobro poznati njemački jezik i po mogućnosti „jedan " od slavenskih jezika! Nu i to ne boli tako al´ čujte ovu: Na čelu jednog velikog vlastelinstva jest konačno jedan horribile dictu Hrvat, glasoviti patriota. Iz početka namještao je Hrvate, a sada namješta i on strance. Takvi smo eto mi Hrvati. 3. Kakovim se jezikom ureduje i koji je službeni jezik na tim velikim vlastelinstvima? Zar hrvatski? ne, nego njemački, a gdjegdje bogme i magjarski. A mi Hrvati osim častnih. iznimaka, svršimo škole, pa neznam o njemački, a kod vlastelinstva je to glavno. Eto to su 3 glavna uzroka, koji nam prieče pristup u vlastelinske službe. A tko je tomu kriv? Neznam ni ja, uu kako bi se tomu barem donekle dalo doskočiti, pokušati ću kasnije predložiti. Idemo dalje: U koliko smo mi sami krivi, da izčezavamo? Dosta! 1. U koliko nas vlastelinstva ne primaju, u toliko se ni mi baš ne otimljemo za vlastelinske službe. Reći će se „kako |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1910 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 257 — bi išli vlastelinima, kada su tamo još neuredjeni odnošaji. To je istina, uu kraj svih tih neuredjenih odnošaja, dade se ipak živjeti, a konačno su ti odnošaji vedim dielom i sada ved ipak nekako uredjeni, a u najskorijoj bududnoBti će biti skroz uredjeni. Volimo idi u zemaljsku službu i k imovnim obdinama. Tamo smo kr. zemaljski . . . , kr. županijski .. . i kr. kotarski . . . navježbenikujemo, napristavnikujemo i narubriciramo se po uredovnicama do mile voljice, stanujemo u gradovima ili većim mjestima — gospoda smo, zaručimo se i kada konačno nakon 6—8 godina službe dodjemo u XI. činovni razred onda se ženimo. Pusti kruše da te jedem! Kako li se dade iino živjeti uz tu pladu, eventualni paušal, te četvrtinu i polovicu stegnutih dnevnica!? Kod vlastelinstva je u tom pogledu ipak malo drugačije, ali usprkos toga ako se je koji vlastelin koji puta odlučio namjestiti domadega sina, te je raspisao natječaj i u hrvatskim šumarskim i lovačkim listovima, nije nijedan domadi kompetirao. Onda se reklo, eto rado bi domade namjestiti, ali ni jedan se ne javlja. 2. Kako ved spomenuh, kod vlastelinstva jest službeni jezik njemački, a mi hrvatski šumari velikim dielom slabo taj jezik poznajemo. čudim se samo odakle naši mladi šumari u obde uče? Ta naša hrvatska šumarska literatura je tako siromašna, da je Bogu plakati. Ako ne deš dohvatiti njemačka djela, zaostati deš. Trebali bi dakle i te kako učiti njemački! 3. Sada dolazim ka glavnomu: Strukovna sprema. Sigurno smo tako daleko sa znanjem ako ne i dalje, nego stranci, jer sam izkusio, da izvana ne dolazi uvjek „prima " k nama, nego često „Ausschuss", budud su šumari svagdje bolje pladeni nego kod nas, pak dobar šumar obično i doma kruha nadje. Dakle tu bi bili napredniji, al´ samo prividno, jer vlastelin odviše mudrosti ne traži, njemu je glavnija praksa. Vlastelinski šumar mora biti praktičan čovjek. On mora biti istodobno šumar, inžinir, lovac, trgovac a gdjekada i odvjetnik 20 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1910 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 258 To žalibože mnogoj našoj mladoj gospodi nije prirodjeno. Silna teorija! a tko ju treba u komisnoj službi. A što da reknem o ljubavi i volji k´ samoj šumarskoj struci i k´ lovu, Predstavimo si jednog apsolviranog šumara, koji je prije nego li je pošao učiti šumarstvo, imao volju možda za filozofiju ili pravo. Siromah je, pa je molio stipendiju. Odgovoreno mu je: za pravo i za filozofiju su sve stipendije već razgrabljene, nu za šumarstvo još ima jedna. Pa dobro reci 6e mladid željan nauke i napredka, idem šumarstvo učiti. On uči i izuči i dodje k vlastelinstvu. Čovjek učen, nu bez temperamenta — a konačna posljedica je, da ne odgovara, pak se kaže Hrvati nisu za nas. E´ šumar biti, mudruje kod nas mnogi idealni mladić bruseč na asfaltu svoje lakovane cipele, to je divno: kaput sa zelenom ogrlicom, puceta od jelenskih rogova, elegantne Britscheshlače, žute gamašne, puškica preko ramena, krasno proljetno jutro itd. pak stoga hajde u šumarstvo, a kada tamo u zbilji sve izgleda naopako: rano ustati, po blatu, sniegu, kiši, studeni i velikoj vrućini otići u šumu, nahraniti svojom vlastitom krvlju sve moguće razrede komara i obada, nahodati se do umora, u starosti trpiti od reume itd. eto to je zbilja. Kako je drugdje? Drugdje mladić mora prije nego li podje na šumarske škole, bar 1 godinu u praksu. Za vrieme prakse dobije njeki pojam o svojoj budućoj struci. Dopadne li mu se, biti će jednom iz njega dobar šumar, ne dopadne li mu se, ode još za vremena i posveti se drugom stališu. Koliko se je naših kolega iznevjerilo zelenoj struki! Vježbenikovali su posije svršenih nauka, pak im se nije dopalo i otišli su u vojsku, financiju, poštu, kataster itd. A što je logični zaključak iz rečenog? Da stranci većim dielom vlastelinu bolje odgovaraju, jer recimo bolju volju i ljubav za šumarstvo i lov barem markiraju, nego žalibože mnogi od nas. 4, Srednjoškolci u obće bolje odgovaraju vlastelinima, nego akademičari, jer manje zahtjeve stavljaju, a u nas srednje škole ne ima. Žalibože! Ceska je kulturnija od Hrvatske, pak J |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1910 str. 21 <-- 21 --> PDF |
._ 259 — ne ima visoke škole. Za koga mi odgajamo šumarske akade mičare? Ta po novoj naučnoj osnovi biti će to izvanredno spremni ljudi, koji bi mogli na doktorski naslov reflektirati. U našu državnu službu ih se ne prima! Ergo samo za uzgoj političkih šumara i šumara imovinskih, a to je pri današnjem dotiranju i avancementu vrlo, vrlo skupi luksus. Zato bi i srednja škola dostajala. Malo sam zabrazdio, nu htjeo sam reci, da je veči dio šumara Hrvata, što su sredom k vlastelinstvima došli, srednjo školci; stari križevački studenti, a na današnje akademičare nekako se još prekijim okom gleda. Td desi se u službi, a specialno u lovačkoj, da „gospodin" šumar mora štošta uraditi, što bi se možda graduiranom akademičaru u rukavicama grustilo, a mi bogčija križevačka to progutamo, pak opet ostanemo živi! 5, Organizacija, Nismo organizirani, barem ne, dovoljno. "Već sam prije spomenuo, da se natječaji za šumarska mjesta vrlo riedko, ili nikako ne raspisuju u našim hrvatskim šumarskim i lovačkim listovima, a mnogo puta se u obde u nikakvim novinama ne razpisuju. Ne koristi puno poslati samo molbenicu i priloge, već treba, ako se ine protekcije ne ima, obratiti se bar na tamošnje kolege Hrvate, a dobro je i osobno molbenicu predati, i to ne u fraku i klaku, vedu našem dičnom šumarskom kaputu, jer to čini bolji utisak. A kolege Hrvati, koji su ved kod vlastelinstva namješteni, trebaju čim naslute, da će biti koje mjesto prazno, svoje kolege na to bilo direktno upozoriti, ili to javiti našem „Šumarskom listu", „Lovačko-ribarakom viesniku" i „Zrnu*, koji listovi će te notice sigurno drage volje bezplatno uvrstiti. Konačno bi svakog vlastelinskog činovnika Hrvata morala biti sveta dužnost, da zubima i noktima radi koliko je to u njegovom djelokrugu mogude, da se svako prazno mjesto popuni sa naše gore listom. Koliko su u tom pravcu uradili naši diČni profesori Kesterčanek i Partaš, to mi vlastelinski šumari najbolje znamo. Bog im naplatio stostruko njihov tihi patriotski rad! ^ |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1910 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 260 — 6. Na koncu dolazim na ono, što je donekle ved u spomenutom članku rečeno. Po muienju g. pisca spomenutoga članka je naime i vlada kriva, što se u privatnim službama ne namještaju domadi šumari. Da postoje naime zakoni i naredbe, koji nalažu vlastelinu, da namješta domade ljude. Držim da se g. pisac u tom vara, jer ja ne znam za te zakone. Kako da se zapovjeda slobodnomu vlastelinu, da namješta domade ljude, kada još nismo ni tako daleko, da se naši akademičari primaju u državnu službu u Hrvatskoj i Slavoniji, te u Bosni. Ne sjedam se godine, nu za sjegurno znadem, da je oni h godina, kad je general Eamberg bio kr. komesar u Hrvatskoj, izdalo zajedničko ministarstvo za poljodjelstvo naredbu, da se u državnu službu u Ugarskoj i Hrvatskoj samo absolventi šćavničke šumarske akademije primati smiju, a drugi ne. Ta naredba je još i danas u krieposti. Što hasni pisanje i govor naših pravoznanaca, da su šume naše. Biti će naše kada budemo mi š njima gospodarili. Istina je, one vlasteline, čije su šume pod ^osobitim javnim nadzorom« bi vlada mogla prisiliti, da domaće ljude namještaju, ali one druge težko. Možda bi se bar toliko moglo uraditi, da ih se zakonom prisili, da samo austro-ugarske, ili samo ugarsko-hrvatske državljane namještaju. Nu tu bi možda tjerajudi lisicu iztjerali vuka, Drugačije je u Ugarskoj, gdje su u tom pogledu puno napredniji. Tamo stranac ne može dobiti vlastelinske šumarske službe, nu ne može zato, jer imaju zakon, koji to izrično brani, a mi takovog zakona ne imamo. Nu da bi visoki vladini činovnici mogli mnogo uraditi za nas privatno , to je eminentno. Njihov visoki i odlični položaj omoguduje im, da su sa vlastelima poznati i u doticaju, pak bi njihov moćni zagovor cielu situaciju brže promjenio. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1910 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 261 — Oai bi to sigurno rado i učinili, kad bi ih se umolilo, jer je to bogme patriotska dužnost svomu dietetu kruh pribaviti, te kada bi mi u opće imali abiturienata, koji bi htjeli idi u privatne službe. V Županijski i kotarski upravni činovnici, a specialno šumarski referenti mogli bi takodjer mnogo našem cilju pripomoći, kad bi zahtjevali strogo i neumoljivo, da svi dopisi, koji stižu oblastima od vlastelinstava, budu hrvatski m i to dobrim hrvatskim jezikom pisani. Ako pristupaju vlastelinski činovnici i službenici pred oblasti neka govore hrvatski, ili neka si dovedu tumača! Urednik u svojoj u redovnici neka ne razumije, osim hrvatskog nijednog drugog jezika, pak će vlastelin osjetiti, da mu je stranac neuporabiv. Koliko li se topogledao grieši! ne sa zlom namjerom, već zato, jer smo mi Hrvati dobričine. Ovu malu raspravicu završujem sa željom, da bi se okolnosti što prije popravile u prilog naših domaćih sinova, nu to <5e u prvom redu usliediti onda, kada se budemo valjano organizirali. Organizacija je najmoćnije oružje u borbi za stališka prava. Eto nam društva vlastelinskih činovnika u Osieku. Pristupimo svi tom našem društvu, plaćajmo točno članarinu, polazimo skupštine, upoznajmo se i iznašajmo naše težkoće na javu, pak ćemo, ako ne za sebe, a ono sjegurno mladjima nešto izposlovati i postići to, da će barem po vremenu nestati žalostne činjenice, daše mi Hrvati moramo boriti zato, da u našoj domovini kruha dobijemo! Možda sam kazao previše, a možda i premalo. Komu se ne dopada, neka odgovori, samo neka bude time našoj stvari pomoženo, što u sto dobrih časa želim! Jedan „drugi* vlastelinski šumar. |