DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1910 str. 41 <-- 41 --> PDF |
— 279 — šume, nastoji Ba pooštrenim mjerama šumskoga zakona udovoljiti, akoprem taj zakon takove slučajeve nije predvidio. Nitko ne može privatnomu šumo-posjedniku zabraniti, da njeka liepu staru sastojinu, koja se nalazi u blizini lječilišta i koju radi odmora posjeduju, čisto ne posječe. Dogodi li se to ipak, eto opravdane zlovolje od strane publike, a oblastima manjkaju svaka sredstva, da sječu odkloni i konflikt interesenata izravna. Od Wilbranda naglašeni zahtjev naglašuje se energično i u Austriji u blizini gradova, lječilišta i ljetovališta, ali kako da se tomu pomogne? Po našem mišljenju morali bi šumovlastnici čvrsto naglašivati, da su stege, kojima se oni u interesu obdega dobra pokoriti moraju, u drž. šum. zakonu od 3. prosinca 1852. propisane, pa da se od toga dalje idude stege samo na novoj zakonitoj podlozi i uz odgovarajudu odštetu, šumovlastnika statuirati mogu. Jedan bi takov novi zakon imao po prilici ovako glasiti: Ako zdravstveni obziri, ugodnosti i ljepota njekoga mjesta ili okolice zahtjevaju, da se u stanovitim šumama zavede stanoviti, od običnoga gospodarenja različiti postupak, to su u tomu interesirane stranke ovlaštene, da uz točnu naznaku objekta i uz obrazloženje mjerodav^nih odnošaja, zatraže kod političke oblasti osiguranje posebnoga postupka sa šumom. Politička oblast na temelju očevida na licu mjesta prosudjuje, da li imade dovoljnih razloga za traženo ograničenje vlastništva na sumu ili ne. U prvom slučaju ustanovljuje oblast vrst i način posebnoga postupka sa šumom, a na temelju istoga odmjeruje i odštetni iznos, koji se ima šumovlastniku za prouzročene prihodne gubitke i gospodarstvene tegobe naknaditi. Ova samo u glavnim potezima naznačena načela podudarala bi se sa ustanovama, koje se nalaze u §. 19. šum. zakona od godine 1852., a tiču se zabrane njeke šume u svrhu fizičnoga osiguranja osoba, države ili privatnoga dobra. * |