DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1910 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 260 — 6. Na koncu dolazim na ono, što je donekle ved u spomenutom članku rečeno. Po muienju g. pisca spomenutoga članka je naime i vlada kriva, što se u privatnim službama ne namještaju domadi šumari. Da postoje naime zakoni i naredbe, koji nalažu vlastelinu, da namješta domade ljude. Držim da se g. pisac u tom vara, jer ja ne znam za te zakone. Kako da se zapovjeda slobodnomu vlastelinu, da namješta domade ljude, kada još nismo ni tako daleko, da se naši akademičari primaju u državnu službu u Hrvatskoj i Slavoniji, te u Bosni. Ne sjedam se godine, nu za sjegurno znadem, da je oni h godina, kad je general Eamberg bio kr. komesar u Hrvatskoj, izdalo zajedničko ministarstvo za poljodjelstvo naredbu, da se u državnu službu u Ugarskoj i Hrvatskoj samo absolventi šćavničke šumarske akademije primati smiju, a drugi ne. Ta naredba je još i danas u krieposti. Što hasni pisanje i govor naših pravoznanaca, da su šume naše. Biti će naše kada budemo mi š njima gospodarili. Istina je, one vlasteline, čije su šume pod ^osobitim javnim nadzorom« bi vlada mogla prisiliti, da domaće ljude namještaju, ali one druge težko. Možda bi se bar toliko moglo uraditi, da ih se zakonom prisili, da samo austro-ugarske, ili samo ugarsko-hrvatske državljane namještaju. Nu tu bi možda tjerajudi lisicu iztjerali vuka, Drugačije je u Ugarskoj, gdje su u tom pogledu puno napredniji. Tamo stranac ne može dobiti vlastelinske šumarske službe, nu ne može zato, jer imaju zakon, koji to izrično brani, a mi takovog zakona ne imamo. Nu da bi visoki vladini činovnici mogli mnogo uraditi za nas privatno , to je eminentno. Njihov visoki i odlični položaj omoguduje im, da su sa vlastelima poznati i u doticaju, pak bi njihov moćni zagovor cielu situaciju brže promjenio. |