DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1910 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 338 — Koji su uzroci izčezavanju domaćih šumara u privatnim službama i kako da se tome predusretne? Jedan predlog. (Odziv na članak u „Šumarskom listu od kolovoza t. g.). ProCitav u prošlom „Šumarskom listu" jezgroviti i stvarni odgovor na moj članak, objelodanjen u „Šumarskom listu" od travnja o. g. ne mogu na ino, a da se ponovno u istom predmetu ne javim, nastojed, da ga donjekle nadopunim i time g. piscu na njekoja pitanja dadem dužan odgovor. G. me pisac pita, kako si ja predstavljam, da vlada naše vlasteline prisili, da namještaju Hrvate ? Po mom shvadanju nastojati du to pitanje raztumaČiti sljededim: Kao što je svaki, pa i najmanji šumovlastnik u stanovitim granicama stegnut u posve slobodnom uživanju svojih šuma, tako su i velevlastelini, koji na hiljade i hiljade jutara šume posjeduju, primorani u uživanju svojih šuma, obazirati se na obde narodno-gospodarstvene zahtjeve, koji su u zakonima sadržani, i koji takovim pojedincima posvemašnju slobodu u uživanju, odnosno gospodarenju šuma, ograničavaju. Obveze pako, što ih vlastelini naprama šumskom zakonu vršiti moraju, jasno su zakonom ustanovljene, a medju njima nalazi se i čuveni onaj § 22. koji glasi: ,Za da se zakonite ustanove, propisane glede nastojanja oko šuma i lugova, u svakom obziru točno izvršuju, imadu vlastnici za šume od dovoljne veličine koju de zemaljska vlast ustanoviti po osobitih razmjerih, naredit vještih gospodara, koji su po vladi priznati kao sposobni z a t 0«. U svrhu nadopunbe ovog paragrafa zakona izdala je naša tadanja vlada, naime c. kr. hrv.-slav, namjestništvo naredbu 00 30 prosinca 1858., koja u § 4. ođredjuje površinu u pojedinim županijama (tako za osiečku i požešku za više od 10.000 rali, zagrebačku više od 4000, a varaždinsku za više |
| ŠUMARSKI LIST 9/1910 str. 21 <-- 21 --> PDF |
- 339 — od 2000 rali), na kojoj imadu vlastnici šuma po jednoga vještoga, od vlade sposobnim priznatoga šumara držati. Tko je pako ovlašten, da sa šumom gospodari, govori § 5. iste naredbe, koji glasi: Koga vlada prizna sposobnim za gospodarenje šume, vlastan je služiti se naslovom ovlaštenog šumara, ili drugim riječima za gospodarenje sa šumama bio bi sposoban onaj, koji je položio državni ispit za samostalno vođjenje šumskoga gospodarstva, ili koji se izkaže takovima ispravama, koje bi naša vlada priznala ravnopravnima sa našim državnim izpitom. Prema tomu bila bi naša vlada jedan od glavnih faktora, koji bi pri namještanju osposobljenihšumaraodlucivao. Na vršenje § 22. šum. zakona, kr, je naša zem. vlada ved više puta područne oblasti upozorivala i to: 1. Naredbom od 31. sječnja 1883. br. 4438, o sastavu i predlogu izvještaja žup, nadšumara, i o dužnosti privatnih šumovlastnika držati vješte šumare za upravu šuma. 2. Provedbenom naredbom k zakonu od 22. sječnja 1894. kojim se uredjuje šumarsko-tehnička služba kod političke uprave u kraljeviaama Hrvatskoj i Slavoniji i to u §§. 27. i 45. Prema svemu navedenomu može svakome jasno biti, da je naša vlada izdav toHke u tom pogledu naredbe, svakako imala na umu, da vlastelinske šumarske službe domaćem šumarskom pomladku osjegura, ma da i ne stoji nigdje, da vlastelinski šumari moraju biti zavičajnici Hrvatske i Slavonije ili ug.-hrvatski državljani, jer analogno po gore navedenom može vlada u prosudjivanju sposobnosti pojedinog tudjinca šumara, koji kako to zgodno g. pisac kaže nisu uvjek »prima«, u velike pogodovati domadim sinovima, a da se pri tom na ništa drugo, već samo na postojede zakonske propise obazirati treba. Ovo dakako vriedi samo za one velevlasteline, koji u pogledu veličine svojih šuma spadaju pod udar § 4. naredbe od |
| ŠUMARSKI LIST 9/1910 str. 22 <-- 22 --> PDF |
- 340 — 30. prosinca 1858., te bi prema tomu kr. zem. vlada utjecati mogla samo na manji broj šumara (obično nadšumara i nadzornika), dok za veliku vedinu i to šumara manje kategorije, njezin utjecaj prestaje, i to samo za to, jer gornja naredba, pošto je zastarjela, duhu vremena nikako već ne odgovara. U današnje vrieme racionalnog šumskog gospodarstva ne ima više vlastelinskih šumarija sa 10.000 jutara, već na toj površini kod svih vedih naših vlastelinstva imade obično 2—3 šumara. Nadopunba ove naredbe u duhu vremena, mislim da bi veoma dobro utjecala na nesredjene naše odnošaje u opde, a domadih sinova napose. Trebalo bi samo umanjiti površinu, koja obvezuje vlastnika šume, da postavi izučenog šumara, u koliko to odnosaji obdenitog stanja šuma, kao i racionalnog šumskog gospodarenja u pojedinim županijama zahtjevaju. Mislim, da se uvidjavnost, a donjekle i patriotizam naših hrvatskih vlastelina ne bi tomu protivio iz mnogih razloga, ta u susjednim krunovinama su topogledne naredbe i zakoni još kud i kamo strožiji, A da se takovi zakoni, kada se strogo provadjaju, u istinu od svakog vlastelina pa i inozemca poštivaju, neka nam služi za primjer susjedna Ugarska. Nepobitna je činjenica, da je vedina ugarskih vlastelina narodna i svjeetnim patriotizmom zadojena, nu opet se dozvoliti mora, da tamo imade i veoma velik broj inozemnih vlastelina, nadvojvoda, knezova vladajudih kuda, prinčeva i t. d., koji za stalno uživaju u vedoj mjeri mod i ugled, nego li naši njekoji vlastelini, pa se ipak te vrsti zakonu u strogo ugarskom duhu protivili nisu, ved mu se dapače u svakoj zgodi pokoravaju, kako to mnogobrojni i česti primjeri dokazuju. Uzev pako u obzir činjenicu, da je velika Ugarska, koja ima vedinu domadeg narodnog plemstva, zakonom zaštitila svoj domadi šumarski pomladak u vlastelinskim službama, kako da na to ne misli naša malena Hrvatska, koja na domadem plemstvu dosta oskudjeva, a poplava stranaca hode, da nam otme sva bolja mjesta. |
| ŠUMARSKI LIST 9/1910 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 341 — Uredjenjem materijalnih naših službenih odnošaja a bez zaštite domadeg šumarskog pomladka, naš bi se položaj u velike dapače pogoršao, jer bi se onda porodila još veda navala tudjinaca. Mi smo malen narod, na početku svog kulturnog razvoja, obkoljeni kulturnijima narodima Niemcima, Česima, Madjarima i t. d., koji svi uživaju kod nas opde poznatu našu gostoljubivost, pa po onoj narodnoj ,dodjoše tudjinci, istjeraše kudane", istiskuju domade šumare. Sami po sebi veoma se teško možemo toj tudjinačkoj invaziji suprotstaviti, te nam s toga u prvom redu treba, da nam sama država dodje u pomod i da naš stališ zaštiti. Pa da svladamo i sve one vlastite mane i nedostatke, koje cjenjeni pisac tako vjerno u svom članku razlaže, mi ipak prepušteni sami sebi, tudjincima se odhrvati ne bi mogli. Nisam ovdje pozvan, da iznosim političko, odnosno narodnosno uvjerenje naših hrvatskih vlastelina i njihovu vedu ili manju sklonost nama Hrvatima kao šumarima, jer je to gosp. pisac dosta jasno u svom članku obradio, nu istine radi moram ipak da ga ispravim u njegovoj tvrdnji glede direktora Hrvata i našeg uvaženog patriote, jer je on prvi od sviju direktora suglasno sa svojim vlastelinom, sustavno u povjerenom mu vlastelinstvu namještao samo Hrvate, te još uvjek samo nje namješta, a da su zadnjih godina namještena i dva stranca Ceha, uzrok je jedino tadanje pomanjkanje domadih šumara, kojih se manjak tih godina u svima šumarskim službovnim kategorijama evidentno opažao, a i sada opaža i osjeda. Nazor g. pisca glede potrebe srednje šumarske škole za vlastelinska šumar*?ka mjesta, posvema odobravam, nu pošto u Hrvatskoj nije mogude uzdržavati uz akademiju još i srednju školu, mnijem, da de i naša akademija potrebi na šumarskom pomladku posvema udovoljavati modi, osobito dok se privatni i pravni odnošaji privatnih šumara zakonom uredili budu. Ta eto šumarska akademija u Ščavnici u Ugarskoj ne samo da |
| ŠUMARSKI LIST 9/1910 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 342 — podmiruje potrebu na šumarskom pomladku u svim službovnim kategorijama velike i prostrane Ugarske, ved podmiruje svu potrebu u tom pogledu i u hrvatskoj državnoj službi, a da do sada srednje šum. škole još ne imade. (Uz našu šum. akademiju bi jedna dobro uredjena lugarnica zadovoljavala potrebi koli za upravno, toli za čuvarsko šumarsko osoblje). Odgovoriv u glavnom na njekoja pitanja poštovanog g. pisca, neka mi bude ovdje dozvoljeno, da o našoj staleškoj organizaciji podrobnije još koju reknem. Osim onih ljutih rana, što ih je g. pisac onako zgodno prikazao u svom članku od kolovoza t. g., mislim da imade još jedna, koja teško krvari i poput »Oidiuma« u našim redovima hara, a to je „naše posvemašnje mrtvilo". Ono malo volje, koja nas je iz naše prirodjene letargije malko prenula, pa se evo složismo sa našom bradom gospodarima i organizirasmo se u »Društvo gospodarskih i šumarskih činovnika«, koje de štititi naše interese, kao da je ved počela jenjati. Dok smo gdje sami na okupu, vodimo dugačke debate, koje p")pradene kadkada Vinkovom kapljicom znadu zadobiti i burniji značaj, koje se ali dakako obično bez rezultata svršavaju, na mjestima pako gdje bi govoriti morali, tu obično šutimo, a kod kude slobodi Bože!..... Ako itko drugi, a to sigurno mi Hrvati imademo u domovini dosta žalostnih primjera našeg nehajstva i naše nemoći. U mnogim granama i strukama ne ima naših domadih ljudi, te de trebati mnogo promišljenog i ustrajnog rada, dok se bude na bolje promjenilo, nu u šumarstvu ne bi to prema razloženom tako teško bilo, te bi tu mogli mnogo mjesto osvojiti i osjegurati. Nemojmo s toga dozvoliti, da nam mladji kolege pravom prigovarati budu mogli, da za dobrobit našeg staleša i naše šumarske struke ništa uradili nismo. Organizirasmo se eto u »Društvu gosp. i šum. činovnika«, pa treba da tu u istinu i radimo i to svaki prema svojoj modi |
| ŠUMARSKI LIST 9/1910 str. 25 <-- 25 --> PDF |
- 343 — i sposobnosti. Uprava tog društva pravom poziva svakog člana na rad riječju i perom, u svakoj zgodi i na svim mjerodavnim mjestima, te ne bi smio cio rad samo na upravu društva pasti. Ja ali mislim, da zadnji naš cilj, u kojem bi se sav naš rad usredotočio, ne bi smjelo biti samo gore navedeno naše društvo, ved treba da poradimo za dobrobit našeg stališa i u nama najbližem našem „Šumarskom d r u š t v u«. Šumarsko je društvo najstarija i prva organizacija sviju šumara bez obzira na službovne naše kategorije, ono je bvalevrjedno u svom društvenom organu u svako doba iznašalo sve naše zajedničke tegobe, sve naše patnje i nedade. Razprave u našem »Šumarskom listu« bile one namjenjene poboljšici šum. stališa, ili strogo šumarsko-znanstvene naravi, uz razna skupštini? ka predavanja, predstavke i t. d., ne samo da su puno pridonesle podignudu naše zaostale Šumarske literature, ved su mnogo doprinjele i za dolično uredjenje zastarjelih naših službovnih odnošaja kod šumara u zemaljskoj službi, kao i onih kod imovnih obdina, njihov je rad tu u svakom pogledu jasan i evidentan, a možemo li se mi privatni šumari, osobito u novije vrijeme, pohvaliti budi kakvim radom? Možemo li pokazati naš vlastiti ma i najmanji uspjeh? Naše je šumarsko društvo u šumarskim pitanjima savjetnik kr. zem. vlade, a uzev u obzir jošte da su svi skoro viši vladini šumarski činovnici, kao i dični naši profesori odbornici toga našega društva, to mora svakome jasno biti, da mi privatni šumari u našem šumarskom društvu imademo čvrsto i jako zaledje, pa stoga morala bi biti naša dužnost^ da svi bez razlike budemo revni članovi toga društva, te da svojim radom i djelovanjem u njemu zauzmemo takav položaj, koji de nam donjeti i kod naših sudrugova inih kategorija priznanjebratsku podporu. Mi možemo osim stručnih radnja i razpravljanja o našim službenim odnošajima u Šumarskom listu iznašati naše tegobe |
| ŠUMARSKI LIST 9/1910 str. 26 <-- 26 --> PDF |
- 344 — i zahtjeve, možemo to Činiti i na šumarskim skupštinama, a putem šumarskog družtva možemo podnašati na vladu takodjer razne predstavke molbe i t. d. U obde treba, da se ved jednom iz našeg mrtvila trgnemo, pa da sustavnim radom za procvat naše zelene struke, kao i za uredjenje naših nesredjenih službenih prilika objeručke poradimo. Nu pošto smo mi privatni šumari razštrkani širom domovine, te pošto je za svaki sustavni rad od potrebe i njeka mala organizacija, to bi moje skromno mnijenje bilo, da se mi privatni šumari, koji smo sinovi ove zemlje, u okviru šumarskoga društva posebno organizujemo, u jedan privremeni klub, koji bi mogao nositi ime ,Klub privatnih šumara" — promjeni pravila šumarskoga društva u tom smjeru, držim da ne bi bilo zaprieke. Zadada toga kluba bila bi u glavnom, raditi za naše zajedničke, naime svih privatnih činovnika interese; u »društvu gosp. i šum, čino v nika« čim agilnije, a u šumarskom društvu pako uz uz; rajan strukovni rad, poraditi uz pomoć šumarskog društva, a po njem i kr. zem. vlade za one svoje posebne službovne probitke, koji prema naravi šumarske službe i posebnog šumarskog zakonarstva u obde, nama se sami od sebe na mi d u. Složan i sustavan ovaj naš rad ne bi nitko odsuditi mogao, jer mi ustrojenjem kluba ne bi ni smjeli, ni mogli težiti za kakvim separatizmom, ved bi sve svoje djelovanje posvetili lih strukovnom radu i budjenju naše staleške svjosti. Umoljavam s toga gg. sudrugove ovim putem, da se o tom mom predlogu, odnosno o potrebi našeg posebnog kluba, što skorije izjave. Prihvatimo li u načelu potrebu »kluba", ne de biti nikakovih potežkoda ostvariti ga. Ne bude li ovaj predlog podesan, neka se daljnjim razpravljanjem pronadje koji ini zgodniji način, kako, da naše nastojanje prema današnjim odnošajima vremena, te po pravdi Boga i Ijudih do žudjeuog dodje cilja. Jedan vlast, šumar. |